REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-7601/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Nives Šimunović, u pravnoj stvari tužitelja KN, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćnici Emi Kalogjera Juranić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hačić Kalogjera Juranić d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika B2 Kapital d.o.o., [adresa], OIB: 57509775367, zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Buterinu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Buterin & partneri, u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene dana 15. listopada 2025. godine, u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja SN, odvjetničkog vježbenika i zamjenice punomoćnika tuženika ĐN, odvjetničke vježbenice, dana 29. listopada 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenom ovrha, odnosno pljenidba i prijenos novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate zatražene Zahtjevom za izravnu naplatu od 09.10.2024.g. tuženika B2 KAPITAL d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 57509775367, radi naplate na temelju ovršne isprave - Izjave o suglasnosti zapljene, ovjerene kod javnog bilježnika Zdenka Frida, Zagreb, Poljička 27, posl. broj OV-40428/2007 dana 08.12.2007.g., u cijelosti.

II. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 750,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je tužitelj dana 19.11.2024.g. podnio ovome sudu prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate, nedopuštenim, te prijedlog za odgodu ovrhe, na što je sud donio zaključak poslovni broj OVR-4148/2024 dana 09.12.2024.g. kojim se ovršenik, ovdje tužitelj upućuje pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate, nedopuštenim. Ovršenik je stoga podnio ovu tužbu. Navodi se da je tuženik podnio zahtjev za izravnu naplatu dana 09.10.2024.g. kojim je zatražio od Financijske agencije zapljenu novčanih sredstava tužitelja po njegovim računima, radi naplate iznosa od 17.274,27 eur, temeljem Izjave o suglasnosti zapljene ovjerene kod javnog bilježnika poslovni broj OV-40428/07 od 08.12.2007.g. Tužitelj navodi da je navedena Izjava izdana temeljem Ugovora o kreditu od 07.12.2007.g. sklopljenog između tužitelja i Societe generale - Splitske banke d.d., kao sredstvo osiguranja kredita u iznosu od 13.000,00 eura. Tužitelj navodi da je navedeno potraživanje, banka prenijela na tuženika dana 25.05.2017.g. U pogledu tog kredita, tužitelj navodi da ga je uredno otplaćivao i da je 08.02.2017.g. zaprimio dopis od tuženika kojim se obavještava da nema dugovanja temeljem tog kredita, a potom je tužitelj početkom studenog dobio od FINE obavijest o podnesenom zahtjevu za izravnu naplatu temeljem Izjave OV-40428/07. Tužitelj, nadalje, pojašnjava da je predmetna izjava po svojoj naravi i izjava o zapljeni plaće i zadužnica, kojom tužitelj dopušta pljenidbu svih njegovih novčanih sredstava. Tužitelj navodi da izjava u pogledu sadržaja i oblika odgovara pretpostavkama koje se traže kod zadužnice. Poziva se na novele Ovršnog zakona iz 2010.g. nakon koje su u pravnom pometu postojale zadužnice na kojima je samo potpis javno ovjeren i solemnizirane zadužnice, odnosno zadužnice kao ovršne isprave. Napominje, da je Vrhovni sud RH zauzeo pravno stajalište da tražbine iz zadužnica na kojima je samo javno ovjeren potpis (izdane prije 01.01.2011.g.) zastarijevaju u općem zastarnom roku od 5 godina, dok se na solemnizirane zadužnice primjenjuje zastarni rok od 10 godina. Navodi se da je potraživanje tuženika dospjelo 15.05.2012.g., te da zastarijevaju u roku od 10 godina, što znači da je potraživanje tuženika u zastari. U odnosu na ovršnu ispravu (izjavu), tužitelj navodi da je zastara nastupila 16.05.2017.g. tj. pet godina nakon dospijeća tražbine iz osnovnog pravnog posla. Stoga, tužitelj smatra da su se ispunili razlozi iz čl. 50. st. 1. točka 7. i točka 11. Ovršnog zakona, jer da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, jer je ista u zastari, pa nije bio ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenika, a nastupila je zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom. Predlaže se donošenje presude kojom se proglašava nedopuštenom ovrha, odnosno pljenidba i prijenos novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate zatražene Zahtjevom za izravnu naplatu od 09.10.2024.g., radi naplate na temelju ovršne isprave - izjave o suglasnosti zapljene ovjerene kod javnog bilježnika. Ujedno, predlaže da se presudom naloži tuženiku platiti tužitelju parnični trošak.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da se obavijest tuženika o podmirenju duga od 08.02.2017.g., na koju se poziva tužitelj, odnosi na potraživanje tuženika prema drugoj osnovi i to na dug po osnovi tekućeg računa. Navodi da tražbina koja je predmet prisilne naplate nije podmirena. Tuženik navodi da se tužitelj nije pridržavao ugovornih obveza, pa je prethodni vjerovnik otkazao tužitelju ugovor o kreditu, pa radi toga u zahtjevu za nastavkom provedbe ovrhe stoji da je potraživanje dospjelo 15.05.2012.g. Naglašava da je prethodni vjerovnik podnio zahtjev za zapljenu računa temeljem predmetne zadužnice koji je FINA zaprimila 30.04.2012.g. i da je podnošenjem tog zahtjeva došlo do prekida zastare, sukladno čl. 241. Zakona o obveznim odnosima. Navodi da je zadužnica bila u redoslijedu naplate sve do isknjiženja 2018.g., a kako tužitelj nije podmirio dug u cijelosti, tuženik je 09.10.2024.g. FINI podnio zahtjev za izravnu naplatu predmetne zadužnice čime je ponovno prekinuo desetogodišnji zastarni rok. Tuženik naglašava da je predmetna zadužnica izdana 07.12.2007.g. kada, sukladno odredbama Ovršnog zakona, solemnizacija nije bila propisana kao posebna pretpostavka, već je za stjecanje svojstva ovršnosti privatne isprave bilo dovoljno ovjeriti potpis dužnika. Tuženik se poziva na čl. 379. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, koji propisuje da sva potraživanja koja su utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog organa ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim organom, zastarijevaju za deset godina, pa i ona za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare. Poziva se na mišljenje Vrhovnog suda RH izneseno u odluci Rev-2183/13-2 od 13.04.2016.g. po kojem zadužnica ima dvostruki karakter i to svojstvo rješenja o ovrsi ali i svojstvo ovršne isprave, pa se stoga sve odredbe koje se odnose na ovršnu ispravu odnose i na zadužnicu kada se u postupku koristi u tom svojstvu. Stoga, tuženik navodi da se na zadužnicu primjenjuje desetogodišnji zastarni rok, pa kako nije došlo do zastare, predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i obvezati tužitelja da naknadi tuženiku parnični trošak, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

3. Tijekom postupka provedeni su dokazi pregledom prijedloga za proglašenje zapljene i prijenosa nedopuštenim i prijedloga za odgodu, rješenja ovoga suda OVR- 4148/2024 od 09.12.2024.g., zahtjeva za izravnu naplatu od 09.10.2024.g., izjave o suglasnosti zapljene od 07.12.2007.g., ugovora o kreditu, zahtjeva za nastavkom provedbe ovrhe, obavijesti o podmirenju duga, obavijesti o zaprimanju osnova za plaćanje, zahtjeva za zapljenu računa, otkaza ugovora o kreditu.

4. Nakon provedenih dokaza i ocjene istih sud nalazi da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet ovog spora je pitanje dopuštenosti / nedopuštenosti ovrhe temeljem Izjave o zapljeni - zadužnice koja je izdana 07.12.2024.g.

6. Pregledom dokumentacije koja se nalazi u spisu utvrđeno je slijedeće:

- da je 07.12.2007.g. tužitelj sklopio sa Societe Generale - Splitska banka d.d. Ugovor o kreditu

- da je istoga dana, dakle 07.12.2007.g tužitelj izdao Izjavu o suglasnosti zapljene, kao sredstvo osiguranja otplate kredita, a na to se obvezao čl. 8. Ugovora o kreditu.

- da je 26.04.2012.g. Splitska banka d.d. otkazala tužitelju Ugovor o kreditu jer se nije pridržavao ugovornih obveza, te je imao dospjelih, nepodmirenih dugovanja s tog osnova

- da je 27.04.2012.g. Splitska banka d.d. uputila FINI zahtjev za zapljenu tužiteljeve plaće, uz dostavu Izjave o suglasnosti zapljene.

7. Nadalje, pregledana je obavijest tuženika o podmirenju duga od 08.02.2017.g. u kojoj se navodi da tuženik više nema nikakvih potraživanja prema tužitelju, po tražbini koju je stekao temeljem ustupa od cedenta Splitske banke d.d. Međutim, u pravu je tuženik da se ta obavijest ne odnosi na ova slučaj, jer se brojevi predmeta, odnosno tražbine, koji su naznačeni u toj obavijesti, u potpunosti razlikuju od brojeva koji se pojavljuju u konkretnoj pravnoj stvari.

8. Pregledana je obavijest FINE i zahtjev za nastavkom provedbe ovrhe na novčanim sredstvima u korist novog ovrhovoditelja na temelju zadužnice, koji zahtjev datira od 09.10.2024.g., kojim tuženik traži od FINE provedbu ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika po svim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama u kojima ovršenik ima otvoren račun ili oročena novčana sredstva, bez njegove suglasnosti, a radi se o iznosu od ukupno 17.272,27 eura.

9. Pregledan je zahtjev za izravnu naplatu od dana 09.10.2024.g. koji je tuženik (u svojstvu ovrhovoditelja) uputio FINI, kojim zahtijeva izravnu naplatu novčane tražbine na temelju zadužnice OV-40428/2007 od 07.12.2007.g.

10. Izvršen je uvid i u prijedlog tužitelja za proglašenje zapljene i prijenosa nedopuštenim, a ujedno i prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava, te u rješenje ovoga suda poslovni broj OVR-4148/2024 od 09.12.2024.g. kojim je odbijen prijedlog tužitelja, te je tužitelj upućen pokrenuti ovu parnicu.

11. S obzirom na otkaz Ugovora o kreditu od dana 26.04.2012.g. koji je poslan tužitelju i otkazni rok od 15 dana, u pravu je tužitelj kada navodi da je potraživanje tuženika dospjelo dana 15.05.2012.g. Naglašava se da je prethodni vjerovnik podnio zahtjev za zapljenu računa već 30.04.2012.g. dakle prije dospijeća tražbine. Prema odredbi čl. 215. ZOO-a, zastara počinje teći prvoga dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, stoga u ovom slučaju zastara nije niti počela teći u trenutku kada je tuženik podnio zahtjev za zapljenu. Prema tome, kako nije ni počela teći, nije moglo doći do prekida zastare u smislu čl. 241. ZOO-a.

12. U pravu je tužitelj kada navodi da se u ovom slučaju primjenjuje petogodišnji zastarni rok. Naime, kako je već navedeno, radi se o zadužnici (Izjavi o suglasnosti zapljene) koja je izdana 07.12.2007.g. i na kojoj je samo ovjeren potpis korisnika kredita (tužitelja) kod javnog bilježnika, a solemnizacija nije provedena.

13. Odlučno je pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda RH održane 19. studenog 2018.g. koje se primjenjuje na ovaj slučaj, a po kojem na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika (a to su zadužnice sastavljene prije 01.01.2011.g. Ovršni zakon NN 139/10) i koja nije potvrđena kod javnog bilježnika (solemnizirana), primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 371. ZOO/91 (čl. 225. ZOO/05).

S druge pak strane, na tražbine iz zadužnice koje su potvrđene kod javnog bilježnika (solemnizirane) primjenjuje se zastarni rok od 10 godina propisan čl. 379. ZOO/91 (sada čl. 233. ZOO/05).

14. Kako se ovdje radi o zadužnici na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika, primjenjuje se zastarni rok od 5 godina, pa je zastara u odnosu na ovršnu ispravu (zadužnicu, odnosno izjavu) nastupila dana 16.05.2017.g. Stoga se u ovom slučaju radi o zastari potraživanja.

15. S obzirom na sve navedeno, ispunjeni su razlozi iz čl. 50. st. 1. Ovršnog zakona i to toč. 7. i toč. 11. , jer tuženik (ovrhovoditelj) nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, jer je ista u zastari. Stoga je tužbeni zahtjev osnovan, te je proglašena nedopuštenom ovrha odnosno pljenidba i prijenos novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate.

16. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Troškovi su obračunati prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eura.

17. Troškovi tužitelja odnose se na: sastav tužbe – 100 bodova, sastav podneska od dana 24.09.2025.g. - 100 bodova i pristup na ročište 15.10.2025.g. - 100 bodova, što je ukupno 300 bodova, odnosno 600,00 eura. Dosuđen je PDV u iznosu od 150,00 eura, pa ukupan parnični trošak koji je tuženik u obvezi naknaditi tužitelju iznosi 750,00 eura.

18. Dosuđene su tužitelju zatezne kamate na parnični trošak koje teku od dana presuđenja dakle od dana 29. listopada 2025. godine do isplate, temeljem odredbe čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku, po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

19. Slijedom izloženog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, dana 29. listopada 2025. godine

Sutkinja:

Nives Šimunović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se dostavlja ovome sudu u 3 primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika