REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: P-190/2021-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu Marini Vučetić u pravnoj stvari tužitelja SE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Pencingeru, odvjetniku iz Slavonskog Broda protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535 zastupano po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kallay i partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 21. listopada 2025. u nazočnosti tužitelja i zamjenici punomoćnika UE, odvjetničkoj vježbenici i zamjenice punomoćnika tuženika Julijane Jarić, odvjetnice iz Slavonskog Broda i rasprave održane 29. listopada 2025. na kojoj je objavljena odluka, istog dana

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom ugovorna odredba iz Ugovora o kreditu, broj ugovora: 918-50-3853053 od 21. prosinca 2006. i to u čl. 1. u pogledu valutne klauzule sklopljenog između tužitelja kao korisnik kredita i tuženika kao kreditora.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, isplatiti tužitelju SE iz [adresa], na ime stečenog bez osnove iznos od 1.695,82 eura (slovima: tisućušestodevedesetpeteuraiosamdeset- dvacenta) sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB, a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope za stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, do 29. prosinca 2023. a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, i to:

- na iznos od 0,62 € od 31.03.2008. pa do isplate,

- na iznos od 8,51 € od 31.10.2008. pa do isplate,

- na iznos od 0,22 € od 30.11.2008. pa do isplate,

- na iznos od 10,75 € od 31.12.2008. pa do isplate,

- na iznos od 12,37 € od 31.01.2009. pa do isplate,

- na iznos od 13,10 € od 28.02.2009. pa do isplate,

- na iznos od 11,09 € od 31.03.2009. pa do isplate,

- na iznos od 11,47 € od 30.04.2009. pa do isplate,

- na iznos od 8,39 € od 31.05.2009. pa do isplate,

- na iznos od 6,12 € od 30.06.2009. pa do isplate,

- na iznos od 6,72 € od 31.07.2009. pa do isplate,

- na iznos od 7,92 € od 31.08.2009. pa do isplate,

- na iznos od 7,82 € od 30.09.2009. pa do isplate,

- na iznos od 6,60 € od 31.10.2009. pa do isplate,

- na iznos od 8,88 € od 30.11.2009. pa do isplate,

- na iznos od 10,70 € od 31.12.2009. pa do isplate,

- na iznos od 13,29 € od 31.01.2010. pa do isplate,

- na iznos od 12,69 € od 28.02.2010. pa do isplate,

- na iznos od 16,21 € od 31.03.2010. pa do isplate,

- na iznos od 15,54 € od 30.04.2010. pa do isplate,

- na iznos od 16,84 € od 31.05.2010. pa do isplate,

- na iznos od 28,09 € od 30.06.2010. pa do isplate,

- na iznos od 25,77 € od 31.07.2010. pa do isplate,

- na iznos od 32,85 € od 31.08.2010. pa do isplate,

- na iznos od 30,40 € od 30.09.2010. pa do isplate,

- na iznos od 26,47 € od 31.10.2010. pa do isplate,

- na iznos od 34,76 € od 30.11.2010. pa do isplate,

- na iznos od 45,32 € od 31.12.2010. pa do isplate,

- na iznos od 37,85 € od 31.01.2011. pa do isplate,

- na iznos od 40,47 € od 28.02.2011. pa do isplate,

- na iznos od 37,13 € od 31.03.2011. pa do isplate,

- na iznos od 37,73 € od 30.04.2011. pa do isplate,

- na iznos od 51,88 € od 31.05.2011. pa do isplate,

- na iznos od 53,26 € od 30.06.2011. pa do ispate,

- na iznos od 65,07 € od 31.07.2011. pa do isplate,

- na iznos od 59,00 € od 31.08.2011. pa do isplate,

- na iznos od 52,36 € od 30.09.2011. pa do isplate,

- na iznos od 51,64 € od 31.10.2011. pa do isplate,

- na iznos od 51,13 € od 30.11.2011. pa do isplate,

- na iznos od 54,30 € od 31.12.2011. pa do isplate,

- na iznos od 57,07 € od 31.01.2012. pa do isplate,

- na iznos od 57,44 € od 29.02.2012. pa do isplate,

- na iznos od 55,53 € od 31.03.2012. pa do isplate,

- na iznos od 56,82 € od 30.04.2012. pa do isplate,

- na iznos od 57,70 € od 31.05.2012. pa do isplate,

- na iznos od 56,21 € od 30.06.2012. pa do isplate,

- na iznos od 56,60 € od 31.07.2012. pa do isplate,

- na iznos od 55,49 € od 31.08.2012. pa do isplate,

- na iznos od 53,08 € od 30.09.2012. pa do isplate,

- na iznos od 55,65 € od 31.10.2012. pa do isplate,

- na iznos od 56,88 € od 30.11.2012. pa do isplate,

- na iznos od 56,02 € od 31.12.2012. pa do isplate,

sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, naknaditi tužitelju SE iz [adresa],naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu 2.176,54 eura sa zateznom kamatom koja teče od 29. listopada 2025. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate.

