Poslovni broj: P-3037/2025-7

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U IME REPUBLIKE HRVATSKA

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marijanu Glavašu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (OIB: 84397956623), Zagreb, Mihanovićeva 3, kojega iz rada zastupa punomoćnica ŽS, dipl. iur., protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. (OIB: 26187994862), Zagreb, Vatroslava Jagića 33, kojega iz rada zastupa punomoćnik TS, dipl. iur., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 29. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iznos od 13.057,95 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 17. veljače 2025. do isplate, u roku od 15 dana."

O b r a z l o ž e n j e

1.Tužitelj u tužbi navodi da je osiguranik istoga ĐS stradao u prometnoj nezgodi od 4.5.1983., a koju nezgodu je skrivio PS upravljajući motornim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] osiguranim kod tuženika, koji je ujedno i pravomoćno proglašen krivim za izazivanje predmetne nezgode. Rješenjem br. 591526 od 9.10.1996. spomenutom osiguraniku tužitelja priznato je pravo na invalidsku mirovinu. Po toj osnovi tužitelj je istom osiguraniku isplaćivao mirovinu pa je tako za razdoblje od 1.11.2022. do 31.12.2024. isplatio ukupno iznos od 13.057,95 EUR, a koji iznos za tužitelja u konkretnom slučaju predstavlja štetu. Tužitelj je odštetnim zahtjevom od tuženika zatražio naknadu naznačene štete, a na što se tuženik oglušio. Slijedom toga, tužitelj predlaže donijeti presudu kojom će se tuženiku naložiti isplata gornjeg iznosa sa zateznim kamatama tekućim od 17.2.2025. do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju, dok u preostalom dijelu osporava osnovu i visinu zahtjeva tužitelja. Smatra da se u konkretnom slučaju primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, a u skladu s čijim odredbama tužitelju ne pripada pravo potraživati štetu od tuženika. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. U provedenom postupku sud je izvršio uvid u prijavu o nesreći na poslu od 4.5.1983., presudu Općinskog suda u Zagrebu od 27.5.1993. br. Pn- 1102/89, rješenje Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske od 9.10.1996. br. IN-591526 s nalazom i mišljenjem invalidske komisije, obračun izvršenih isplata s ispisom iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja, odštetni zahtjev od 24.1.2025. s povratnicom.

4. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.).

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Između stranaka nije sporno da je osiguranik tužitelja ĐS stradao u prometnoj nezgodi od 4.5.1983., a koju prometnu nezgodu je skrivio PS motornim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] osiguranim kod tuženika zbog čega je i pravomoćno proglašen krivim za izazivanje te nezgode.

7. Iz dostavljenog rješenja Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske od 9.10.1996. br. IN-591526 utvrđeno je da je istim spomenutom osiguraniku tužitelja kod koga je zbog povrede na radu (naznačena prometna nezgoda koja je i bila prijavljena kao povreda na radu) nastao gubitak sposobnosti za rad, priznato počev od 5.2.1996. pravo na invalidsku mirovinu u svoti od tadašnjih 464,68 kn mjesečno. Iz dostavljenog obračuna izvršenih isplata i ispisom iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja proizlazi da je tužitelj u skladu sa svojim rješenjem osiguraniku ĐS vršio isplate invalidske mirovine pa mu je tako za razdoblje od 1.11.2022. do 31.12.2024. ukupno isplatio iznos od 13.057,95 EUR (po razdobljima od 1.11.2022. do 31.12.2022. iznos od 871,11 EUR, od 1.1.2023. do 30.6.2023. iznos od 2.753,82 EUR, od 1.7.2023. do 31.12.2023. iznos od 2.984,58 EUR, od 1.1.2024. do 30.6.2024. iznos od 3.108,84 EUR te od 1.7.2024. do 31.12.2024. iznos od 3.339,60 EUR), a koji iznos tužitelj od tuženika potražuje u ovom postupku. Nesporno je i da se tužitelj tuženiku 31.1.2025. obratio s odštetnim zahtjevom potražujući isplatu tog iznosa, a na koji zahtjev se tuženik oglušio.

7. Između stranaka prvenstveno je sporna osnova i visina zahtjeva tužitelja s obzirom na različita stajališta stranaka o propisima do čije primjene dolazi u ovoj pravnoj stvari i s tim povezanog pitanja opsega i visine odgovornosti tuženika u konkretnom slučaju.

8. Prema odredbama čl. 161. st. 1. i 2. ovdje primjenjivog Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16. i 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22. – dalje: ZOMO) tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i ako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Naknada stvarne štete, koju ovdje tužitelj ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ZOMO-a, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to: novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu sve dok traje isplata obiteljske mirovine, bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjeta za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, kao i troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava. Odredbom čl. 164. st. 1. ZOMO-a propisano je da ovdje tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz čl. 161. ZOMO-a i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete).

9. Međutim, ovdje tuženik je društvo koji se bavi poslovima osiguranja, između ostaloga i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a što je uređeno Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23. – dalje: ZOOP), zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja glede utvrđivanja visine i opsega obveze tuženika primjenjuje materijalno pravo koje regulira tu materiju, dakle ZOOP koji je i bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine čiju naknadu tužitelj potražuje u ovom postupku. Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZOOP- a društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Odredbom st. 2. istoga članka propisano je da se stvarnom štetom iz prethodnog stavka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Prema odredbi st. 3. tog članka razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

10. Kako je u konkretnom slučaju osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog povrede na radu (štetnog događaja) te tužitelj upravo po toj osnovi potražuje predmetni iznos od tuženika, to u smislu odgovarajuće primjene citiranih odredbi čl. 27. ZOOP-a budući da se invalidska mirovina isplaćuje na temelju povrede na radu, ne postoji razlika u visini mirovine koju bi tuženik eventualno bio dužan isplatiti tužitelju. S obzirom da se stoga utuženo potraživanje tužitelja u odnosu na tuženika već samim time u cijelosti ukazuje neosnovanim, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev kao u izreci presude.

U Zagrebu 29. listopada 2025.

S U D A C:

MARIJAN GLAVAŠ

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe na županijski sud, u roku od 15 dana od dana dostave presude putem ovog suda.

DNA:

tužitelju

tuženiku