Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 915/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana
Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice,
te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari
tužitelja ADRIATIC SUB d.o.o., OIB: 26680391079, Rijeka, Vukovarska 10/A, koga
zastupa punomoćnica Jelena Božović, odvjetnica u Rijeci, protiv tuženika
KARLOVAČKA BANKA d.d., OIB: 08106331075, Karlovac, I. G. Kovačića 1, koga
zastupa punomoćnik Siniša Babić, odvjetnik u Rijeci, radi isplate, odlučujući o reviziji
tuženika protiv dijela presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-
4060/2017-3 od 11. veljače 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično
preinačena presuda Trgovačkog suda u Rijeci broj P-1956/2010-98 od 12. veljače
2014., u sjednici održanoj 28. rujna 2023.,
p r e s u d i o j e:
I. Prihvaća se revizija tuženika i u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za
isplatu 32.933,65 eur / 248.138,64 kn s pripadajućim zateznim kamatama i troškom
postupka preinačuju se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-
4060/2017-3 od 11. veljače 2021. (toč. I., III. i IV. izreke) i presuda Trgovačkog suda u
Rijeci broj P-1956/2010-98 od 12. veljače 2014. i sudi:
1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu 32.933,65 eur / 248.138,64 kn s pripadajućim zateznim kamatama i troškom postupka.
2. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 8.689,15 eur / 65.468,41 kn u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak prijedloga za dopuštenje revizije i revizije u ukupnom iznosu od 1.863,13 eur / 14.037,77 kn u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku tužitelju isplatiti 265.372,50 kn s
pripadajućim zateznim kamatama pobliže opisanim u izreci presude (toč. I. izreke);
odbijen je tužbeni zahtjev u daljnjem iznosu od 50.953,40 kn s pripadajućim zateznim
kamatama (toč. II. izreke); naloženo je tuženiku tužitelju naknaditi troškove postupka
u iznosu od 33.578,95 kn s pripadajućim zateznim kamatama (toč. III. izreke) i odbijen
je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova u daljnjem iznosu od 11.875,00 kn s
pripadajućim zateznim kamatama (toč. IV. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom tuženikova žalba je djelomično odbijena i potvrđena
je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je tuženiku naložena isplata iznosa od
248.138,64 kn (dio toč. I. izreke) i naknada troškova postupka u iznosu od 27.299,05
kn (dio toč. III. izreke), sve s pripadajućim zateznim kamatama (toč. I. izreke
drugostupanjske presude), a u preostalom dijelu žalba tuženika protiv prvostupanjske
presude u dijelu u toč. I. i III. izreke je prihvaćena te je preinačena prvostupanjska
presuda i zahtjevi tužitelja za isplatu iznosa od 17.233,86 kn i za naknadu troška
postupka u iznosu od 6.279,90 kn, sve s pripadajućim zateznim kamatama, su odbijeni
(toč. II. i III. izreke); ujedno je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbe u
iznosu od 477,67 kn (toč. IV. izreke).
3. Ovaj sud rješenjem broj Revd-2420/2021-2 od 18. siječnja 2022. dopustio je reviziju protiv drugostupanjske presude u odnosu na pitanje
„Je li odredba čl. 197. st. 1. Zakona o plovidbi i lukama unutarnjih voda ("Narodne
novine" 109/2007 i 132/2007), a kojom je propisano kako troškove vađenja potonule
stvari snosi vlasnik, primjenjiva i na fiducijarnog vjerovnika (vlasnika)?“.
4. Protiv navedene presude u dijelu u toč. I. izreke tuženik podnio je reviziju pozivom
na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91,
91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje:
ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud
prihvati reviziju i preinači drugostupanjsku presudu na način da tužbeni zahtjev odbije
u cijelosti.
5. Na reviziju nije odgovoreno.
6. Revizija je osnovana.
7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za naknadu troškova vađenja
brodice usmjeren protiv tuženika kao fiducijarnog vjerovnika.
