Republika Hrvatska

Općinski sud u Makarskoj

Makarska, Kralja Petra Krešimira IV 2

Pn-11/2023-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, po sucu tog suda Barbari Mendeš, u pravnoj stvari tužitelja FM iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Nikola Pervan, odvjetnik u Vrgorcu, protiv tuženika Strabag d.o.o. iz Zagreba, Petra Hektorovića 2, OIB:74971361430, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave dana 17. rujna 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu presude 29. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Strabag d.o.o. iz Zagreba, Petra Hektorovića 2, OIB:74971361430 isplatiti tužitelju FM iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.200,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja ove tužbe 06.02.2023.god. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te se nalaže tuženiku naknaditi troškove ovog parničnog postupka tužitelju, sve to u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1. Tužitelj FM je kod ovog suda, kao stvarno i mjesno nadležnog, ustao tužbom protiv tuženika Strabag d.o.o., u kojoj navodi da je dana 11.kolovoza2021.oko 9,00 sati na kolniku ceste D512 između Makarske i Vrgorca, u mjestu Brikva došlo do oštećenja vozila tužitelja isključivom odgovornošću tuženika, a koji je prilikom izvođenja radova na navedenom kolniku nije poduzeo mjere zaštite prilikom izvođenja građevinskih radova, a kako ne bi došlo do izlijetanja kamenja na kolnik prilikom izvođenja građevinskih radova, uslijed čega je prilikom prolaska osobnog vozila reg. ozn. [registarska oznaka] (BiH) u vlasništvu tužitelja, a kojim je upravljao KM, došlo do izlijetanja kamenja na kolnik, kojom prilikom su oštetila navedeno vozilo tužitelja i to u vidu udubljenja i struganja na poklopcu motora, prednjih i zadnjih desnih vrata, te zadnjeg branika. Tužitelj se u vezi ovog štetnog događaju obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom, koji je priznao odgovornost za nastanak štetnog događaja, međutim, odbio je zahtjev tužitelja s obrazloženjem kako se tužitelj s odštetnim zahtjevom treba obratiti svojoj osiguravajućoj kući, a kojem će tuženik po isplati štete tužitelju regresirati iznos koji bude plaćen tužitelju. U štetnom događaju opisanom pod toč. I. ove tužbe, a sukladno izvidu štete, te ponudi za popravak vozila, tužitelju je nastala šteta na vozilu u iznosu od 2.350,00 KM, odnosno u protuvrijednosti od 1.200,00 EUR, a koji iznos tužitelj potražuje od tuženika ovom tužbom zajedno s zatraženim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe 6. veljače 2023., pa do isplate.

2. Tuženik u svom odgovoru na tužbu ističe da predmetnom tužbom i tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje od tuženika iznos od 1.200,00 eura, pa se u konkretnom slučaju primjenjuju se procesna pravila iz čl. 457. – 467.a Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje u tekstu: ZPP) jer se radi o sporu male vrijednosti budući da je naznačena vrijednost predmeta spora ispod iznosa od 1.320,00 eura prema čl. 458. st. 1. ZPP-a. Tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, jer tužitelj u tužbi, a niti u odštetnim zahtjevima, nije dokazao da je vlasnik vozila reg. oznaka [registarska oznaka] (BiH), pa da je time uopće ovlašten potraživati utuženi iznos od tuženika. Kada se pogleda Potvrda Policijske postaje Makarske od 11. kolovoza 2021. iz je vidljivo kako je predmetne zgode (11. kolovoza 2021.) vozilom upravljao KM, a ne ovdje tužitelj. Na navedenu okolnost kao spornu činjenicu je tuženik u dva navrata upozorio tužitelja, odnosno njegovog punomoćnika, prilikom odluke o podnesenim odštetnim zahtjevima. Tako se u mailu tuženika od 11. siječnja 2023. vrlo jasno navodi kako je sporna okolnost da je vozilom predmetne zgode upravljao KM (kako i temeljem koje pravne osnove tuženiku nije bilo poznato niti mu je poznato danas), a da se kao podnositelj odštetnog zahtjeva i navodni vlasnik motornog vozila pojavljuje sada FM. Tužitelj niti u inicijalnom odštetnom zahtjevu od 22. prosinca 2021. nije dostavio nikakav dokaz da je FM vlasnik predmetnog vozila, već je dostavio nepotpunu dokumentaciju temelj koje se nije niti mogla donijeti pozitivna odluka o odštetnom zahtjevu (primjerice dostavljena je procjena štete od osiguranja bez potvrde i potpisa ovlaštene osobe i bez naznačenog iznosa štete). Dakle, tužitelj niti u odštetnim zahtjevima, a niti sada u tužbi, ničime nije dokazao da je vlasnik predmetnog motornog vozila, pa da bi samim time uopće bio aktivno legitimiran za podnošenje predmetne tužbe jer je evidentno da isti predmetne zgode nije niti upravljao motornim vozilom, već je vozač bila treća osoba po imenu KM. Tuženik ukazuje na odredbu čl. 461.a st. 2. ZPP-a prema kojoj su u postupku male vrijednosti stranke dužne najkasnije u tužbi, odnosno u odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Nadalje, ističe se i prigovor promašene pasivne legitimacije budući da je tužitelj predmetni odštetni zahtjev odnosno tužbu trebao uputiti osiguravatelju motornog vozila, a ne ovdje tuženiku. Na to je tuženik uputio punomoćnika tužitelja u odgovoru na dopunjeni odštetni zahtjev od 11. siječnja 2023. Ne samo to, tuženik je u mailu od 11. siječnja 2023. istaknuo kako je za predmetni građevinski projekt tuženik morao imati sklopljenu policu osiguranja upravo za, između ostalog, štete koje bi izvođenjem građevinskih radova mogle nastati na imovini trećih osoba (tzv. CAR ili coverallrisk policu osiguranja). Tuženik je punomoćniku tužitelja dostavio broj predmetne police osiguranja te uputu da se odštetni zahtjev uputi osiguravajućem društvu tuženika, no tužitelj očito nije uputio niti odštetni zahtjev svom osiguravatelju niti osiguravatelju tuženika, a što je morao napraviti. Tuženik ističe kako je sukladno odredbi čl. 953. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje u tekstu: ZOO) jasno propisano kao cit: „(1) Osiguratelj je dužan naknaditi štete nastale slučajno ili krivnjom ugovaratelja osiguranja, osiguranika ili korisnika osiguranja, osim ako je za određenu štetu ta njegova obveza izrijekom isključena ugovorom o osiguranju.“ Iz Potvrde Policijske postaje Makarske od 11. kolovoza 2021. proizlazi kako je za predmetno motorno vozilo postojala polica osiguranja kod društva EUROHERC osiguranje d.d. pod brojem police [broj police]. Štoviše, vidljivo je kako je predmetna šteta na vozilu prijavljena osiguranju i kako je izvršen izvid štete broj: 218299910641/1, u kojem je navedeno kako vrijednost saniranja oštećenja iznosi 0,00 KM. Tuženiku nije poznato kako je osiguranje postupilo po postavljenom odštetnom zahtjevu, te je moguće da je tužitelj dobio naknadu štete i od osiguranja i sada istu tu štetu pokušava dvostruko, neosnovano, naplatiti i od tuženika. Tuženik ponavlja kako je osiguranje vozila (kao vrstu osiguranja imovine) bilo dužno naknaditi štetu tužitelju, te se onda osiguranje regresno namiruje od štetnika sukladno odredbi čl.963. ZOO-a, odnosno od ovdje tuženika pod pretpostavkom da je isti odgovoran za štetu, a što se osporava. U tome smislu, tuženik ističe kako navedeni stav tuženika potvrđuje i sudska praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražena u odluci posl. br: Rev x-41/2008- 2 od 26. kolovoza 2009. kako cit: „Prema odredbi čl. 929. st. 1. (sada čl. 953. st. 1.) ZOO osiguratelj je dužan naknaditi štete nastale slučajno ili krivnjom ugovaratelja osiguranja osiguranika ili korisnika osiguranja, izuzev ako je u pogledu određene štete ova njegova obveza izričito isključena ugovorom o osiguranju. U konkretnom slučaju je utvrđeno da je ugovorom o osiguranju u pogledu predmetne štete izričito isključena obveza osiguratelja za naknadu, pa su niže stupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo odbijanjem tužbenog zahtjeva.“ Slijedom navedenog tuženik ističe da je predmetni tužbeni zahtjev tužitelj trebao uputiti prema svojem osiguranju, odnosno osiguranju motornog vozila, društvu EUROHERC osiguranje d.d. Budući da to nije napravio predmetna tužba je, ne samo podnesena protiv krivog tuženika već je ista i nepravovremena odnosno preuranjena, a sukladno odredbi čl. 12. st. 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14) prema kojoj odredbi cit: „(2) Ako odgovorni osiguratelj u roku iz stavka 1. ovoga članka oštećenoj osobi ne dostavi obrazloženu ponudu za naknadu štete, odnosno utemeljen odgovor, oštećena osoba može protiv njega podnijeti tužbu. Tužba podnesena protiv odgovornog osiguratelja ili odgovorne osobe prije proteka roka iz stavka 1. ovoga članka smatrat će se preuranjenom.“ Dakle, tužitelj ničime nije dokazao da mu odgovorni osiguratelj nije u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva dostavio obrazloženu ponudu za naknadu štete i/ili utemeljen odgovor na sve točke odštetnog zahtjeva u slučaju da je odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporna, a sve sukladno odredbi čl. 12. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Dakle, protek roka od 60 dana iz čl. 12. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu je procesna pretpostavka da bi tužitelj uopće mogao podnijeti tužbu protiv tuženika kao navodno odgovorne osobe za štetu na vozilu. Tužitelj niti je dokazao da je o njegovom odštetnom zahtjevu osiguranje odlučilo, niti kako, niti je dokazao da je protekao navedeni rok od 60 dana. Slijedom navedenog, jasno je kako je i predmetna tužba preuranjena sukladno odredbi čl. 12. st. 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Nadalje, vezano za same činjenične navode koji se navode u historijatu tužbe, tuženik prije svega osporava navode tužitelja da je do štete došlo prilikom izvođenja građevinskih radova odnosno da je do istoga došlo uslijed djelovanja stroja u vlasništvu tuženika, jer navedeno ničime nije dokazano. Tuženik dostavljenu Potvrdu PP Makarska od 11. kolovoza 2021. i utvrđenja iz iste osporava u cijelosti, budući da je predmetna isprava napravljena isključivo na temelju iskaza osobe KM. Niti jedan od policijskih službenika koji je sastavljao potvrdu nije došao do samoga gradilišta, razgovarao sa voditeljem gradilišta ili ovlaštenikom zaštite na radu gradilišta, niti je na bilo koji drugi način provjerena istinitost tvrdnji osobe KM. Slijedom navedenog, tuženik u cijelosti osporava sadržaj odnosno utvrđenja iz Potvrde PP Makarska od 11. kolovoza 2021., a osobito utvrđenje kako je do štete došlo uslijed rada radnog stroja jer se ne navodi o kakvom radnom stroju se radi, tko je vlasnik istoga i tako dalje. Jasno je kako se na temelju iskaza samo jedne strane u prometnoj nezgodi ne može objektivno utvrditi činjenično stanje i kako je do iste došlo, pa navedena isprava ne može predstavljati objektivan dokaz činjeničnog stanja o predmetnom slučaju. Osim toga, tuženik ističe kako je odredbom čl. 38. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu jasno propisano koja je zakonska obveza sudionika kada dođe do prometne nezgode, kako cit: „(1) U slučaju prometne nesreće sudionici moraju ispuniti i potpisati te međusobno razmijeniti Europsko izvješće o nesreći. Uredno ispunjeno Europsko izvješće o nesreći može se koristiti kao odštetni zahtjev po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti, odnosno kao izjava o okolnostima načina nastanka štetnog događaja.“ Tužitelj nije dokazao da je predmetne zgode ispunio Europsko izvješće o nesreći pa samim time tuženik osporava sve navode iz Potvrde PP Metković jer su iste sačinjene isključivo na temelju kazivanja jedne strane u nesreći, a također se i protivi predloženom saslušanju svjedoka KM, HM i IM, jer tužitelj uopće nije naveo na koje okolnosti bi se predmetne osobe trebale saslušavati. U pogledu navoda tužitelja iz točke II. tužbe jasno je kako je apsolutna neistina da je tuženik priznao odgovornost za nastanak štetnog događaja. To ne proizlazi niti iz odgovora tuženika od 14. siječnja 2022. niti iz odgovora tuženika od 11. siječnja 2023. Upravo suprotno, tuženik je u cijelosti otklonio odštetne zahtjeve tuženika sa jasnim argumentom, u oba navrata, kako nije odgovaran za nastalu štetu odnosno kako bi štetu na vozilu trebalo tužitelju sanirati njegovo osiguranje, a ne tuženik. Pri tome se pozvao i na relevantne zakonske odredbe koje je ponovio i u ovome odgovoru na tužbu. Tužitelj, osim što ničime nije dokazao da je aktivno legitimiran za podnošenje predmetne tužbe, nije niti dokazao visinu navodno nastale i sanirane štete na vozilu u vrijednosti od 1.200,00 eura. Naime, iz Izvida štete broj: 218299910641/1 od 12. kolovoza 2021. jasno je kako vrijednost izvedenih radova odnosno naknada štete iznosi 0,00 KM. Što se tiče “računa” obrta [obrt] limarsko- lakirerska radnja vl. MM od 20. kolovoza 2021., prije svega jasno je kako se ne radi o računu nego o Ponudi za popravak broj 0019, a za koju nije poznato da li je taj trošak popravka snosilo osiguranje tužitelja, pa sad taj iznos želi tužitelj opet naplatiti i od tuženika ili ga je snosio sam tužitelj ili možda KM. Osim toga, tužitelj ničime nije dokazao da je predmetnu ponudu prihvatio, da je predmetno vozilo doista i popravljeno odnosno da je isti popravak doista koštao 1.200,00 eura te da je tužitelj taj račun i platio. Ovdje se ističe kako tužitelj ima pravo na naknadu imovinske štete samo ako mu se imovina umanjila za navedeni iznos od 1.200,00 eura, koliko je navodno koštao popravak, te ako je popravak zaista i izvršen, a za što nije dostavljen nikakav dokaz jer nisu priložene fotografije vozila nakon navodnog popravka niti je dostavljen bilo kakav radni nalog servisera iz kojega bi proizlazilo da su radovi, i koji točno radovi, na vozilu zaista i izvršeni. Slijedom svega navedenog, jasno je kako tužitelj nije dokazao niti pravnu osnovu niti visinu postavljenog tužbenog zahtjeva. Zaključno, tuženik ističe kako se protivi postavljenom tijeku zakonskih zateznih kamata na traženu imovinsku štetu od dana 6. veljače 2023. budući da zakonske zatezne kamate na iznose imovinske štete mogu teći tek od dana presuđenja jer se tak tada može govoriti da je tuženik odgovoran za naknadu štete odnosno tek tada može eventualno biti u zakašnjenju, a nikako ne prije toga dok sud još nije donio odluku o odgovornosti tuženika za nastalu štetu. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da sud sukladno odredbi čl. 461.a st. 3. ZPP-a, bez održavanja rasprave, odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. Naime niti tužitelj, a niti tuženik, nisu u smislu odredbe čl. 461.a st. 4. ZPP-a podnijeli obrazloženi prijedlog za održavanje ročišta u ovoj pravnoj stvari, a iz same tužbe je jasno kako tužitelj nije dokazao niti svoju aktivnu legitimaciju, niti pasivnu legitimaciju tuženika, odnosno da je protekao rok od 60 dana iz čl. 12. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu nakon kojeg bi uopće mogao podnijeti predmetnu tužbu protiv tuženika, a što je sve tužitelj bio dužan dokazati još u tužbi sukladno odredbi čl. 461.a st. 9. i 10. ZPP-a te više u daljnjem tijeku postupka isto ne može dokazivati. Tuženik ističe kako je izmjenama ZPP-a propisano kako je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak (čl. 461.a st. 3. ZPP-a) te budući da tuženik u tužbi nije dokazao niti jednu od procesnih odnosno materijalnih (pretpostavke odgovornosti za štetu po ZOO-u) pretpostavki za vođenje ovoga postupka protiv tuženika jasno je kako naslovni sud primjenom odredbe čl. 221.a ZPP-a treba odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te ga obvezati na naknadu troškova parničnog postupka tuženiku u visini sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 26,54 eura.

3. Tužitelj se podneskom od 14. travnja 2023. očitovao na odgovor na tužbu tuženika u kojem navodi da se protivi navodima tuženika koji su u suprotnosti s navodima iz tužbe tužitelja, da nije osnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije koju tuženik ističe obzirom na nespornu činjenicu da je tužitelj tuženiku uz odštetni zahtjev dostavio dokaz o vlasniku predmetnog vozila, te je uz tužbu dostavio Izvid štete sačinjen od Euroherc osiguranja d.d., kojem je kao vlasnik predmetnog vozila naveden tužitelj FM, dok tuženik ne spori činjenicu da je predmetnim vozilom u trenutku štetnog događaja upravljao KM, koji je o navedenom događaju obavijestio policiju. Dostavlja se Potvrda o registraciji i polica osiguranja za predmetno vozilo temeljem koje je u Izvidu štete od strane Euroherc osiguranja d.d. priložen uz tužbu gdje je kao vlasnik predmetnog vozila naveden tužitelj FM, te je stoga nesporno kako je Izvidštete priložen uz tužbu vjerodostojan, te da je upravo tužitelj kao vlasnik predmetnog vozila aktivno legitimiran u ovom parničnom postupku, pa je očito kako je ovaj prigovor tuženika pokušaj da izbjegne svoju odgovornost za naknadu štete tužitelju. Nije osnovan niti prigovor tuženika o promašenoj pasivnoj legitimaciji, obzirom na činjenicu da tuženik ne spori da je upravo tvrtka tuženika vršila građevinske radove, a prilikom kojih tuženik nije poduzeo potrebne mjere zaštite kako ne bi došlo do oštećenja vozila koje su prolazila predmetnom trasom na kojoj su se ti radovi obavljali, a zbog čega je u konkretnom događaju došlo do oštećenja vozila tužitelja, pa stoga po tužitelju nije sporna niti odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja, a na koje okolnosti je tužitelj predložio dokaze saslušanjem svjedoka navedenih u tužbi, te je predložio dokaze u tužbi na okolnost utvrđivanja visine štete, budući da tuženik u svom odgovoru na tužbu spori i visinu štete koja je tužitelju nastala u predmetnom štetnom događaju.

4. Tuženik je u svom podnesku od 19. travnja 2023. istakao da je tužitelj prekludiran u dostavljanju novih dokaza nakon podnošenja tužbe, obzirom da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti. Ističe da izvid štete nije dokaz vlasništva vozila niti se tamo tužitelj navodi kao vlasnik vozila već kao oštećenik, pri čemu je tuženik i u mailu od 14. siječnja 2022. i 11. siječnja 2023. upozorio na činjenicu da nije jasno tko je vlasnik vozila KM koji je upravljao vozilom ili FM koji se javio kao navodni oštećenik. Tužitelj ni u drugom odštetnom zahtjevu od 9. prosinca 2022. niti u tužbi, nije dokazao da je vlasnik vozila, a morao je to napraviti. Stoga smatra da sud dokumentaciju dostavljenu uz podnesak tužitelja od 14. travnja 2023. sud ne bi smio uzeti u obzir prilikom donošenja odluke. U odnosu na dostavljenu policu osiguranja odgovornosti, tužitelj do danas nije dostavio odluku osiguranja o naknadi štete (popravka ) vozila tužitelja. Evidentno je kako je tužitelj štetu prijavio, kako je od strane osiguravajućeg društva napravljen izvid štete, te je tuženik opravdano postavlja pitanje, kakva je bila odluka osiguranja glede naknade štete tužitelju, to iz razloga ako je osiguranje podmirilo popravak štete na vozilu tužitelja, tada predmetna tužba predstavlja pokušaj dvostruke naplate iste štete koja je već jednom sanirana od strane osiguranja, a što je sve detaljno obrazložio tuženika već u točci II. svog odgovora na tužbu. Tužitelj nije dostavio odluku osiguranja povodom podnesenog odštetnog zahtjeva, te nije niti dostavio dokaz da je popravak na vozilu zaista izvršen jer ponuda za popravak koja je dostavlja uz tužbu ne predstavlja račun za obavljenu uslugu, a niti je dostavljen materijalni dokaz (potvrda o provedenoj bankovnoj transakciji) iz kojeg bi proizlazilo da je tužitelj zaista i platio za popravak vozila iznos od 1.200,00 eura. Ostaje kod svog prigovora da tuženik u konkretno slučaju ne može biti pasivno legitimiran u postupku, jer tužitelju štetu treba nadoknaditi njegovo osiguranje sukladno odgovoru na tužbu i citiranim odredbama ZOO-a i ZOOSP-a. Da bi tuženik mogao biti stranka ovog postupka, tužitelj je trebao dokazati, sukladno odredbi čl. 12. st. 2. ZOOP-a kako mu osiguranje nije dostavilo obrazloženu ponudu za naknadu štete odnosno utemeljen odgovor na odštetni zahtjev, nakon čega tek po proteku roka od 60 dana iz čl. 12. st. 1. ZOOP-a tužitelj je ovlašten ovakvu tužbu podnijeti protiv osiguratelja ili u ovom slučaju kako tužitelj smatra odgovorne osobe. Prigovor promašene pasivne legitimacije koji je tuženik istakao u odgovoru na tužbu nije vezan uz to je li isti izvodio građevinske radove ili ne, već je vezan uz to da je tužitelj po zakonu bio dužan potraživati naknadu štete od svog osiguravatelja, a osiguravatelj regresnim putem o d tuženika.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 1.200,00 EUR, pa se radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. u svezi s čl. 460. Zakon o parničnom postupku (Narodne Novine broj 26/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka USRH, 84/08, 96/08-odluka USRH, 123/08-ispr., 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje u tekstu: ZPP).

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u potvrdu PU Splitsko-dalmatinske PP Makarska br. 511-12-29-SB-121/2021 od 11. kolovoza 2021. (list 4-5, 24 spisa), izvid štete br. 218299910641/1 Euroherc osiguranja (list 6, 25 spisa), ponuda br. 00019 "Čuvalo" Limarsko-lakirerska radnja vl. MM od 20. kolovoza 2021. (list 7 spisa), preslik fotografija uz odštetni zahtjev br. 218299910641 od 12. kolovoza 2021. (list 8-10 spisa),e-mail tuženika upućen tužitelju od 11. siječnja 2023. (list 18-19 spisa), od 14. siječnja 2022. (list 20-21 spisa), odgovor odvjetnika Nikole Pervana (list 23 spisa), preslik potvrde o registraciji u [adresa] br. AA4133359 (list 28-29 spisa),polica osiguranja od automobilske odgovornosti Euroherc osiguranja br. 1282551406 od 27. studenog 2020. (list 30 spisa), izveo dokaz saslušanjem svjedoka ĆM sin F, (list 48-50 spisa), OM sina K, DM sina H (list 54-56 spisa), AM pok. FMI rođ. FM (list 58-62 spisa), nakon čega je sud, temeljem tako provedenog dokaznog postupka, u skladu s odredbom čl. 7. i 8. ZPP-a, cijeneći savjesno i brižljivo svaki dokaz zasebno, kao i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, odlučio kao u izreci.

7. U odnosu na dokazni prijedlog predložen od strane tužitelja, a koji se odnosi na prometno vještačenje na okolnost visine štete, navedeni dokazni prijedlog sud nije proveo, obzirom da se iz rezultata provedenog dokaznog postupka izvođenje ovog dokaznog prijedloga ukazalo suvišno.

8. Tužbeni zahtjev tužitelja sud je utvrdio neosnovan.

9. Punomoćnik tužitelja popisao je troškove postupka, dok tuženik po svom punomoćniku nije popisao troškove postupka.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi materijalnu štetu nastalu na vozilu tužitelja i koja mu je proizašla iz štetnog događaja koji se dogodio 11.kolovoza 2021.oko 9,00 sati na kolniku ceste D512, između Makarske i Vrgorca, u mjestu Brikva, kada je došlo do oštećenja vozila tužitelja na način da je prilikom izvođenja građevinskih radova na kolniku naprijed navedene dionice, došlo do izlijetanja kamenja na kolnik prilikom izvođenja građevinskih radova, uslijed čega je prilikom prolaska osobnog vozila reg. ozn. [registarska oznaka] (BiH) u vlasništvu tužitelja, a kojim je upravljao KM, došlo do izlijetanja kamenja na kolnik, kojom prilikom su oštetila navedeno vozilo tužitelja i to u vidu udubljenja i struganja na poklopcu motora, prednjih i zadnjih desnih vrata, te zadnjeg branika. Zbog nastalog štetnog događaja tužitelju je nastala imovinska štete na njegovom vozilu zbog čega tužitelja potražuje naknadu imovinske štete u iznosu od 1.200,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom do dana podnošenja tužbe 6.veljače 2023. pa do isplate.

11. Obzirom na istaknute prigovore tuženika, spornim se ukazuje i valjalo je utvrditi osnov i visinu tužbenog zahtjeva, te raspraviti istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika.

12. Odredbom čl. 1046. ZOO-a propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta), dok je čl. 1085. st. 1. ZOO-a određeno da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, te da će, ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu. Kada uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna je osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete. Naknada u novcu dosuditi će se oštećeniku, ako on to zahtijeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja.

Dakle, opće pretpostavke odgovornosti za štetu koje se moraju u postupku naknade štete raspraviti su: subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu (aktivna i pasivna legitimacija), osnov, suodgovornosti i visina. Pri tom najprije treba utvrditi postojanje subjekata obveznog odnosa odgovornosti za štetu. Subjekti odgovornosti za štetu jesu odgovorna osoba (pasivno legitimirani) i oštećenik (aktivno legitmirani). Pod odgovornom osobom treba razumijevati osobu koja je dužna naknaditi štetu.

13. Aktivnu legitimaciju tužitelja sud je utvrdio uvidom u preslik potvrde o registraciji u [adresa] br. AA4133359 (list 28-29 spisa), utvrđeno je da kao vlasnik putničkog automobila Renault Megane AC karavan registarskih oznaka [registarska oznaka], broj šasije [broj šasije], naveden FM, [adresa], ovdje tužitelj, pa se stoga prigovor tuženika o nedostatku aktivne legitimacije tužitelja ukazuje neosnovan.

14. Tužitelj je u spis dostavio i policu osiguranja od automobilske odgovornosti Euroherc osiguranja Podružnica Mostar, BiH br. 1282551406 od 27. studenog 2020. (list 30 spisa), koja glasi na ime KMI [adresa], MB: [matični broj], a koja se odnosi na predmetni automobil reg. oznaka [registarska oznaka], putničko vozilo, marke Renault Z Megane, broj šasije [broj šasije], osigurana svota po štetnom događaju iznosi za osobe 2.000000,00 KM, za stvari 400.000,00 KM. polica na razdoblje od 28. studenog 2020. 24:00 sati, do 28. studenog 2021. 24:00. Ukupna premija 282,52 KM, ukupno za naplatu 282,52 KM.

15. Nadalje, tuženik je istakao i prigovor promašene pasivne legitimacije, pri čemu ističe da je tužitelj predmetni odštetni zahtjev odnosno tužbu trebao uputiti osiguravatelju motornog vozila, a ne tuženiku, na što je tuženik upućivao punomoćnika tužitelja nakon što mu je tužitelj dostavio odštetni zahtjev, pri čemu je tužitelj obaviješten o činjenici da je tuženik za predmetni građevinski projekt morao imati sklopljenu policu osiguranja upravo za, između ostalog, štete koje bi izvođenjem građevinskih radova mogle nastati na imovini trećih osoba (tzv. CAR ili cover all risk policu osiguranja, Pri tom se tuženik poziva na odredbu čl. 953. st. 1. ZOO-a, kojom je osiguratelj dužan naknaditi štete nastale slučajno ili krivnjom ugovaratelja osiguranja osiguranika ili korisnika osiguranja izuzev ako je u pogledu određene štete ova njegova obveza izričito isključena ugovorom o osiguranju.

16. Sud je izvršio uvid u e-mail tuženika upućen tužitelju od 11. siječnja 2023. (list 18-19 spisa), od 14. siječnja 2022. (list 20-21 spisa), iz kojih je razvidno da je njima odgovoreno za mail odvjetnika Nikole Pervana, koji je u ime stranke FM, podnio odštetni zahtjev s priloženim izvidom štete, predračunom u vezi popravka vozila, te foto dokumetacijom (list 19 i 22 spisa). Iz sadržaja odgovora tuženika, točnije punomoćnika tuženika, razvidno je da je tom prilikom istaknut prigovor promašene pasivne legitimacije, te je punomoćnik oštećenika upućen u proceduru slanja odštetnog zahtjeva preko osiguravajućeg društva vozila, odnosno društva Euroherc osiguranje d.d., pri čemu je u cijelosti osporen podneseni zahtjev uz istaknute prigovore. Nadalje, naznačeno je da je za predmetni projekt trgovačko društvo Strabag d.o.o. imalo policu CAR osiguranja br. 011-1020000894 sklopljenu kog Generali osiguranja d.d., a dio koje obuhvaća i odgovornost za štetu na imovini trećih osoba nastalu uslijed izvođenja građevinskih radova tako da se upućuje da se zahtjev uputi direktno osiguravajućem društvu. između ostalog navedeno je da je uvidom u dokumentaciju koja je dostavljena razvidno da ne postoji odgovarajuća procjena osiguravajućeg društva Euroherc d.d. iz koje bi proizlazila osnovanost potraživanja u traženom iznosu od 10.000,00 kn, jer u dostavljenom izvidu štete nije naveden procijenjeni iznos štete na vozilu.

17. U odnosu na istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije za navesti da prema klasičnoj shemi ostvarivanja naknade štete propisane odredbama ZOO-a, oštećeni bi svoj zahtjev za naknadu štete morao usmjeriti ka štetniku, a ovaj bi u zaštitu morao pozvati svog osiguratelja od odgovornosti.

18. Naime, prema općim propisima o odštetnim obvezama reguliranim odredbama ZOO-a, obveznik štete (osiguranik ili njegov korisnik) ostaje primarni dužnik prema oštećenoj trećoj osobi, dok mu je osiguratelj sekundarno "oslonac" za isplatu štete. Obveza osiguranika je da naknadi štetu, ali ta obveza ne ukida tuženiku odgovornost prema tužitelju. Tužitelj stoga ima ne samo pravo, nego i obvezu pokrenuti postupak protiv subjekta koji je direktno prouzročio štetu (tuženika), te cjelokupni tužbeni zahtjeva može usmjeriti protiv njega (čl. 953. st. 1. ZOO-a). Oštećena osoba pritom ima pravo izravne tužbe i protiv osiguranika (čl. 964. st. 1., ZOO), ali to ne isključuje njezino pravo da zahtjev podnese i protiv samog štetnika (čl. 953. st. 1. ZOO).

19. To znači da oštećena osoba može tražiti naknadi i od osiguranika, ali ta mogućnosti ne isključuje istovremenu tužbu protiv stvarnog počinitelja štete. Stoga je za istaći da iako je osiguratelj zakonski obvezan nadoknaditi štetu (čl. 953. st. 1. ZOO- a), prema ugovorenoj polici osiguranja koju je imao zaključen tuženik s osiguravateljem (ovdje prema polici CAR osiguranja br. 011-1020000894 sklopljena kod Generali osiguranja d.d.), te tužitelj ima pravo izravne tužbe i protiv osiguranika (čl. 964.st. 1. ZOO-a), to ne znači da je tuženik izgubio položaj primarnog tuženika u sporu. Stoga prigovor promašene pasivne legitimacije u konkretnom slučaju nije osnovan. Tužitelj je pravilno uputio tužbu prema tuženiku, kao pretpostavljenom štetniku, dok mu je pri tom opcija naknade regresne tužbe protiv osiguranika otvorena tek nakon utvrđenja visine i postojanja osnovanosti tužbenog zahtjeva.

20. Tuženik je nadalje istakao i prigovor da u konkretnom slučaju nisu ispunjene materijalne pretpostavke za podnošenje tužbe protiv tuženika kao odgovorne osobe jer tužitelj nije prethodno pokrenuo postupak prema odgovornom osiguraniku tuženika sukladno odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

21. Ovdje je za navesti da je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne Novine" br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23), za štetu nastalu uporabom motornog vozila, lex specialis u odnosu na opći Zakon o obveznim odnosima.

22. Dakle, Zakon o obveznim osiguranjima u prometu primjenjuje se isključivo na štetu nastalu u prometnoj nesreći, odnosno odnosi se na događaj "kod kojeg je šteta nastala zbog upotrebe prijevoznog sredstva (čl. 3. točka 28. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu). Budući da u konkretnom slučaju nije riječ o događaju koji je nastao zbog upotrebe prijevoznog sredstva, jer je do oštećenja na vozilu došlo pretpostavljenih radnji tuženika, opisanih kao izlijetanje kamenčića tijekom izvođenja građevinskih radova strojevima tuženika, a ne "potrebom prijevoznog sredstva", ovdje nema mjesta primjeni odredbi Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, prema kojem odštetni zahtjev mora biti upućen odgovornom osiguraniku tuženika, kao ni primjeni odredbe čl. 12. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji propisuje da osiguratelj, “bez odgađanja, a najkasnije u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva, utvrdi osnovanost i visinu toga zahtjeva dostavi oštećenoj osobi napisanu odluku” – bilo kao obrazloženu ponudu, bilo kao utemeljen odgovor, dok je prema stavku 4. istog članka propisano da “tužba podnesena protiv odgovornog osiguranika ili odgovorne osobe za naknadu štete prije isteka roka iz stavka 1. smatra se preuranjenom”. (čl. 12. st. 4., Zakon o obveznim osiguranjima u prometu). Kako je to istaknuto ove odredbe vrijede samo za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti, pa se u tom pravcu prigovor tuženika ukazuje neosnovan.

23. Tužitelj u predmetnoj pravnoj stvari ustaje tužbom zbog naknade štete na vozilu, koje je prema navodima tužitelja oštećeno isključivom odgovornošću tuženika, prilikom izvođenja radova na kolniku ceste D512 između Makarske i Vrgorac u mjestu Brikva, koji nije poduzeo mjere zaštite prilikom izvođenja građevinskih radova, zbog čega je došlo do izlijetanja kamenja na kolnik uslijed rada građevinskih strojeva, slijedom čaga je prilikom prolaska osobnog vozila tužitelja reg. oznaka [registarska oznaka] (BiH) kojim je upravljao KM došlo do izlijetanja kamenja na kolnik, koja su tom prilikom oštetila vozilo tužitelja na način pobliže opisan u tužbi.

24. Tuženik je u cijelosti osporio navod tužitelja da je do štete došlo prilikom izvođenja građevinskih radova, točnije da je do istog došlo uslijed djelovanja stroja u vlasništvu tuženika, pri čemu ističe da tužitelj ove navode ničim nje dokazao.

25. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u potvrdu PU Splitsko- dalmatinske PP Makarska br. 511-12-29-SB-121/2021 od 11. kolovoza 2021. (list 4-5, 24 spisa), iz koje je razvidno da je potvrda izdana povodom zahtjeva AM iz [adresa], a kojom se potvrđuje da se dana 11. kolovoza 2021. oko 9,00 sati u Brikva, D512 dogodilo oštećenje vozila. iz sadržaja je razvidno da je sastavljena dana 11. kolovoza 2021. u službenim prostorijama PP Makarska po policijskom službeniku OM, SM i VM, Da je tog dana oko 12,30 sati nepozvan pristupio KM rođ. **.**.1962. čiji identitet je provjeren uvidom u vozačku dozvolu BiH serijskog broja 328M010JK. Predmetni KM navodi kako je navedenog dana oko 9,00 sati upravljao svojim osobnim automobilom M69-A-444 (BiH) kolnikom ceste D-512, te dolaskom do mjesta Brikva gdje se izvode građevinski radovi, uslijed rada radnog stroja tvrtke STRABAG d.o.o. ulica Petra Hektorovića kbr. 2., Zagreb, Republika Hrvatska, kontakt mail: [adresa elektroničke pošte], OIB: 74971361430, djelatnost 4120, gradnja stambenih i nestambenih zgrada, došlo do izlijetanja sitnog kamenja s prostora gdje se izvode radovi na gore navedeni kolnik. Tom prilikom uslijed izlijetanja sitnog kamenja, došlo je do oštećenja osobnog automobila, točnije poklopca motora, prednja i zadnja desna vrata, zadnji desni branik u vidu udubljenja i struganja. Vizualnim pregledom oštećenog automobila Renault reg. oznaka [registarska oznaka] (BiH) uočena udubljenja i struganja na poklopcu motora, prednja i zadnja vrata, kao i desnog zadnjeg branika. Vozilo osigurano u osiguravajućoj kći Euroherc osiguranje d.d. pod brojem police [broj police]. Naznačeno da se radi o prometnoj nesreći s materijalnom štetu koja se dogodila u Brikva, D-512, na način da je došlo do štete uslijed rada radnog stroja.

26. Izvršen je uvid u izvid štete br. 218299910641/1 Euroherc osiguranja (list 6, 25 spisa), u kojem je kao oštećenik naveden FM, MB: [matični broj], [adresa], mjesto pregleda [adresa], dan nezgode 11. 08. 2021., dan preglede 12. 08. 2021. U podacima je navedeno da je oštećeno vozilo reg. oznake [registarska oznaka].444, osobni automobil, marke: Renault Z Megane, broj šasije: [broj šasije], boja karoserije siva, godina proizvodnje 2012. Naznačena oštećenja na vozilu – dijelovi za popravak: 1. blatobran desni-L, 2. poklopa-prednji – L, 3. vrata-prednja , desna lim-L, 4. vrata-stražnja, desna, lim-L, 5. bočna stijena-desna-L. Potrebno radno vrijeme za popravak vozila, n/sat: limar 16,00, Lakiren: 16,00 ukupno 32,oo sati. vrsta štete djelomična. Uz izvid priložene preslik fotografija 12. kolovoza 2021. (list 8-10 spisa), na kojima je sadržan prikaz vozila.

27. Uvidom u ponudu br. 00019 "Čuvalo" Limarsko-lakirerska radnja vl. MM od 20. kolovoza 2021. (list 7 spisa), utvrđeno je da je ponuda dana na ime primatelja FM, [adresa], za naznačene limarsko-lakiretske radove (lakiranje kompletne desne strane, lakiranje prednje haube, lakiranje dijela branika Renault Megane VF 1KZ1AO747554210 u visini od 2.008,55 KM, uz PDV 17% (341,45 KM) ukupno iznosi 2.350,00 KM.

28. U postupku su na okolnost nastanka predmetnog štetnog događaja i okolnosti vezanih za štetni događaj saslušani predloženi svjedoci ĆM sin F, OM sin K, DM sin H, KM pok. FMI, i HM rođ. FM.

29. Svjedok ĆM sin F, bio djelatnik PP Makarska u svom je iskazu vezano za predmetnu potvrdu PP Makarska od 11. kolovoza 2021., naveo da se sjeća se da je dana 11. kolovoza 2021. oko 12,30 sati u PP Makarska pristupio KM, državljanin BiH, kojeg su identificirali prema dokumentaciji koja im je predočena, koji im je rekao da je dolazio iz Vrgorca za Makarsku, te da su se na putu za Makarsku u mjestu Brikva, pored kolnika vršili radovi vezano za uređenje ceste, te da je uslijed djelovanja nekog stroja letjelo kamenje koje je završilo na njegovom autu, uslijed čega su nastala oštećenja. Ne može se sjetiti je li se KM legitimirao kao vlasnik vozila, misli da je bilo onako kako je u potvrdi navedeno. Navodi da su oni izvršili pregled vozila, utvrdili oštećenja koja su navedena u potvrdi i to je sve fotografirano. Ne može se sjetiti jesu li izašli na lice mjesta kako bi utvrdili okolnosti nastanka tog štetnog događaja, vjerojatno jesu, ali se obzirom na protek vremena toga ne može sjetiti. Poznato mu je gdje se nalazi mjesto Brikva, te ističe da ako su izašli na teren, tada je o tome sastavljena i službena bilješka, a ako nisu o tome se u bilješci ne navodi. Sastavljena bilješka bi trebala biti u spisu predmeta. Navodi da je KM je nepozvan došao ispred PP Makarska i prijavio događaj i ispred PP je izvršen pregled vozila. U svakom slučaju i kad se izlazi na lice mjesta i kad se ne izlazi, sastavlja se o tome službena bilješka i ona bi trebala biti sastavni dio ove potvrde, a u pravilu se izlazi na lice mjesta. Ako je u potvrdi navedeno da je KM naveo čiji su radni strojevi koji su izvodili radove uslijed kojih je nastalo oštećenje, te podatke je on sam naveo, ali se ne može izjasniti jesu li oni te podatke provjeravali, vjerojatno jesu, ali se ovog trenutka on toga ne može sjetiti. Nije mu poznato je li PP Makarska nakon sastava ove potvrde pokrenula bilo kakav prekršajni postupak protiv Strabag d.o.o. ili odgovornih osoba firme Strabag d.o.o. Ne sjeća se s kojim radnicima Strabag d.o.o. su razgovarali, ako su izašli na lice mjesta.

30. U ocjeni iskaza navedenog svjedoka ĆM, za navesti je da je sud prihvatio kao istinit i u uvjerljiv iskaz ovog svjedoka. Naime radi se o svjedoku službenoj osobi policajcu koji je primio prijavu KM u svezi štetnog događaja, povodom koje prijave je sastavljena predmetna potvrda PP Makarska od 11. kolovoza 2021. Navodi ovih svjedoka izneseni vezano za sastav predmetne potvrde, a kojih se ovaj svjedok sječa su činjenice sadržane u samoj potvrdi, a koje je iznio sam KM koji je predmetnog dana upravljao vozilom tužitelja. Osim ovih okolnosti svjedok nema drugih neposrednih, kao ni posrednih saznanja. Svjedok se ne sječa jesu li po prijavi izašli na lice mjesta, niti jesu li izvršili provjeru navoda podnositelja prijave ĐM, kao ni jesu li obavili potrebne obavijesne razgovore s službenim osobama i djelatnicima tuženika kako bi provjerili vjerodostojnost navoda podnositelja prijave.

31. Uz svjedoka ĆM saslušani su i svjedoci OM sin K i DM sin H, koji su ovog svjedoka navedeni u Potvrdi PP Makarska od 111. kolovoza 2021. koja je sastavljena u službenim prostorijama PP Makarska u njihovoj nazočnosti.

32. Niti jedan od ovih saslušanih svjedoka se ne sjeća okolnosti vezano za događaj u svezi kojeg je sastavljena potvrda, kako zbog proteka vremena, tako i zbog brojnosti prijava tijekom njihova rada.

33. Svjedok OM je u iskazu naveo da je potvrdu sastavljao kolega ĆM koji ima tečaj za očevide prometnih nezgoda i oštećenja vozila, pa pretpostavlja da je on sastavljao bilješku u vezi toga. Ne sječa se da je u kolovozu 2021. izašao na očevid u mjesto Brikva. Navodi da oni kao djelatnici PP nemaju mogućnost uvida u podatke o vlasništvu vozila državljana trećih država, konkretno BiH. Ne sjeća se da je nakon predmetne potvrde od strane PP Makarska pokrenut nekakav postupak protiv Strabag d.o.o.

34. Svjedok DM sin H u iskazu navodi da u vrijeme kada je izdana predmetna potvrda PP Makarska od 11. kolovoza 2021., tek je počeo raditi kao vježbenik u PP Makarska, odrađivao je mjesec-dva u PP Makarska obuke prometne i temeljne djelatnosti policije, inače je djelatnik PGP Vrgorac. Što se tiče samog događaja u svezi kojeg je sastavljena potvrda, tog se događaja ne može sjetiti niti mu je poznata osoba KM. Ne zna gdje se nalazi mjesto Brikva, a ne može se sjetiti niti da je izlazio na lice mjesta u mjesto Brikva.

35. Iskaze svjedoka OM i DM sud stoga nije posebno cijenio, jer se radi o svjedocima koji nemaju nikakvih saznanja vezanih za predmetni događaj. Unatoč činjenici što je iskaz svjedoka ĆM sud prihvatio kao istiniti i uvjerljiv, za navesti je da iskaz ovog svjedoka nema bitnog utjecaja na utvrđenje činjenica koje se odnose na okolnosti nastanka štetnog događaja i štete na vozilu tužitelja, jer ovaj svjedok raspolaže samo saznanjima koje je dobio od podnositelja prijave KM, temeljem kojih navoda je sastavljena Potvrda nadležne PP Makarska od 11. kolovoza 2021., vezano za nastala oštećenja na vozilu tužitelja. Ovaj svjedok nema nikakvih neposrednih saznanja vezanih za nastanak štetnog događaja, a niti se sjeća, a niti su mu poznate okolnosti vezane za postupanja povodom zaprimljene prijave KM.

36. U postupku je saslušan i svjedok KM, povodom čije prijave je sastavljena Potvrda PP Makarska od 11. kolovoza 2021. Ovaj svjedok navodi da je predmetnog dana upravljao osobnim vozilom u vlasništvo FM, brata njegove supruge, čije vozilo i danas koristi i ima punomoć za upravljanje njegovim vozilom koju je dostavio odvjetniku. Navodi da se kretao iz pravca Vrgorca prema Makarskoj, zajedno sa svojom suprugom HM i kćerkom IM, išli su u Tučepi, da su se na mjestu između Vrgorca i Makarske, za koje sada zna da se zove Brikva, izvodili se radovi na proširenju puta. Navodi da je bila postavljena signalizacija, semafor, kojim se regulirao promet tim dijelom ceste, dok su uz cestu su bili bageri koji su tukli kamen u svezi proširenja ceste. U trenutku prolaska vozila, bageri su zastali s izvođenjem radova, svi osim jednog, koji je nastavio s radom, tukao je kamen, digla se prašina i kamene je vrcalo na sve strane. Tako da je kamenje udaralo po vozilu kojim je upravljao prilikom prolaska. U tom trenutku jedan čovjek koji je tu, pretpostavlja rukovodio radovima, pokušao je zaustaviti rad tog bagera, ali ovaj je nastavio s radom, te je tada došlo do još većeg odrona, odnosno vrcanja kamenja na vozila koja su prolazila. On u tom trenutku nije mogao niti nastaviti, požuriti s prolaskom, a niti se vratiti jer je bio u koloni koja je bila u prolasku kroz taj dio ceste. Kamenje je zasulo auto, najviše s desne strane gdje je sjedila njegova supruga, bilo je udubljenje veličine šake na vratima desne strane suvozača. Bilo je oštećenja na haubi auta i na stražnjem dijelu auta, cijelo auto je poprskano kamenjem, pritom misli na desnu stranu vozila. Svjedok je potvrdio da se na fotografijama priloženim uz tužbu priložene uz tužbu (list 8-10 spisa), vozilo kojim je upravljao, na fotografiji list 9, fotografija br. 11, vidi se oštećenje na braniku. Navodi da je tada izašao iz auta, vidno preplašen što se dogodilo i pokušao je uspostaviti kontakt s osobom koja je vodila te radove, pretpostavlja neki šef ili poslovođa. Ne zna kako se ta osoba zvala, niti je u tom trenutku tražio da se isti izjasni kako se zove. On je od njega tražio da stane u stranu, da vide što će i nakon toga je mobitelom kontaktirao pretpostavlja nekog od nadređenih. U tom trenutku naišao je kamion Strabaga koji je vozio pijesak i vozač tog kamiona stao je galamiti da se skloni s puta ili će priječi preko njega, zbog čega se on tada sagnuo, uzeo kamen i krenuo prema njemu, na što je on pobjegao u vozilo. Poslovođa je smirio situaciju i tada je ponudio nekakav dogovor kako bi riješili nastali problem. On mu je na to rekao da vodi suprugu i kćer u Tučepi, da će se vratiti, na što je ovaj pristao. Nakon otišao je u Makarsku i nakon 200 metara od mjesta događaja odlučio je ipak kontaktirati policiju. Javila mu se policija u Vrgorcu, njih je upoznao sa situacijom, na što su mu oni rekli da je ovo teren u nadležnosti PP Makarska, te ako nema ozlijeđenih osoba i manja je šteta, da se javi u PP Makarska, da nema potrebe da čeka s očevidom. Po dolasku u Makarsku, otišao je u policijsku postaju. Javio se dežurnom, na šta ga je isti obavijestio da sačeka ekipu za očevid jer je bila nekakva prometna. Nakon nekog vremena dolaze tri policajca, najstariji od njih je utvrdio da je manja materijalna šteta i da će posao odraditi kolega, što je on i napravio, pogledao je vozilo i uzeo sve potrebne podatke. Dao mu je prometnu dozvolu vozila čiji je vlasnik FM i dao je svoju putovnicu, a što su isti upisali u zapisnik to mu nije poznato, zna da su te isprave kopirali. Dežurnom policajcu je rekao da ima dogovor sa Strabagom u svezi ove situacije i nastale štete, na što mu je on odgovorio da on s njima nema što dogovarati, da je to njihov posao. Nakon što je završio očevid, pri čemu on nije davao nikakvu pisanu izjavu u PP, niti je išta potpisivao, samo je usmeno dao podatke prilikom očevida, 2-3 puta je kontaktirao PP je li gotov zapisnik. Nakon što je taj zapisnik dobio, tek je tada vidio da je izvođač radova Strabag. Nije mu poznato ime osobe s kojom sam dogovarao na mjestu događaja. S policijom nije išao na mjesto događaja, djelatnici PP su mu rekli da će oni to odraditi. Osoba s kojom je komunicirao na mjestu događaja, nije mu ponudila popunjavanje europskog izvješća, da mu je ponuđeno to bi napravi. Ponudili su mu dogovor o izmirenju troškova kad se vrati, ali on sutradan nije otišao da razgovara s djelatnicima Strabaga radi dogovora, kako je bilo predloženo, iz razloga što mu je djelatnik PP Makarska rekao i sugerirao da on nema što dogovarati s njima. Nije mu poznato, a garantira da tvrtka Strabag nije dala vlasniku vozila FM i njegovom punomoćniku, ovdje nazočnom odvjetniku, policu osiguranja gradilišta radi eventualne naknade štete u svezi predmetnog događaja. Koliko zna, prvi kontakt sa Strabagom je bio od strane pun. FM, odvjetnika Palamete iz Mostara, ali isti je upućen da se radi o odvjetniku iz druge države, zbog čega se pregovori preko njega nisu mogli vršiti, misli da je to bio samo usmeni kontakt. Nakon toga, koliko zna od šure, FM je putem svog odvjetnika, ovdje nazočnog Nikole Pervana, u tri navrata kontaktirao sa Strabagom i oni su vraćali da se dopuni dokumentacija, da nešto nedostaje, što se sve ispoštovalo. To mu je poznato od samog FM.

37. Svjedokinja HM rođ. FM u svom iskazu navodi da se predmetni događaj zbio prije četiri godine u kolovozu. Tog dana se zajedno sa suprugom KM i kćeri IM, kretala iz pravca Vrgorca prema Makarskoj i negdje na dijelu ceste, u mjestu Brikva, su se izvodili radovi uz cestu. Bio je postavljen semafor. Navodi da su oni prošli na zeleno i naišli na zaustavljenu kolonu vozila. Ispred njih je bilo vozilo talijanskih registarskih oznaka. S desne strane ceste izvodili su se radovi, više strojeva je bilo uz cestu i svi su radili. Tukao se kamen, zbog čega je sitno kamenje, zemlja, pijesak, zasipala sva vozila. Kako njihovo, tako i ostala. Bilo je 4-5 raznih strojeva koji su radili, lomili i razbijali kamen. U tom trenutku svi su strojevi radili. Ljudi koji su bili tuda uokolo, zaustavljali su ljude koji su upravljali tim strojevima da prestanu s radom. Osim ljudi koji su tu bili, čak i ljudi iz vozila su zaustavljali, mahali da zaustave radove, kako bi mogli proći i nastaviti svoje putovanje. Ne sjeća se koliko je osoba bilo uz cestu i zaustavljalo, da se prestane s radovima, zna da je bilo više osoba. Strojevi su zastali s radom. Međutim, jedan od njih koji je lomio kamen nije stao, nastavio je raditi. Kamenje je stalo vrcati na sve strane, odbijalo se od vozila, najviše na dio vozila s desne strane. Zasipalo je i vozilo ispred njih. Djeca u vozilu ispred nas talijanskih oznaka, vrištala su od straha, bili su preplašeni. Onda su krenula vozila iz drugog smjera, obzirom da se na toj dionici vozilo naizmjenice. Tada dolazi kamion iz suprotnog smjera i iz kamiona izlaze radnici gradilišta. Bili su drski i bezobrazni, nastala je galama, kaos. Oni su vikali na njenog supruga da miče auto, da auto smeta. Naime, sva su vozila bila u koloni dok je to padalo kamenje. Tada je njen suprug izašao iz vozila i tražio da razgovara s nekim od gradilišta. U tom trenutku nije pomakao vozilo. Tražio je nekoga od šefova gradilišta. Navodi da ona tada nije izlazila iz vozila, pretpostavlja da je netko od radnika zvao šefa gradilišta kada je došla neka osoba s posebnim vozilom kojem su se svi uklanjali, izašao je iz vozila i rukama mahao ovom da prestane s radovima. Naime, cijelo ovo vrijeme je radio ovaj stroj koji je tukao kamen. Do našeg odlaska stroj se nije zaustavio. Ona je čitavo to vrijeme bila u autu šokirana i prestrašena. Njen suprug je popričao s tom osobom koja je izašla iz tog vozila i nakon toga smo se udaljili s mjesta događaja. Suprug je stao s vozilom u stranu i pozvao je policiju. Prvo su mu se javili djelatnici PP Vrgorac koji su ga obavijestili da ovo područje nije njihova nadležnost, da se javi PP Makarska, što je i napravio. Zajedno su otišli u PP Makarska gdje je suprug prijavio događaj, a one su u autu sačekali policiju. Tada su djelatnici PP napravili očevid i ostale potrebne radnje, fotografirali su auto. Navodi da s nikim od djelatnika PP nije kontaktirala niti je u PP davala izjavu. Na fotografijama priloženim u spisu je vozilo njenog brata FM koji je vlasnik vozila. Iz vozila nije bila u mogućnosti vidjeti jesu li bila oštećena vozila koja su bila iza njih.

38. U odnosu na iskaze saslušanih svjedoka KM i svjedokinje HM, njegove supruge, za navesti je da su ovi svjedoci suglasno iskazivali o činjenicama koje se odnose na predmetni događaj, u bitnom sadržaja kao u potvrdi PP Makarska od 11. kolovoza 2021. Međutim, unatoč navedenom, sud iskaze ovih svjedoka nije mogao prihvatiti kao vjerodostojne, obzirom da se radi o svjedocima i to svjedokinji HM, sestri tužitelja i supruzi svjedoka KM, koji je predmetnog dana upravljao vozilom tužitelja. Tuženik je osporio sadržaj potvrde PP Makarska od 11. kolovoza 2021. u dijelu koji se odnosi na nastanak štetnog događaja opisan od strane tužitelja u historijatu tužbe, a koji sadržaj potvrde je utemeljen isključivo na navodima podnositelja prijave KM, ovdje saslušanog svjedoka koji je predmetnog dana upravljao vozilom tužitelja.

39. Naime, od strane tužitelja u postupku nije bio predložen niti jedan relevantan dokaz koji bi potvrdio navode i iskaze svjedoka KM i HM. Sadržaj same potvrde PP Makarska od 11. kolovoza 2021., samo po sebi nije dokaz o nastanku predmetnog štetnog događaja kojeg su opisali svjedoci jer su u njoj sadržani isključivo navodi osobe koja je upravljala vozilom i prijavila štetu, bez relevantnih dokaza koji bi potvrdili navode podnositelja prijave, ovdje svjedoka KM. U spisu ne postoji dokaz da su djelatnici nadležne PP izašli na teren povodom podnesene prijave, te utvrdili relevantne činjenice na koje se prijava odnosila. U tom pravcu u postupku nije izveden niti jedan dokaz na okolnost propusta tuženika u poduzimanju mjera zaštita prilikom izvođenja građevinskih radova na predmetnoj dionici ceste D512 u mjestu Brikva, zbog kojeg propusta bi došlo do nastanka štetnog događaja koji je doveo do nastanka štete na vozilu tužitelja.

40. Svjedok KM u svom je iskazu u bitnom naveo da je na mjestu gdje su se radovi izvodili, bila postavljena signalizacija – semafor koji je regulirao promet tim dijelom ceste, da su u trenutku prolaska vozila, između ostalih i prolaskom njegovog vozila, uz cestu bageri koji su tukli kamen zastali s izvođenjem radova, dok jedan od njih je nastavio s radom, zbog čega je došlo do vrcanja kamena na vozila u prolasku. Svjedok je naveo da je jedna osoba, pretpostavlja voditelj radova, pokušavao zaustaviti njegov rad, međutim da je ovaj nastavljao s radom, što je uzrokovalo još veće odrone i vrcanja kamenja na vozila, zbog čega je on izašao iz auta i bio u kontaktu s osobom koja je vodila te radove, a koja mu je ponudila i mogućnost dogovora za nastalu štetu. Svjedok je naveo da je on prvotno na prijedlog pristao i rekao da će se vratiti, da mora u Makarsku, te da je otišao i da se potom odlučio ipak kontaktirati nadležnu policijsku stanicu, što je u konačnici i napravio podnošenjem prijave nadležnoj PP Makarska, u svezi koje prijave je sastavljena potvrda od 11. kolovoza 2021. Navedeni svjedok je istakao da mu nije poznata osoba s kojom je komunicirao, a djelatnik je tuženika, niti je u tom pravcu nekakve relevantne podatke iznio prilikom podnošenja prijave policijskim službenicima.

41. Ovdje je za navesti da je sam svjedok KM u svom iskazu istakao da je dugo godina bio djelatnik policije i načelnik PP Ljubuški, te da su mu poznati policijski propisi, a zbog čega je upravo ovaj svjedok trebao postupati s više pozornosti u konkretnom slučaju, na način da traži podatke osobe s kojom je razgovarao prilikom štetnog događaja, kao i svjedoke samog štetnog događaja, te obratiti pozornost na činjenice odlučne za valjanost podnesene prijave, a koje se odnose na pitanje izvođača radova, okolnosti vezanih za poduzete mjere zaštite prilikom izvođenja radova i sl., jer mu je kao bivšem djelatniku policije, trebalo biti poznato koliko su te činjenice odlučne za utvrđenje osnovanosti njegove podnesene prijave nadležnoj PP.

42. Uz to, svjedok KM koji je upravljao tom prilikom predmetnim vozilom, naveo je da on vozilo tužitelja i danas koristi, te da ima punomoć za upravljanjem vozila tužitelja, što dodatno upućuje na zaključak da je u interesu ovog svjedoka, uspjeh tužitelja u predmetnom sporu, posebno kad se uzme u obzir činjenica da je isti upravljao predmetnim vozilom u trenutku nastanka štete, te da je razumljivo i životno da isti i osobno zainteresiran da otkloni odgovornost sa sebe za nastanak štete na vozilu tužitelja. Stoga je sud iz istih razloga ocijenio pristranim i iskaz svjedokinje HM, supruge svjedoka KM i sestre tužitelja. Posebno iz razloga što u postupku nije izveden niti jedan relevantan dokaz koji bi potvrdio iskaze ovih svjedoka temeljem čega bi ih sud mogao prihvatiti kao istinite i uvjerljive, iz kojih bi nedvojbeno proizlazila osnovanost navoda tužitelja.

43. Dakle, bez dokaza o nastanku štetnog događaja i odgovornosti tuženika zbog nepoduzimanja mjera zaštite prilikom izvođenja građevinskih radova koji su, prema navodima tužitelja, uzrokovali oštećenja na vozilu tužitelja, dostavljeni dokazi koji se odnose na nastala oštećenja na vozilu tužitelja, utvrđena uslugom izvida štete Euroherc osiguranja d.d., Podružnice u Ljubuškom br. 218299910641/1 od 12. kolovoza 2021., a prikazana na fotografijama sadržanom uz izvid štete, nisu dostatni za ostvarenje prava na isplatu utuženog iznosa štete, prema dostavljenoj ponudi 00019 Čuvalo - limarsko lakirerske radnje vl. MM od 20. kolovoza 2021.

44. Teret dokaza je na tužitelju i on mora dokazati kako nastanak štetnog događaja, tako i odgovornost tuženika i vezu između nastanka štete i postupanja tuženika, te samu visinu štete, što u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao u smislu odredbe čl. 7. stavak 1. ZPP-a. Naime, sud odluku o odlučnim činjenicama donosi na temelju dokaza, a ne na temelju iznesenih navoda same stranke. Tužitelj je dužan iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivne strane, u protivnom će sud donijeti odluku u skladu s odredbom čl. 221.a ZPP-a, primjenom pravila o teretu dokazivanja, obzirom da sud na temelju provedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi postojanje činjenica koje je tužitelj iznio u tužbi, a na kojima temelji svoj tužbeni zahtjev.

45. Prema Općim odredbama izvanugovorne odgovornosti, odgovorna osoba štetu mora nadoknaditi samo ako je uzrokovala štetu i ako se dokaže kako je nastala njezina protupravnost i uzročna veza između postupanja štetnika i nastale štete. Predmnijeva se obična nepažnja, ali se pri tom štetnik oslobađa ako dokaže da šteta nije nastala iz njegove krivnje (članak 1045. ZOO-a). U konkretnom slučaju, tužitelj nije priložio niti jedan relevantan dokaz na okolnost da je tuženik protupravno postupao (nedostaje dokaz o pogrešnom ili nepažljivom rukovanju građevinskim strojevima), da je postupanje tuženika uzrokovalo štetu na vozilu (nema materijalnih i drugih dokaza na tu okolnost).

46. Ovdje je za istaknuti da iskazi saslušanih svjedoka KM i HM, članovi obitelji tužitelja, koji su predloženi na okolnost nastanka štetnog događaja, bez potkrepljujućih materijalnih i drugih relevantnih dokaza, ne zadovoljavaju teret dokazivanja uzročnosti, protupravnosti i visine štete, pa stoga sud ne može na temelju neprovjerenih pretpostavki i njihovih svjedočanstava, zaključiti o odgovornosti tuženika, a time i njegovoj obvezi za naknadu štete tužitelju.

47. S obzirom na navedeno, tužitelj je propustio u postupku ispuniti obvezu iz članka 219. i čl. 232. ZPP-a, te nije dokazao odlučne elemente odgovornosti propisane odredbom čl. 1045. ZOO-a, slijedom čega je sud primjenom odredbe čl. 221.a ZPP-a, zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan, te je odlučeno kao u izreci presude.

48. Odluka o parničnom trošku izostavljena kao suvišna, obzirom da tuženik koji je uspio u sporu nije zahtijevao trošak, sukladno odredbi čl. 164. stavak 1. i 5. ZPP-a.

U Makarskoj 29. listopada 2025.

S U D A C

BARBARA MENDEŠ

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude (članak 348. ZPP-a)

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena ( članak 335. ZPP-a).

DNA:

• Dostava presude u skladu s odredbom čl. 335. st.7., 8.,9. i 10. ZPP-a.