REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27,

21000, Split

Poslovni broj: P-2135/2022-32

U I M E R E P U B L I KE  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Tihani Lovrić, u pravnoj stvari tužiteljice DD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Željku Lubini, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Lubina i Čutura j.t.d u stečaju, Split, a ovaj po privremenom zastupniku Branku Čuturi, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Lubina i Čutura j.t.d. u stečaju, Split, protiv tuženika ad 1 BD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Goranu Parlovu, odvjetniku u Splitu, te tužene ad 2 LD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po odvjetnicima iz odvjetničkog društva Fabjanović&Marinelić, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 10. rujna 2025., u nazočnosti tužiteljice osobno uz zamjenika punomoćnika, tuženika pod 1 uz punomoćnika, te tužene pod 2 uz zamjenika punomoćnika, na ročištu za objavu presude, 29. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženima KD, OIB: [osobni identifikacijski broj] i ČD, OIB: [osobni identifikacijski broj],da u roku od 15 dana solidarno isplate tužiteljici DD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 597,00 EUR (ranije 4.500,00 kuna) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 5. srpnja 2020. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženima KD, OIB: [osobni identifikacijski broj] i ČD, OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana solidarno isplate tužiteljici DD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 597,00 EUR (ranije 4.500,00 kuna) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 5. prosinca 2019. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena.

III. Nalaže se tuženima da u roku od 15 dana tužiteljici solidarno plate parnične troškove sa zateznim kamatama , koje teku od objave presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena."

II Nalaže se tužiteljici da u roku od 15 dana naknadi tuženiku ad 1 BD parnični trošak u iznosu od 546,87 eura.

III Nalaže se tužiteljici da u roku od 15 dana naknadi tuženoj ad 2 LD parnični trošak u iznosu od 546,87 eura.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 30. svibnja 2022. ovom sudu podnijela tužbu protiv tuženika radi isplate iznosa od 4.500,00 kuna (sad 597,25 EUR). U tužbi navodi kako su tužiteljičin stan, površine 72,36 m2, koji se nalazi u Splitu, u zgradi anagrafske oznake [adresa], u srpnju 2020. koristili tuženici bez pravne osnove. S obzirom da najamnina za takav stan iznosi najmanje 4.500,00 kuna mjesečno, smatra kako upravo taj iznos predstavlja izmaklu korist za tužiteljicu, jer bi toliku najamninu naplaćivala kada bi raspolagala svojim stanom. Stoga od suda traži da tuženike obveže na solidarnu isplatu iznosa od 4.500,00 kuna.

1.1. Rješenjem od 28. rujna 2023. ovom predmetu pripojen je predmet broj P- 1685/2022, koji je formirani po tužbi istog tužitelja protiv istih tuženika, s istom činjeničnom osnovom i istim novčanim zahtjevom, s razlikom jedino u pogledu mjeseca korištenja stana. Naime, u predmetu pod poslovnim brojem P-1685/22 tužiteljica isplatu zahtjeva radi korištenja predmetnog stana u mjesecu prosincu 2019.

2. U odgovoru na tužbu tuženici predlažu odbacivanje tužbe, odnosno odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog, uz obvezu snašanja parničnog troška. Navode kako je dana 27. ožujka 2014. ovaj sud donio presudu poslovni broj Pst-12/13, koja je postala pravomoćna dana 15. siječnja 2015. te ovršna dana 20.veljače 2015., a kojom presudom da je odbijen zahtjev tužiteljice za iseljenjem tuženika. Tuženik ad.1 da od svog rođenja živi u stanu na adresi [adresa] površine 76,60 m² na III. katu zgrade u [adresa], označenog kao čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška], [broj poduloška], K. O. [katastarska općina], i to baš kao član obiteljskog domaćinstva, kao i njegova majka, tužena ad.2, sve temeljem Ugovora o najmu stana (sa zaštićenom najamninom) od 10. travnja 1998. godine, a kojeg je sklopio ŠD, kao zaštićeni najmoprimac, sa bivšom vlasnicom stana PD iz [adresa]. Radi navedenog da je u potpunosti neosnovana tvrdnja tužiteljice kako tuženici neovlašteno koriste predmetni stan. Navode da uredno podmiruju mjesečni iznos najamnine za predmetni stan s obzirom da je rješenjem ovog suda posl. br. R1-743/12 od 26. veljače 2016., a koje rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Splitu posl.br. Gž-1847/2016, prihvaćen njihov prijedlog za osnivanjem pologa za polaganje sredstava. Tužiteljica da je pokretala niz parničnih postupaka protiv tuženika radi isplate mjesečnog iznosa najamnine, međutim tužbeni zahtjevi tužiteljice da su pravomoćno odbijeni.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom Ugovora o kupoprodaji stana zaključenog dana 31. kolovoza 2012. između PD i DD, pregledom Ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom zaključenog dana 10. travnja 1998., pregledom spisa Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst-12/13 od 27. ožujka 2014., pregledom rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj R1–743/12 od 26. veljače 2016., pregledom rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž– 1847/2016 od 26. rujna 2017., pregledom priloženih preslika općih uplatnica, pregledom presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-352/2016 od 19. svibnja 2016., pregledom presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž- 975/2016 od 20. svibnja 2016., pregledom presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-11629/2015 od 07. ožujka 2016., pregledom presude ovog suda posl. br. Pst- 728/13 od 03. travnja 2020., pregledom zapisnika od 6. prosinca 2022., pregledom Izvatka iz zemljišne knjige od 11.04.2022. za kat. čest. [katastarska čestica]/ZG R Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], pregledom oglasa za najam stana, na suglasan prijedlog stranaka izveden je dokaz čitanjem iskaza stranaka i svjedoka ŠD danih u drugim predmetima ovog suda.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice, vlasnice stana koji se nalazi u Splitu, u zgradi anagrafske oznake [adresa], označenog kao 4. etaža, dvosobni stan sa nusprostorijama na III. katu, položen u stambenoj zgradi sagrađenoj na čest. zgr. [katastarska čestica], upisanoj u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], površine 76,60 m, naspram tuženika, koji koriste predmetni stan, za isplatu razlike prosječne tržišne najamnine za stan iste ili slične površine i kakvoće i iznosa najamnine koju prima od tuženika, koji koriste predmetni stan u svojstvu članova obitelji zaštićenog najmoprimca i to za mjesece srpanj 2020. i prosinac 2019.

6. U konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti, zbog čega je u postupku trebalo primijeniti odredbe čl. 457. do 467. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 EUR.

7. Među strankama nije sporno:

- kako je tužiteljica vlasnica predmetnog stana u [adresa], anagraske oznake [adresa];

- kako je tužiteljica vlasništvo predmetnog stana stekla kupnjom od tadašnje vlasnice PD, temeljem zaključenog kupoprodajnog ugovora od 31. kolovoza 2012.;

- kako su tuženici ušli u posjed spornog stana u svojstvu članova obitelji zaštićenog najmoprimca ŠD, te kako su predmetni stan tuženici koristili i u mjesecu srpnju 2020. i prosincu 2019.;

- kako tuženici na sudski polog plaćaju zaštićenu najamninu te da su istu uplatili i za mjesece srpanj 2020. i prosinca 2019.

8. Među strankama je sporno:

- je li na strani tuženika postoji obveza plaćanja tržišne najamnine za korištenje predmetnog stana;

- koriste li tuženici predmetni stan bez valjane pravne osnove;

9. Pregledom spisa ovog suda poslovni broj Pst-12/13 sud je utvrdio kako je u istom pravomoćno odbijen zahtjev tužiteljice spram istih tuženika kojim se traži iseljenje iz predmetnog stana i predaju istog slobodnog od osoba i stvari upravo njoj kao vlasnici stana. U navedenom predmetu sud je izrazio shvaćanje prema kojem tuženici predmetni stan koriste temeljem valjanog pravnog osnova – Ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom od 10. travnja 1998. godine, a koji da nije od strane tužiteljice kao novog vlasnika stana na valjani način otkazan sukladno odredbama Zakona o najmu stanova ("Narodne novine" broj: 91/96, 48/98, 66/98, 22/06 i 68/18; dalje: ZNS).

10. Čitanjem pravomoćne presude ovog suda poslovni broj Pst-728/13 od 3. travnja 2020., na koju se tužiteljica u postupku poziva, a koji postupak je formiran povodom protutužbe ovdje tuženika u postupku pod poslovnim brojem Pst-12/13, utvrđeno je kako je odbijen zahtjev tužitelja (ovdje tuženika) radi donošenja presude koja mijenja ugovor o najmu predmetnog stana sa zaštićenom najamninom sa njima kao najmoprimcima. U navedenoj presudi sud je zauzeo shvaćanje prema kojem bi to pravo tuženicima pripadalo samo u slučaju iz odredbe čl. 38. ZNS-a, a tužitelji da u tom predmetu (ovdje tuženici) nisu niti tvrdili da je ŠD, kao osoba koja je sa tadašnjom vlasnicom stana zaključila ugovor o najmu stana, iselio iz stana odnosno trajno napustio stan, već, upravo suprotno, da on još uvijek živi sa njima u stanu odnosno da u stan povremeno dolazi te da se u stanu nalaze njegove stvari.

11. U obje presude sud je jasno izrazio stav prema kojem je ŠD (bivši suprug tužene ad 2 i otac tuženika ad 1) osoba koja je na dan stupanja na snagu ZNS- a imala status nositelja stanarskog prava na predmetnom stanu, a time da je stekao i status zaštićenog najmoprimca, dok su članovi njegovog obiteljskog domaćinstva bili njegova bivša supruga – tužena ad 2, njegov sin – tuženik ad 1 i kći ĐD koja je u međuvremenu iselila iz stana.

11.1. Navedeno je utvrđeno i u ovom postupku čitanjem Ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom koji je sklopio ŠD sa ranijom vlasnicom stana PD **.**.1998. i u kojem su u čl. VII kao osobe koje zajedno sa najmoprimcem mogu koristiti stan navedeni tužena ad2, tuženik ad1. i ĐD.

12. Isto tako, čitajući navedene presude jasno je kako tuženici sa tužiteljicom, niti prednicom tužiteljice, nisu zaključili ugovor o najmu predmetnog stana sa zaštićenom najamninom, niti je takav ugovor zamijenila pravomoćna sudska odluka.

13. U konkretnom predmetu mjerodavne su odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje: ZV), Zakona o najmu stanova ("Narodne novine" broj 91/96, 48/98, 66/98 i 22/06; dalje: ZNS).

14. Prema odredbi članka 165. st. 1. i 2. ZV-a nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario, a vlasnikovo traženje naknade iz stavka 1. ovoga članka zastarijeva u roku od tri godine od dana kad mu je stvar predana, dok je st. 6. istog članka propisano kako od časa kad je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenoga posjednika; isto se tako ravnaju i u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvarju neprimjereno onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada.

14.1. S druge strane, odredbom članka 164. st. 1. ZV-a propisano je kako pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno.

15. Prema čl. 30. st. 1. Zakona o najmu stanova ("Narodne novine" 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18, 105/20, dalje ZNS), danom stupanja na snagu ovog Zakona prestaje stanarsko pravo osobama koje su to pravo stekle prema propisima koji su vrijedili do dana stupanja na snagu ovog Zakona, a temeljem stavka 2 istog članka osobe iz stavka 1. ovog članka danom stupanja na snagu ovog Zakona stječu prava i obveze najmoprimca, dok sukladno st. 3 istog članka prava i obveze najmoprimca iz odredbi st. 1. i 2. ovog članka iznimno ne stječu osobe protiv kojih je u tijeku postupak za otkaz ili prestanak stanarskog prava.

15.1. Temeljem čl. 31. st. 1 ZNS-a vlasnik stana i osoba iz članka 30. koja ispunjava uvjete najmoprimca sklapaju sukladno odredbama ovog Zakona ugovor o najmu stana na neodređeno vrijeme, s time da najmoprimac za to vrijeme ima pravo ugovoriti zaštićenu najamninu.

15.2. Prema odredbi čl. 37. st. 1. ZNS-a osobe koje na dan stupanja na snagu ovoga Zakona imaju pravni položaj člana obiteljskog domaćinstva, stečenog prema odredbama Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine", br. 51/85., 42/86., 22/92. i 70/93.), upisuju se u ugovor o najmu stana.

15.3. Člankom 38. st. 1. propisano je kako u slučaju smrti zaštićenog najmoprimca ili kada zaštićeni najmoprimac napusti stan, prava i dužnosti zaštićenog najmoprimca iz ugovora o najmu prelaze na osobu navedenu u ugovoru o najmu stana, ovisno o sporazumu tih osoba.

15.4. Odredbom čl. 24. st. 1. ZNS-a u slučaju promjene najmodavca, prava i dužnosti najmodavca iz ugovora o najmu stana prelaze na njegova pravnog sljednika. Nadalje, prema odredbi st. 2. istog članka u slučaju kada najmoprimac napusti stan, prava i dužnosti najmoprimca iz ugovora o najmu stana prelaze na njegova bračnog druga. Ako bračnog druga nema, prava i obveze iz ugovora o najmu prelaze na dijete, pastorka ili najmoprimčeva usvojenika koji je naveden u ugovoru o najmu, ovisno o njihovu sporazumu.

15.5. Odredbom čl. 32. st. 1. ZNS-a propisano je kako vlasnik stana i osoba iz članka 30. koja ispunjava uvjete najmoprimca sklapaju, sukladno odredbama ovoga Zakona, ugovor o najmu stana na neodređeno vrijeme, s time da najmoprimac za to vrijeme ima pravo ugovoriti zaštićenu najamninu. Stavak 2. istog članka navodi kako pravo na zaštićenu najamninu nema najmoprimac koji u dijelu stana obavlja poslovnu djelatnost i ima u vlasništvu useljivu kuću ili stan.

16. Iz iskaza svjedoka ŠD danog u predmetu ovog suda pod poslovnim brojem P-2513/22, a koji se na suglasan prijedlog stranaka koristi i u ovom predmetu, proizlazi kako je on otac tuženika ad. 1 i bivši suprug tužene ad. 2, u stanu u [adresa] anagrafske oznake [adresa] da je stanovao od rođenja neprekidno pa sve do prosinca 2022. godine, da je od tada u smislu stanovanja van ovog stana i da stanuje u kući u [adresa], da je bio zaštićeni najmoprimac na predmetnom stanu u [adresa], a zaštićenu najamninu umjesto njega da plaća tuženik ad 1 jer da se tako sa njim dogovorio. Nekretnina u [adresa] anagrafske oznake [adresa] da je kuća koja se u naravi sastoji od dva stana, u jednome da stanuje sin njegove sadašnje supruge, a u drugom njegova sadašnja supruga i on. Stan u kojem stanuje sa suprugom da je jednosoban. Pojasnio je kako je stvarni vlasnik te nekretnine njegova sadašnja supruga, sredstva za kupnju zemljišta i gradnju nekretnine da je stekla prodajom nekretnine koja joj je pripala nakon razvoda od prijašnjeg supruga. Nekretnina da je prividno bila uknjižena na njega radi izbjegavanja plaćanja poreza, a kasnije ju je on, ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju opet prenio na sadašnju suprugu. Još je izjavio kako u vlasništvu nema niti je ikad imao ikakvu nekretninu.

16.1. Sud je ročištu pregledao osobnu iskaznicu svjedoka koja je izdana 7. studenog 2016. godine od strane PU Splitsko-dalmatinske te iz koje je vidljivo da je adresa prebivališta u [adresa].

17. Iz iskaza tuženika danih u predmetu pod poslovnim brojem P-2513/22, a koji se na suglasan prijedlog stranaka koriste i u ovom predmetu, u bitnom proizlazi kako u predmetnom stanu žive od osamdestih godina, tužena pod 2. od kada se udala za ŠD, a tuženik pod 1. od rođenja. Sa njima da je živjela i njihova kći, odnosno sestra, koja se nakon udaje iselila. ŠD da je u stanu živio do prosinca 2022., kada je iselio. Zaštićenu najamninu da uredno plaćaju na sudski polog. U predmetnom stanu da nikada nisu obavljali poslovnu djelatnost. Zaključno navode kako nemaju nikakve druge imovine.

18. Iz iskaza tužiteljice danog u predmetu ovog suda pod poslovnim brojem P- 1683/2022, a koji se na suglasan prijedlog stranaka koristi i u ovom predmetu, proizlazi kako je predmetni stan kupila 2012. od pok. PD. prodavateljica da joj je kazala kako u stanu žive druge osobe, ali da joj je naglasila da u njemu stanuju protivno njenoj volji i bez ugovora. Da joj je poznato kako je Stanko Burla 2013. kupio zemljište u [adresa] na kojem je sagradio kuću sa dva stana. Također joj je poznato da je 2016. svoje prebivalište prijavio u [adresa]. Nadalje, da joj je ŠD **.**.2022. poslao dopis da više ne stanuje u predmetnom stanu. Navela je i to kako ima saznanja da tuženik pod 1 u stanu obavlja poslovnu djelatnost te da je tužena pod 2 više od 5 godina bila odsutna iz Republike Hrvatske, ali se ne zna izjasniti u kojem razdoblju.

19. Ocjenom svih provedenih dokaza, prema stavu ovog suda, tuženici imaju pravnu osnovu za korištenje predmetnog stana, jer imaju pravni položaj zaštićenih najmoprimaca, ovo bez obzira što ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom nije zaključen na ime njih kao najmoprimaca, niti ga je nadomjestila sudska presuda.

19.1. Naime, u postupku je utvrđeno kako je ŠD, kao osoba kojoj je stupanjem na snagu Zakona o najmu stanova prestalo stanarsko pravo i koja je stekla prava i obveze najmoprimca sa ranijom vlasnicom stana PD, u smislu odredbe čl. 31. st. 1. ZNS-a, sklopio Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom. Također je utvrđeno da su kao članovi njegova domaćinstva, u smislu odredbe čl. 37. st. 1. ZNS-a, navedeni ovdje tuženici. Nadalje, utvrđeno je i to kako je ŠD iselio iz predmetnog stana te je zapisnikom o iseljenju 6. prosinca 2022. za novog zaštićenog najmoprimca određen tuženika pod 1., sve u smislu odredbe čl. 38. st. 1. ZNS-a, te je o tome, u smislu odredbe čl. 38. st. 3. ZNS-a, obaviještena tužiteljica.

20.2. Utoliko sud smatra kako je navedenim u potpunosti postupljeno prema odredbama ZNS-a jer je takva ovlast, da se u slučaju iseljenja najmoprimca iz stana, sporazumom odredi tko će iz kruga osoba iz čl. 37. ZNS-a, nadalje vršiti ulogu zaštićenog najmoprimca dana odredbom čl. 38. ZNS-a. U takvoj situaciji vlasnik stana- najmodavac u obvezi je sklopiti ugovor o najmu stana na neodređeno vrijeme sa zaštićenom najamninom, sa osobom koja je sporazumom određena, dok je obveza te osobe o tome obavijestiti vlasnika stana-najmodavca.

20.3. Za navesti je kako navedena situacija nije identična situaciji iz odredbe članka 24. ZNS-a, kada u slučaju smrti ili napuštanja stana zaštićenog najmoprimca novi zaštićeni najmoprimac postaje bračni drug, pa tek potom potomak, upisan u ugovor o najmu, ovo jer su tuženici u ovom postupku osobe iz odredbe čl. 37. ZNS-a, dakle osobe koje su status članova obiteljskog domaćinstva stekle prema odredbama Zakona o stambenim odnosima.

20.4. S obzirom na navedeno, valja kazati kako je Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci U-I-533/200 od 24. svibnja 2000. ("Narodne novine" broj: 56/20) ne prihvaćajući prijedlog za pokretanje postupka ocjene ustavnosti članaka 24., 37. i 38. Zakona o najmu između ostalog naveo: "Naime napuštanje stana najmoprimca nije u zakonu predviđen razlog za prestanak ugovora o najmu stana te ove odredbe samo detaljnije uređuju način prelaska prava i obveza iz ugovora o najmu na osobe koje su ostale u stanu i koje su istovremeno obuhvaćene tim ugovorom kao osobe koje stanuju s prvotnim najmoprimcem. Stoga nastavljanje najamnog odnosa s osobama koje u tom odnosu sudjeluju od njegova početka, odnosno u ugovor su upisane u skladu sa Zakonom nije u nesuglasju s temeljnom vrednotom ustavnog poretka o nepovredivosti vlasništva niti je protivno Ustavom zajamčenom pravu vlasništva, niti se njome na neustavan način uvodi neko novo ograničenje prava vlasništva."

25. Ostaje još za utvrditi da li su tuženici u obvezi tužiteljici isplatiti zaštićenu najamninu (koju nesporno plaćaju) ili tržišnu najamninu.

25.1. Naime, tužiteljica navodi kako je ŠD kao zaštićeni najmoprimac stekao drugu useljivu nekretninu, čime da je, u smislu odredbe čl. 32. ZNS-a prestalo pravo tuženika na plaćanje zaštićene najamnine.

25.2. Vezano za navedeno, tužiteljici je ponovno za navesti kako prema stavu ovog suda iseljenjem ŠD (čiji brak s tuženicom pod 2. je razveden) iz predmetnog stana tuženici nisu izgubili pravo stanovati u predmetnom stanu uz plaćanje zaštićene najamnine jer su, kako je ranije objašnjeno, tuženik pod 1. i ŠD postigli sporazum u smislu čl. 38. ZNS-a. Eventualno vlasništvo kuće u [adresa] na ime ŠD nema utjecaja na status tuženika (pravo da stanuju u stanu uz plaćanje zaštićene najamnine) budući da je ŠD razvodom i iseljenjem prestao biti član domaćinstva tuženika pod 1. koji je temeljem odredbi čl. 38. postao novi zaštićeni najmoprimac.

25.4. Sve kada bi se i prihvatile tvrdnje tužiteljice da je ŠD iselio iz predmetnog stana 2016. (kad je prijavljen na adresi u [adresa] u objektu koji je uknjižen kao njegovo vlasništvo), a ne 2022. godine (kad je sastavljen zapisnik o primopredaji stana), ), to samo po sebi ne znači da bi tuženici bili u obvezi iseliti s njim i da bi im automatizmom prestalo pravo priznato čl. 37. ZNS-a. Sudska praksa se izjasnila u većem broju odluka kako nekretnina osim što mora biti useljiva, treba biti takva da u potpunosti ispunjava potrebe članova domaćinstva zaštićenog najmoprimca. S obzirom da je tijekom postupka utvrđeno kako u nekretnini koja se nalazi u [adresa], anagrafske oznake [adresa], ŠD stanuje sa svojom novom suprugom, već samim time ne može se smatrati da bi suživot ŠD, njegove nove supruge te tuženika ad 1 i ad 2 mogao u potpunosti ispunjavati njihove potrebe.

26. Nadalje, tijekom postupka tužiteljica nije niti tvrdila da bi tuženici pod 1. i pod 2. imali u vlasništvu useljivu nekretninu, a navode da bi tuženik pod 1. u predmetnom stanu vršio poslovnu djelatnost, nije ničim dokazala. Za navesti je da su stranke, sukladno odredbi čl. 219. ZPP-a, dužne iznijeti tvrdnje o određenim činjenicama i predložiti odgovarajuće dokaze, a tužiteljica u konkretnom slučaju nije do zaključenja prethodnog postupka iznosila tvrdnje o imovinskom stanju i radnoj sposobnosti tuženika.

27. Stoga, kad je sud utvrdio da tuženici pod 1. i 2. imaju valjanu pravu osnovu za korištenje predmetnog stana, odnosno da su pošteni posjednici predmetnog stana, te kada je nesporno da tuženici plaćaju zaštićenu najamninu, onda prema odredbama čl. 164. i 165. ZV-a nisu u obvezi tužiteljici naknaditi koristi koje imaju, a niti su joj dužni naknaditi štetu koju tužiteljica trpi uslijed nemogućnosti ostvarenja tržišne najamnine.

28. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i 155. ZPP. Tuženiku ad1 BD, zastupanom po punomoćniku-odvjetniku priznat je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje: Tarifa), trošak pristupa na ročište od 17. listopada 2024., 28. ožujka 2025. i 10. rujna 2025. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9. toč. 1. Tarife) te za pristup na ročište od 21. studenog 2024. koje je odgođeno prije početka raspravljanja iznos od 37,5 eura (Tbr. 9. toč. 5 Tarife), nadalje za sastav odgovora na tužbu iznos od 100,00 eura (Tbr. 8. toč. 1. Tarife).

28.1. Tuženiku pod 1. nije priznat popisani trošak ročišta od 5. lipnja 2024., 16. srpnja 2024. jer u ovom postupku ista nisu održana, također nije mu priznat trošak sastava podnesaka od 16. listopada 2024., 10. srpnja 2024., 4. lipnja 2024 i 31. svibnja 2024. jer navedene podneske sud ne nalazi u spisu.

28.2. Još je za ukazati kako bi, s obzirom da je ovom postupku pripojen spis poslovni broj P-1685/22 tuženik pod 1 imao pravo na 75 bodova po svakoj učinjenoj radnji, ali kako sud o trošku odlučuje na određen zahtjev i u granicama istog, to je tuženiku pod 1 dosuđeno 50 bodova po radnji.

29. Dakle, tuženiku pod 1. valja kao potreban obistiniti troška zastupanja u ukupnom iznosu od 437,50 eura uvećan za PDV, dakle ukupno 546,87 eura.

30. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u toč. II izreke ove presude.

31. Tuženoj ad LD, zastupanoj po punomoćniku-odvjetniku priznat je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 138/23), trošak pristupa na ročište od 17. listopada 2024., 28. ožujka 2025. i 10. rujna 2025. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9. toč. 1. Tarife) te za pristup na ročište od 21. studenog 2024. koje je odgođeno prije početka raspravljanja iznos od 37,5 eura (Tbr. 9. toč. 5 Tarife), nadalje za sastav odgovora na tužbu iznos od 100,00 eura (Tbr. 8. toč. 1. Tarife).

31.1. Tuženoj pod 2. nije priznat popisani trošak ročišta od 5. lipnja 2024., 16. srpnja 2024. jer u ovom postupku ista nisu održana, također nije mu priznat trošak sastava podnesaka od 16. listopada 2024., 10. srpnja 2024., 4. lipnja 2024 i 31. svibnja 2024. jer navedene podneske sud ne nalazi u spisu.

31.2. Još je za ukazati kako bi, s obzirom da je ovom postupku pripojen spis poslovni broj P-1685/22 tužena pod 2 imala pravo na 75 bodova po svakoj učinjenoj radnji, ali kako sud o trošku odlučuje na određen zahtjev i u granicama istog, to je tuženoj pod 2 dosuđeno 50 bodova po radnji.

32. Dakle, tuženoj pod 2. valja kao potreban obistiniti troška zastupanja u ukupnom iznosu od 437,50 eura uvećan za PDV, dakle ukupno 546,87 eura.

33. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u toč. III izreke presude.

34. Odluka o zateznim kamatama na parnični trošak je izostala obzirom da ista nije zatražena (čl. 151. st. 3. ZPP-a).

U Splitu, 29. listopada 2025.

Sudac

Tihana Lovrić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika ad 1

3. pun. tuženika ad 2

4. u spis