1.1. U tužbi navodi da je s tuženikom 21. prosinca 2006. sklopio Ugovor o kreditu na iznos od 15.780,03 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja. Ugovorena kamatna stopa je promjenjiva u skladu s odlukom o kamatnim stopama, a koje je na dan sklapanja Ugovora iznosila 5,20% godišnje. Kamatne stope od dana sklapanja Ugovora do potpune isplate su se mijenjale prema postotnim iznosima kako je to odredio tuženik. Tužitelj smatra da je zbog ništetne ugovorne odredbe kojom je određena i visina kamatne stope, tuženik neosnovano stekao iznos koji predstavlja razliku između početno ugovorene kamatne stope i kamatnih stopa koje je tuženik mijenjao bez pregovaranja s tužiteljem. Jednako tako odredbom čl. 1. navedenog ugovora ugovoreno je da se kredit ugovara u valuti švicarski franak (CHF), a isplaćuje se u kunskoj protuvrijednosti. Činjenica je da je tužitelj s naslova namjenskog kredita za kupnju novog automobila primio kunsku protuvrijednost, a ne novac u stranoj valuti (CHF), a isto tako tužitelj je svoju kreditnu obvezu ispunjavao u kunama koje je banka obračunavala po vlastitom tečaju. Tuženik je pri sklapanju Ugovora o kreditu uz primjenu valutne klauzule u CHF isključivo i namjerno prikazao tužitelju pozitivne strane takvih kredita u smislu koristi zbog niže ugovorene kamatne stope na njih, a svjesno i namjerno nije tužitelju ukazao na mogućnost rizika takvih ugovora u smislu izglednosti promjene tečaja švicarskog franka prema kuni u budućem kreditnom razdoblju. Zbog toga tužitelj smatra da je ugovorna odredba iz konkretnog ugovora o kreditu s ugovorenom valutnom klauzulom uz primjenu tečaja švicarskog franka bila nejasna i nerazumljiva za njega kao potrošača pa je samim time bila i nepoštena u smislu odredbe čl. 81. do 88. Zakona o zaštiti potrošača/03., a kasnije čl. 96. - 102. Zakona o zaštiti potrošača. Sklapanjem ovakvih ugovora stvorila se znatna neravnoteža između ugovornih strana imajući u vidu vrijeme sklapanja ugovora o kreditu i nastalih primjena u tečaju kune prema švicarskom franku nakon sklopljenog ugovora o kreditu. Zbog navedenog tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, kao i sve navode iz tužbe na kojima tužitelj temelji postavljeni tužbeni zahtjev. Sporne odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u švicarskim francima (CHF), kao i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, tužitelju su bile jasne, razumljive i lako uočljive, o svim navedenim odredbama se pojedinačno pregovaralo te iste nisu suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja. Štoviše, potpisom predmetnog ugovora o kreditu, i to u članku 9., tužitelj je izjavio da je upoznat ne samo s općim aktima tuženika, nego i sa svim uvjetima kredita (dakle, uključujući i dijelove istoga koji se odnose na valutnu klauzulu u CHF, odnosno na promjenjivu kamatnu stopu). Kada se sve navedeno poveže s činjenicom da je predmetni ugovor o kreditu solemniziran i to od strane javnog bilježnika, koji je temeljem članaka 57., 58. i 59. Zakona o javnom bilježništvu (N.N. 78/1993, 29/1994, 162/1998) objasnio strankama smisao i posljedice pravnog posla te se uvjerio da njegov sadržaj odgovara pravoj volji stranaka, potpuno je razvidno da je tužitelj u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu raspolagao svim potrebnim informacijama, u cijelosti i potpuno razumio sadržaj i posljedice odredaba koje sada smatra spornima te na njih pristao. Tuženik, opreza radi, a sve ako bi sud unatoč svemu navedenom bilo iz kojeg razloga smatrao da tužitelj ima prema tuženiku potraživanje koje je predmetom ovog postupka, temeljem članka 214. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima (N.N. 35/2005) ističe i prigovor zastare predmetnog potraživanja. Predlaže da sud nakon provedenog postupka odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom.

3. Tužitelj je bio podnio tužbu protiv tuženika i radi utvrđenja preplate radi valutne klauzule i radi utvrđenja pretplate radi promjenjive kamatne stope kao i radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u svezi promjenjive kamate stope i valutne klauzule. Na ročištu održanom kod ovog suda 5. ožujka 2024. tužitelj je povukao tužbu u dijelu zahtjeva koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i o tom je ovaj sud odlučio rješenjem broj P-190/2021 od 12. srpnja 2024. (str. 106 spisa) koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Velikoj gorici broj Gž-859/2024 od 20.siječnja 2024. (str. 191 spisa).

4. Konačan tužbeni zahtjev tužitelj je postavio podneskom od 4. studenog 2024. i predložio da sud nakon provedenog postupka obveže tuženika na isplatu iznosa od 1.695,82 eura (str. 187 do 190 spisa).

5. Sud je na ročištu 21. listopada 2025. dozvolio preinaku tužbe na temelju čl. 190. i 191. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje - ZPP-a) jer je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Preinaka tužbenog zahtjeva je dopuštena sukladno zaključku Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Su-IV 162/2021 od 26.11.2021. koji glasi: U predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

6. Zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva - zaključak druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 27. svibnja 2024.

7. U provedenom dokaznom postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu od 21. prosinca 2006. iz kojeg je vidljivo da je zaključen između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora na iznos od 15.780,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti (str. 5 do 8 spisa). Iz preslike otplatne tablice je vidljivo da je bila predviđa ista rata kredita cijelo vrijeme otplate kredita (str. 10 do 12 spisa). Iz dopisa Porezne uprave je vidljivo da tužitelj nije bio vlasnik obrta niti ima udjela u trgovačkim društvima (str. 236 spisa) u 2006. godini. Saslušan je tužitelj kao stranka u svrhu dokazivanja i provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Mirna Tot Nuđžda.

7.1. Iz iskaza tužitelja utvrđeno je da je zaključio Ugovor o kreditu s tuženikom za kupnju osobnog automobila. Ugovor je zaključen u banci. Sklopio je ugovor u CHF jer je bio najpovoljniji i po kamati i po valuti. Kredit je isplatio u cijelosti, kredit nije bio u konverziji. Osobno je vratio sve rate kredita. Tijekom školovanja nije imao ekonomske predmete. Da mu je bilo rečeno da će se dogoditi to što se dogodilo s ratom kredita, ne bi potpisao taj Ugovor o kreditu. Tijekom otplate kredita kada je došlo do povećanja rata kredita nije išao kod tuženika, samo je nastavio plaćati rate, nije toliko školovan da bi mogao nešto poduzimati, tako je mislio. Nije ostvarivao nikakve prihode od tog automobila, koristio ga je za osobne potrebe. Nije mogao pregovarati o odredbama Ugovora, nije bio obaviješten o promjenama rata kredita, nego kada bi došao u banku, svaki puta bi bio drugačiji iznos. Nije razumio da se rata, s obzirom na valutnu klauzulu može mijenjati, ne zna svrhu valutne klauzule. Pročitao je Ugovor o kreditu, ono što nije razumio nije niti pitao, prvo je podnio zahtjev za kredit, a onda ga je dočekao već napravljen Ugovor o kreditu, bilo mu je bitno da može kupiti automobil.

7.2. U nalazu i mišljenju vještak Mirna Tot Nužda navela je da je između kreditora (tuženik) i korisnika kredita (tužitelj) sklopljen Ugovor o kreditu 21. prosinca 2006. u iznosu od 15.780,03 CHF, ugovorena kamatna stopa iznosi 5,20% godišnje. Razlika plaćenog zbog primjene „valutne klauzule“, odnosno zbog promjene tečaja iznosi 1.608,27 eura. Više je plaćeno zbog promjene tečaja 1.695,82 eura, a manje je plaćeno zbog promjene tečaja 87,55 eura.

7.3. Na nalaz i mišljenje prigovore je istaknuo samo tuženik, a kojima nije osporio matematički izračun vještaka. Po ocjeni ovog suda nalaz i mišljenje vještaka je stručan, obrazložen i nepristran i sud ga je u cijelosti prihvatio.

8. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka sud je odlučio kao u izreci presude.

9. Tijekom postupka je utvrđeno kao nesporno da:

- su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor zaključili Ugovor o kreditu 21. prosinca 2006. na iznos od 15.780,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti,

- je kredit otplaćen u cijelosti,

- kredit nije bio u konverziji,

- je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u spisu predmeta P-1401/2012 vođen kolektivni spor protiv banaka, među njima i protiv ovdje tuženika radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. U navedenom predmetu je 4. srpnja 2013. donesena presuda koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014., te broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., koje su potvrđene odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019.

- je navedenom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, potvrđenom presudom VTSRH i VSRH utvrđeno da su banke, a među njima i tuženik iz predmetne parnice, u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008., povrijedile kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, čime su banke postupale protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i protivno odredbama Zakona o obveznim odnosima,

- na temelju članka 84. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03; dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora i članka 99. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12., 56/13.; dalje ZZP/07) koji je bio na snazi tijekom daljnje otplate kredita, sporne odredbe ugovora o kreditu, su nerazumljive za potrošača, pa tako i za tužitelja u konkretnom slučaju, nepoštene pa time i ništetne, te kao takve ne proizvode pravne učinke. U njima nisu bili navedeni za potrošača jasni parametri i o njima stranke nisu pojedinačno pregovarale na način da bi tuženik tužitelju parametre objasnio niti ga upozorio na rizike ugovaranja valutne klauzule, što je sve uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.

10. U svezi navedenog, po ocjeni ovog suda, primjenom odredbe članka 1111. (koji sadrži opće pravilo o stjecanju bez osnove) u svezi s člankom 1115. (koji određuje opseg vraćanja), Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15. – dalje: ZOO/05), tužitelju pripada pravo na povrat pretplaćenih iznosa.

11. Prigovor zastare, koji je istaknuo tuženik, je neosnovan, jer se u konkretnom slučaju radi o potraživanju s osnova stjecanja bez osnove u smislu članka 1111. ZOO, a ZOO kod instituta stjecanja bez osnove ZOO ne predviđa posebni zastarni rok, pa se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina iz članka 225. ZOO koji propisuje da tražbine zastarijevaju za 5 godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

12. Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske je 1. ožujka 2022. objavio objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF i ono glasi: "Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržanoj istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kreditu u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite."

12.1. Potraživanje tužitelja s osnova primljenog na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli zastara počinje teći od 14. lipnja 2018. (kada je donijeta presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. kojom je odlučeno o ništetnosti ugovornih odredaba otplate kredita vezanih uz valutnu klauzulu za tečaj CHF) pa stoga nije nastupila zastara potraživanja isplate preplaćenih anuiteta na ime otplate kredita vezane uz valutnu klauzulu, jer je tužba tužitelja podnesena unutar zastarnog roka od pet godina budući da je postupak u tom dijelu pokrenut dana 30. ožujka 2021. podnošenjem tužbe ovome sudu. Na temelju čl. 241. ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

13. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. i Rev 18/2018-2 od 26. svibnja 2020., izražen je stav da citirane odredbe ZPP i ZZP, propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove kada donose odluke u posebnim postupcima radi ostvarenja prava pojedinih potrošača, te se stoga sudovi mogu pozivati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502. a stavak 1. ZPP.

14. U svezi navedenog i u skladu s odredbom članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ZZP/03 koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, te odredbe članka 4., članak 322., članak 323. i članak 324. ZOO/05 i prema ocjeni ovog suda, sporne ugovorne odredbe valutnoj klauzuli premda jesu jasno sročene i lako uočljive, nisu razumljive iz razloga što u njima nisu precizno i jasno određeni uvjeti i mogući rizici vezanja kredita uz tečaj CHF. Osim toga tužitelju kao potrošaču prilikom sklapanja ugovora nije na jasan i razumljiv način objašnjeno, kako bi on na temelju preciznih, jasnih i razumljivih kriterija mogao, predvidjeti financijske posljedice koje bi za njega kao korisnika kredita mogle proizaći, a to je imalo za posljedicu uzrokovanje znatne neravnoteže u pravima i obvezama s jedne strane tužitelja kao korisnika kredita i potrošača, i tuženika kao davatelja kredita i trgovca s druge strane, slijedom čega su sporne ugovorne odredbe nepoštene, a time i ništetne temeljem naprijed navedenih zakonskih odredbi. Radi se o tipskom, unaprijed formuliranom ugovoru tuženika i o odredbama ugovora koje prosječnom potrošaču koji nema potrebnih stručnih znanja iz područja ekonomije, nisu i ne mogu biti jasne na način da bi on već prilikom sklapanja ugovora znao ili mogao pretpostaviti te da bi mu bili jasni i svi povećani rizici kojima su zbog promjene tečaja bili izloženi ugovaratelji kredita u CHF.

15. Tuženik je kao banka kreditor je bio dužan svakog svog potrošača ozbiljno i u cijelosti informirati o smislu i sadržaju odredbi valutnoj klauzuli što u konkretnom slučaju nije učinjeno. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača jest u području primjene prava Europske unije i regulirano je uz ostalo Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima koji se protive načelu savjesnosti i poštenja (nepoštene odredbe - dalje: Direktiva 93/13 EEZ), a koje odredbe su implementirane u nacionalno zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 78/12 - dalje: ZID ZZP/12) te se sada primjenjuju i kao nacionalni propis. U odnosu na pravne odnose i sporove proizašle iz njih, a koji su nastali prije ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju, a na koje se dakle neposredno ne primjenjuje pravo Europske unije, u tim slučajevima postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine (što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije), na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, a koji je u primjeni od 2005.

16. S obzirom da je tuženik tijekom ugovornog razdoblja obračunavao i naplaćivao tužitelju valutnu klauzulu temeljem navedenih ništetnih ugovornih odredbi, tužitelju pripada pravo od tuženika tražiti povrat preplaćenog u otplaćenom iznosu, na temelju odredbe članka 323. stavak 1. ZOO/05. Taj preplaćeni iznos, utvrđen je temeljem nalaza i mišljenja vještaka

17. Tuženik je u obvezi platiti i zateznu kamatu na svaki preplaćeni iznos anuiteta od dana plaćanja, na temelju članka 1115. ZOO/05, jer se u ovom predmetu radi se o povratu onog što je tuženik stekao temeljem ništetnih ugovornih odredbi, i to odredbi koje je sam tuženik unio u ugovor, pa je iz tog razloga tuženik nesavjestan stjecatelj, te da je stoga temeljem navedene zakonske odredbe, dužan tužitelju platiti zateznu kamatu na svaki iznos preplate i to od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog anuitete u kojem je sadržan i iznos preplate.

18. Nesporno je da tužitelj ima svojstvo potrošača, što je utvrđeno iz njegovog iskaza u kojem je naveo da je predmetni ugovor o kreditu s tuženikom sklopio u svrhu kupnje automobila koji je koristio za osobne potrebe. U tom dijelu su je u cijelosti poklonio vjeru iskazu tužitelja jer je iskaz tužitelja logičan i uvjerljiv. Podređenost tužitelja proizlazi iz njegove (ne)informiranosti i nemogućnosti pregovaranja o uvjetima koje je prethodno sastavio tuženik, a na čiji sadržaj tužitelj kao potrošač nije mogao utjecati. Upravo taj podređeni položaj dovodi do toga da potrošač pristane na uvjete koje je trgovac prethodno sastavio bez mogućnosti utjecaja na njihov sadržaj.

19. Na temelju čl. 154. st.1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23; dalje - OT) tuženik je u obvezi tužitelju naknaditi troškove postupka jer je tužitelj u cijelosti uspio sa zahtjevom.

19.1. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (tbr. 7.t.1.OT). Priznat je i trošak sastava podneska od 4. svibnja 2022. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8.t.1OT), trošak sastava podneska d 21. rujna 2023. u iznosu od 200,00 eura 8t. 8.t.1oT), trošak pristupa ročištu 10. listopada 2023. u iznosu od 100,00 eura (tbr. 9.t.2OT), trošak pristupa ročištu od 5. ožujka 2024. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 9.t.1OT), trošak sastava podneska od 4. studenog 2024. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8.t.1OT), trošak pristupa ročištu 21. listopada 2025. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 9.t.1OT), trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 eura (tbr. 9.t.5. OT), pristojba na tužbu je plaćena u iznosu od 26,54 eura, predujam za vještačenje je plaćen u iznosu od 400,00 eura, pripadajući porez u iznosu od 350,00 eura, što ukupno iznosi 2.176,54 eura.

20. Zatezna kamata na troškove postupka teče od 29. listopada 2025. kao dana presuđenja na temelju čl. 29.st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).

21. Pristojbu na presudu tužitelj nije u obvezi platiti jer je Zakonom o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23), čije su izmjene stupile na snagu 20. svibnja 2023. propisano u čl. 11. st. 1. toč. 20. da su od plaćanja sudskih pristojbi oslobođeni potrošači kao stečajni dužnici i tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, u ovom predmetu parnica pokrenuta temeljem pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, pa tužitelj nije dužan platiti pristojbu.

22. U svezi utvrđenih tzv. negativnih razlika tuženik nije postupio u skladu s odlukom VSRH Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023. i podnio protutužbu ili prigovor prebijanja koji su kvantitativno određeni do zaključenja prethodnog postupka i sud o istom nije niti odlučivao.

Slavonski Brod, 29. listopada 2025.

Sudac

Marina Vučetić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

O tom obavijest:

1. Tužitelj po pun.

2. Tuženik po pun.