REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 3

P-1106/2023-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru i to sudac toga suda Sanjin Milošević, kao sudac pojedinac, u pravnoj stvari tužitelja RD, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Jacinti Toš Špehar, odvjetnici u Bjelovaru, Brune Bušića 2a, protiv tuženika SD OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Martini Kolar, odvjetnici u Zagrebu, Zaharova 3/II, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina, nakon održane i zaključene glavne, javne rasprave dana 18. rujna 2025. godine, u prisutnosti zamjenika punomoćnika stranaka, temeljem odredbe čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), dana 29. listopada 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj CD, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica] Vinograd i livada Ograda sa 300 čhv, a tuženik SD OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], dužan je trpjeti da se tužitelj upiše u zemljišni knjigu Općinskog suda u Bjelovaru, kao vlasnik navedene nekretnine.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja u dijelu kojim je predloženo da tuženik prizna tužitelju da je tužitelj vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica] Vinograd i livada Ograda sa 300 čhv.

III. Nalaže se tuženiku SD OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], da tužitelju RD, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.506,18 Eura , zajedno s zateznim kamatama od dana 29. listopada 2025. godine, pa sve do isplate po stopi zateznih kamata koje se određuju u smislu čl. 29.st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika podneskom od 22. studenog 2023. godine, radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini navedenoj u izreci ove odluke.

2. U tužbi tvrdi da je u zemljišnoj knjizi tuženik upisan kao vlasnik te nekretnine , ali i da je u posjedovnom listu, kod nadležnog katastra, također tuženik upisan posjednikom te nekretnine, ali ističe kako je upravo tužitelj u faktičnom posjedu te nekretnine.

3. Naime, tužitelj tvrdi da su mu tu predmetnu nekretninu darovali njegovi pravni prednici koji su nekretninu kupili od obitelji GD iz [adresa], a ta obitelj GD je bila izvanknjižni vlasnik te nekretnine jer sačinjene kupoprodajne ugovore u vezi te nekretnine nije provela u zemljišnoj knjizi na svoje ime, time da su tu nekretninu stekli od KD iz [adresa].

4. Zbog proteka vremena kupoprodajni ugovor tužitelj više ne posjeduje, no koristi tu nekretninu osobno i posredstvom prednika već više od 30 godina, pa je pravo vlasništva na tom zemljištu stekao dosjelošću. Tužitelj je istakao da je na toj predmetnoj nekretnini, koja je povezana sa ostalim nekretninama tužitelja, s kojima čini jedinstvenu cjelinu, posadio drvo oraha. Kako tužitelj ima pravni interes da se utvrdi vlasnikom navedene nekretnine, predložio je da se udovolji njegovom zahtjevu u vezi utvrđenja prava vlasništva na toj nekretnini.

5. Podneskom od 10. siječnja 2024. godine, kojim se tužitelj očitovao o tuženikovom odgovoru na tužbu, te kojim je tužitelj uz glavni zahtjev istakao i sporedni u vezi naknade parničnog troška, tužitelj je istakao da mu je predmetnu nekretninu u posjed predao njegov otac ND, a ND je tu nekretninu u posjed predala obitelj GD i R koji su nekretninu posjedovali više od 50 godina, time da je ND tu nekretninu, platio GD. Kako imovinsko pravni odnosi nisu bili riješeni, niti ugovori nisu mogli biti provedeni u zemljišnoj knjizi. Osim toga, tužitelj je istakao, kako za razliku od tužitelja i njegovih prednika, tuženik nije nikada bio u posjedu te sporne nekretnine, ali niti pravni prednici tuženika. Tvrdi da je do upisa prednika tuženika došlo temeljem zapisa od 1976. godine, te da ju je tuženik naslijedio rješenjem o nasljeđivanju tijekom 1994. godine (no nikada tuženik nije tražio predaju u posjed te nekretnine), no te 1976. godine, se u posjedu nekretnine nalazila obitelj R, te su tu nekretninu uživali kao savjesni i pošteni posjednici, a potom su nekretninu koristili tužitelj i tužiteljevi prednici. Tužitelj je u tom kontekstu na okolnost posjedovanja nekretnine predložio saslušanje GD i ND.

6. U pisanom odgovoru na tužbu, podneskom od 02. siječnja 2024. godine, tuženik se usprotivio tužbenom zahtjevu tužitelja, ističući da tužitelj nije dokazao da bi u razdoblju od 1975. godine (kada je tuženik naslijedio predmetnu nekretninu), pa sve do 1986. godine, na bilo koji način ta nekretnina bila prodana bilo MD, bilo obitelji GD.

7. Za ugovor koji je tužitelj priložio svojoj tužbi je tuženik naveo da taj ugovor nema ovjeru potpisa od strane prodavatelja, te čak niti potvrdu o plaćenom porezu na promet nekretnina, odnosno da ugovor između MD i DD nema oznaku nekretnine koja se prodaje, nema upisan broj čestice, kao niti broj zemljišnoknjižnog uloška. Ujedno tuženik navodi kako je tužitelj ugovorom od 28. srpnja 1986. godine, navodno stekao (koja tvrdnja nema veze sa istinom jer tužitelj nije naveden kao kupac u tom ugovoru – opaska suca) 147 čhv čestice zvane vrt kapela (bez oznake čestice), a predmetnom tužbom traži 300 čhv, odnosno gotovo dvostruko veću površinu. Također, tuženik je naglasio da iz arhivskog izvatka iz zemljišne knjige proizlazi kako niti DD, niti MD nikada nisu bili upisani u zemljišnoj knjizi kao vlasnici te nekretnine.

8. Tuženik je osporio darovanja na koja je ukazao tužitelj u tužbi, navevši da je nejasno u kojem su vremenskom razdoblju izvršena darovanja, pa kako o istima ne postoji materijalni dokaz, tuženik ih smatra ništetnima. Tuženik je osporio da bi tužitel j imao valjani posjed predmetne nekretnine za utvrđenje prava vlasništva na njoj dosjelošću, te da bi orah koji se nalazi približno blizu predmetne nekretnine imao izgled drva dovoljno starog za utvrđenje dosjelosti.

9. Radi razrješenja spornih odlučnih činjenica izvedeni su dokazi uvidom u kupoprodajni ugovor od 28.07.1986.g. (list 4-5), izvadak iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu iz zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] i to sa stanjem na dan 23.11.2023.g. i 07. te 11.12.2023.g. (list 7 i 17-18, 29), izvadak iz zemljišne knjige za nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] (list 8), prijepis posjedovnog lista broj 520 k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 23.11.2023.g., te 07.12.2023.g. (list 9 i 20, 32), rješenje Općinske uprave za katastar i geodetske poslove od 06.10.1976.g. (list 21 -22), slabo vidljiv i teško čitljiv, odnosno djelomično nečitljiv preslik glavne zemljišne knjige za predmetnu nekretninu (list 23-28), naslovljen kao Arhivski izvadak iz zem ljišne knjige Općinskog suda u Bjelovaru od 11.12.2023.g. (iako se ne radi ni o kakvom arhivskom izvatku, već o jasno vidljivom presliku glavne knjige za predmetnu nekretninu – opaska suca), dokaz o podnošenju zahtjeva za izdavanje potvrde o povijesti promjena u katastarskom operatu za predmetnu nekretninu (list 30), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Dugom Selu broj O-219/94-5 od 25.10.1994.g., iza pokojnog JD (list 34-36), Uvjerenje Područnog ureda za katastar Bjelovar od 14.02.2024.g. (list 55-61), neslužbenu kopiju posjedovnog lista broj 1834 k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 05.10.2023.g. (list 62), neslužbenu kopiju posjedovnog lista broj 1843 k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 02.05.2024.g. (list 63), dopis Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Bjelovaru broj Z-452/1995, sa priložnim raspravnim zapisnikom broj Z-3396/76 (list 71-72), uviđajem na licu mjesta dana 21. ožujka 2025. godine, uz sudjelovanje geodetskog vještaka Damira Mlinarića (list 97-105), te uvidom u pisani nalaz i mišljenje vještaka Damira Mlinarića od 25.03.2025.g. (list 115), skicu izmjere vještaka (list 116), ali i fotografiju stabala i samoniklog drveća, koje je vještak uslikao prilikom uviđaja na predmetnoj nekretnini (list 117-118).

10. Izvedeni su dokazi saslušanjem tužitelja (list 73-75) i tuženika (list 75-76) u svojstvu stranaka, ali i svjedoka ND (list 98-99), ŽD (list 100-101), te RDD (list 102) na uviđaju održanom dana 21. ožujka 2025. godine, kada je geodetski vještak Damir Mlinarić i identificirao predmetnu nekretninu.

11. Izvedeni dokazi ocijenjeni su u smislu čl. 8. ZPP.

12. Između stranaka nije bilo sporno da se tuženik vodi kao upisani vlasnik i posjednik predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Bjelovaru i kod Područnog ureda za katastar Bjelovar, niti je sporno da je tuženik pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini (ali i ostalih 4 čestica koje su upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], uz predmetnu česticu broj 1126 vinograd i livadu ograda sa 300 čhv), stekao na temelju rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Dugom Selu broj O-219/94-5 od 25. listopada 1994. godine, nakon smrti pokojnog JD – tuženikovog oca. Također, između stranaka nije sporno, obzirom da to proizlazi iz u tom dijelu suglasnog iskaza obje stranke, da tuženik nikada nije faktički koristio ili posjedovao predmetnu nekretninu.

13. Između stranaka je sporno da li je tuženik u posjedu predmetne nekretnine osobno i posredstvom svojim pravnih prednika dovoljno dugo vremena da bi stekao pravo vlasništva na toj nekretnini dosjelošću, odnosno u tom kontekstu , ukoliko je tužitelj u posjedu predmetne nekretnine, posjeduje li tužitelj sve potrebne kvalitete posjeda u smislu čl. 18. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (u daljnjem tekstu: ZV), da je uopće mogao postati izvanknjižni vlasnik te nekretnine dospjelošću.

14. Samo i isključivo na temelju sadržaja kupoprodajnog ugovora od 28. srpnja 1986. godine (kojeg je tužitelj dostavio u prilogu svoje tužbe sudu), se nisu mogle zaključiti nikakve bitne činjenice u vezi predmetne nekretnine (kako to uostalom pravilno ističe i tuženik u odgovoru na tužbu, osim što potpuno nerazumno navodi da tužitelj tvrdi da bi na temelju tog ugovora nešto stekao) jer taj ugovor ima više nedostataka da bi predstavljao valjani temelj za stjecanje prava vlasništva u vezi bilo koje osobe, obzirom da isti nije bio ovjeren, niti se iz istog uopće može zaključiti da li je bio plaćen porez na promet nekretninom, a osim toga u vezi predmeta prodaje nije jasno iz tog kupoprodajnog ugovora sklopljenog između MD i DD, koja je to čestica uopće prodana, obzirom da nedostaju u kupoprodajnom ugovoru točni podaci o broju te čestice (ukoliko je bila upisana u neki zk.ul. kod Općinskog suda u Bjelovaru ili o broju posjedovnog lista u koji je ta čestica bila upisana kod nadležnog područnog ureda za katastar), te službeni podaci o tome u koji je uložak ili posjedovni lista ta čestica uopće upisana.

15. Iz dokumenta kojeg je tuženik dostavio sudu, a radi se o rješenju nadležnog tijela – tadašnje Općinske uprave za katastar i geodetske poslove od 06. listopada 1976. godine, jasno proizlazi da je VD iz [adresa], bila upisana kao posjednica nekretnina iz posjedovnog lista 520 k. o. [katastarska općina], te da je tijekom 1976. godine, došlo do promjene u smislu da je posjednikom tih nekretnina od dana donošenja te odluke postao upisan JD iz [adresa] (otac tuženika – opaska suca).

16. Također iz dijela preslika glavne knjige Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Bjelovaru, za predmetnu nekretninu broj 1126 Vinograd i livadu Ograda sa 300 čhv, upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], koji je čitljiv se može zaključiti da je prije tuženika bio upisan kao vlasnik te nekretnine u zemljišnoj knjizi JD (S) Klasić i to na temelju raspravnog zapisnika – točke broj 435 od 19. veljače 1976. godine, a prije JD da su suvlasnici predmetne nekretnine bili C i G iz [adresa].

17. Kada se ovaj dokaz u vidu preslika glavne knjige Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Bjelovaru, za predmetnu nekretninu broj 1126 Vinograd i livadu Ograda sa 300 čhv, dovede u vezu sa dopisom Zemljišnoknjižnog odjela, Općinskog suda u Bjelovaru od 09. svibnja 2024. godine (list 71 spisa), ali i sa priloženom tom dopisu dijela zapisnika, tj. točke 435. raspravnog zapisnika u predmetu Z-3396/76, sud je nedvojbeno utvrdio u ovome predmetu da je pravni prednik i otac tuženika, JD (Franjin) iz [adresa], postao vlasnik predmetne nekretnine (koja je svojedobno bila upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) na temelju rasprave za ispravak zemljišnoknjižnog stanja i odluke donesene u tom predmetu broj Z-3396/76, temeljem koje odluke je utvrđeno da je predmetna nekretnina broj 1126, uz preostale 4 čestice (broj 1128, 1153, 1154 i 1139 – koje se i sada vode upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]), vlasništvo JD iz [adresa] i da se svih tih 5 čestica "imadu" upisati u novi zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] iz dotadašnjeg uloška [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina].

18. Nadalje, na temelju Uvjerenja Područnog ureda za katastar Bjelovar od 14. veljače 2024. godine, utvrđeno je da je u razdoblju od 1969. godine, pa sve do 1973. godine, posjednikom i korisnikom predmetne nekretnine broj 1126 sa 300 čhv, bio evidentiran TD iz [adresa] kod nadležnog katastra, da je samo tijekom 1973. godine, posjednikom i korisnikom bio evidentiran ID iz [adresa] u posjedovnom listu 517 k. o. [katastarska općina], ali da je od 1973. godine, pa sve do 1976. godine, posjednicom i korisnicom te nekretnine bila evidentirana VD iz [adresa] u posjedovnom listu 520. k. o. [katastarska općina], a nakon nje u razdoblju od 1976. godine, pa sve do **.**.1996., JD iz [adresa], dok je od 11. rujna 1996. godine, pa sve do danas posjednikom i korisnikom evidentiran tuženik SD.

19. Sa pravnog aspekta je jasno da se ovi podaci o samo formalno evidentiranim posjednicima i korisnicima predmetne nekretnine, kod nadležnog katastra, vrlo često ne podudaraju ili ne poklapaju sa podacima o faktičnom posjedu određene nekretnine, a da je tome tako jasno proizlazi i iz činjenice utvrđene u ovoj parnici, primjerice da tuženik iako je bio evidentiran i kao posjednik i kao korisnik predmetne nekretnine kod katastra dugi niz godina, od 1996. godine, pa sve do danas, baš nikada nije koristio faktički ili posjedovao faktički (bilo kao posredni ili neposredni posjednik) predmetnu nekretninu. Naime, tu činjenicu je tuženik i sam priznao prilikom saslušanja u svojstvu stranke, pa je sasvim jasno u pravnim smislu i to u kontekstu tih samo formalnih podataka evidentiranih kod nadležnog katastra o samo formalno evidentiranim posjednicima i korisnicima određene nekretnine, da se ne mogu na temelju tih podataka izvoditi bilo kakvi zaključci o tome tko je bio faktički korisnik i posjednik predmetne nekretnine u razdoblju bitnom za donošenje predmetne meritorne odluke, a inače za donošenje odluke o utvrđenju prava vlasništva dosjelošću je krajnje nebitno tko se vodio kao formalno upisani kod nadležnog katastarskog tijela, posjednikom i korisnikom određene nekretnine, nego je bitno tko je bio faktički posjednik i korisnik nekretnine u određenom razdoblju, jasno uz potrebnu kvalitetu posjedovanja.

20. Vezano za utvrđivanje tih spornih činjenica u pogledu faktičnog posjeda, ali i kvalitete posjedovanja predmetne nekretnine, sud je izveo dokaz uviđajem na licu mjesta, te je saslušao pojedine svjedoke i tužitelja u svojstvu stranke.

21. Tužitelj je saslušan u svojstvu stranke naveo da je na predmetnoj nekretnini do nedavno bilo više posađenih stabala oraha, ali kako su srnjaci radili štetu na tim nasadima oraha, zajedno sa ocem ND je uklonio te orahe i sada na predmetnoj nekretnini nema stabala oraha, već se nalazi samo pokošena livada, odnosno jedan bent i kućica za ptice. Tužitelj tvrdi da je u razdoblju od nekih 15 -tak godina, njegov otac krčio u početku, čisteći ju od žbunja i pripremao ju prije nego li su tu bili posađeni tzv. crni orasi, time da mu je tužitelj pomagao u tim poslovima, a tužitelj tvrdi da je zadnjih bar dvadesetak godina na predmetnoj nekretnini bilo više stabala oraha, no kako su tijekom ljeta prošle godine (tužitelj je saslušan u lipnju 2024. godine u ovome predmetu) štetu na tim stablima činile srne, uklonili su orahe sa zemljišta. Tužitelj je naveo kako iz priče svog oca zna da je svojevremeno ta nekretnina bila u vlasništvu članova obitelji DD i K, time da mu je otac rekao da mu je svojevremeno tu nekretninu prodao DD i to negdje tijekom 2008. ili 2009. godine, te je dopustio da je njegovom ocu tu nekretninu prodala eventualno supruga DD, GD koja je inače još živa i radi se o susjedi tužitelja, time da je DD umro dva dana prije saslušanja tužitelja u ovome predmetu. Tužitelju koji je inače rođen tijekom 1998. godine, nije bilo poznato da li je njegov otac sačinio pisani kupoprodajni ugovor za tu nekretninu, no tvrdi da mu je otac tu nekretninu kasnije dao, time da se nije sjećao niti da li je između tužitelja i oca tužitelja bio sačinjen nekakav pisani ugovor u vezi predmetne nekretnine. Naveo je i da mu je poznato da je K, kojeg je spomenuo bio otac od GD, ali istakao je da je taj otac GD umro. Također, naveo je da u ovom razdoblju otkako je posjedovao predmetnu nekretninu osobno i sa svojim ocem, nitko nikada njih nije ometao u korištenju i posjedovanju te nekretnine, a naveo je da mu je poznato kako je RDD, kćerka od N, te da često posjećuje svoju majku GD u Kapeli. Tužitelj je naveo da su članovi obitelji GD imali u [adresa] nešto manje od 1 rala poljoprivrednog zemljišta, a nije mu bilo poznato da li su članovi obitelji GD, prije nego li je otac tužite lja kupio tu nekretninu, koristili i održavali tu nekretninu. Zaključno je tužitelj naveo da je do predmetne nekretnine s jedne strane nalazi zemljište HD, da je s druge strane upravo nekretnina tužitelja međašnja uz predmetnu nekretninu, te da je još netko od članova obitelji GD međaš sa predmetnom nekretninom, a ne zna radi li se o nekretnini u vlasništvu pokojno DD ili GD.

22. Iz iskaza tuženika proizlazi da mu je bilo poznato kako je njegova tetka VD bila vlasnica predmetne nekretnine, te da tu nekretninu tužitelj nije nikada koristio i posjedovao, a nema saznanja o tome da bi do prošlog ljeta na toj nekretnini bili orasi, no poznato mu je da se sada radi o livadi na predmetnoj nekretnini. Tuženik nije imao saznanja niti o tome da li je njegov otac uopće koristio tu nekretninu, a za pokojnu tetku je naveo da je svojevremeno živjela u [adresa]. Također, naveo je da mu uopće nije poznato tko je koristio tu nekretninu zadnjih 20-tak godina, time da osobno nije poduzeo nikakve radnje (nakon što je postao zemljišnoknjižni vlasnik nekretnine, nasljeđivanjem oca) u smislu da traži predaju nekretnine u posjed, odnosno bar utvrđivanja tko ju posjeduje, premda je i prije podnošenja tužbe tužitelja sudu, ali i nakon podnošenja tužbe sudu, vidio da netko koristi tu nekretninu jer je uočio da se kosi trava na toj nekretnini. Tuženik je pak naveo da mu je poznata u cijelosti zemljišnoknjižna situacija u vezi predmetne nekretnine, te da je K kojeg je spomenuo tužitelj svojevremeno bio vlasnik te nekretnine, no da je dotični tu nekretninu prodao tetki tuženika VD i da je nakon VD, zemljišnoknjižni vlasnik bio otac tuženika, a potom tuženik, a ne zna na koji je način preneseno vlasništvo sa tetke tuženika, na tuženikovog oca.

23. Ove tvrdnje tuženika o vlasništvu njegove tetke VD na predmetnoj nekretnini ne proizlaze iz navedenog preslika glavne knjige za nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], time da niti jedna stranka nije u ovoj parnici dostavila u spis izvadak iz zemljišne knjige za nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (iz kojeg uloška je i predmetna nekretnina, bez ikakve dvojbe bila ispisana i prenesena u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], sukladno rješenju sa rasprave za ispravak u predmetu broj Z-3396/1976-list 72 spisa), a sud nije tu da pomaže sukobljenim strankama u parničnom postupku ili da primjerice posredstvom predmetnog suca, svakog odvjetnika stranke, unedogled, iz predmeta u predmet, educira i poučava što to treba od bitnih činjenica iznijeti u vlasničkim parnicama utemeljenim na dosjelošću kao načinu stjecanja nekretnine, odnosno što je koja stranka dužna dokazivati u tim predmetima i na koji način se uopće sporne činjenice mogu dokazivati (što je inače predmetni sudac u više navrata znao činiti u smislu čl. 219. ZPP, no kako je tanka linija između dobre ideje zakonodavca kada se radi o otvorenom pravosuđenju i pristranosti, odnosno sugeriranja potrebnih dokaza određenoj stranci, na štetu druge stranke, predmetni sudac je odlučio da sebi ne stavlja na teret potencijalno kršenje procesnih odredaba i u svakom vlasničkom predmetu da pomaže raznim tužiteljima koje zastupaju razni odvjetnici u ovakvim parnicama, da uopće iznese sve bitne činjenice, a potom da odgovarajućim potrebnim dokazima – koje odvjetnici stranaka ne iznose ili zaborave predložiti - pokušaju dokazati svoje tvrdnje ili da pomaže tuženicima koje zastupaju razni odvjetnici u ovakvim parnicama, da iznesu bitne činjenice i da na okolnost istinitosti tih činjenica predlože dokaze ili prilože odgovarajuće materijalne dokaze).

24. Naime, da je kojim slučajem tuženik po pribavljanju materijalnog dokaza u vidu dijela zapisnika sa rasprave za ispravak pred Općinskim sudom u Bjelovaru broj Z - 3396/76, odnosno dopisa Zk. odjela ovoga suda od 09. svibnja 2024. godine, sudu dostavio u fazi glavne rasprave povijesni izvadak iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu u vrijeme dok je ista bila upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], možda bi na taj način i dokazao istinitost iznesene činjenice o tome da je prije oca tuženika, kao zemljišnoknjižni vlasnik predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi bila upisana tetka tuženika, VD ili da primjerice nikada niti DD, niti MD nisu bili vlasnici predmetne nekretnine, no ovako bez tog izvatka iz zemljišne knjige, ta puka tvrdnja tuženika je ostala samo nedokazana tvrdnja jer bi se točnost te tvrdnje tuženika, vrlo vjerojatno mogla dokazati uvidom u povijesni izvadak iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu u vrijeme dok je ista bila upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

25. Svjedok ND (koji je prilikom uviđaja pokazao sudskoj komisiji i vještaku lokaciju predmetne nekretnine), otac tužitelja, bio je saslušan na uviđaju dana 21. ožujka 2025. godine, te je tada naveo da živi u [adresa] u kući u [adresa], sa sinom RD i ženom cijeli svoj život i da je predmetnu nekretninu osobno kupio od GD i to negdje 1992. ili 1993. godine, bez da su sačinili pisani kupoprodajnu ugovor o toj kupoprodaji, već su se samo usmeno dogovorili o tome, te da joj je platio kupoprodajnu cijenu za tu nekretninu i nije provjeravao da li je navedena GD uopće zk. vlasnica te nekretnine, obzirom da je kao prvi susjed bio upoznat sa činjenicom da se radilo o zemljištu koje je upravo ona koristila sa svojim rodite ljima, odnosno da su ga koristili članovi obitelji GD i ID, a na tom je zemljištu još davno bio vinograd, time da je određeno vrijeme zemljište bilo zapušteno. Svjedok je naveo kako je otprilike 20-tak godina prije nego li je sam kupio od GD, predmetnu nekretninu ta čestica bila nekorištena i obrasla kupinom i samoniklim izraslinama, pa ju je cca 15-tak godina, čistio od kupine i priveo svrsi negdje tijekom 2008. godine, kada je osobno i bagerom izravnao zemljište. Nakon toga tvrdi da je na toj nekretnini posadio orahe, no obzirom da je divljač dolazila i radila mu štetu na tim posađenim stablima oraha, tvrdi da je prije nekih 10-tak godina, počupao iz zemlje te orahe. Također je naveo da je tu česticu svom sinu – tužitelju, darovao, bez ikakvog pisanog ugovora o darovanju. Naglasio je da je oko 20-tak stabala oraha bilo na predmetnoj nekretnini, a koji su se protezali u pravcu stabala breskvi zatečenih na licu mjesta i ovih stabala crvenog ruja, na razmaku od 6 m. Napomenuo je da nitko nikada, niti njemu, niti njegovom sinu nije osporavao pravo na posjed predmetne nekretnine, od kako ju je kupio od GD. Svjedok je istakao kako na licu mjesta koristi sa tužiteljem sve 4 susjedne čestice, uz predmetnu nekretninu, a koje nisu ni na koji način omeđene ogradom u odnosu na predmetnu nekretninu i koje su prema skici vještaka označene brojevima 1126/3, 1126/4a, 1119 i 1093/1 (za koje susjedne nekretnine je naveo da je tužitelj upisan u zemljišnoj knjizi kao vlasnik tih nekretnina), kao što sa članovima svoje obitelji koristi i ovo zemljište na kojem se nalazi kuća u kojoj živi i zemljište kojim su svi uz i pored kuće, došli do predmetne nekretnine. Na pitanje punomoćnice tuženika, svjedok je naveo da je od GD, osim predmetne nekretnine, kupio i ovo okolo zemljište za iznos od 1.000,00 DEM, obzirom da prodavateljica kao starija osoba, nije mogla više "raditi" to zemljište.

26. Svjedokinja RDD je navela kako njezini roditelji DD i GD umrli u lipnju prošle godine, te da je do prošle godine i živjela sa svojim roditeljima u [adresa]. U vezi predmetne nekretnine je navela da su ju do 90-tih godina, koristili njezini roditelji, kao i njezina baka M i djed D, kao i pradjed svjedokinje TD, time da se iz svog najranijeg djetinjstva sjećala svoje bake i djeda, no da su svi ti njezini prednici u međuvremenu umrli. Svjedokinja je tvrdila kako zna da je njezina majka, koja je samo za 2 tjedna nadživjela oca svjedokinje, još 90-ih godina prodala predmetnu nekretninu ocu tužitelja jer je tada bila u starijoj životnoj dobi i imala je dosta zemljišta koje nije mogla koristiti, a nije joj bilo poznato da li su prednici svjedokinje bili zemljišnoknjižni vlasnici predmetne nekretnine i na koji način su stekli pravo korištenja te nekretnine, no oni su po tvrdnji ove svjedokinje svakako bili u posjedu, te nekretnine. Svjedokinja je istakla da je njezina majke, uz predmetnu nekretninu prodala ocu tužitelja i sve 4 okolne čestice koje međaše s predmetnom nekretninom jer su sve te nekretnine bile u posjedu nje i njenih prednika. Svjedokinja se nije sjećala koje je točno godine izvršena ta kupoprodaja, te da li je bio sačinjen pisani ugovor o prodaji, a misli da je ta prodaja izvršena negdje od 1990. godine otprilike ili neke godine kasnije. Također, svjedokinja je navela da je otac tužitelja, nakon što je kupio predmetnu nekretninu i okolno zemljište od majke svjedokinje u vrijeme kada se na predmetnoj nekretnini nalazio i zapušteni vinograd, tijekom godina pokrčio i očistio zemljište koje je bilo zapušteno. Svjedokinja je napomenula kako nikada nisu bili posađeni neki orasi na toj predmetnoj nekretnini od strane oca tužitelja, već je dotični posadio ova stabla koje su bila zatečena prilikom uviđaja, na licu mjesta, time da je RD napravio i zatečeni ribnjak na predmetnoj nekretnini, nakon što je zemljište kupio od majke svjedokinje. Na pitanje punomoćnice tužitelja, svjedokinja je navela da ne poznaje tuženika, koji je bio prisutan na uviđaju i njezinom saslušanju, te da ga nije vidjela, te da njezinim prednicima nije nitko prigovarao ili osporavao pravo na posjed ili korištenje, time da su ju oni svojevremeno koristili na način da su sadili kukuruze na tom zemljištu, a kasnije su imali vinograd.

27. Svjedokinja ŽD (koja je inače prije odlaska u mirovinu, zajedno sa svojim mužem, radila kao odvjetnica u [adresa]) je istakla da je još od 1963. godine, živjela u ovoj kući u kojoj se pisao zapisnik prilikom uviđaja održanog na licu mjesta u Bilogorskoj ulici 69, a u kojoj kući sada živi brat svjedokinje ND, sa svojom ženom i sinom. Bile su joj poznate sve činjenice u vezi korištenja predmetne nekretnine, a prije predmetne nekretnine gledajući od ceste pa sve do potoka koji se samo djelomično nalazi na predmetnoj nekretnini je bio posjed članova obitelji svjedokinje, time da su od potoka koristili zemljište koje se sastoji od više nekretnina članovi obitelji TD i GD, time da su svjedokinji bili poznati i detalji oko imena članova tih obitelji. Zemljište u okviru kojih se nalazila i predmetna nekretnina je svojevremeno koristio stari TD po kazivanju ove svjedokinje, a potom njegov sin D i njegova supruga M, a kasnije njihova kćerka GD i njen muž DD. Svjedokinji je bilo poznato da je RDD, inače kćerka od GD i DD, te da je brat svjedokinje ND još 90-tih godina, kupio predmetnu nekretninu kao i susjedno zemljište koje međaši uz predmetnu nekretninu od GD i DD, a misli da je to bilo negdje 1995. godine. Također joj je bilo poznato da pisani kupoprodajni ugovor koji bi bio provediv u zemljišnoj knjizi, brat svjedokinje nije sačinio, a također je znala da je bilo pokušaja da se to učini, jer se brat svjedokinje obratio s tom idejom, suprugu svjedokinje, koji je bio odvjetnik u to vrijeme, no prilikom pripreme podataka za sklapanja pisanog kupoprodajnog ugovora je utvrđeno da nije identično stanje u katastru i zemljišnim knjigama, niti u vezi broja čestica, niti u vezi evidentiranih posjednika i vlasnika tog zemljišta, pa je bio tada samo sačinjen predugovor, a po saznanjima svjedokinje, njezin brat ND je tada kupio cijelo to brdo, dakle predmetnu čestice i sve okolno za 1.000,00 DEM i uz to im je nešto odradio. Također, svjedokinja je navela kako njezin brat nije sastavio pisani darovni ugovor, sa svojim sinom, no dao mu je usmeno tu predmetnu nekretninu da ju ovaj kao mlađi , koristi i trebalo ju je krčiti od raslinja, nakon što ju je brat svjedokinje kupio, pa su tek kasnije bili posađena stabla oraha, nakon što ju je brat svjedokinje očistio, pri čemu je nakon kupnje tih nekretnina od DD, brat svjedokinje sa sinom, napravio ribnjak na dijelu predmetne nekretnine, te posadio neke voćke uz orah, a po saznanjima dotične, njih nije nitko smetao pri korištenju i posjedovanju predmetne nekretnine. Svjedokinja je čak navela kako ima saznanja da se na cijelom tom području uz nekretninu ili u blizini nje nalazila samo 1 čestica, koja je bila zemljišnoknjižno svojevremeno u vlasništvu TD, pa je nakon smrti svojih prednika, RDD naslijedila samo tu 1 česticu koju je formalno darovala nećaku svjedokinje - tužitelju, tijekom 2023. godine. Također, svjedokinji je bilo poznato da je tužitelj sada upisan kao zk. vlasnik, sve 4 okolne čestice koje međaše sa predmetnom nekretninom na temelju sudskih presuda koje su donesene u razdoblju od 2019. – 2022. godine, obzirom da je zbog različitih vlasnika nekretnina upisanih u zemljišnu knjigu morao podnijeti 5 tužbi, računajući i ovu predmetnu, time da su ovi vlasnici okolnih zemljišta uz predmetnu nekretninu priznali nećaku svjedokinje, pravo vlasništva u tim sudskim postupcima.

28. Iskazi svih saslušanih svjedoka na okolnost korištenja i posjedovanja predmetne nekretnine od strane članova obitelji DD i TD, sve do nekih 90 -ih godina, ali i prodaje predmetne nekretnine u razdoblju između 1992. godine i 1995. godine, od strane GD, ocu tužitelja, ND, odnosno u vezi korištenja i posjedovanja te predmetne nekretnine od strane tužitelja i njegovog oca u razdoblju dužem od 20 zadnjih godina su bili u bitnome suglasni. Pri tome je po uvjerenju suda ponajmanje bitno da li je tužitelj osobno ili zajedno sa ocem na predmetnoj nekretnini posadio i imao neko vrijeme stabla oraha (nakon čega ih je iščupao iz zemlje) ili su se ta stabla nalazila na okolnom zemljištu uz predmetnu nekretninu jer je ta činjenica nebitna u kontekstu nedvojbeno utvrđene činjenice u ovome predmetu nakon ocjene svih izvedenih dokaza, a to je da je otac tužitelja platio majci svjedokinje RDD kupoprodajnu cijenu i za predmetnu nekretninu, ali i za neke susjedne nekretnine, koje međaše sa predmetnom nekretninom, na koji način je otac tužitelja kada se gleda od ceste u [adresa] i [adresa], produžio i proširio granice posjeda svog zemljišta koje se nalazilo od ceste pa sve do predmetne nekretnine, ali i ovih okolnih čestica uz predmetnu (i to svakako čkbr. [katastarska čestica] A i čkbr. [katastarska čestica] – prema skici vještaka Damira Mlinarića). Činjenica da je prema skici vještaka susjedna čestica broj 1119 evidentirana kod katastra kao posjed HD, dok je druga od ukupno 4 susjedne čestica broj 1093/1 evidentirana kao posjed RDD, premda su neki svjedoci kazivali o tome da je tužitelj zemljišnoknjižni vlasnik sve 4 susjedne nekretnine koje mađaše sa predmetnom nekretninom, a o tome je kazivala i svjedokinja RDD, nema nikakve veze sa predmetom spora, odnosno sa nekretninom katastarski broj 1126/48 ili sa predmetnom zemljišnoknjižnom česticom broj 1126 upisanom u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

29. Pored toga, iz iskaza saslušanih svjedoka se ne može zaključiti da je bio sklopljen pisani kupoprodajni ugovor, te sud prihvaćajući iskaze pojedinih saslušanih osoba koje su o tome imali neposredna saznanja, utvrđuje da je sa GD, otac tužitelja usmeno dogovorio kupoprodaju predmetne nekretnine (ali i okolnog zemljišta, koje je sada nebitno u kontekstu ove parnice), te da je taj usmeni kupoprodajni ugovor još prije stupanja na snagu ZV, realiziran na način da je GD prepustila posjed ocu tužitelja, bez ikakve dvojbe u vezi predmetne nekretnine, a ovaj je njoj isplatio kupoprodajnu cijenu.

30. Iskazi pojedinih saslušanih svjedoka su prihvaćeni kao istiniti jer su isti međusobno u vezi onih najbitnijih činjenica suglasni, a ujedno se ne radi o svim pristranim svjedocima jer je u ovome predmetu, pored tetke i oca tužitelja, saslušana i kćerka GD, RDD, kojoj su po uvjerenju suda, kao osobi koja je živjela sa svojim roditeljima u Kapeli dugi niz godina, kako je i sama navela, poznate sve bitne činjenice o kojima je kazivala (što iz neposrednih saznanja, a što iz priče njezinih roditelja), a koje se odnose na neprekidni posjed predmetne nekretnine u utuženom razdoblju, ali i na prodaju predmetne nekretnine ocu tužitelja.

31. U drugu ruku, tuženik kao osoba koja je postala zemljišnoknjižni vlasnik predmetne nekretnine u trenutku smrti svog oca JD (kada inače na nasljednika prelazi pravo vlasništva na nekretninama u smislu Zakona o nasljeđivanju), premda je to formalno bilo ozakonjeno i provedeno u zemljišnoj knjizi, tek na temelju rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Dugom Selu broj O-219/94-5 od 25. listopada 1994. godine (dakle, praktički nakon više od godinu dana, računajući od dana smrti JD), punih 30 godina, od trenutka kada je dakle postao zemljišnoknjižni vlasnik te nekretnine, nije niti koristio, niti posjedovao tu nekretninu, a niti je uopće pokazao bilo kakav interes da se informira tko ju uopće koristi u cijelom tom razdoblju od 30 godina. Također, tuženik nije nikada, niti zatražio od nekog faktičnog posjednika predmetne nekretnine, legitimirajući se kao zemljišnoknjižni vlasnik, da mu ovaj preda tu nekretninu u posjed jer pravo vlasništva, pored ostalog, obuhvaća i pravo na posjed i pravo na korištenje nekretnine u skladu sa ZV.

32. Sud smatra da je stoga tužitelj svakako postao izvanknjižni vlasnik predmetne nekretnine jer je u ovoj parnici utvrđeno da mu je otac neformalno prepustio ili darovao, kao mlađoj osobi, koja je fizički moćnija od njega, da vrši neke konkretne poslove na tom zemljištu, te je dokazano da se osobni posjed tužitelja, uz posjed prednika tužitelja (njegovog oca ND), na toj predmetnoj nekretnini i to nesmetan posjed, dakle miran, proteže na razdoblje koje je svakako duže sada od 25 punih godina, a već je do dana podnošenja tužbe i to svakako još nekoliko godina ranije, tužitelj stekao izvan knjižno pravo vlasništva na tom zemljištu.

33. Iz iskaza i nalaza i mišljenja vještaka Damira Mlinarića, proizlazi da je identificirao predmetnu nekretninu, koja je u katastru označena sa oznakom 1126/4B, te je utvrđeno kako predmetna nekretnina u naravi predstavlja poljoprivredno zemljište obraslom travom, pri čemu se u sjevernom dijelu te nekretnine nalazi stablo breskve, a na južnom dijelu 8 stabala drveta koje se zove crveni ruj. Vještak je utvrdio da se uz među prema zemljištu koje je u vlasništvu RDD (čestica broj 1093/1 – opaska suca), nalazi ribnjak koji svojim samo malim dijelom prelazi na predmetnu nekretninu. Vještak je i na uviđaju konstatirao da se nekretnine koje se nalaze sa sjeverne, južne i zapadne strane nalaze u posjedu tužitelja, pa da stoga međne linije nisu na terenu vidljive.

34. Ova utvrđenja vještaka o tome da na terenu nisu vidljive međne linije između više nekretnina koje se nalaze u posjedu tužitelja, također upućuje na ovosudno utvrđenje, nakon svih izvedenih dokaza u ovoj parnici, da upravo tužitelj (kojem je njegov otac prepustio posjed predmetne nekretnine) koristi i predmetnu nekretninu (uz okolno svoje zemljište), kao izvanknjižni vlasnik predmetne nekretnine, a koje faktično korištenje što osobno, a što zajedno sa svojim prednikom – ocem se proteže na razdoblje tijekom dugog niza godina, svakako duže od punih 25 godina, time da je ujedno otac tužitelja osobno ili uz pomoć tužitelja, na predmetnoj nekretnini posadio navedena stabla crvenog ruja i stablo breskve, a također se na manjem dijelu predmetne nekretnine, nalazi dio ribnjaka kojeg je napravio otac tužitelja još u vrijeme kada je kupio nekretnine od GD (o čemu je kazivala kćerka pokojne GD, saslušana u ovoj parnici) koji ribnjak se inače većim dijelom proteže na drugoj - susjednoj čestici broj 1093/1.

35. Da tužitelj ne pokušava sakriti neke bitne činjenice vezane za donošenje ove odluke, upućuje i okolnost da je još u tužbi predložio saslušanje u svojstvu svjedoka upravo GD, kao osobe kojoj su nedvojbeno bile poznate okolnosti slučaja u vezi korištenja i posjedovanja predmetne nekretnine, odnosno sve okolnosti u vezi prodaje predmetne nekretnine ocu tužitelja, no kako je dotična svjedokinja umrla tijekom ove parnice, tužitelj je predložio da se na sve te bitne okolnosti sasluša kćerka dotične, RDD, kojoj su, sasvim jasno, također bile poznate sve bitne činjenice o kojima je kazivala, kao osoba koja je živjela do nedavno u Kapeli, sa svojim do nedavno živim roditeljima.

36. Obzirom da se posjedovanje i korištenje predmetne nekretnine od strane oca tužitelja, protezalo od vremena par godina prije donošenja ZV, dakle kada je na snazi bio Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, sud smatra da je otac tužitelja svakako do 2020. godine (kada je tužitelj imao samo 22 godine života), postao izvanknjižni vlasnik predmetne nekretnine u smislu čl. 159.st.1. i 3. ZV, te da je u trenutku darovanja te nekretnine svom sinu (o točnom datumu darovanja nije nitko iznosio određene činjenice, no taj točan datum nije niti bitan po uvjerenju suda jer je bitno samo da je tužitelj dokazao nesmetani pravni slijed posjedovanja od svog oca do sebe u ovoj parnici), odnosno tužitelju, tužitelj postao, kao savjestan stjecatelj i savjestan posjednik izvanknjižni vlasnik predmetne nekretnine, a sve u kontekstu činjenice da tuženik nije nikada niti pokušao u smislu čl. 161.st.1. ZV., tražiti da mu tužitelj ili otac tužitelja predaju predmetnu nekretninu u posjed, svojatajući sebi primjerice jače pravo (knjižnog) vlasništva na toj nekretnini u odnosu na izvan knjižno pravo vlasništva posjednika nekretnine.

37. Okolnost da otac tužitelja, ĆD u trenutku sklapanja usmenog kupoprodajnog ugovora sa GD u vezi predmetne nekretnine (koji usmeni kupoprodajni ugovor je sud u ovoj parnici utvrdio izvršenim), nije provjeravao u zemljišnoj knjizi tko je vlasnik predmetne nekretnine (što je dotični sam priznao, prilikom predmetnog saslušanja u svojstvu svjedoka), ne čini ĆD nesavjesnim ili nepoštenim posjednikom predmetne nekretnine jer dotični nije takav usmeni ugovor sklopio sa bilo kojom osobom ili sa nekom osobom koja nije bila posjednica predmetne nekretnine, nego ga je sklopio upravo sa svojom pravnom prednicom u posjedovanju (sud dopušta, premda tu činjenicu nije utvrđivao u ovoj parnici, pa stoga može samo teoretski dopustiti da je i GD eventualno bila izvanknjižni vlasnik predmetne nekretnine u trenutku kada je usmeno istu prodala ocu tužitelja).

38. Prema tome, kako se po čl. 18.st.5. ZV, savjesnost ili poštenje posjeda presumira, a na tuženiku je bilo da dokaže suprotno u ovoj parnici, što tuženik nije učinio po uvjerenju suda, otac tužitelja je na temelju usmenog kupoprodajnog ugovora, kojeg je sklopio sa ranijom posjednicom predmetne nekretnine, GD, imao valjani pravni temelj da koristi i posjeduje predmetnu nekretninu i bio je savjestan posjednik, a analogno tome, kako je darovao tu nekretninu svom sinu – tužitelju (također, usmeno), tužitelj je imao valjanu osnovu za korištenje i posjedovanje predmetne nekretnine i bio je savjestan posjednik, pri čemu se po čl. 18.st.5. ZV, presumira savjesnost posjeda tužitelja na navedenoj predmetnoj nekretnini.

39. Cijeneći okolnost da je otac tužitelja negdje u razdoblju od 1992. – 1995. godine (tu godinu je sud utvrdio na temelju prihvaćenih iskaza svjedoka ND i ŽD, iskaze kojih svjedoka je praktički u tom dijelu potvrdila svjedokinja RDD, a kojim osobama su uostalom te činjenice i najbolje poznate), stekao od prethodne posjednice, pravo na posjed predmetne nekretnine i da ju je kao savjestan posjednik nastavio koristiti i posjedovati povremeno ju čisteći od kupine i ravnajući teren sve do 2008. godine, kada je bagerom izravnao zemljište (i taj dio iskaza svjedoka ND je sud prihvatio kao istinit jer indirektno na to upućuje i iskaz svjedokinje RDD), nakon čega ju je osobno i sa tužiteljem nastavio koristiti, do danas, sud smatra da je tužitelj postao izvanknjižni vlasnik u smislu čl. 159. i čl. 160. ZV (posjedujući nesmetanu tu nekretninu posredstvom svog pravnog prednika – oca ND, ali i osobno kao savjestan posjednik i to u vremenskom razdoblju od punih 20 godina kontinuirano, bez da ga je ili bez da je njih dvojicu bilo tko ikada uznemiravao ili ometao u posjedovanju) dakle u vrijeme kada tuženik kao zemljišnoknjižni vlasnik predmetne nekretnine dugi niz godina, nije poduzeo baš niti jednu pravnu radnju protiv oca tužitelja ili protiv tužitelja u smislu čl. 161. ZV, te je na taj način bilo očito kako tuženik nije niti zainteresiran za posjed ili vlasništvo na toj nekretnini, te da sebi ne svojata pravo na posjed, pa je njegovo upisano pravo vlasništva bilo samo formalnog karaktera.

40. Naime, izvanknjižni vlasnik koji je svoje pravo vlasništva na nekretnini stekao dosjelošću, inače ne stječe pravo vlasništva na toj nekretnini upisom takvog prava u zemljišnu knjigu, obzirom da je izvanknjižni vlasnik temeljem zakona postao već vlasnikom nekretnine po ispunjenju zakonskih uvjeta za stjecanje prava vlasništva na nekretnini, a to su dugotrajan i nesmetan posjed, uz valjanu kvalitetu posjeda, u roku potrebnom za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, a kako je tužitelj ispunio te zakonske uvjete u smislu čl. 159. i čl. 160. ZV, te uknjižba prava vlasništva u zemljišnoj knjizi nema konstitutivni značaj, već samo deklaratorni, valjalo je udovoljiti tužbenom zahtjevu tužitelja u vezi utvrđenja prava vlasništva na navedenoj nekretnini (koje je već stečeno prije podnošenja predmetne tužbe sudu), kako bi tužitelj svoje izvanknjižno pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini mogao upisati ili provesti i u zemljišnoj knjizi, a što je tuženik samo dužan trpjeti, ne i priznati jer neovisno o tome priznaje li tuženik ili ne tužitelju pravo vlasništva, tužitelj je već postao vlasnikom predmetne nekretnine.

41. Zbog toga je samo manji dio tužbenog zahtjeva tužitelja, odbijen kao neosnovan, dakle onaj dio koji se odnosio na prijedlog da tuženik sasv im nepotrebno tužitelju "prizna" pravo vlasništva, a koje vlasništvo na predmetnoj nekretnini je tužitelj već stekao, neovisno o tome, priznaje li to tuženik ili ne, a po procesnom postupanju tuženika je sasvim jasno da tuženik tijekom ove parnice ne priznaje tužitelju pravo vlasništva i da ga ne želi priznati.

42. Ovaj neuspjeh tužitelja u ovoj parnici koji se odnosi samo na taj po uvjerenju suda beznačajni i suvišni dio tužbenog zahtjeva (kojim je neosnovano traženo da tuženik prizna tužitelju pravo vlasništva stečeno dosjelošću) je sud tretirao u smislu č l. 154.st.5. ZPP, neznatnim neuspjehom tužitelja, zbog kojeg neuspjeha nisu nastali nikakvi posebni troškovi, pa je tuženik obvezan tužitelju nadoknaditi sve opravdane parnične troškove.

43. Parnični trošak tužitelja je odmjeren prema troškovniku odvjetnice tužitelja, sukladno važećoj Odvjetničkoj tarifi, a na temelju vrijednosti predmeta spora u iznosu od 1.327,23 Eura, koju je sud utvrdio na prvom pripremnom ročištu, nakon što je ocijenio osnovanim tuženikov prigovor u vezi prenisko određene vrijednosti predmeta spora koja je bila navedena u tužbi.

44. Tužitelju je za sastav tužbe priznat iznos od 200,00 Eura, za sastav podneska kojim se tužitelj očitovao o tuženikovom odgovoru na tužbu, datiranim sa 10. siječnjem 2024. godine, priznat je isti iznos od 200,00 Eura, za sastav podnesaka od 07. travnja 2025. godine (kojim se tužitelj očitovao o vještačkom nalazu), tužitelju je priznat iznos od 200,00 Eura, a za sastav podneska od 20. svibnja 2025. godine, također je priznat iznos od 200,00 Eura. Nadalje, za zastupanje po punomoćnici u osobi odvjetnice, na održanim ročištima i uviđaju dana 02. svibnja 2024. godine, 10. lipnja 2024. godine, 21. ožujka 2025. godine, ali i 18. rujna 2025. godine, priznat je tužitelju iznos od 800,00 Eura ukupno ili po 200,00 Eura za svako zastupanje.

45. Na ove opravdane troškove u ukupnom iznosu od 1.600,00 Eura je priznat tužitelju pripadajući porez na dodanu vrijednost od 400,00 Eura, ali i iznos od 400,00 Eura u vezi opravdanih troškova geodetskog vještačenja i uredovanja sudske komisije na licu mjesta, koji trošak je financirao u tom iznosu upravo tužitelj i koji predujam je u cijelosti utrošen za navedenu svrhu.

46. Napokon, tužitelju je valjalo priznati i opravdan trošak u vezi sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 Eura, ali i sudske pristojbe na presudu u istom iznosu od 53,09 Eura.

47. Zbog navedenog je tuženik obvezan isplatiti tužitelju iznos od 2.506,18 Eura, zajedno sa opravdano zatraženom zateznom kamatom od dana donošenja ove odluke, pa sve do isplate.

48. Ova odluka o parničnom trošku ne obuhvaća odluku o zahtjevu tužitelja za naknadom troška za zastupanje po odvjetnici na ročištu na kojem će biti objavljena predmetna presuda i pripadajućem porezu na dodanu vrijednost na taj trošak u ukupnom iznosu od 125,00 Eura, te će u vezi tog zahtjeva biti donesena posebna odluka u formi rješenja, nakon održavanja ročišta na kojem će presuda biti objavljena. Naime, buduća je neizvjesna činjenica u odnosu na vrijeme izrade ove odluke, hoće li se odvjetnica tužitelja uopće pojaviti na tom ročištu, a ukoliko se pojavi, posebnim rješenjem će se odlučiti i o tom zahtjevu tužitelja.

U Bjelovaru, 29. listopada 2025. godine.

Sudac

Sanjin Milošević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano u tri primjerka u roku od 15 dana, računajući od dana 30. listopada 2025. godine, a putem ovoga suda.