Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Stalna služba u Novskoj

Staroselska 1

Novska

Poslovni broj: Pn-61/2020.-31.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Kutini Stalna služba u Novskoj po sucu Nadi Filipović kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja VS (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]., kojeg zastupa punomoćnik OD Matić i Partneri iz Zagreba protiv tuženika HS (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]., kojeg zastupa punomoćnik Ana Posavčić odvjetnica iz Kutine, radi naknade štete, nakon zaključenja glavne rasprave održane 16. rujna 2025. u prisutnosti tužitelja, njegovog punomoćnika i punomoćnika tuženika, 29. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja VS koji glasi: "Nalaže se tuženiku HS da tužitelju VS isplati iznos od 31.853,47 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja do isplate.

Nalaže se tuženiku da ukloni svu drvnu masu s pripadajućeg suvlasničkog dijela nekretnina tužitelja sastojećeg od 1/2 kč. [katastarska čestica] kuća s dvorištem u selu površine 561 m2 i kč. [katastarska čestica] vrt Podkućnica u selu površine 2449 m2 iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]."

II Nalaže se tužitelju VS da tuženiku HS naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.000,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine teče od 29. listopada 2025. do isplate, a sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.U tužbi primljenoj kod ovog suda 22.7.2020. tužitelj navodi da je u periodu od 2019. bio suvlasnik s bivšom suprugom nekretnine iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da je tijekom trajanja braka na tom zemljištu izgrađen poslovni objekt u kojem je bivša supruga do 2014. obavljala djelatnost proizvodnje betonskog crijepa, da je 12.2.2014. tuženik u tom objektu otvorio obrt [obrt], da se obrt bavio proizvodnjom betonskog crijepa, da je od 2015. promijenjena djelatnost obrta u proizvodnju i obradu drvne mase, da je tuženik za skladištenje i odlaganje velikih količina drvne mase koristio kč. [katastarska čestica] kuća s dvorištem u selu površine 561 m2 i kč. [katastarska čestica] vrt Podkućnica u selu površine 2449 m2 iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da nije plaćao najam zemljišta slijedom čega tužitelj trpi štetu radi izgubljene najamnine. Predlaže da se tuženiku naloži da mu na ime naknade štete za izgubljenu najamninu za posljednjih pet godina isplati iznos od 31.853,47 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja te da ukloni drvnu masu sa suvlasničkog dijela nekretnine tužitelja uz nadoknadu troškova postupka.

2.U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je njegova majka imala obrt za proizvodnju betonskog crijepa do 1993., da od tada poslove obrta obavlja sam, da je 2011. djelatnost proširio na proizvodnju i obradu drvne mase, da je za potrebe obrta koristio manji dio nekretnine iz tužbe, da je suvlasnik predmetne nekretnine i da koristi površinu koja odgovara njegovom suvlasničkom dijelu. Predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.

3.Na glavnoj raspravi sud je izveo dokaze uvidom u izvadak iz obrtnog registra, zk. izvadak iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], podatke Porezne uprave Područni ured Sisak Ispostava Novska od 14. svibnja 2021., saslušanjem svjedoka ĐS, ES i KS, saslušanjem tužitelja i tuženika, očevidom i vještačenjem po vještaku geodetske struke Zlatku Glocu. Sud nije izveo dokaz uvidom u spis ovog suda broj P Ob-78/19. i P Ob-282/18., a budući su činjenice vezane za te spise nesporne među parničnim strankama.

4.Nakon ocjene izvedenih dokaza, kako svakog zasebno tako i u međusobnoj vezi, odlučeno je kao u izreci presude iz slijedećih razloga:

5.Saslušan kao parnična stranka tužitelj je u svojoj izjavi naveo da je vlasnik predmetnih nekretnina iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da su te nekretnine u naravi kuća s okućnicom i poljoprivrednim zemljištem, da je dio koji je poljoprivredno zemljište obrađivao sve dok tuženik unazad 15 godina nije počeo na njemu odlagati drvni materijal, da tuženik dovozi trupce i pili ih uslijed čega ostaju drvni ostaci i da je na taj način zauzeo površinu od oko 600x60-70 metara, da je na istom zemljištu 1989. otvoren obrt za pravljenje crijepa, da je nositelj obrta bila njegova bivša supruga, a majka tuženika, da je on kupio svu potrebnu opremu za poslovanje obrta i da je taj obrt poslovao do 2010. kada je tuženik promijenio poslovanje obrta na obradu drveta.

6.Tuženik je u svojoj izjavi naveo da je 1993. od majke preuzeo obrt za proizvodnju betonskog crijepa, da je 2011. proširio djelatnost obrta na proizvodnju ogrjevnog drveta, da nekretninu navedenu u tužbi koristi za odlaganje drvne mase i da je od 2020. suvlasnik predmetne nekretnine.

7.Svjedok OS u svojoj izjavi je navela da tuženik za potrebe obrta proizvodnje ogrjevnog drveta koristi predmetne nekretnine od 2013. ili 2014., da za potrebe tog obrta koristi isto zemljište koje je koristio obrt za proizvodnju crijepa, a koju je otvorio tužitelj iako se formalno vodio na njenoj majci, da je majka nakon dvije godine obrt prenijela na tuženika te da sadašnji obrt tuženika posluje na istom prostoru na kojem je poslovao i prethodni obrt. Istu izjavu o bitnim činjenicama dala je i svjedokinja ES i KS s tim da je svjedokinja KS u svojoj izjavi navela i to da su i ona i tuženik bili vlasnici obrta "samo na papiru" dok je sve poslove faktično vodio tužitelj.

8.Vještačenje po vještaku geodetske struke Zlatku Glocu, a čiji je nalaz i mišljenje u cijelosti prihvaćen kao objektivan i stručan, utvrđeno je da je na kč. [katastarska čestica] izgrađen stambeni objekt, dio poslovnog objekta i dvorište, da se na kč. [katastarska čestica] nalazi dio poslovnog objekta, ograđeni dio uz poslovni objekt, jedno stovarište klada i složene gotove kubične jedinice drveta, da se poslovno dvorište nalazi i na dijelu kč. [katastarska čestica] te tri odvojena stovarišta klada, površina pod piljevinom i poslovno dvorište. Dalje je vještačenjem utvrđeno da se na kč. [katastarska čestica] nalazi stambeni objekt i poslovni objekt.

9.Tužitelj je postavio zahtjev da mu tuženik isplati zakupninu za korištenje kč. [katastarska čestica] kuća s dvorištem u selu površine 561 m2 i kč. [katastarska čestica] vrt Podkućnica u selu površine 2449 m2, a koje koristi za potrebe skladištenja i odlaganja velikih količina drvne mase.

10.Među parničnim strankama nije sporno da su predmetne nekretnine bračna stečevina tužitelja i majke tuženika, a što je utvrđeno pravomoćnom presudom ovog suda broj P Ob-78/19. od 13. prosinca 2019. i da je tuženik stekao suvlasništvo od 1/2 temeljem darovnog ugovora koji je sklopio s majkom 2020. Vještačenjem po vještaku geodetske struke utvrđeno je da je kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izgrađeno građevinsko zemljište odnosno da se na tom zemljištu nalazi kuća i poslovni objekt što znači da tuženik navedenu katastarsku česticu nije koristio za skladištenje i odlaganje drvne mase. Za navedenu namjenu tuženik je koristio samo kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

11.Tužitelj je u svojoj izjavi naveo (što je potvrdila u svojoj izjavi i svjedok KS) da je 1989. otvoren obrt za pravljenje crijepa, da je on kupio svu potrebnu opremu za taj obrt, da je taj obrt radio do 2010. kada je promijenjena djelatnost na obradu drveta. Iz ovog navoda tužitelja proizlazi da se kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 1989. ne koristi kao poljoprivredno zemljište odnosno da se koristi za potrebe obrta i to uz suglasnost i sudjelovanje tužitelja. Svjedok KS je navela da je tuženik preuzeo obrt nakon punoljetnosti, ali da je faktično tužitelj i dalje vodio poslovanje obrta sve do njihovog razvoda 2018.

12.Izjavu svjedokinje KS, a koju potvrđuju i izjave OS, ES, tuženika i djelomično izjava samog tužitelja, sud je prihvatio kao istinitu budući da je logična, uvjerljiva i životna. Naime, malo je vjerojatno da bi KS vodila poslovanje obrta kao što je proizvodnja crijepa za što nema nikakvog znanja i to uz obavljanje svih poslova vezanih za vođenje domaćinstva u kojem je bilo više djece. Uz to sam tužitelj je naveo da je za poslovanje obrta kupio svu potrebnu opremu što također upućuje na zaključak da KS nije faktično vodila obrt te da očito nije znala niti kakva je oprema potrebna za njegovo vođenje. Da je tužitelj vodio obrt ukazuje i činjenica da je u vrijeme njegovog otvaranja živio u braku s KS te je očekivano i životno da ona vodi brigu o domaćinstvu, tužitelju i djeci, a da se tužitelj bavi obrtom. Životan je i navod svjedokinje KS da je tužitelj nastavio voditi obrt i nakon njegovog prijenosa na ime tuženika. Naime, obrt je na ime tuženika prenesen odmah ili uskoro nakon stjecanja punoljetnosti. Malo je vjerojatno da bi tužitelj koji je već stekao iskustvo u poslovanju prenio faktično upravljanje poslovima na tuženika koji je bio na školovanju i vrlo vjerojatno nikako ili u malom obimu upućen u njegovo poslovanje. Dalje su parnične stranke i svjedoci suglasno naveli da je tuženik tek u kasnijim godinama preuzeo poslovanje obrta i proširio djelatnost na obradu drveta te da je i taj obrt nastavio poslovati na istom prostoru na kojem je poslovao prethodni obrt.

13.S obzirom na navedeno sud nalazi utvrđenim da je nekadašnje poljoprivredno zemljište, koje je vjerojatno i upotrebljavano za poljoprivrednu proizvodnju, s otvaranjem obrta 1988. ili 1989., promijenilo namjenu i služilo za potrebe obavljanja djelatnosti proizvodnje crijepa, a zatim prerade drveta te da se tako nastavilo koristiti sve do sada, a što je utvrđeno i tijekom očevida. Dalje temeljem izvedenih dokaza sud nalazi utvrđenim da je dugi niz godina tužitelj vodio poslovanje obrta na predmetnom zemljištu, a da je oko 2010. poslovanje preuzeo tuženik uz suglasnost i znanje tužitelja što je i logično budući da su otac i sin i da su živjeli u istoj obitelji. Slijedom toga sud smatra da je tuženik sve do prijema tužbe bio pošteni posjednik zemljišta u vlasništvu tužitelja.

14.Člankom 164. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17.) propisano je da pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pri tome oštećeno ili uništeno. Iz ove zakonske odredbe proizlazi da tuženik kao pošteni posjednik nije dužan platiti tužitelju naknadu odnosno zakupninu za korištenje zemljišta za period prije podnošenja tužbe tj. za period u kojem je bio pošteni posjednik, a sve uz činjenicu da predmetno zemljište nije mijenjalo namjenu od 1988. ili 1989. do podnošenja tužbe. Pri tome se napominje da tužitelj dugi niz godina to zemljište nije koristio za poljoprivrednu obradu budući da je na istom zemljištu poslovao obrt majke tuženika u vrijeme kada je tužitelj bio s njom u braku iz čega proizlazi zaključak da je tužitelj prije nekoliko desetaka godina dao suglasnost da se izmijeni namjena predmetnog zemljišta. Isti stav zauzeo je građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici od 1. ožujka 2021.

15.Drugim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj je tražio da se naloži tuženiku da ukloni drvnu masu s njemu pripadajućeg suvlasničkog dijela predmetnih nekretnina.

16.Tijekom očevida utvrđeno je da za odlaganje drvne mase nije korištena kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojoj je izgrađena kuća i poslovni prostor, a da je korištena kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Člankom 38. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da ako što drugo nije određeno, svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika. Iz ove zakonske odredbe proizlazi da tuženik kao suvlasnik s 1/2 dijela može koristiti cijelu nekretninu za odlaganje drvnog otpada. Osim toga se napominje da je tužitelj tražio predaju u posjed suvlasničkog dijela od 1/2 koji njemu pripada, a što nije moguće provesti budući da se radi o nepodijeljenoj nekretnini. Naime, tuženik bi mogao predati cijelu katastarsku česticu u suposjed tužitelju, a na kojoj bi tada tužitelj mogao izvršavati vlasnička prava sukladno navedenoj zakonskoj odredbi. Isto proizlazi i iz članka 42. stavak 1. navedenog zakona kojim je propisano da svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje. Kako tužitelj i tuženik nisu odlučili da podijele posjed cijele stvari tuženiku nije moguće izvršiti zahtjev tužitelja da mu preda njemu pripadajući suvlasnički dio, a kako je to tužbenim zahtjevom traženo.

17.Radi navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

18.Tuženik je postavilo zahtjev za naknadu troškova postupka koji se odnose na sastav odgovora na tužbe 500,00 eura, zastupanje po punomoćniku na pet ročišta po 500,00 eura i sastav dva podneska po 500,00 eura. Nakon usklađenja podnesenog troškovnika sa stanjem u spisu i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23.) tuženiku je na ime naknada za sastav odgovora na tužbu priznat iznos od 500,00 eura (Tbr.8.1.), zastupanja po punomoćniku na ročištima od 1.2.2021., 22.4.2021., 15.7.2021., 16.9.2021. i 16.9.2025. iznos od po 500,00 eura (Tbr.9.1.). Naknada za sastav podneska od 5.7.2021. nije priznata budući da je u tom podnesku tuženik istakao prigovor zastare, a što je mogao učiniti na bilo kojem ročištu ili u odgovoru na tužbu. Naknada za sastav podneska od 23.4.2025. nije priznata budući da se ne radi o obrazloženom podnesku. Kako tuženik nije uspio u sporu samo s neznatnim dijelom tužitelj je obvezan da mu naknadi sve priznate troškove. Odluka se temelji na članku 154. stavak 5. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.).

U Novskoj 29. listopada 2025.

S u d a c

Nada Filipović

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude stranka koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste, a stranka koja nije uredno obaviještena o danu održavanja ročišta za objavu presude od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda na županijski sud pismenim podneskom.

Dna

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika