Poslovni broj: Pr-8/2025-15

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U RIJECI

Stalna služba u Opatiji

Opatija, Maršala Tita 4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sutkinji Majdi Felker u pravnoj stvari tužitelja, RG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Sonji Bonifačić, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika Novi list d.d. iz Rijeke Zvonimirova 20a, OIB: 44110106406,.zastupan po Ani Holjar odvjetnici u Rijeci, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 22.rujna 2025.g. i objavljene dana 29.listopada 2025.g.

p r e s u d i o  j e

1. Nalaže se tuženiku da isplatu tužitelju neto iznos od 249,73 eura s osnova umanjene neto plaće neosnovanim prijebojem troškova leasinga i goriva na plaći za 9 mjesec 2014.g. i iznos od 77,15 eura naknade za topli obrok za rujan 2014., oba sa zak. zateznom kamatom tekućom od 15.10.2014.g. do isplate, sukladnoj čl. 29 ZOO po stopi 12 % do 31.07.2015, od 01.08.do 31.12.2015. po stopi 8,14 %, od 01.01.do 30.06.2016. po stopi 8,05%, od 01.07.do 31.12.2016. po stopi 7,88 %, od 01.01. do 30.06.2017 po stopi 7,68%, od 01.07.do 21.12.2017. po stopi od 7,41%, od 01.01.do 30.06.2018. po stopi 7,09%, od 01.07.do 31.12.2018. po stopi 6,82%, od 01.01.do 30.06.2019. po stopi 6,54%, od 01.07. do 31.12.2019. po stopi 6,30%, od 01.01.do 30.06.2020. po stopi od 6,11 %, od 01.07. do 31.12.2020. po stopi od 5,89%, od 01.01.do 30.06.2021 po stopi od 5,75%, od 01.07.do 31.12.2021. po stopi od 5,61%, od 01.01.do 30.06.2022 po stopi od 5,49%, od 01.07.do 31.12.2022 po stopi od 5,31%, od 01.01.do 30.06.2023 po stopi 5,50%, od 01.07. do 31.12.2023 po stopi 7,00%, od 01.01. do 30.06.2024. po stopi 7,50 %, od 01.07.do 31.12.2024. po stopi od 7,25%, od 01.01.do 30.06.2025. po stopi od 6,15, a nadalje sukladno odredbi čl. 29 Zakona o obveznim odnosima određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku 8 dana.

2. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je povučeni dio tužbenog zahtjeva koji glasi.

„"1. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju na ime naknade plaće za mjesec rujan i listopad 2014.g. iznos od ukupno 28.463,66 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini mjesečni iznos od dospijeća 15-og u mjesecu za protekli mjesec do isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodno tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena i to za mjesec:

-rujan 2014.g. iznos od 11.404,77 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15.10.2014.g. do isplate,

-listopad 2014.g. iznos od 17.058,89 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15.11.2014.g. do isplate.“

4.Nalaže se tuženiku da nadalje vrši isplatu plaće tužitelju sukladno zaključenom Anexu br.8 od 31.12.2008.godine.“

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je kod tuženika obnašao funkciju glavnog urednika temeljem menadžerski ugovora od 17. travnja 2013.g. Nakon razrješenja i otkaza menadžerskog ugovora tužitelj se sukladno čl. 16. i čl. 2. navedenog ugovora vratio na radno mjesto iz ugovora o radu zaključenog sa tuženikom 28.03.1996.g. i kasnije zaključenim aneksima i to aneks br. 7. od 30.06.2009.g. kojim je ugovoreno radno mjesto i opis poslova i posljednji zaključeni br. 8. od 31.12.2008.g. u kojem je u fiksnom ugovorena njegova plaća i naknada troškova. Iako je važećim aneksom br.8. ugovora o radu ugovorena plaća u bruto iznosu od 36.796,50 kuna tuženik tužitelju ne isplaćuje ugovorenu plaću te mu je za rujan i listopad 2014.g. obračunao i isplatio plaću u proizvoljno umanjenom iznosu prema odluci predsjednika uprave broj 657 od 20.10.2014.g. Tužitelj ističe da je njegova plaća u fiksnom iznosu utvrđena u važećem ugovora o radu točnije aneksu br. 8. Ista nije određena pozivom na odredbe Kolektivnog ugovora (dalje: KU) pa se izmijenjenom KU i ne može mijenjati kako to čl. 4. Odluke br. 657 odlučuje tuženik. uostalom radi se o ugovornoj odredbi koja se ne može mijenjati jednostranom odlukom jednog od ugovaratelja, a što je tuženiku dobro poznato s obzirom da je o izmjenama plaće nakon usvajanja KU sa svim zaposlenicima zaključio pojedinačne anekse ugovora o radu, pa tako i sa tužiteljem- njegovog tada menadžerskog ugovora. Tužitelj posebno ukazuje na odredbu čl. 9. st. 3. Zakona o radu (dalje: ZR-a) koja odredba propisuje "ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, …KU ili …primijenjuje se za radnika najpovoljnije pravo." Slijedom iznijetog tužitelj potražuje razliku između ugovorene i isplaćene plaće za mjesec rujan i listopad i to za rujan iznos od 11.404,77 kuna (ugovoreno bruto 36.215,22 kune), isplaćeno 24.810,45 kuna, a za listopad iznos od 27.058,89 kuna (36.215,22 kune-19.156,33 kune). Nadalje suprotno obvezama iz ugovora o radu i obvezi iz čl. 96. ZR-a tuženik je samoinicijativno i neosnovano umanjio neto plaću tužitelja prijebojem iznosa troškova OTP leasinga i utroška goriva za službeni automobil koji je tužitelj koristio na plaći za mjesec rujan i listopad 2014.g. Nakon što je ovo samoinicijativno prebijanje prijavio Inspekciji rada, tuženik mu je izvršio povrat uskraćenog iznosa leasinga i troška goriva za mjesec listopad 2014.g. ali ne iznosa uskraćenog na plaći za rujan, slijedom čega tužitelj potražuje iznos uskrate za mjesec rujan u ukupnom iznosu od 1.881,56 kuna. Tužitelj ostvaruje pravo i na plaćeni topli obrok u iznosu od 581,21 kunu mjesečno, ali iako pravo na isplatu spornog iznosa tuženik i sam priznaje u odluci br. 657, isti nije izvršio isplatu navedenog iznosa za mjesec rujan 2014.g.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu osporio je tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te je naveo da je dana 21. listopada 2014.g. rješenje nagodbenog vijeća otvoren postupak predstečajne nagodbe nad tuženikom sa danom 21. listopada 2014.g., a kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena dana 16. siječnja 2015.g., dakle nakon otvaranja postupka stečajne nagodbe, istu bi trebalo odbaciti. Tužitelj u tužbi navodi da je sukladno čl. 71. st. 3. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi propisano da postupak predstečajne nagodbe ne utječe na prioritetne tražbine međutim, prioritetne tražbine predstavljaju tražbine radnika i prijašnjih radnika dužnika nastale do dana otvaranja postupka predstečajne nagodbe iz radnog odnosa u bruto iznosu. Međutim u konkretnom slučaju potraživanje iz tužbe nije prispjelo do dana otvaranja predstečajnog postupka. Naime, predmet tužbe je plaća radnika za rujan i listopad 2014.g. Budući da je dospijeće isplate plaće od 23-25-i u mjesecu za prethodni mjesec, a predstečajni postupak je otvoren 21. listopada 2014.g. to je plaća za rujan i listopad dospijeća tek nakon otvaranja predstečajnog postupka. U slučaju da sud ne odbaci tužbu tuženik navodi da je tužitelju plaća isplaćena u cijelosti sukladno ugovoru o radu od 28.03.1996.g. u kojem je navedeno da se na ugovor kao i na sve daljnje anekse primjenjuje KU. Sukladno KU odnosno aneksu od 29. prosinca 2014.g. utvrđen je način obračuna plaće te je upravo temeljem predmetnog KU i ugovora o radu tužitelju isplaćena plaća. Osim toga tužitelj, iako je uredno zaprimio odluku br. 657 nikada nije protiv iste pokrenuo odgovarajući postupak u smislu zahtjeva za zaštitu prava ili eventualno tužbe, čime je pristao na takvu izmjenu ugovora o radu i plaću koja je u istome određena iz kojeg razloga ne može tražiti isplatu plaće u većem iznosu od onoga koji je određen odlukom.

3.Tužitelj je podnescima od 18. studeni 2016.g. i 14. listopada 2016.g. povisio tužbeni zahtjev za daljnje razdoblje neisplaćenih plaća, te je time preinačio tužbeni u zahtjev, čemu se tuženik usprotivio budući je do iste preinake došlo nakon zaključenja prethodnog postupka.

4.Sud nije dozvolio navedenu preinaku jer je ista suprotna odredbi čl. 190. st. 1.ZPP- a gdje se navodi da tužitelj može tužbu preinačiti samo do zaključenja prethodnog postupka. Naime, u dijelu u kojem isti traži isplatu plaća tužitelj je u većem dijelu preinačenog tužbenog zahtjeva isti zahtjev mogao podnijeti i prije zaključenja prethodnog postupka, te nije bilo objektivnog razloga da isti mijenja tužbeni zahtjev nakon zaključenja prethodnog postupka.

5.Presudom ovoga suda Pos.br P-3123/2014 od 31. ožujka 2017. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz naknadu troška tuženiku. Odlukom Županijskog suda u Splitu Gžr-608/2017 od 29.kolovoza 2019. potvrđena je prvostupanjska presuda u cijelosti.

6.Odlukom Vrhovnog suda RH Rev-199/2020-11 od 18. prosinca 2024 prihvaćena je revizija tužitelja,ukinuta prvostupanjska presuda poslovni.br P-3123/2014 od 31.ožujka 2017. i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

7.Podneskom od 04. travnja 2025 godine tužitelj je uredio tužbeni zahtjevu u točci 2. i 3 izreke zbog promjene valute i zatezne kamate, na način da potražuje neto iznos od 249,73 eura (ranije 1.881,56 kuna) s osnova umanjene neto plaće neosnovanim prijebojem troškova leasinga i goriva na plaći za 9 mjesec 2014.g. i iznos od 77,15 eura naknade za topli obrok za rujan 2014., sa pripadajućom kamatom i troškom postupka. Također je povukao točku 1. tužbenog zahtjeva jer je naknadnim odlukama Pr-136/18 i Pr-384/18 izmijenjen činjenični temelj potraživanja, te točku 4. izreke jer je naknadno suglasno zaključen novi ugovor, a sada je tužitelj već u mirovini.

8.Tuženik se suglasio sa povlačenjem, ali je zatražio naknadu troškova za povučeni dio.

9.U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju priloženu spisu i to uvidom u menadžerski ugovor od 17. travnja 2013.g. (str. 5-8 spisa), aneks br. 7. od 30. lipnja 2009.g. (str. 9 spisa), aneks br. 8. od 31. prosinca 2008.g. (str. 10 spisa), odluka br. 657 od 20.10.2014.g. (str. 11 spisa), obračuni plaća za rujan i listopad 2014.g. (str. 12- 16 spisa), aneks KU (str. 63-64 spisa), proveden je dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke (str. 58-59 spisa), kao i obračuni plaća od listopada 2014.g. do svibnja 2016.g., te lipnja 2016.g.-rujna 2016.g. (str. 32-51, 54-57 spisa) s time da navedene obračune plaća sud nije cijenio jer se iste odnose na razdoblje za koje nije dopuštena preinaka tužbenog zahtjeva. U daljnjem tijeku postupka izvršen je uvid u platne liste tužitelja ( list 141-143 i 161-165 spisa), dopis Inspektorata rada, (list 145 spisa), Aneks pročišćenog teksta KU za Novi list od 08. siječnja 2014 godine ( list 166 spisa), te je izvršen uvid u predmete Pr-136/18, Pr-348/18 i Pr-457/19.

10.Sniženi tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti je osnovan.

11.Neosnovano tuženik smatra da tužitelj nije mogao pokrenuti postupak u ovoj pravnoj stvari budući je nad tuženikom otvoren postupak predstečajne nagodbe budući je tužitelj utužio potraživanja iz radnog odnosa, a koja potraživanja spadaju sukladno čl. 3. tč. 13. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi u prioritetne tražbine na koje sukladno čl. 71. st. 3. istog zakona ne utječe postupak predstečajne nagodbe.

12.Među strankama je nesporno da je tužitelj bio djelatnik tuženika temeljem ugovora o radu od 28.03.1996.g. i više aneksa, te menadžerskog ugovora od 17. travnja 2013.g.

13.Sporno je u ovoj fazi postupka pravo tužitelja na, topli obroka te da li se istome osnovano uskratio iznos na ime plaćanja OTP leasinga te troškova goriva.

14.Iz provedenih dokaza, a koje su stranke dostavile do zaključenja prethodnog postupka proizlazi da je tužitelj imao sa tuženikom zaključen ugovor o radu od dana 28. ožujka 1996.g. kojim su stranke regulirale svoja međusobna prava i obveze. Navedeni ugovor o radu izmijenjen je u čl. 5. aneksom br. 8 od dana 31. prosinca 2008.g. na način da je osnovna plaća određena u bruto iznosu od 36.796,50 kuna od čega je 581,28 kuna trošak prehrane, a 36.215,22 kune osnovica plaće. Također je u tč. 5.3 dogovoreno obustavljanje na plaći u iznosu od 1% nabavne vrijednosti vozila marke Tucson. Prestankom korištenja vozila prestaje i obustavljanje navedenog iznosa. Čl. 2. aneksa određeno je da isti stupa na snagu 08. siječnja 2009.g. dok sve odredbe ugovora o radu od 28. siječnja 1996.g. ostaju neizmijenjene.

15.Aneksom br. 7. od 30.06.2009.g. izmijenjen je čl. 2. ugovora o radu iz kojeg proizlazi da je ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme, te je izmijenjen čl. 5. st. 1. ugovora i dogovorena osnovna bruto plaća radnika u iznosu od 28.996,13 kuna od čega je bruto osnovica 28.414,85 kuna i naknada za troškove prehrane bruto 581,28 kuna. Člankom 4. navedenog aneksa utvrđeno je da se isti primjenjuje od 01. srpnja 2009.g. do 31. prosinca 2009.g. nakon čega će se novim aneksom ugovoriti iznos bruto plaće.

16.Iz Odluke br. 657 od 20.10.2014.g.,a koji je donio predsjednik Uprave tuženika utvrđeno je da je tužitelj razriješen dužnosti glavnog urednika te da mu je prestalo pravo na korištenje osobnog vozila marke Škoda Yetti 20. točkom 3. određeno je da će se tužitelju obustaviti na ime mjesečne naknade za leasing za razdoblje do 30. rujna 2014.g. iznos od 1.301,77 kuna kao i troškove benzina za razdoblje od 20. rujna 2014.g. do ukidanja korištenja kartice benzina u iznosu od 579,79 kuna na plaći za mjesec rujan 2014.g. St. 4. određeno je da otkazom menadžerskog ugovora tužitelju ostaje i dalje na snazi ugovor br. 160/96 od 28.03.1996.g. sa pripadajući aneksima i aneks br. 8. ugovora o radu br. 6815-37 od 30.06.2009.g., ali će se prema naznačenom aneksu radnika obračunati plaća sukladno važećem KU i to u bruto iznosu od 17.805,89 kuna, a koja se sastoji od bruto osnovice od 14.207,00 kuna, paušalnog bruto iznosa od 3.017,61 kunu i naknade za trošak prehrane tijekom rada u bruto iznosu od 581,28 kuna.

17.Iz preslike aneksa KU za Novi list od 08. siječnja 2014.g. (str. 63-64 spisa) vidljivo je da je istim aneksom izmijenjen iznos plaće i dodataka na plaću u odnosu na ranije odredbe KU s tim da prethodni KU nije dostavljen u sudski spis do zaključenja prethodnog postupka.

18.Uvidom u iznose plaća tužitelja i to rujan i listopad 2014.g. utvrđeno je da je tužitelj u rujnu 2014.g. imao 73 sata redovnog rada, a 99 sati godišnjeg odmora, da je istome prvi dio plaće isplaćen u iznosu od 4.625,25 kuna (očito) jer isti ima predznak minus, pa stoga ukupni bruto iznos iznosi 24.810,45 kuna. Također je vidljivo da je temeljem odluke 657 tužitelju odbijen iznos od 1.301,77 kuna i 579,79 kuna. Iz platne liste za listopad 2014.g. vidljivo je da je tužitelju prvi dio plaće s predznakom -3.017,61 kunu, te kada se isti odbije, ukupni bruto iznos je 19.156,33 kune.

19.Uvidom u predmet Pr- 136/2018 (započet kao P-2647/2014) utvrđeno je da dana 09.07.2019.g.postala pravomoćna presuda kojom je poništena Odluka tuženika br. 4997 od 18.09.2014. kojom se tužitelj razrješava dužnosti glavnog urednika i Odluka br. 4998 od 18.rujna 2014.g. o otkazu menadžerskog ugovora, na način da je presuda suda prvog stupnja potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu Gž-1556/18 od 09.srpnja 2019.

20.Uvidom u predmeta Pr-384/2018 utvrđeno je da je presuda u tom predmetu utvrđena ništavom Odluka tuženika br. 283 o rasporedu na poslove kolumnist 1 i isplati umanjene plaće, te je ista potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu posl. broj Gž R-103/2019.

21.Uvidom u spis pos. br.Pr-457/2019. utvrđeno je da je predmetni postupak započet je pod posl. brojem Pr-674/2018 i prekinut do pravomoćnosti Pr- 136/2018 i Pr- 384/2018 te je po pravomoćnosti nastavljen pod posl. brojem Pr-457/2019. U navedenom postupku tužitelj, u skladu sa novonastalim okolnostima (poništenjem otkaza menadžerskog ugovora i razrješenja poslova glavnog urednika) potražuje razlike plaća između isplaćenih plaća i plaća koje mu pripadaju i to: - u razdoblju od razrješenja 18.rujna 2014.g. do isteka mandata 18.travnja 2015 sukladno zaključenom menadžerskom ugovoru - u nastavnom razdoblju od 18.travnja 2015 do suglasnog zaključenja novog ugovora o radu 24.rujna 2018.g. sukladno ranije zaključenom ugovoru o radu sa pripadajućim anexima. Postupak je u fazi financijskog vještačenja.

22.Isplata dodatka za troškove prehrane propisana je Anexom pročišćenog teksta Kolektivnog ugovora zaključenog 08.siječnja 2014. u visini 581,28 kuna, a i tuženik je sam ovu visinu naknade za troškove prehrane potvrdio u t.4 Odluke br. 657, a ista visina je vidljiva iz dostavljenih obračuna plaća tužitelja za rujan i listopad 2014. kao i to da u rujnu ovaj dodatak nije isplaćen tužitelju a u listopadu jest. Stoga osnovano tužitelj traži da mu tuženik isplati iznos od 581,28 kuna tj 77,15 Eura je je sukladno Aneksu KU čl.1 vidljivo da je naknada za trošak prehrane sastavni dio plaće radnika.

23.Glede potraživanog iznosa koji je neovlašteno prebijen i neisplaćen na plaći za rujan 2014.g., a koji iznos se odnosi na troškove leasinga i goriva, navodi se da je odredbom stavka 3 članka 6 menadžerskog ugovora tužitelja ugovoreno da za vrijeme trajanja tog ugovora , kao i 6 mjeseci nakon prestanka istog, tužitelj ima pravo na cjelodnevno korištenje vozila u vlasništvu Novog lista. Kako je otkaz menadžerskog ugovora u međuvremenu pravomoćno poništen to je tužitelj nesumnjivo imao pravo na korištenje vozila pod uvjetima kao i u prethodnom razdoblju, dakle na teret poslodavca koji je i prije i nakon spornog rujna 2014. snosio troškove leasinga i goriva. Tuženik je i sam iako je na ime leasinga i goriva tuženik tužitelju i na plaći za listopad 2014. obustavio iznose od 3.556,28 kn za leasing i 899,16 kn za gorivo, navedeno je naknadno ispravio i navedeni iznos isplatio tužitelju.

24.Što se tiče navoda tuženik gdje se isti pozivao na odredbu menadžerskog ugovora o obustavi 1% nabavne vrijednosti vozila ističe se da je iz dostavljenih obračuna razvidno da je imenovana svrha sporne obustave „OTP leasing i INA po rn“, dakle ne obustava na koju ukazuje tuženik. Ovo tim prije što obustava temeljem te odredbe nije vršena ni prije ni nakon spornog rujna 2014. sve obzirom da je svrha ugovaranja navedenog bila kao što je vidljivo iz menadžerskog ugovor i iskaza tužitelja eventualno omogućavanje otkupa vozila nakon isteka ugovorenog roka leasinga, a koju mogućnost stranke nisu koristile.

25.U ovoj fazi postupka kada je otkaz menadžerskog ugovora u međuvremenu pravomoćno poništen, te je u stoga u rujnu 2014. bio na snazi , nije od značaja kada je vraćen automobil koji je tužitelj imao na raspolaganju jer sada proizlazi da ga je i imao pravo koristiti (a što uključuje cjelodnevno korištenje vozila) u tom razdoblju temeljem menadžerskog ugovora kao glavni urednik, na teret tuženika do isteka menadžerskog ugovora 18.travnja 2015. Iz platnih lista u priklopljenim predmetima je vidljivo da nikada ni prije ni nakon spornog rujna 2014.g. tužitelju nije obračunavana ni umanjivana plaća za mjesečne iznose leasinga i goriva. Tužitelj nikada nije dao posebnu suglasnost za navedenu uskratu plaće.

26.Odredbom čl. 96 Zakona o radu ( dalje ZR-a) propisano je da poslodavac ne smije bez suglasnosti radnika svoje potraživanje prema radniku naplatiti uskratom isplate plaće ili nekoga njezina dijela, odnosno uskratom isplate naknade plaće ili dijela naknade plaće. (2) Radnik ne može suglasnost iz stavka 1. ovoga članka dati prije nastanka potraživanja.

27.Stoga tužitelj primjenom odredbe čl. 1111 ZOO-a osnovano traži od tuženika povrat ustegnutog iznosa koji je nesporno utvrđen uvidom u platnu listu, od 249,73 Eura s osnova umanjene neto plaće prijebojem troškova leasinga i goriva, bez suglasnosti tužitelja.

28.Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na članku 29. stavak 1. ZOO-a. i 1115 ZOO-a i 92.st. 3 ZR-a, a tužitelju je dosuđena kamata počev 15. listopada 2014 kada je i tražio.

29.Primjenom citiranih odredbi, te odredbi čl. 8. i 221a ZPP-a valjano je tužitelja odlučiti kao u izreci presude.

30. Odluka o trošku postupka temelji se na članku 154. stavak 4. ZPP-a, koji propisuje da ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove. Obzirom da je tužitelj uspio u ovoj parnici sa 100,00% u odnosu na konačnu visinu svoga zahtjeva, ali je u pogledu osnove svoga zahtjeva uspio sa 100% a što se odnosi i na povučeni dio za koji nisu u ovom postupku provodili posebni dokazi niti su u pogledu povučenog dijela nastali posebni troškovi, ovaj sud je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka jer su stranke u konačnici uzevši u obzir veći iznos visine povučenog dijela i uspjeh tužitelja sa manjim iznosom po visini ali uspjehom i u osnovu tužbenog zahtjeva, uspjele u ovom sporu u približno jednakim dijelovima. Sud je pri tome imao u vidu da su obje stranke tijekom postupka imale punomoćnika u osobi odvjetnika i da su za obje stranke, obzirom na brojnost učinjenih procesnih radnji, nastali i podjednaki troškovi zastupanja i vođenja ove u pogledu povučenog i ne povučenog dijela tužbenog zahtjeva.

31.Slijedom navedenog primjenom odredbe čl. 154. st. 2. i 4. ZPP-a, odlučeno je kao u točki 2. izreke presude.

32. Odluka u rješenju presude donesena je na osnovu članka 193. stavak 2. ZPP-a, a temelji se na činjenici da je tužitelj podneskom od 04.04.2025 povukao tužbeni zahtjev u tome dijelu sa kojim povlačenjem se tuženik suglasio.

U Opatiji 29. listopada 2025.

Sutkinja:

Majda Felker

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi pisano u 3 primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud. Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

Dostaviti:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika