- 1 -              Rev 581/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 581/2023-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. L. iz V., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske - Ministarstva obrane, OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u K., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž R-1/2022-2 od 28. ožujka 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-130/2017 od 22. listopada 2021., u sjednici održanoj 28. rujna 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž R-1/2022-2 od 28. ožujka 2022. i presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-130/2017 od 22. listopada 2021., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici da tužitelju isplati iznos od 276.160,61 kn sa zateznim kamatama kako je to pobliže naznačeno u izreci presude te je naloženo tuženici da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 52.062,50 kn sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice i potvrđena prvostupanjska presuda.

 

3. Ovaj sud rješenjem poslovni broj Revd 4188/2022-2 od 30. studenoga 2022., dopustio je tuženici podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

„Da li se tijekom višednevnih obavljanja stražarske službe i dežurstva kao radno vrijeme može računati 24 sata rada na način da se računa 8 sati redovnog rada, 8 sati prekovremenog rada i 8 sati odmora računa kao redovan rad te da se tako vrednuje kao rad od 24 sata i isplaćuje djelatnoj vojnoj osobi?“.

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženica je protiv navedene presude podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu, a podredno da ju ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troškova revizije.

 

5. U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže odbiti reviziju kao neosnovanu uz naknadu troškova odgovora na reviziju.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

7.1. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 391. st. 3. ZPP).

 

8. Predmet je spora zahtjev tužitelja kao djelatne vojne osobe za isplatu razlike plaće s osnove ostvarenog prekovremenog rada te rada subotom, nedjeljom, noću i blagdanima u razdoblju od svibnja 2006. do svibnja 2009.

 

9. Nižestupanjski sudovi su ocijenili da je u utuženom razdoblju tužitelj radio prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama i blagdanom, a da mu tuženica za taj rad

nije u cijelosti isplatila dodatke na plaću. Prema obrazloženju nižestupanjskih sudova tužitelj ima pravo na dosuđenu naknadu na temelju Zakona o službi u oružanim snagama („Narodne novine“, broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04 i 76/07 - dalje: ZSOS), Zakona o državnim službenicima i namještenicima („Narodne novine“, broj 27/01), Zakona o radu („Narodne novine“, broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04 i 68/05 - dalje: ZR), Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 92/04, 141/04 i 150/04 - dalje: KU) i Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 93/08 - dalje: KU), Pravilnika o dodatku na plaću i način isplate plaća pripadnika oružanih snaga RH („Narodne novine“, broj 6/03 - dalje: Pravilnik), Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“, broj 118/09 - dalje: Odluka) i Pravilnika o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 91/09 - dalje: Pravilnik o službi).

 

10. Polazeći od utvrđenja da je tijekom utuženog razdoblja tužitelj obavljao višednevne

straže i dežurstva, nižestupanjski sudovi su na temelju izvedenih dokaza, ocjenjujući opseg tužiteljevog rada, prihvatili varijantu vještačenja prema kojoj se rad u radu na dežurstvu koji traje 24 sata dnevno, prekovremeni rad u radu na straži koji traje 16 sati dnevno s obračunom dnevnog odmora od 8 sati po satnici redovnog radnog vremena rada, umanjuje za sate rada po iskorištenim slobodnim danima.

 

11. Pri tomu nižestupanjski sudovi naglašavaju da vrijeme odmora koje je unutar obveznog višednevnog radnog angažmana tužitelj proveo na radnom mjestu izvan svog doma, tužitelju treba na neki način dati satisfakciju, platiti ili nagraditi, a kako je nesporno da u tom pravcu tuženica nije donijela propise to da se u nedostatku propisa tako provedeno vrijeme odmora obračunava po satnici redovnog rada, pa kako je nesporno da je tužitelj radio 16 sati, a 8 sati je dnevni odmor koji u okviru radnog vremena tužitelju treba biti plaćen, budući je to vrijeme dnevnog odmora proveo na radnom mjestu.

 

12. U reviziji tuženica ističe da je takvo shvaćanje nižestupanjskih sudova protivno onom izraženom u prethodnoj odluci revizijskog suda donesenoj u ovom istom predmetu pod brojem Revr-284/2013-2 od 18. siječnja 2017., a kojom su ukinute drugostupanjska i prvostupanjska presuda. U toj odluci je izraženo pravno shvaćanje prema kojem nije životno prihvatljivo da bi efektivni rad djelatnika trajao neprekidno 24 sata dnevno, više dana uzastopno, već da je životno i logično da djelatnik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti vojarnu tijekom višednevnih službi ima slobodno vrijeme odnosno vrijeme za odmor u trajanju od osam sati, te da se tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada, unatoč tome što tužitelj ne može napustiti mjesto rada, ne može smatrati prekovremenim radom.

 

13. Revizijski sud je u više svojih odluka zauzeo stajalište o pravnom pitanju koje je u podnesenoj reviziji naznačila tuženica, pa tako i primjerice u odlukama Rev-1296/2019 od 21. prosinca 2021. te Revr-133/15 od 3. siječnja 2017.:

„...treba ukazati da u situaciji kad je tužitelj višednevno obavljao poslove dežurstva ili straže i kada je zbog prirode posla 24 sata dnevno neprestano morao biti prisutan na području rada (jer ga nije niti mogao napustiti) - životnim je i razumnim prihvatiti da je tužitelj kao djelatna vojna osoba imao pravo na slobodno vrijeme i da ga je koristio za odmor - i to po osam sati dnevno. Tako provedeno vrijeme (od tih osam sati dnevno u kojemu se odmarao), unatoč obveznoj prisutnosti na mjestu rada, ne može se (budući da ga nije proveo na stvarno odrađenim satima rada na poslovima radnog mjesta) smatrati prekovremenim radom tužitelja - jer ne odgovara prirodi prekovremenog rada, te se stoga i prilikom isplate plaće ne može vrednovati kao sastavni dio neprekidnog rada na poslovima radnog mjesta u trajanju od 24 sata. Takvo pravno shvaćanje (prema kojem se dnevni odmor u trajanju od osam sati dnevno ne može prilikom isplate plaće tretirati sastavnim dijelom rada u neprekidnom trajanju od 24 sata i prekovremenim radom djelatne vojne osobe na službi dežurstva i stražarskoj službi samo osnovom činjenice što ta osoba ne može napustiti područje rada - pa taj dnevni odmor ostvaruje na tome području, a ne doma), a koje polazi od činjeničnog zaključka - da nije niti životnim i razumnim prihvatiti da bi ijedan djelatnik rad obavljao kroz neprekidno trajanje od 24 sata dnevno, i to u kontinuitetu od sedam dana uzastopno, revizijski sud je već zauzeo u svojoj odluci posl. br. Revr-753/09 od 17. studenoga 2009.“.

 

14. Međutim, iz pobijanih odluka proizlazi da nisu podudarne izraženom shvaćanju revizijskog suda. Naime, kako osnovano upire i revidentica, u prihvaćenoj varijanti vještačenja dnevni odmor u trajanju od 8 sati obračunava se po satnici redovnog rada, što je protivno shvaćanju revizijskog suda o neprihvatljivosti vrednovanja rada djelatne vojne osobe za vrijeme obavljanja višednevne službe dežurstva i stražarske službe prilikom isplate plaće kao neprekidnog rada u trajanju od 24 sata.

 

15. Time je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 394.a ZPP-a, kojom je propisano da je sud kome je predmet vraćen na ponovno suđenje vezan u tom predmetu pravnim shvaćanjem na kojemu se temelji rješenje revizijskoga suda kojim je ukinuta pobijana drugostupanjska, odnosno kojim su ukinute drugostupanjska i prvostupanjska presuda.

 

16. Zbog navedenog je valjalo prihvatiti reviziju tuženice kao osnovanu i na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a riješiti kao u izreci rješenja.

 

17. Budući da odluka o troškovima postupka ovisi o konačnom uspjehu stranaka u sporu, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima iz nižestupanjskih presuda na temelju odredbe čl. 164. st. 4. ZPP-a.

 

18. Odluka o troškovima u povodu revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

 

Zagreb, 28. rujna 2023.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Ivan Vučemil, v.r.