Poslovni broj: UsI-2712/22-7

 

                  

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Željki Zrilić Ježek, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ivane Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice Z. H., iz Z., OIB:…, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, OIB: …, Z., radi poreza na dohodak, 28. rujna 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-410-18/21-01/349, Urbroj: 513-04-22-3 od 1. ožujka 2022.

 

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-410-18/21-01/349, Urbroj: 513-04-22-3 od 1. ožujka 2022., odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija-Porezne uprave, Područnog ureda Z., Ispostave T., Klasa: UP/I-410-23/21-02/2865, Urbroj: 513-07-01-10-21-04 od 14. srpnja 2021. kojim je kao neosnovan odbijen prigovor tužiteljice izjavljen protiv privremenog poreznog rješenja Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda Z., Ispostave T., KLASA: UP/I-410-23/21-02/2865 Urbroj: 513-07-01-10-21-02 od 18. svibnja 2021.

 

2. Privremenim poreznim rješenjem Ministarstva financija-Porezne uprave, Područnog ureda Z., Ispostave T., KLASA: UP/I-410-23/21-02/2865 Urbroj: 513-07-01-10-21-02 od 18. svibnja 2021, tužiteljici je za 2020. godinu utvrđena razlika poreza i prireza za uplatu u iznosu od 289,24 kn.

 

3. Tužiteljica pobija osporeno rješenje tuženika te navodi da je u 2021. godini ostvarila 12 redovnih dohodaka kod poslodavca Financijske agencije te ostvarila po toj osnovi ukupni godišnji dohodak u iznosu od 102.023,25 kn na koji je plaćen porez i prirez na dohodak u iznosu od 15.299,38 kn. Njena majka je umrla 3.9.2020. godine. Bruto iznos naslijeđene mirovine je iznosio 4.531,11 kn te je na isti plaćeno 641,60 kn poreza i prireza, a njoj je isplaćeno 3.889,51 kn. Ukupni godišnji osobni odbitak je u iznosu od 48.000,00 kn, a ukupni godišnji dohodak u iznosu 102.023,25 kn + 4.531,11 kn =106.554,36 kn. Godišnja porezna osnovica je utvrđena u iznosu 58.554,36 kn. Navodi da je u 2021. godini podnijela zahtjev za povrat više uplaćenog poreza. Prema poreznom rješenju utvrđena je godišnja obveza poreza i prireza u iznosu od 16.582,60 kn, odnosno u iznosu 16.230,22 kn nakon izvršenog umanjenja iz članka 46. stavka 1. Zakona o porezu na dohodak te ukupno plaćeni porez i prirez u iznosu od 15.940,98 kn, te razlika poreza i prireza za uplatu u iznosu od 289,24 kn. Tužbu podnosi jer smatra da je iznos od 289,24 kn pogrešno izračunat, te da je Poreznoj upravi bila dužna samo 0,04 kn. Taj iznos od (289,24-0,04=289,20) kn koji je bila prisiljena platiti, jer žalba nije odgađala izvršenje, traži da joj se vati. U konkretnom slučaju došlo je od strane Porezne uprave do pogrešne primjene materijalnog prava utvrđivanja umanjenja iz članka 46. stavka 1. Zakona o porezu na dohodak, tj. pogrešnog tumačenja navedenog članka Zakona. Poziva se na odredbu članka 46. stavak 1. Zakona o porezu na dohodak te ističe kako tuženik pogrešno primjenjuje navedenu odredbu jer razmjerni dio porezne obveze koja se odnosi na mirovinu računaju tako da utvrde dio dohotka od mirovine u ukupnom dohotku, umjesto dio dohotka od mirovine u godišnjoj poreznoj osnovici, što je bitna razlika. Ukazuje na izračun izvršen od strane porezne uprave te izračun koji je porezna uprava trebala izvršiti u njenom slučaju. Naglašava da se godišnja obveza poreza i prireza ne utvrđuje na ukupni prihod, već  na poreznu osnovicu, što je bitna razlika.

 

4. Slijedom navedenog, predlaže da sud poništi osporeno rješenje i naloži tuženiku da tužiteljici vrati iznos nezakonito zaračunatog poreza i prireza u iznosu od 289,20 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 4. kolovoza 2021. do konačne isplate.

 

5. Tuženik je ovom Sudu dostavio spis zajedno s odgovorom na tužbu u kojem navodi da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja.

 

6. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

 

7. Sud je 21. rujna 2023. održao javnu raspravu, te je time strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 29/17., 110/21.) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka, te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

 

8. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja, Sud je izvršio uvid u sudski spis i dokumentaciju priloženu uz tužbu, u dostavljeni spis tuženika i isprave priložene spisu, te je uzeo u obzir provedene dokaze i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke.

 

9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je sukladno odredbi članka 55. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima utvrdio da tužbeni zahtjev za poništavanje osporenog rješenja nije osnovan.