8. Prvostupanjski sud tužbeni zahtjev prihvatio je osnovanim kao u toč. I. izreke
presude uz utvrđenje i obrazloženje
- da je dana 20. studenoga 2003. između Karlovačke banke d.d. kao kreditora, i
fiducijarnog vjerovnika i Željka Jurajevčića, vlasnika ugostiteljskog obrta Zec, kao
korisnika kredita i fiducijarnog dužnika, zaključen ugovor o dugoročnom kreditu
temeljem kojeg je korisniku kredita odobren kredit u visini od 250.000,00 kn, uz
odgovarajuća sredstva osiguranja, između ostalih, prijenos prava vlasništva na
plutajućem ugostiteljskom objektu PO-33 u vlasništvu korisnika kredita kao potonjeg
vlasnika, s time da će se prijenos izvršiti uknjižbom prava vlasništva u korist kreditora
kao prethodnog vlasnika uz zabilježbu da je prijenos vlasništva izvršen radi osiguranja
novčane tražbine;
- da je u upisniku brodova unutarnje plovidbe na plutajućem ugostiteljskom objektu
PO-33, na temelju rješenja Ministarstva pomorstva, prometa i veza, Uprava unutarnje
plovidbe, Kapetanija Sisak od 18. prosinca 2003., kao vlasnik upisan tuženik uz
istovremeni upis u listu C (hipoteka, privilegiji ili drugi tereti i ograničenja) da je prijenos
prava vlasništva izvršen radi osiguranja tražbine Karlovačka banka d.d. prema
korisniku kredita Željku Jurajevčiću, vlasniku Ugostiteljskog obrta Zec;
- da je plutajući objekt (splav) bio osiguran policom osiguranja u pomorstvu,
zrakoplovstvu i transportu broj 1550-170783542 kod Allianz Zagreb d.d., a polica
osiguranja da je bila vinkulirana u korist tuženika;
- da je osiguravajuće društvo Allianz osiguranje d.d. isplatilo tuženiku 367.148,66 kn,
a kako je tražbina po kreditu na dan isplate iznosila 74.253,81 kn taj je iznos tuženik
zadržao na ime podmirenja svoje novčane tražbine, dok je preostali iznos od 292.
894,85 kn isplatio Željku Jurajevčiću vlasniku Ugostiteljskog obrta Zec, kao osiguraniku
po navedenoj polici;
- da je u razdoblju od 12. veljače do 2. travnja 2010. tužitelj izvodio radove vađenja
potonulog plutajućeg ugostiteljskog objekta, a na temelju ugovora koji je tužitelj sklopio
s Braniteljskom udrugom „Zrinski“, koja u to vrijeme nije bila ni fiducijarni vjerovnik, ni
fiducijarni dužnik;
- da Braniteljska udruga „Zrinski“ nije ispunila svoju obvezu iz ugovora i tužitelju platila troškove vađenja;
- da su prema dogovoru tuženika, Braniteljske udruge „Zrinski“ i Željka Jurajevčića
troškovi vađenja potonule splavi trebali biti namireni iz navedene police;
- da je tuženik, koji je u registru brodova unutarnje plovidbe upisan kao vlasnik uz
istovremeni upis da je prijenos prava vlasništva izvršen radi osiguranja tražbine,
bezuvjetni vlasnik plutajućeg objekta
i da je kao takav, prema odredbi čl. 197. Zakona o plovidbi i lukama unutarnjih voda
(„Narodne novine“, broj 109/2007 i 132/2007 - dalje: ZPLUV), dužan snositi troškove
vađenja potonulog objekta.
8.1. Pritom prvostupanjski sud izrazio je shvaćanje da bi u situaciji da su u registru
brodova upisani tuženik kao prethodni vlasnik, a Željko Jurajevčić kao potonji vlasnik
oni bili solidarni obveznici za naknadu troškova vađenja potonulog objekta, dok
sporazum o reguliranju međusobnih obveza sklopljen između Braniteljske udruge
Zrinski, Karlovačke banke d.d. i Željka Jurajevčića od 10. travnja 2010., sklopljen
nakon što je već posao vađenja polovila izvršen, smatra neodlučnim.
8.2. Tumačeći odredbu čl. 274.f OZ-a/05 prvostupanjski sud izrazio je shvaćanje da
upisom fiducijarnog vlasništva fiducijant (fiducijarni dužnik) prestaje biti vlasnik, a
fiducijarni vjerovnik (fiducijar) postaje vlasnik. To osiguranje da se provodi bezuvjetnim
prijenosom vlasništva, a fiducijantu nakon ispunjenja tražbine da pripada samo
obveznopravni zahtjev za povrat vlasništva. Dakle, da fiducijant ispunjenjem tražbine
ne postaje ex lege ponovno njezin punopravni vlasnik. Stoga da fiducijarni vlasnik ima
prava i obveze kao i svaki drugi vlasnik.
9. Drugostupanjski sud u cijelosti je prihvatio utvrđenje prvostupanjskog suda, a
djelomično i pravno shvaćanje, time da je izrazio shvaćanje da se prvostupanjski sud
ocjenjujući ovlaštenja i obveze fiducijarnog vjerovnika - prethodnog vlasnika, s obzirom
na vrijeme sklapanja ugovora i važenje zakona u vrijeme sklapanja, pogrešno pozvao
na odredbu čl. 274.f OZ-a/05, međutim da takva pogrešna primjena materijalnog prava nije utjecala na donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu.
10. Tijekom postupka bilo je sporno, a sporno je i u revizijskom stadiju postupka odgovara li za troškove vađenja potonule stvari fiducijarni vjerovnik.
11. Člankom 197. Zakon o plovidbi i lukama na unutarnjim vodama („Narodne novine“,
broj 109/07 - dalje: Zakon o plovidbi) propisano je: da troškove vađenja potonule stvari
snosi vlasnik (st.1.); u slučaju da je vlasnik potonule stvari nepoznat, sredstva za
vađenje potonule stvari i troškovi njezinog daljnjeg čuvanja osiguravaju se u državnom
proračunu (st. 2.), a ako vlasnik postane poznat, dužan je nadoknaditi sredstva iz
stavka 2. ovoga članka uplatom u korist državnog proračuna (st. 3.).
12. Taj Zakon ne sadrži posebne odredbe o obvezi fiducijarnog vlasnika prema odredbi
čl. 197. Zakona o plovidbi. Stoga je, obzirom na posebnu prirodu fiducijarnog
vlasništva, o tome odnosi li se odredba 197. Zakona o plovidbi i na fiducijarnog
vlasnika, potrebno zaključiti na temelju odredbi zakona koji uređuju institut fiducijarnog
vlasništva, dakle, Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“,
broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 141/06 i 146/08 - dalje: ZV) i Ovršnog
zakona („Narodne novine“, broj 57/96 i 29/99 - dalje: OZ/99).
13. ZV u svojim odredbama, iako polazi od toga da je fiducijarni vlasnik bezuvjetni
vlasnik, ipak fiducijarno vlasnika razlikuje od punopravnog vlasnika. Tako ZV u čl. 34.
st. 4. i 5. fiducijarnog vlasnika naziva prethodnim vlasnikom, a fiducijanta, kojem u
pravilu ostaje posjed stvari, naziva potonjim vlasnikom. Osim toga, u čl. 297. st. 2. ZV-
a propisuje da će se ono što je određeno za založno pravo primjenjivati na
odgovarajući način i na prijenos vlasništva radi osiguranja, kao i na svako drugo
osiguravanje namirenja tražbine stvarima ili pravima dužnika ili treće osobe, ako tim
zakonom nije što drugo određeno.
14. Odredbama čl. 275. do 277. OZ-a/99, kojim odredbama su pobliže propisana
prava, ali i dužnosti predlagatelja osiguranja kao fiducijarnog vlasnika, to pravo
vlasništva nije punopravno, već je ograničeno. U citiranim odredbama, kao jedna od
dužnosti predlagatelja osiguranja, nije navedena i obveza iz čl. 197. Zakona o plovidbi.
15. Prema odredbi čl. 275. st. 7. OZ-a/99 izričito je propisano da se na prijenos
vlasništva u svrhu osiguranja i na vraćanje vlasništva nakon podmirenja tražbine
predlagatelja osiguranja ne primjenjuju propisi o porezu na promet nekretnina,
odnosno pokretnina, dok je odredbom čl. 277. st. 9. istog Zakona propisano da ta
porezna obveza nastaje tek kad predlagatelj osiguranja postane punopravni vlasnik. S
obzirom na navedene odredbe OZ-a/99 o odgođenoj obvezi plaćanja poreza na
promet, posebno nepropisanoj obvezi predlagatelja osiguranja iz čl. 197. Zakona o
plovidbi, i načelnom (ako se stranke nisu drugačije sporazumjele) nepostojanju prava
predlagatelja osiguranja na posjed predmeta osiguranja, po shvaćanju ovog suda,
fiducijarni vlasnik, koji nije postao i punopravni vlasnik, ne smatra se vlasnikom u
smislu čl. 197. Zakona o plovidbi.
16. To je ujedno i odgovor na naznačeno pitanje.
17. Konačno valja reći da je ovaj sud u više odluka (npr. Revt-258/2016, Uzz-16/2011
i dr. ) izrazio shvaćanje da je obveze koje inače terete vlasnika (npr. plaćanje pričuve,
godišnjeg poreza na vozilo i sl.) dužan podmirivati potonji vlasnik.
18. Osnovan je stoga revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
19. Kako je slijedom iznesenog materijalno pravo pogrešno primijenjeno valjalo je na
temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a preinačiti prvostupanjsku presudu i tužbeni
zahtjev protiv tuženika koji se ne smatra vlasnikom u smislu odredbe čl. 197. Zakona
o plovidbi, odbiti kao neosnovan.
20. Nakon preinačenja presude tuženik je u cijelosti uspio u parnici pa mu je valjalo na
temelju odredbe čl. 166. st. 2. i 154. st. 1. ZPP-a dosuditi trošak prvostupanjskog
postupka pravilno utvrđen prvostupanjskom presudom u ukupnom iznosu od 8.689,15
eur / 65.468,41 kn (odvjetnički troškovi 58.006,69 kn i trošak vještačenja 7.461,78 kn).
21. Tuženiku dosuđeni su i troškovi prijedloga za dopuštenje revizije i revizije u
ukupnom iznosu od 1.863,13 eur / 14.037,77 kn, zahtijevani sukladno odredbama
Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj
142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22 - dalje: Tarifa).
Zagreb, 28. rujna 2023.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
Kontrolni broj: 0056c-09620-d4455
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=IVAN VUČEMIL, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.