Poslovni broj K-238/2025-5

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Niki Skoblaru, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Martine Duić Omerzo kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŠĆ, zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano u članku 139. stavak 2. i 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - dalje u tekstu: KZ/11), a kažnjivog po članku 139. stavku 3. KZ/11, povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu poslovni broj K-DO-2114/17 od 12. srpnja 2017., izmijenjene 19. veljače 2019., nakon provedene i zaključene javne rasprave, te donesene i javno izrečene presude u prisutnosti savjetnice općinskog državnog odvjetnika Željane Popović, optuženika ŠĆ osobno i branitelja odvjetnika Jure Šakića, 29. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Temeljem čl. 453. st. 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj:

152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje: ZKP/08)

I. optuženi ŠĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Š i FĆ, djevojački F, rođen **.**.1960. u [adresa], s prebivalištem u [adresa] (poštu prima na adresi [adresa]), državljanin RH i Republike Francuske, umirovljenik, prima predujam u iznosu od oko 850,00 eura, oženjen, otac jednog djeteta, sa završenom gimnazijom, bez imovine

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da bi:

dana 19. i 20. lipnja 2017., između 13,30 i 14,00 sati, u Zagrebu, u dva navrata nazvao službeni telefon Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje na adresi u [adresa], broj: 01/4595-401, na koje pozive mu se javila tajnica ravnatelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje ŠĆS kojoj se predstavio i zatražio sastanak s ravnateljem, a kada mu je imenovana rekla da ravnatelja nema, u nakani da je ustraši rekao: ‘’Nema druge nego da dođem i zalijem vas benzinom, doći ću s kanistrom benzina i sve vas zapaliti", a koje riječi je ponovio prilikom oba telefonska razgovora, da bi 21. lipnja 2017. oko 13,15 sati doista osobno došao u zgradu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, no zaustavljen je po zaštitarskoj službi, a koje su riječi i cjelokupno ponašanje kod ŠĆS izazvale ozbiljan osjećaj straha za njen život i sigurnost, kao i živote ostalih zaposlenika

Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje,

II dakle, drugome ozbiljno prijetio da će mu nanijeti zlo podmetanjem požara, a kazneno djelo je počinjeno prema službenoj osobi u vezi s njezinim radom,

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano u članku 139. stavak 2. i 3. Kaznenog zakona,

III. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08 optuženi ŠĆ oslobađa se obveze da nadoknadi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. i 6. ZKP/08, koji troškovi padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo je optužnicu broj: K-DO- 2114/17 od 12. srpnja 2017., izmijenjene dana 19. veljače 2019., protiv optuženog ŠĆ zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano po članku 139. stavku 2. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11.

2. Rješenjem Županijskog suda u Puli od 19. studenog 2024., poslovnog broja Kž- 43/2024-10 ukinuta je presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 27. rujna 2022., poslovnog broja K-1734/2017, ispravljenoj rješenjem istog suda od 4. rujna 2023., poslovni broj K-1734/2017, te je spis predmeta vraćen Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu na ponovno suđenje i odluku.

3. Izjašnjavajući se o osnovanosti optužbe na raspravi optuženik je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret predmetnom optužnicom i izmjenom optužnice.

4. U tijeku dokaznog postupka uz suglasnost stranaka pročitani su slijedeći dokazi i to: zapisnik o zaprimanju kaznene prijave ošt. ŠĆS, izvješće o utvrđenom činjeničnom stanju po djelatnicima policije NĆ, potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj: 01134374, zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta, izvješće djelatnika policije EĆ, video zapis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, preslike fotografije s video zapisa, potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj: 01172501, zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta, zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika AĆ sa audio vizualnom snimkom, zapisnik o ispitivanju svjedoka ošt. ŠĆS, zapisnik o ispitivanju svjedoka JĆ, zapisnik o ispitivanju svjedoka SĆ, zapisnik o ispitivanju svjedoka VĆ te iskazi svjedoka oštećene ŠĆS list (147-148) spisa, svjedoka JĆ list (146) spisa, svjedoka SĆ list (160-161) spisa, svjedoka VĆ list (161-162) spisa, svjedoka MĆ list (159-160) spisa, svjedoka LĆ (160) spisa, svjedoka UĆ (398-399) i pročitan izvod iz kaznene evidencije za optuženog.

5. Po ocjeni izvedenih dokaza sud je našao kako nije dokazano da je optuženi počinio kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret.

6. Optuženi ŠĆ je u svojoj obrani koju je dao na kraju dokaznog postupka naveo kako ostaje u cijelosti pri svojoj ranijoj obrani danoj pred sudom na raspravi 27. rujna 2022. U svojoj ranijoj obrani od 27. rujna 2022. optuženi je u cijelosti porekao počinjenje djela koje mu je optužbom stavljeno na teret navodeći da je točno, da vodi postupak kod HZMO-a koji traje 22 godine, a koliko traje i njegova borba za pravo koje mu pripada kao Hrvatskom branitelju. Ne zna zbog čega postupak traje 22 godine, kroz koje vrijeme je bio bez primanja, tada sa dvoje malodobne djece i suprugom koja nije radila i bila je bolesna. Naveo je kako HZMO ignorira sva pravomoćna rješenja i presude Upravnog suda iz njemu nepoznatog razloga, a devet godina je trajala njegova borba samo da bi dobio rješenje. Vezano za inkriminirani događaj naveo je kako je došao u [adresa] prije otvaranja i to negdje oko 06:00 - 06:10 kako bi razgovarao sa ravnateljem HZMO-a CĆ. Upravo je pravobranitelj naveo njegovoj supruzi da tog dana on mora biti u HZMO-u iza 08:00 sati a kako bi ga ravnatelj primio na razgovor. Naveo je kako je tog dana došao ranije i to autobusom u 05:00 sati u Zagreb i nije imao gdje. Nadalje je naveo kako budući su ga svi portiri znali ušao je u zgradu i sjeo u pozadini a oko 08:15 došao je pravobranitelj za invalide sa kojim je zajedno otišao do porte gdje je portir obavijestio tajnicu ravnatelja da su stigli i da čekaju. Naveo je kako je tajnica ravnatelja IĆ nazvala na portu, te navela portiru da mu kaže da će ga ravnatelj primiti oko 12:00 sati. Pravobranitelj za invalide je tada otišao i naveo je da će doći oko podne. Tada je otišao van na kavu i vratio se oko 12:00 sati te ulazeći u HZMO vidio je IĆ i ravnatelja CĆ koji su otišli van zgrade. Naveo je kako kada je ušao u zgradu vidio je neko komešanje, te mu je jedan gospodin rekao "lažu te ravnatelj je otišao van". Priče da bi telefonom zvao HZMO i da bi kontaktirao tajnicu FĆS i istu ikada do održavanja rasprave kod ovoga suda nije vidio. Nadalje je naveo kako ga je tog dana u popodnevnim satima nazvala supruga navodeći da ga traži policija. Javio se je policiji na Črnomercu i po nalogu policije ponio telefon od supruge. Odgovarajući na pitanje optužbe isti je naveo da UĆ poznaje godinama upravo iz razloga što vodi spor sa HZMO 22 godine, tako da poznaje sve zaštitare. Poriče da bi izrekao bilo kakve prijetnje. Odgovarajući na pitanje raspravne sutkinje isti je naveo da je njegov postupak riješio Upravni sud, međutim HZMO mu osporava iznose i ne želi postupiti po rješenju. Kroz vrijeme od 22 godine nije primao nikakve prihode a pogotovo ne s osnove sudjelovanja u Domovinskom ratu. Naveo je kako ne zna što je bio motiv FĆS da je navela da joj se on prijetio, a kao što niti ne zna što je motiv bilo koga u HZMO da mu 22 godine ne rješava predmet. Naveo je kako se cijeli postupak vodio aljkavo, početno je spis nestao, pa u spisu nije bilo pravomoćne presude, te su ga doslovno pravili "idiotom" navodeći da je spis uništen. Kasnije je u Državnom arhivu saznao da to nije točno. Napominje da FĆS u inkriminirano vrijeme nije bila tajnica ravnatelja već je to bila IĆ a FĆS je radila u ekonomatu.

7. Glede ocjene izvedenih dokaza za istaknuti je da je sud svu pročitanu, reproduciranu i razgledanu materijalnu dokumentaciju ocijenio istinitom i vjerodostojnom jer ista nije dovedena u sumnju ijednim od izvedenih dokaza, niti su stranke osporavale vjerodostojnost iste.

8. Nesporno je, tijekom dokaznog postupka utvrđeno, kako je optuženi dana 21. lipnja 2017. bio u prostorijama HZMO Zagreb s ciljem rješavanja svojeg statusnog pitanja hrvatskog ratnog vojnog invalida. Nesporno je utvrđeno, kako istom njegov status nije riješen više od 22 godine. Spornim se tijekom dokaznog postupka ukazala obrana optuženika koji je porekao počinjenje utuženog kaznenog djela, a sukladno tome dali su u postupanju optuženog ostvarena kako subjektivna tako i objektivna obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11.

9. Sud je našao da provedenim dokazima utvrđene činjenice ne daju dovoljno osnova za pouzdan zaključak da je optuženi ŠĆ počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11, a na štetu ŠĆS.

10. Na navedene sporne okolnosti kao svjedok saslušana je oštećena ŠĆS, čiji je iskaz s rasprave uz suglasnost stranaka pročitan, te koja je navela, kako je točno da je nju 19. lipnja 2017. nazvao optuženi dok je radila kao tajnica u Uredu ravnatelja. Navela je kako u uredu ravnatelja rade dvije tajnice, s time da je druga kolegica bila na godišnjem odmoru. Nadalje je navela kako je optuženi nazvao na broj telefona, predstavio se i tražio sastanak sa ravnateljem. Istoga je pokušala uputiti na druge službene osobe i saznati o čemu se radi jer njezin posao nije da ugovara sastanak sa ravnateljem, iako je prenijela ravnatelju da optuženi želi sastanak s njim. Navela je kako je slijedećeg dana optuženi ponovno nazvao i pitao da li je ugovoren sastanak sa ravnateljem a kada mu je dogovorila da ona to ne može isti je rekao da će doći i da će ih zaliti s benzinom. Navela je kako je po službenoj dužnosti o tome obavijestila ravnatelja i portu te navela kako ukoliko dođe osoba po imenu ŠĆ da znaju o čemu se radi, odnosno obavijestila je portu a porta svojeg nadređenog gospodina VĆ koji je bio v.d. načelnik. Nadalje je navela kako nakon što joj je optuženi izgovorio inkriminirajuće riječi sa istim više nije kontaktirala, a prijetnju je shvatila osobno kao i za cijeli HZMO. Dalje iskazujući nije se mogla sjetiti svih detalja da li je prijetnja bila i prvog i drugog dana ali istu je shvatila ozbiljno i bilo ju je strah. Navela je kako ravnatelj prima stranke međutim obično stranke primaju načelnici, pomoćnici, pravni savjetnici itd. Navela je kako je isključivo nazvala portu i prenijela ono što joj je optuženi naveo a to je kanistar benzina. Odgovarajući na pitanje raspravne sutkinje da li su prijetnje bile prvog i drugog dana ista navodi da da i da su bile identičnog sadržaja. Trećeg dana ravnatelj je odlučio da će primiti optuženog, te koliko joj je poznato optuženi nije obavio sastanak sa ravnateljem a nakon toga je dobio mjeru zabrane prilaska. Nema saznanja kakav predmet optuženi vodi pri HZMO-u.

11. Svjedok MĆ u svom iskazu, koji iskaz s rasprave je uz suglasnost stranaka pročitan navela kako je bivša supruga optuženika, međutim kako ima punomoć za primanje pošte, te je osobno dana 19. lipnja 2017. zvala Mihanovićevu i razgovarala sa tajnicom kako bi dogovorila sastanak optuženog sa ravnateljem. Za optuženog je dogovarala sastanke u HZMO- u i uvijek ostavljala svoj broj mobitela.

12. Svjedok LĆ u svom iskazu, koji iskaz s rasprave je uz suglasnost stranaka pročitan navela je, kako joj je poznato da je MĆ u inkriminiranom periodu kontaktirala HZMO kako bi ugovorila sastanak optuženog sa ravnateljem i poznato joj je da ista ima punomoć za primanje optuženikove pošte. Kako optuženi veliku većinu vremena boravi u [adresa] odakle je rodom MĆ obavlja za njega poslove u Zagrebu.

13. Svjedok SĆ u svom iskazu, koji iskaz s rasprave je uz suglasnost stranaka pročitan naveo je kako je inkriminiranog dana 21. lipnja 2017. zajedno sa kolegicom JĆ bio na radnom mjestu portira u HZMO-u u [adresa] te kako je prilikom preuzimanja smjene od kolege saznao da je načelnik Odjela za održavanje Ivo VĆ napisao naputak da ako u HZMO pristupi osoba po imenu ŠĆ da se zove policija. Naveo je kako je tog dana oko 12:30 sati pristupio ŠĆ i tražio razgovor sa ravnateljem CĆ. Odmah je obavijestio tajnicu IĆ kao i FĆS te ih je pitao da li da zove policiju na što mu je rečeno da će razgovarati telefonski sa ŠĆ te su isti i razgovarali. Prilikom razgovora je samo čuo da je ŠĆ naveo da će sačekati jer da je ravnatelj na sastanku. Naveo je kako je ŠĆ sjeo u čekaonici a JĆ je po naputku obavijestila policiju. Kako je optuženi otišao nije došlo do sastanka, a prilikom dolaska optuženika u prostorije HZMO-a isti nije prijetio niti je bio bahat.

14. Svjedok VĆ u svom iskazu, koji iskaz s rasprave je uz suglasnost stranaka pročitan naveo je kako je u inkriminiranom periodu radio na mjestu načelnika Odjela za održavanje zaštite na radu i opće poslove HZMO-a i kako ga je nazvala tajnica FĆS i obavijestila ga da je zvao optuženi koji je rekao da će doći u HZMO sa kanistrom benzina i da će se zapaliti. Naveo je kako je tada sastavio dopis koji je glasio "naređujem čuvarima ako se na porti pojavi ŠĆ da zbog preventive nazovu MUP 192". Naveo je kako nije pokušavao razgovarati s optuženim jer za to nije bilo potrebe, a tada nije imao saznanja da je optuženi Hrvatski branitelj već je zbog preventive poslao navedeni dopis.

15. Analizirajući cjelokupni dokazni postupak, iskaze svih saslušanih svjedoka i dovodeći iste u vezu sa obranom optuženika, ovaj sud nije nedvojbeno utvrdio da bi optuženi počinio utuženo kazneno djelo pod uvjetima i na način kako mu je to optužbom stavljeno na teret. Niti jednim materijalnim dokazom u spisu nije potvrđeno da je upravo optuženi zvao u inkriminirane dane i izgovorio prijetnju kako to navodi optužba. Time imamo iskaz oštećene i saslušanih svjedoka te obranu optuženika koji je u cijelosti porekao počinjenje utuženog kaznenog djela.

16. Naime, iz iskaza same oštećene proizlazi kako je optuženi nazvao dana 19. lipnja 2017., te između ostaloga rekao ...nema druge nego da ja dođem i zalijem vas benzinom..... da bi te iste inkriminirajuće riječi izgovorio i sljedećeg dana nakon čega je ona o istim prijetnjama obavijestila portu. Da je sam iskaz oštećene kontradiktoran i nelogičan potvrđuje činjenica što je ista prvotno navela kako se nakon izjavljenih prijetnji jako bojala i nije se htjela javiti na telefon dana 21. lipnja 2017. kada je optuženi ponovno zvao, da bi kasnije navodila da kada se optuženi pojavio na porti i tražio sastanak sa ravnateljem da je navela portiru da ravnatelja nema i istovremeno tražila na telefon upravo optuženog kako bi mu to osobno prenijela. Nadalje, opisujući događaj inkriminiranog dana 21. lipnja 2017. oštećena je navodila kako je upravo tada dobila SMS od ravnatelja da će primiti optuženika i napisao je da dolazi 5-10 min ali optuženi je već tada otišao i nije se javljao na mobitel, a protekom 90 min u prostorije HZMO došao je kriminalistički službenik kojem je ispričala cijeli događaj. Da je ovakav slijed događaja nelogičan i nevjerodostojan pa samim time dovodi u pitanje iskaz same oštećene potvrđuje upravo činjenica da toga dana 21. lipnja 2017., optuženi nije izrekao nikakvu prijetnju, a upravo je toga dana uhićen i to u popodnevnim satima ali ne u prostorijama HZMO-a. Ostaje nelogično zbog čega optuženi nije prijavljen policiji 19. lipnja 2017. kada je prema navodima oštećene počinio kazneno djelo prijetnje ili sljedećeg dana 20. lipnja 2017. a kako je navela sama oštećena da je prijetnju shvatila ozbiljno. Upravo ovakav slijed događaja upućuje na zaključak da je optuženi naveo kako će sam doći u HZMO i zapaliti se pri tome ne navodeći da će oštećenu ili bilo koga drugoga zapaliti.

17. Da sud iskaz oštećene ne može uzeti kao istinit i vjerodostojan potvrđuje upravo činjenica što je sama djelatnica AKD zaštite iskazivala suprotno. Naime, ista je iskazivala da je od portira saznala da je zvao optuženi i rekao da će se zapaliti. Identično je iskazivao svjedok SĆ koji je naveo kako je načelnik odjela za održavanje, VĆ napisao naputak da ako u HZMO pristupi osoba po imenu ŠĆ da o tome obavijeste policiju na 192, a dopis je napisan jer se optuženi prijetio da će u HZMO doći sa kanistrom benzina i zapaliti se. Sam svjedok VĆ koji je zaposlenik HZMO na radnom mjestu načelnika odjela za održavanje i zaštitu na radu i opće poslove je naveo a vezano za inkriminirani događaj da ga je dana 20. lipnja 2017. nazvala ŠĆS i navela da je zvao ŠĆ i rekao joj da će doći u HZMO sa 5 litara benzina i da će se zapaliti, a kako je smatrao da se radi o ozbiljnoj stvari napisao je dopis.

18. Nadalje, optužbom je optuženom stavljeno na teret da je dana 21. lipnja 2017 godine, osobno došao u zgradu HZMO, ali je zaustavljen po zaštitarskoj službi. Iz iskaza svih svjedoka zaštitara proizlazi da je ravnatelj želio primiti tog dana optuženika i sama tajnica je svjedočila da je zvala optuženog ali se isti nije javio na telefon jer je otišao. Nitko od svjedoka nije iskazivao da je optuženog zaustavio i da ga nisu pustili u zgradu. Svjedok UĆ također je naveo, da je inkriminiranog dana radio kao zaštitar u [adresa] i da su ga jednog dana nazvali iz ureda ravnatelja da se netko hoće zapaliti.

19. Analizirajući cjelokupni dokazni postupak te imajući u vidu da iskaz oštećene nije potvrđen niti jednim materijalnim te niti personalnim dokazom u spisu, a u iskazu iste su uočene kontradiktornosti koje su ranije navedene zbog čega sud njezin iskaz smatra nevjerodostojnim, valjalo je optuženika osloboditi od optužbe. Kako su svi svjedoci zaštitari navodili da ih je nazvala tajnica iz ureda ravnatelja i nije navela da bi optuženi iznio inkriminirajuće riječi već da će doći sa kanistrom i zapaliti se time u postupanju optuženog nisu ostvarena kako subjektivna tako niti objektivna obilježja utuženog kaznenog djela.

20. Nadalje valja navesti kako u kaznenom postupku teret dokaza leži na tužitelju, a ne na optuženiku. Optuženikova nevinost se pretpostavlja po zakonu. On nije dužan dokazivati da nije kriv, odnosno da nije počinio kazneno djelo, to je dužnost optužbe. Međutim, u konkretnom slučaju optužba nije ničim dokazala da je optuženi počinio inkriminirano djelo.

21. Presuda se ne može temeljiti samo na pretpostavkama i to još na štetu optuženog.

22. S obzirom na ovakvo utvrđene činjenice i ocjenu istih, sud je našao da nije dokazano da je optuženi počinio kazneno djelo za koje je optuženi, pa ga je stoga oslobodio optužbe temeljem članka 453. točke 3. ZKP/08.

23. Kako je optuženi oslobođen od optužbe odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 148. stavka 6. ZKP/08 u svezi sa člankom 145. stavak 2. točke 1. i 6. ZKP/08, te troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

U Zagrebu, 29. listopada 2025.

Sudac:

Niko Skoblar

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovome sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke, a o istoj odlučuje Županijski sud kao sud II stupnja.

DNA:

1. OKDO Zagreb na broj K-DO-2114/17

2. Okrivljenik ŠĆ

3. Branitelj Gordan Preglej

4. Oštećena ŠĆS – nakon pravomoćnosti