Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: Pr-454/2018-49

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu po sucu Mariji Mesić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice GV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po OD Vukić i partneri d.o.o. Rijeka, protiv tužene OPĆA BOLNICA I BOLNICA BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA OGULIN, Bolnička ulica 38, Ogulin, OIB: 88206161418, radi isplate razlike plaće, nakon održane glavne i javne rasprave dovršene dana 23. rujna 2025., u nazočnosti punomoćnika stranka, po objavi 29. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku OPĆA BOLNICA I BOLNICA BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA OGULIN, Bolnička ulica 38, Ogulin, OIB: 88206161418, da tužiteljici GV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 3.378,36 EUR bruto zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje se do 31. srpnja 2015. godine određuju prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koje je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29.prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja

Europske središnje banke, tekućim kako slijedi:

- na iznos od 175,32 eur od dana 16.02.2014. pa do isplate;

- na iznos od 89,78 eur od dana 16.03.2014. pa do isplate

- na iznos od 140,28 eur od dana 16.04.2014. pa do isplate

- na iznos od 107,63 eur od dana 16.05.2014. pa do isplate

-na iznos od 76,88 eur od dana 16.06.2014. pa do isplate

- na iznos od 479,33 eur od dana 16.07.2014. pa do isplate

- na iznos od 94,25 eur od dana 16.08.2014. pa do isplate

- na iznos od 714,51 eur od dana 16.09.2014. pa do isplate

- na iznos od 85,68 eur od dana 16.10.2014. pa do isplate

- na iznos od 108,15 eur od dana 16.11.2014. pa do isplate

- na iznos od 109,23 eur od dana 16.12.2014. pa do isplate

- na iznos od 184,84 eur od dana 16.01. 2015. pa do isplate

- na iznos od 92,62 eur od dana 16.02.2015. pa do isplate;

- na iznos od 168,43 eur od dana 16.03.2015. pa do isplate

- na iznos od 172,43 eur od dana 16.04.2015. pa do isplate

- na iznos od 122,71 eur od dana 16.05.2015. pa do isplate

-na iznos od 62,02 eur od dana 16.06.2015. pa do isplate

- na iznos od 96,99 eur od dana 16.07.2015. pa do isplate

- na iznos od 75,38 eur od dana 16.08.2015. pa do isplate

- na iznos od 74,67 eur od dana 16.09.2015. pa do isplate

- na iznos od 104,13 eur od dana 16.10.2015. pa do isplate

- na iznos od 43,10 eur od dana 16.11.2015. pa do isplate

pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće pod točkom I. izreke, te preostali dio zahtjeva za iznos od 81,62 eur sa zz kamatama tekućim od 16.1.2014.

III. Nalaže se tuženiku OPĆA BOLNICA I BOLNICA BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA OGULIN, Bolnička ulica 38, Ogulin, OIB: 88206161418, da tužiteljici GV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.202,94 EUR sa zz kamatom tekućom 29. listopada 2025. sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je u razdoblju od 1. 12. 2013. do 19. 5. 2015. neprekidno zaposlena kod tuženika na radnom mjestu doktor medicine specijalist dermatologije i venerologije.

Navodi da je u navedenom razdoblju tužiteljičina plaća regulirana odredbama Zakona o radu (NN 149/09 i 93/14) Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, 96/15), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18), Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama NN 141/12 i NN 24/17.

Navodi da čl. 86. ZR/09 i čl. 94. ZR/14 propisuje da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom i drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Navodi da KU/13 u čl. 57. i KU/18 u čl. 55 propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, a da prema popisu radnih mjesta i poslova koji imaju pravo na taj dodatak, tužiteljica, kao specijalist dermatologije i venerologije ostvaruje pravo na dodatak na plaću po tom osnovu od 16%.

Navodi da KU/2013 u čl. 58. kao i KU/18 u čl. 56. propisuje da se osnovna plaća radnicima na radnim mjestima voditelja odjela (zavoda) odsjeka te timova ili smjene, a kojima koeficijentom složenosti poslova nije utvrđen položajni dodatak kao sastavni dio koeficijenta uvećava po osnovi položajnog dodatka na radnim mjestima i to za 12%, 8% ili 4% više u odnosu na dodatak na uvjete rada koje dobivaju zdravstveni radnici u tom odjelu, odsjeku ili timu.

Nadalje, da KU/13 u čl. 59. kao i KU/18 u čl. 57. propisuje da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatka na plaću u iznosu od 12 % od osnovne plaće, time da je u razdoblju od 1.12. 2013. do 1.10.2015. taj dodatak iznosio 10%.

Nadalje navodi da isti KU/13 u čl. 36. st.2. kao i KU/18 u čl. 34. st. 2. propisuje da radniku čija narav posla je takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječene mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

Navodi da i Zakon o radu (NN 149/09) u čl. 60. st.1. i Zakon o radu (NN 93/14) u čl. 81. propisuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječene mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca.

Nadalje navodi da Temeljni kolektivni ugovor (NN 141/12) u čl. 59. st.1. i Temeljni kolektivni ugovor (NN 24/17) u čl. 58. st.1. propisuje da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.

Navodi da navedene dodatke na plaću tuženik tužiteljici u razdoblju od 1. 12. 2013. do 19. 5. 2015. nije isplaćivao za prekovremeni rad već samo za redovno radno vrijeme.

Navodi da tuženik tužiteljici nije isplaćivao puni iznos plaće u mjesecima prije korištenja godišnjeg odmora, pa je uskraćena za puni iznos naknade za godišnji odmor koja predstavlja prosjek njene prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, a na isti način joj je uskraćeno i pravo na puni iznos naknade za privremenu odsutnost s posla tj. bolovanja do 42 dana.

Navodi da tužiteljica ne raspolaže potrebnim stručnim znanjem da bi bez knjigovodstvenog vještačenja mogao sam precizirati tužbeni zahtjev tj. izračunati ukupan iznos bruto plaće koji mu pripada, pa stoga podnosi stupnjevitu tužbu iz čl. 186.b ZPP-a, i predlaže da sud rješenjem naloži tuženiku da dostavi sve obračune plaća za tužiteljicu i evidenciju radnog vremena za razdoblje od 1. 12. 2013. do 19. 5. 2015. kao i izračun iz kojeg će biti razvidan iznos uskraćenih plaća i naknada. Nakon toga predlaže da sud donese presudu kojom će se tuženiku naložiti da tužiteljici isplati iznose plaće čiju će visinu i tijek zz kamata tužiteljica odrediti nakon što tuženik dostavi potrebnu dokumentaciju, te nakon što se provede vještačenje.

1.1. Nakon provedenog vještačenja tužiteljica je podneskom od 22. siječnja 2020. (str. 223 do 225 spisa) određeno postavila i specificirala tužbeni zahtjev tako da potražuje bruto iznos od 22.418,23 kn sa zz kamatama tekućim na pojedine iznose od dana dospijeća pa do isplate, a nakon Dopune nalaza vještaka tužiteljica je podneskom od 27. ožujka 2020. (str. 250 do 252 spisa) povisila tužbeni zahtjev tako da potražuje iznos od 26.069,35 kn sa zz kamatama.

2. U odgovoru na tužbu tužena ističe prigovor zastare za period koji se odnosi na potraživanja prije 24. 12. 2013. Navodi da je bit spora da temeljem odredbi KU NN 143/13, TKU NN 141/12 prekovremeni rad ne ulazi u osnovnu plaću, te da je izričito propisano da se sporni dodaci isplaćuju samo na osnovnu plaću, dakle ne i na uvećanje plaće u koje spada prekovremeni rad, a da je tužena tužiteljici u potpunosti isplatila prekovremeni rad. Navodi da je tužiteljica u utuženom periodu od 24. 12. 2013. do 20. 5. 2015. obavljala poslove zamjenika ravnatelja i voditelja Odsjeka dermatologije te joj je radi primjene povoljnijeg prava za radnika bio utvrđen koeficijent 2,522 za zamjenika ravnatelja temeljem Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (NN 25/13 i dr.), a u tom periodu je primala dodatak s osnova posebnih uvjeta rada za zamjenika ravnatelja i to od 21. 12. 2013. do 21. 4. 2015. u iznosu od 16%, a od 22. 4. 2015. do 19. 5. 2015. u iznosu od 7%, a u periodu od 20. 5. 2015. do prestanka radnog odnosa 1. 1. 2015. tužiteljica više nije bila zamjenica ravnatelja te je temeljem čl. 58. KU/2013 primala dodatak s osnova posebnih uvjeta rada za voditelja odsjeka u ukupnom iznosu od 24% (8% više u odnosu na specijalistu na tom odsjeku-16%).

Navodi da je točno da je tužena nije isplaćivala dodatak na plaću s osnova posebnih uvjeta rada za sve stvarno odrađene sate rada već samo na osnovnu plaću jer da je tako propisano KU/2013 i TKU/2012. Nadalje navodi da je točno da tužena nije isplaćivala dodatak na plaću s osnova položajnog dodatka za sve stvarno odrađene sate rada, da sukladno čl. 52 st. 2 KU/2013 tužiteljica ni nema pravo na položajni dodatak u periodu od 24. 12. 2013. do 21. 4. 2015. kada je bila zamjenik ravnatelja jer se isti ne primjenjuje na radnike kojima je koeficijentom složenosti poslova utvrđen položajni dodatak kao stvarni dio koeficijenta, a tužiteljici je u navedenom periodu položajni dodatak bio sastavni dio koeficijenta sukladno citiranoj Uredbi, položajni dodatak iz čl. 58. KU/2013 za voditelja odsjeka u iznosu od 24% također se plaća samo na osnovnu plaću pa je tako i isplaćen.

Navodi da je točno da tužena nije isplaćivala dodatak na plaću s osnove iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi za sve stvarno odrađene sate rada već je dodatak obračunavat samo na osnovnu plaću jer je odredbom čl. 59 KU/2013 predviđeno da se taj dodatak od 10% isplaćuje od osnovne plaće.

Navodi da iz citiranih propisa iz zaključka zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora proizlazi da se dodatak s osnova posebnih uvjeta rada, te dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi obračunava na osnovnu plaću a ne na plaću te da prekovremeni rad ulazi u plaću ali ne i u osnovnu plaću, pa je tužena tužiteljici navedene dodatke obračunala na redovni mjesečni fond sati.

3. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu, provedeno je vještačenje po knjigovodstvenom sudskom vještaku Snežani Sikirić, te izvršen uvid u pismeni osnovni nalaz i mišljenje vještaka, u pismene dopune nalaza vještaka, te je vještak i usmeno saslušan na ročištu.

4. Ocjenjujući izvedene dokaze sud je donio presudu kao u izreci.

5. Tužiteljica je podnijela stupnjevitu tužbu (čl. 186.b. ZPP-a), te je utuženi period u tužbi bio od 1. 12. 2013. do 19. 5. 2015.

5.1. Nakon provedenog vještačenja tužiteljica je podneskom od 22. siječnja 2020. (str. 223 do 225 spisa) određeno postavila i specificirala tužbeni zahtjev tako da potražuje bruto iznos od 22.418,23 kn sa zz kamatama tekućim na pojedine iznose od dana dospijeća pa do isplate (za utuženi period od 1. 12. 2013. do 19. 5. 2015.)

5.2. Nakon Dopune nalaza vještaka (Dopuna od 25. 2. 2020.) tužiteljica je podneskom od 27. ožujka 2020. (str. 250 do 252 spisa) povisila tužbeni zahtjev tako da potražuje iznos od 26.069,35 kn sa zz kamatama, te je tužbu proširila na period do 31. 10. 2015. (dakle utuženi period je sada od 1. 12. 2013. do 31. 10. 2015.), a kojem proširenju tužbe odnosno utuženog perioda se tuženik nije protivio.

5.3. Radi se o preinaci nakon zaključenja prethodnog postupka povećanjem tužbenog zahtjeva kojoj se tužena nije protivila, te je preinaka dopuštena a u smislu odredbe čl. 190. st. 1. ZPP-a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 173/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13,70/19) kojom je propisano da iznimno tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka (čl. 39. ZID ZPP-a NN 70/19, koji se prema prijelaznim i završnim odredbama -čl. 117. st.2. ZID ZPP-a primjenjuje se i na postupke u tijeku), a te st. 3. i 4. istog članka kojima je propisano da nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe je potreban pristanka tuženika, a smatrat će se da postoji pristanka tuženika za preinaku ako se on upusti u raspravljanje o glavnoj stvari po preinačenoj tužbi, a nije se prije toga protivio preinaci.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice liječnika- doktor medicine specijalist dermatologije i venerologije, za isplatu:

- dodatka na plaću s osnova posebnih uvjeta rada za odrađene prekovremene sate rada

- dodatka na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi za odrađene prekovremene sate rada

a sukladno odredbama iz čl. 57., i čl. 59. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13), u daljnjem tekstu: KU/13

-položajnog dodatka, prema čl. 58. KU/2013,

-te razlike naknade plaće za godišnji odmor temeljem čl. 36. st. 2. KU/13 te razlike naknade plaće za vrijeme bolovanja do 42 dana temeljem čl. 59. st. TKU/12, koje razlike su posljedica neisplate naprijed navedenih dodataka,

sve za utuženi period od 1. prosinca 2013. do 31. listopada 2015. (12/13 do 10/15).

7. Nije sporno da je tužiteljica kod tužene u utuženom periodu (12/2013 do 5/2015) bila zaposlena:

- na radnom mjestu specijaliste dermatologije i venerologije u Odsjeku za dermatovenerologiju od 2011. do 1.11.2015. kada joj je radni odnos prestao (ugovor o radu od 1. 12. 2021. na str. 8 i 9 spisa i rješenje o prestanku ugovora o radu otkazom zaposlenika od 1.10.2015. na str. 12 spisa).

- da je tužiteljica u utuženom periodu bila voditelj Odsjeka za dermatovenerologiju i pomoćnik ravnatelja za kvalitetu zdravstvene zaštite i nadzor s koeficijentom 2,027, te ujedno do 21. 4. 2015. pomoćnik ravnatelja s koeficijentom 2,4250, a od 22. 4. 2015. do 18. 5. 2015. zamjenik ravnatelja s koeficijentom 2,5220 –, Aneks ugovora o radu na str. 13. spisa, rješenje od 11. 3. 2013. na str. 14 spisa i rješenje od 9. 7. 2013. na str. 15 spisa, rješenje od 23. 4. 2015. na str. 18 spisa.

8. Nije sporno da je tužiteljica u utuženom periodu radila prekovremeno i da joj je tuženik plaćao prekovremene sate rada. Također nije sporno da je tuženik tužiteljici isplaćivao i utužene dodatke na plaću ( s osnova otežanih uvjeta rada i zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi), ali samo u odnosu na sate redovnog rada, dok te dodatke nije obračunavao i isplatio i za prekovremeni rad.

9. U odnosu na radnike u djelatnosti zdravstva, osim općeg propisa (Zakon o radu)

mjerodavne u utuženom periodu od 12/13 do 05/15 su odredbe sklopljenih kolektivnih ugovora:

-Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, 96/2015- Dodatak I. Kolektivnom ugovoru koji se primjenjuje od 1.10.2015.) dalje: dalje: KU/13,

-Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12; dalje: TKU/12)

U odnosu na dodatak s osnova posebnih uvjeta rada i iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi.

10. Dakle, sporno je da li tužiteljici kao liječniku pripada isplata ovih dodataka na plaću i u odnosu na prekovremene sate (kod čega nije sporno da je tuženik tužiteljici te dodatka isplaćivao ali samo u odnosu na sate redovnog rada), a radi se dakle o sljedećim dodacima na plaću:

- dodatak na plaću s osnova posebnih uvjeta rada od 16%, temeljem čl.57. KU/2013, kojim je propisano da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, pa tako zdravstvenom radniku specijalisti u bolnici u iznosu od 16%

- dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću od 10 %, temeljem čl. 59. KU/2013, kojim je propisano da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće

10.1. Sporno je mogu li se utuženi dodaci na plaću kumulirati s dodatkom na osnovnu plaću od 50% koji dodatak radnik ostvaruje za prekovremene sate temeljem čl. 51.st.1. KU 143/13 .

10.2. Prema utvrđenju ovog suda odredba članka 51. stavka 1. KU 143/13., kojom je propisano da će se osnovna plaća radniku uvećati za 50% za prekovremeni rad, ne isključuje pravo na obračun i isplatu utuženih dodataka na plaću za prekovremene sate.

10.3. Naime, KU 143/13 daje tužiteljici istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka koji se međusobno ne isključuju pa tužiteljici pripada pravo na isplatu svih dodataka zajedno s dodatkom za prekovremeni rad, odnosno pripada joj dodatak s osnova otežanih uvjeta rada od 16% temeljem čl. 57. KU/2013, kao i dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi temeljem čl. temeljem čl. 59. KU/13 .

10.4. Naime, niti iz jedne odredbe navedenih kolektivnih ugovora ne proizlazi da radniku utuženi dodaci po čl. 57. i 59. KU/2013 pripadaju samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i uvećanje po osnovi otežanih uvjeta rada i iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi međusobno isključuju.

10.5. Isplata uvećane plaće za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužitelja na isplatu ovih dodataka i za prekovremene sate rada jer tužiteljica kada radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada u smislu odredbe članka 57. KU 143/13 te u svojstvu radnika sa iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi u smislu odredbe 59. KU/13.

10.6. Osim toga posebno se ističe da je na osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske koja je održana 9. prosinca 2019., VSRH zauzeo slijedeće pravno shvaćanje: "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."

U odnosu na položajni dodatak.

11. U odnosu na položajni dodatak odredbom čl. 58. KU/2013. propisno je da će se osnovna plaća uvećat će se radnicima po osnovi položajnog dodatka između ostalog pa tako i voditeljima odsjeka 8% – više u odnosu na dodatak za uvjete rada koji dobivaju zdravstveni radnici u tom odsjeku , time da se položajni dodatak ne primjenjuje se na radnike kojima je koeficijentom složenosti poslova utvrđen položajni dodatak kao sastavni dio koeficijenta, a odredbom čl. 53. st. 5. KU /2013 je propisano da za radnike kojima je u koeficijentu složenosti poslova sadržan položajni dodatak ili taj dodatak ostvaruju temeljem odredbi ovoga Ugovora, plaća za vrijeme dežurstva iznad redovnog mjesečnog fonda radnih sati obračunava se u odnosu na osnovnu plaću radnog mjesta na kojem radnik dežura.

U odnosu na razliku naknadne plaće za godišnji odmor i bolovanje.

12. KU/13 u čl. 36. st.2. propisano je da radniku čija narav posla je takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječene mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

12.1. Nadalje i Zakon o radu (NN 149/09) u čl. 60. st.1. i Zakon o radu (NN 93/14) u čl. 81. propisuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječene mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca.

12.2. Temeljni kolektivni ugovor (NN 141/12) u čl. 59. st.1. propisuje da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.

12.3. Temeljem naprijed citiranih odredbi tužiteljica ima pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječene mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca kao i pravo na naknadu plaću za vrijeme bolovanja do 42 dana kako je to propisano čl. 59. st. 1. TKU/12.

13. U postupku je provedeno je financijsko provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije i knjigovodstvo Snežani Sikirić koja je dala pismeni nalaz i mišljenje, te još obzirom na istaknute prigovore nekoliko pismene dopune nalaza, te je i usmeno obrazložila nalaz.

14. Iz Osnovnog nalaza i mišljenja od 20. 12. 2019. (str. 199 do 216 spisa) proizlazi:

-da je tuženik tužiteljici za utuženo razdoblje obračuna i isplatio utužene dodatke na osnovnu plaću u okviru redovnog fonda radnih sati po propisanim postocima uvećanja,

-da iz mjesečnih obračunskih lista za utuženo razdoblje proizlazi da je tužiteljica radila prekovremeno 755 sati i da je tuženik tužiteljici za utuženo razdoblje obračunao i isplatio uvećanu plaću za prekovremeni rad koji ne uključuje propisane dodatke

-ukoliko bi se utuženi dodaci obračunali za sate prekovremenog rada tada proizlazi da je neisplaćena plaća s osnova utuženih dodataka iznosi 12.976,16 kn bruto,

-kada se radi o razlici plaće s osnova godišnjeg odmora i bolovanja da tuženik tužiteljici u utuženom razdoblju nije pravilno obračunao i isplatio pravilni iznos jer su obračuni isplata izvršeni na temelju prosjeka zadnje tri mjesečne plaće ali bez uračunatih svih dodataka za prekovremene sate,

-da je bruto novčana razlika koja bi pripala tužiteljici s osnove razlike godišnjeg odmora iznos od 9.442,08 kn dok razlike s osnova bolovanja nema,

-da je ukupni iznos razlike plaće koji tužiteljici pripada s osnova neisplaćenih dodatka na prekovremene sate rada i razlike plaće za godišnji odmor 22.418,23 kn.