 

10. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica podnijela 1. ožujka 2021. zahtjev za pokretanje posebnog postupka utvrđivanja godišnjeg poreza na dohodak u ime i za račun ostavitelja za 2020. godinu, navodeći da joj je majka preminula 3. rujna 2020., te je njena nasljednica, između ostalog, po osnovi potraživanja prema HZMO s osnova neisplaćene mirovine u iznosu od 4.531,11 kn na koji je plaćen porez i prirez u iznosu od 641,60 kn, dakle isplaćen joj je iznos naslijeđene mirovine od 3.889,51 kn.

 

11. Privremenim poreznim rješenjem od 18. svibnja 2021. tužiteljici je utvrđena razlika poreza i prireza za uplatu u iznosu od 289,24 kn,

 

12. Uvodno naznačenim prvostupanjskim rješenjem od 14. srpnja 2021. odbijen je prigovor tužiteljice, te je osporenim rješenjem odbijena žalba tužiteljice uz obrazloženje kako se poreznom obvezniku u godišnjem obračunu poreza na dohodak ukupna porezna obveza umanjuje za 50% razmjernog dijela porezne obveze koja se odnosi na mirovinu i to na način da se utvrdi dio dohotka od mirovine u ukupnom dohotku te se dobiveni postotak pomnoži s ukupno obračunatom poreznom obvezom te umanji za 50%. Od ukupne porezne obveze poreznom obvezniku oduzme se utvrđeni iznos umanjenja te uplaćeni predujam poreza na dohodak, nakon čega se poreznom obvezniku u godišnjem obračunu utvrđuje razlika poreza i prireza za uplatu ili povrat.

 

13. Člankom 46. stavak 1. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine broj: 115/2016, 106/2018, 121/2019, 32/2020, 138/2020. – dalje u tekstu: Zakon) propisano je da se godišnji porez na dohodak utvrđuje prema poreznoj osnovici iz članka 18. ovoga Zakona te se tako utvrđen godišnji porez umanjuje za 50% razmjernog dijela porezne obveze koja se odnosi na mirovinu ili za 50% razmjernog dijela porezne obveze koja se odnosi na ostali dohodak od nesamostalnog rada ako porezni obveznik ima prebivalište i boravi na području jedinica lokalne samouprave razvrstanih u I. skupinu po stupnju razvijenosti prema posebnom propisu o regionalnom razvoju Republike Hrvatske i/ili na području Grada V. utvrđenog prema posebnom propisu o obnovi i razvoju Grada V.

 

14. Člankom 18. stavak 1. Zakona propisano je da godišnju osnovicu poreza na dohodak čini ukupan iznos dohotka od nesamostalnog rada, samostalne djelatnosti prema stavku 2. ovoga članka i drugog dohotka koji se ne smatra konačnim, a umanjen za osobni odbitak iz članaka 14. - 16. ovoga Zakona, osim ako je ovim Zakonom drukčije uređeno.

 

15. Člankom 13. Zakona propisano je da se godišnjim dohotkom smatra ukupan dohodak od nesamostalnog rada, dohodak od samostalne djelatnosti te drugi dohodak koji se ne smatra konačnim koji porezni obveznik ostvari u poreznom razdoblju i koji se obračunava na temelju godišnje porezne prijave ili u posebnom postupku utvrđivanja godišnjeg poreza na dohodak.

 

16. Iz citiranog članka 18. stavak 1. Zakona jasno proizlazi da godišnju osnovicu poreza na dohodak čini ukupan iznos dohotka koji je ostvarila tužiteljica, dakle po osnovi dohotka od nesamostalnog rada i po osnovi naslijeđenog iznosa mirovine.

 

17. Prema članku 46. stavak 1. Zakona godišnji porez na dohodak utvrđuje se na ukupni iznos dohotka, te se tako utvrđen godišnji porez umanjuje za 50% razmjernog dijela porezne obveze koja se odnosi na mirovinu.

 

18. Stoga, po ocjeni suda, pravilno tuženik obračunava poreznu obvezu tužiteljice za 2021. godinu na način da se utvrdi godišnji porez na ukupni iznos dohotka, i tako utvrđena porezna obveza umanjuje se za 50% razmjernog dijela porezne obveze koja se odnosi na mirovinu.

 

19. Tužiteljica ističe prigovor da se godišnja obveza poreza i prireza koja se odnosi na mirovinu ne utvrđuje u odnosu na ukupni dohodak već u odnosu na poreznu osnovicu. Međutim, potrebno je istaknuti da se prema članku 13. Zakona godišnjim dohotkom smatra ukupan dohodak, dakle dohodak od nesamostalnog rada i dohodak koji je tužiteljica ostvarila po osnovi naslijeđenog iznosa mirovine, stoga se pri obračunu dužnih poreza iznos mirovine stavlja u omjer s ukupnim dohotkom.

 

20.Sukladno svemu navedenom, tuženik je osporenim rješenjem detaljno iznio relevantne razloge za svoju odluku, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, stoga se osporeno rješenje ocjenjuje zakonitim.

 

              21. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 57. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, valjalo odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu 28. rujna 2023.

 

Sutkinja:

Željka Zrilić Ježek, univ. spec., v.r.

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

1