15. Tužiteljica na ovaj nalaz nije imala prigovora, te je u skladu s ovim nalazom određeno postavila tužbeni zahtjev podneskom od 22. 1. 2020. (str. 223 spisa) tako da za (prvotno) utuženi period od 1. 12. 2013. do 19. 5. 2015. potražuje iznos od 22.418,23 kn bruto sa zz kamatama na pojedine iznose tekuće od dospijeća pa do isplate

16. Međutim na ovaj nalaz je tužena prigovarala u podnesku od 28. 1. 2020. na str. 218 spisa navodeći da je tužiteljica do 21. 4. 2015. bila pomoćnik ravnatelja s koeficijentom 2,4250, a od 22. 4. 2015. do 18. 5. 2015. je bila zamjenik ravnatelja s koeficijentom 2,5220, da je u odnosu na prekovremene sate koji su ostvareni u dežurstvu je odredbom čl. 53 st. 4. KU/13 propisano "da za radnike kojima je u koeficijentu složenosti poslova sadržan položajni dodatak ili taj dodatak ostvaruju temeljem odredbi ovog ugovora, plaća za vrijeme dežurstva iznad redovnog mjesečnog fonda radnih sati obračunava se u odnosu na osnovnu plaću radnog mjesta na kojem radnik dežura", pa da se nalaz vještaka treba bazirati na koeficijentu složenosti poslova 2,027 jer je to koeficijent osnovne plaće radnog mjesta na kojem je radnik tj. tužiteljica dežurala (a ne na koeficijentu 2,4250 odnosno 2,5220).

16.1. Nakon toga, a obzirom na ove prigovore, sud je (rješenje od 30. 1. 2020. na str. 220) pozvao vještaka da sačini dopunu nalaza na način da kroz cijelo utuženo razdoblje koristi koeficijent složenosti poslova za tužiteljicu 2,027 za sate rada provedenih u dežurstvu.

17. Sudski vještak je sačinio pismeno (prvo) Dopunsko očitovanje od 25. 2. 2020. (str. 229 do 248 spisa) time da je u tom dopunskom očitovanju osim prvotno utuženog perioda od 1. 12. 2013. do 19. 5. 2015., u nalaz uključio i period od 20. 5. 2015. do 31. 10. 2015., te proizlazi:

-da prema Evidencijama o radnom vremenu tužiteljica od ukupno 755 sati prekovremenog rada u utuženom periodu 1. 12. 2013. do 19. 5. 2015. nije provela niti jedan sat dežurstva, da u periodu od 20. 5. 2015. do 31. 10. 2015. od ostvarenih 87 prekovremenih sati rada nije provela niti jedan sat u dežurstvu

- ali da prema Obračunskim ispravama za isplatu plaća proizlazi da je tužiteljica od ukupno 755 sati prekovremenog rada provela 372 sata u dežurstvima i to u periodu od 1. 12. 2013. do 19. 5. 2015. – prvotno utuženi period, a u periodu od 20. 5. 2015. do 31. 10. 2015. tužiteljica je od ostvarenih 87 sati prekovremenog rada provela 79 sati u dežurstvima,

-da je u Osnovnom nalazu izračun razlike plaće da temeljem na Evidenciji o radnom vremenu, dakle kao da tužiteljica nije ostvarila ni jedan sat dežurstva i prema tom izračunu joj u utuženom razdoblju od 1. 12. 2013. do 19. 5. 2015. pripada kako je navedeno u osnovnom nalazu tj. s osnova neisplaćenih dodataka za rad u prekovremenom radnom vremenu 12.976,16 kn bruto, razlika s osnova razlike naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora 9.442,08 kn bruto odnosno ukupno 22.418,23 kn.

17.1. Nadalje u ovoj (prvoj) Dopuni nalaza je vještak dao i varijantu izračuna razlike plaće s osnova dodataka i naknade za godišnji odmor temeljem Obračunskih isprava za isplatu plaće iz kojih dakle proizlazi da je tužiteljica radeći prekovremeno provela i određeni broj sati rada u dežurstvima kako je to netom naprijed navedeno i to za period 1. 12. 2013. do 19. 5. 2015 – prvotno utuženi period , kao i za period od 20. 5. 2015. do 31. 10. 2015., i to uzimajući kao koeficijent složenosti radnog mjesta rada u dežurstvu 2,0270, te u konačnici proizlazi:

a) da u periodu od 1. 12. 2013. do 19. 5. 2015. tužiteljici pripada:

-s osnova neisplaćenih utuženih dodataka za odrađeni prekovremeni rad razlika bruto plaće od 13.382,40 kn,

-s osnova razlike naknade plaće za godišnji odmor 9.501,96 kn bruto

-dakle ukupno razlika od 22.884,36 kn bruto

b) da u periodu od 1. 12. 2013. do 31. 10. 2015. tužiteljici pripada:

-s osnova neisplaćenih utuženih dodataka za odrađeni prekovremeni rad razlika bruto plaće od 15.246,13 kn,

-s osnova razlike naknade plaće za godišnji odmor 10.823,22 kn bruto

-dakle ukupno razlika od 26.069,35 kn bruto

18. Nakon što je ova Dopuna dostavljena strankama tužitelj je u skladu s tom dopunom specificirao odnosno povisio tužbeni zahtjev tako da je (između ostalog) uključio i period od 20. 5. 2015. do 31. 10. 2015. pa dakle traži ukupni iznos od 26.069,35 kn, te je taj podnesak dostavljen tuženiku.

19. Tužena je u podnesku od 22. 5. 2020. (str. 254 spisa) u odnosu na ovu Dopunu vještačenja navela da se ne protivi obračunu neisplaćene ukupne razlike bruto plaće s osnova neisplaćenih dodataka za prekovremeni rad u iznosu od 15.246,13 kn. Međutim tužena je prigovarala ovoj dopuni u odnosu na obračun naknade plaće za godišnji odmor navodeći da je iznos od 10.823,22 kn krivo izračunat i da vještak nije izračunao prosječnu isplaćenu bruto satnicu u posljednja tri mjeseca prije korištenja godišnjeg odmora već je zbrojio bruto satnice za sva tri mjeseca i na tome bazirao obračun.

20. Dakle nakon ove prve pismene Dopune od 25. 2. 2020. (str. 229 do 248 spisa) ostala je sporna visina razlike naknade plaće za godišnji odmor, dok više nije sporna visina razlike plaće s osnova dodataka za posebne uvjete rada, iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i položajni dodatak (kod čega je sud u konačnici u cijelosti prihvatio upravo ovu (prvu) Dopunu pa tako i u odnosu na razliku naknade plaće za godišnji odmor o čemu će kasnije biti obrazloženo).

21. U odnosu na prigovore tuženika u odnosu na razliku naknade za godišnji odmor u pravcu da je vještakinje krivo izračunala razliku tu naknadu jer da nije izračunala prosječnu bruto satnicu u posljednja tri mjeseca već je zbrojila bruto satnice za tri mjeseca, vještakinje je ove prigovore otklonila u pismenoj Dopuni II od 9. 7. 2020. (str. 261 do 266 spisa) navodeći da je izračun naknade plaće za godišnji odmor izvršila sukladno Zakonu o radu, a prema kojem radnik ima pravo za vrijeme godišnjeg odmora na naknadu plaće najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, te da je tako i izvršila izračun razlike naknade plaće za godišnji odmor dakle prema prosječnoj mjesečnoj plaći prethodna tri mjeseca prije korištenja godišnjeg odmora te da stoga prigovori tuženika nisu osnovani i da ostaje kod prve Dopune nalaza iz veljače 2020.

22. Nakon ove Dopune II nalaza vještaka tuženik je ponovno prigovarao podneskom od 31. 8. 2020. (str. 267) ali sada u pravcu da vještakinja nije uzela u obzir isplaćenu razliku naknade za godišnji odmor od 6.694,77 kn koju je tuženik tužiteljici isplatio u plaći za listopad 2015., te je tuženik uz taj podnesak dostavio Obračun plaće za tužiteljicu za listopad 2015. (str. 268 spisa) u kojoj se navodi "Razlika naknade za godišnji odmor bruto pozitivno (+) 6.694,77 kn", te tuženik navodi da izvještačenu bruto razliku naknade plaće za godišnji odmor treba biti umanjena za ovaj isplaćeni iznos od 6.694,77 kn, a koji iznos vještak u nalazu nije uzeo u obzir.

23. Dakle, sporno je da li je tuženik tužiteljici za utuženi period isplatio djelomično s osnove razlike naknade za godišnji odmor iznos od 6.694,77 kn u plaći za listopad 2015., odnosno na koji period se ova isplata odnosi.

24. Vještakinja se očitovala na ovaj prigovor tuženika i Obračun plaće za tužiteljicu za listopad 2015., podneskom od 2. 10. 2020. na način da iz ovog Obračuna plaće za listopad 2015. i stavke "razlika naknade za godišnji odmor bruto pozitivno" nije moguće nedvojbeno utvrditi na što se ta razlika donosi odnosno da li se odnosi na razliku u razdoblju izračuna, pa tek kada tuženik u tom pravcu dostavi podatke moći će se očitovati.

24.1. Nakon toga tuženik je dostavio svoj Izračun razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora (str. 275 spisa) iz kojeg proizlazi da je tužiteljici naknadno isplaćeno u listopadu 2015. 532,21 kn za siječanj 2014., zatim 2.406,64 kn za lipanj 2014., te 3.755,92 kn za kolovoz 2014. dakle ukupno 6.694,77 kn.

24.2. Nakon toga vještakinja je sačinila Dopunu III nalaza od 4. 1. 2021. (str. 278 do 283 spisa) iz koje proizlazi da ponovnim izračunom, a uzimajući u obzir naknadno dostavljene podatke tuženika o iznosima i vremenom isplate tužiteljica ostvaruje pravo na bruto razliku po osnovi neobračunatih dodataka na prekovremene sate rada iznos od 15.246,15 kn, te iznos bruto razlike naknade plaće za godišnji odmor od 4.777,86 kn odnosno ukupno 20.024,01 kn, time da je vještakinja u toj Dopuni III kao isplaćeni iznos naknade za godišnji odmor uzimala iznos od 6.370,00 kn.

25. Nakon što je ova Dopuna III dostavljena strankama sada je prigovarala tužiteljica podneskom od 28. 2. 2022. (str. 284 spisa) navodeći iz dokumentacije koju je tuženik dostavio nakon zaključenja dokaznog postupka nije moguće utvrditi da li se isplata iznosa od 6. 694,77 kn odnosi na utuženo razdoblje

25.2. Vještakinja se pismeno očitovala –očitovanje 28. 2. 2023. na str. 288 do 292 spisa te dala novi izračun razlike naknade za godišnji odmor uzimajući uplatu od 6.694,77 kn, pa proizlazi da kada bi se uzela u obzir ta uplata s osnove naknade za godišnji odmor tužiteljici i oduzme od izvještačenog iznosa od 10.823,22 kn bruto, ostaje neisplaćena razlika od 4.128,45 kn, te navodi ukoliko se ne bi uvrstio iznos od 6.694,77 kn da bi tužiteljica bila dvostruko plaćena za naknadu za godišnji odmor.

26. Nakon ovog pismenog očitovanja tužiteljica je na ročištu 9. 4. 2024. tražila da se knjigovodstveni vještak usmeno očituje.

27. Sudska vještakinja usmeno se očitovala na ročištu 23. rujna 2025. te navodi da se za sporni iznos koji se navodi u obračunu plaće za listopad 2015. kao naknada razlike za godišnji odmoru ne zna za koje razdoblje se odnosi odnosno da nije utvrđeno na koje razdoblje se ta isplaćena razlika odnosi i da smatra da je najispravniji iznos razlike koji pripada tužiteljici je iznos od 22.844,36 kn koji se odnosi na razdoblje od 1.12. 2013. do 19. 5. 2015. (prvotno utuženi period u tužbi) kako joj je i bio zadatak za vještačenje, time da obzirom je tužiteljica kod tuženika radila do 3. 10. 2015. da je vještakinja u kasnijoj dopuni obuhvatila i taj period odnosno i period od 20. 5. 2015. do 30. 10. 2015.

28. Kao što je rečeno nakon prve pismene Dopune nalaza vještakinje od 25. 2. 2020. (na str. 229 do 248 spisa), a obzirom na očitovanje stranaka na tu dopunu pa tako i na očitovanje tuženika, između stranaka više nije sporna visina razlike plaće s osnova neisplaćenih dodataka (dodatak za posebne uvjete rada, dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i položajni dodatak), a koja razlika je utvrđena u toj Dopuni nalaza vještaka u iznosu od 15.246,13 kn i to za period od 1. 12. 2013. do 31. 10. 2015.

29. Između stranaka je ostala sporna visina zahtjeva u odnosu na razliku naknade plaće za godišnji odmor, odnosno sporno je da li od izvještačenog iznosa razlike naknade plaće za godišnji odmor od 10.823,22 kn bruto iz (prve) Dopuna nalaza vještaka od 25.2.2020., treba odbiti iznos od 6.694,77 kn koji je tuženik tužiteljici isplatio u plaći za listopad 2015. , a u kojem obračunu plaće za listopad 2015. je navedeno: "Razlika naknade za godišnji odmor bruto pozitivno (+) 6.694,77 kn", te tuženik tvrdi da se taj isplaćeni iznos razlike naknade za godišnji odmor odnosi na utuženi period.

29.1. Tužiteljica međutim to osporava tvrdeći da iz dokumentacije tuženika ne proizlazi da bi se ta isplata odnosila na utuženi period.

29.2. Iako je vještakinja obzirom na prigovor tuženika sačinila i varijantu nalaza uzimajući kao da je navedena isplata izvršena za utuženi period i sama vještakinja navodi u konačnici da temeljem dokumentacije tuženika se ne može utvrditi i nije utvrđeno na koje razdoblje se ta isplaćena razlika odnosi.

29.3. I ovaj sud nalazi da zaista nije moguće na nedvojbeni način utvrditi da bi se ova isplaćena razlika naknade za godišnji odmor od 6.694,77 kn odnosila na utuženi period, jer se to ne može iščitati iz Obračuna plaće za listopad 2015. jer tu nije navedeno na koji period se ta isplata odnosi, a kada se radi o naknadno dostavljenom Izračunu razlike naknade za godišnji odmor koji je tuženik naknadno u spis dostavio – str. 275 spisa valja reći da se radi o internom izračunu tuženika bez navođenja datuma izračuna i sačinjenog za vještaka kako bi vještak po tom internom izračunu tuženika sačinio varijantu nalaza s umanjenjem za navedeni iznos. Osim toga kraj činjenice da je nesporno da tuženik tužiteljici u utuženom periodu nije isplaćivao utužene dodatka na ostvareni prekovremeni rad tada nije prihvatljivo ni vjerojatno da joj je navedeni iznos od 6.694,77 kn isplatio za utuženi period s osnova razlike naknade plaće za godišnji odmor, a koja utužena razlika (od 10.823,22 kn) se temelji i posljedično proizlazi upravo iz činjenice što tuženik tužiteljici nije pravilno obračunao i isplaćivao dodatke na plaću.

9.4. Slijedom navedenog obzirom da tuženik nije na nedvojbeni način dokazao da se isplaćeni iznos od 6.694,77 kn odnosi na razliku naknade za godišnji odmor isplaćen tužiteljici za utuženi period, ovaj sud nalazi da nema mjesta umanjenju po tom iznosu, te da tužiteljicu pripada razlika naknade plaće za godišnji odmor u iznosu od 10.823,22 kn, a prema Dopuni nalaza vještaka od 25. 2. 2020..

30. Dakle ovaj sud je u cijelosti prihvatio Dopunu nalaza vještaka od 25. 2.2 020. kako u odnosu na neisplaćene dodatke za ostvarene prekovremene sate rada tako i u odnosu na neisplaćenu razliku naknade plaće za godišnji odmor sve za utuženi period od 1. 12. 2013. do 31. 10. 2015., a prema kojoj je tužiteljica u konačnici i postavila tužbeni zahtjev.

31. Sukladno odredbama čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/11, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14 i 136/15 – dalje ZPD) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. istog Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate.

31.1. Odredbama čl. 45. st. 4. i 5. ZPD i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“ 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14 – dalje Pravilnik) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračuna tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. toga Zakona i čl. 11., 12 i 15. Pravilnika umanjenog za obračunane i uplaćene doprinose za obvezno osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenim za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. ZPD, te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. ZPD. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez u odbitku.

31.2. S obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose) dospijevaju tek s isplatom što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju.

O prigovoru zastare.

33. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor zastare koji se odnosi na potraživanja prije 24. 12. 2013., dakle tuženik je istaknuo prigovor zastare (samo) u odnosu na potraživanja dospjela do 24. 12. 2013., što znači (a obzirom na tužbeni zahtjev) za prosinac 2013.

33.1. U smislu odredbe iz čl. 135. Zakona o radu (NN 149/2009 – a koji se primjenjuje u odnosu na tražbinu za prosinac 2013. temeljem prijelaznih i završnih odredbi čl. 232 st. 2. Zakona o radu NN 93/2014.) potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za tri godine.

33.2. Prema odredbi čl. 215. st. 1. ZOO-a zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

33.3. Prema odredbi čl. 92. st. 4. ZR, plaća, naknade plaća i ostali primici isplaćuju se u rokovima određenim kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu, a najkasnije petnaestog dana tekućeg mjeseca za prethodni mjesec.

33.4. Ugovorom o radu (str. 8 i 9 spisa), je ugovoreno da će tuženik tužiteljici isplaćivati plaću najkasnije do 15-to u mjesecu za prethodni mjesec.

33.5. Tužba u ovom predmetu je podnijeta 21.12.2018. (dan predaje pošti), a potraživanje za prosinac 2013. (614,94 kn) dospijeva 15.1.2014., što znači da je tražbina za prosinac 2013. u zastari jer je protekao trogodišnji zastarni rok.

34. Slijedom svega naprijed navedenog valjalo je presuditi kao u točki I. i II. izreke.

O troškovima postupka.

35. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a, te je tužiteljici dosuđen trošak u cijelosti obzirom da u postupku nije uspjela samo s razmjerno neznatnim dijelom zahtjeva radi kojeg nisu nastali posebni troškovi.

35.1. Trošak tužiteljice sastoji se od zastupanja po punomoćniku odvjetniku a koji trošak mu pripada sukladno vrijednosti predmeta spora i važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 137/2023), te troška knjigovodstvenog vještačenja.

35.2. Tužiteljici pripada trošak kako slijedi:

-trošak sastava tužbe 200,00 EUR

-sastav podneska od 21. 2. 2019. (očitovanje na navode odgovora na tužbu) u iznosu od 200,00 EUR

-zastupanje na ročištu 5. 6. 2019. u iznosu od 200,00 EUR

- sastav podneska od 20. 1. 2020. (očitovanje na nalaz vještaka i specifikacija) u iznosu od 200,00 EUR

- sastav podneska od 26. 3. 2020. (specifikacija tužbenog zahtjeva) u iznosu od 50,00 EUR (25% nagrade Tbr. 8. t.4.)

- sastav podneska od 1. 3. 2022. (očitovanje na nalaz vještaka) od 200,00 EUR

- sastav podneska od 11. 7. 2023. u iznosu od 50,00 EUR (25% nagrade Tbr. 8. t.4.)

-zastupanje na ročištu 9. 4. 2024. u iznosu od 50,00 EUR (25% nagrade Tbr. 9. t.5.)

-zastupanje na ročištu 15. 5. 2025. u iznosu od 200,00 eur

-zastupanje na ročištu 23. 9. 2025. u iznosu od 200,00 eur

što je sveukupno 1.550,00 eur što uvećano za iznos od 387,50 eur na ime PDV-a čini 1.937,50 eur, čemu treba pridodati trošak vještačenja u iznosu od 265,44 eur, što je ukupno 2.202,94 eur.

35.2. Tužiteljici nije priznat trošak pristupa na ročište 16. svibnja 2024. obzirom je to ročište odgođeno i nije održano, također joj nije dosuđen trošak sudskih pristojbi obzirom se radi o radnom sporu u kojem su radnici po ZSP oslobođeni od plaćanja sudskih pristojbi.

U Karlovcu 29. listopada 2025.

Sudac

Marija Mesić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335. st. 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz st. 9. čl. 335. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e- oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

2. OD Vukić i partneri d.o.o. Rijeka

2. OPĆA BOLNICA I BOLNICA BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA OGULIN