REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-818/2024-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja JL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Tomislav Jonjić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Razvojne agencije Zagreb za koordinaciju i poticanje regionalnog razvoja, Zagreb, Ulica Augusta Harambašića 39, OIB: 50159258035, koju zastupa punomoćnik Marko Kallay, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kallay & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. rujna 2025., u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice Tomislava Jonjića, odvjetnika, zakonske zastupnice tuženika ČL i punomoćnika tuženika Ivana Matića, odvjetnika, 29. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je nedopuštena i nezakonita „Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu“ od 13. svibnja 2024., kojom je tuženik Razvojna agencija Zagreb za koordinaciju i poticanje regionalnog razvoja, Zagreb, Ulica Augusta Harambašića 39, OIB: 50159258035, tužiteljici JL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] otkazao ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 13. prosinca 2019. zajedno sa svim dodatcima tom ugovoru, te se utvrđuje da radni odnos između tužiteljice i tuženika nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku Razvojna agencija Zagreb za koordinaciju i poticanje regionalnog razvoja, Zagreb, Ulica Augusta Harambašića 39, OIB: 50159258035 da tužiteljicu JL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], u roku od 15 dana vrati na poslove više stručne savjetnice - specijalistice za strateško planiranje i regionalni razvoj u punom radnom vremenu, odnosno na drugo radno mjesto koje prema važećoj sistematizaciji odgovara znanju, radnom iskustvu i kvalifikacijama tužiteljice.

III. Nalaže se tuženiku Razvojna agencija Zagreb za koordinaciju i poticanje regionalnog razvoja, Zagreb, Ulica Augusta Harambašića 39, OIB: 50159258035, da tužiteljici JL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], u roku od 15 dana nadoknadi parnični trošak prema određenju suda, uvećan zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od donošenja odluke do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

II/ Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku s osnova parničnog troška iznos od 875,00 eura skupa sa zateznim kamatama tekućim od 29.10.2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana, dok se odbija zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška za iznos od 625,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je po struci magistar inženjer arhitekture i urbanizma te je zaposlena kod tuženika od 13.12.2019. na radnom mjestu više stručne savjetnice za strateško planiranje i regionalni razvoj na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme. Dana 3.1.2020. sklapa s tuženikom aneks ugovora o radu kojim je promijenjeno tužiteljičino radno mjesto te od toga dana tužiteljica obavlja poslove višeg stručnog savjetnika – specijaliste za strateško planiranje i regionalni razvoj. Dana 13.5.2024. na oglasnu je ploču kod tužiteljičina poslodavca, ovdje tuženika, stavljena Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu tužiteljičina ugovora o radu datirana 13. 5.2024. (dalje: Otkaz). Prema tuženikovu Pravilniku o radu i plaćama, smatra se da je dostava obavljena istekom roka od 8 dana od dana isticanja na oglasnoj ploči. Protiv Otkaza je tužiteljica 24.5.2024. podnijela zahtjev za zaštitu prava, na koji se tuženik oglušio.

Tužiteljica ističe da je obrazloženje Otkaza paušalno, nejasno, neutemeljeno, proturječno i nezakonito. Tuženik se u obrazloženju neprecizno poziva na „poslovne potrebe“, „optimalno funkcioniranje poslovnih procesa“, „racionalan i djelotvoran ustroj“, a govori i o „financijskoj stabilizaciji“ te strukturi prihoda u „izazovnom okruženju“. Iako se u obrazloženju Otkaza ne navodi stanje na ratištima u Ukrajini i na Bliskom istoku, spominju se porast cijena energenata te visoka inflacija. No, praktično svi su ti navodi nedokazani i neobrazloženi (a u konačnici nedokazivi i neutemeljeni); a teret njihova dokazivanja leži na tuženiku, ne na tužiteljici. Dok se cijena energenata i stopa inflacije mogu smatrati općepoznatim činjenicama, nije poznato na koji način te činjenice utječu na donošenje odluke o otkazu, niti kako bi ga mogle opravdati. Poslodavac se je poslužio frazama a to proizlazi i iz činjenice da je identično formuliran otkaz dao i tužiteljičinoj kolegici ŠL.

Tužiteljica ističe da je tuženik javna ustanova koja se financira iz javnih sredstava, sukladno Zakonu o regionalnom razvoju Republike Hrvatske. Sredstva za rad dužan je osigurati osnivač odnosno Grad Zagreb, pri čemu su – prema tuženikovu obrazloženju prijedloga financijskog plana za razdoblje od 2024. do 2026. – sredstva osigurana za 2024. godinu veća od onih za 2023., a projekcije za 2025. i 2026. su također veće u odnosu na 2024. Osim toga, tuženik – u tobože teškim financijskim okolnostima – novom sistematizacijom osniva nova radna mjesta i predviđa povećanje broja izvršitelja odnosno zaposlenika. Iz svega navedenoga jasno proizlazi kako nije prestala potreba za obavljanjem tužiteljičina posla.

Navodi da poslodavac pri donošenju odluke o otkazu nije uzeo u obzir konkretne poslovne okolnosti, ali ni i životne okolnosti radnice, nije vodio računa o trajanju radnog odnosa niti o starosti tužiteljice, čime je nedvojbeno povrijedio čl. 115. st. 2. Zakona o radu. Ostavljajući si mogućnost opoziva odluke o oslobođenju od obveze rada (u svako doba i prema vlastitom nahođenju) tijekom trajanja otkaznog roka poslodavac zapravo pokazuje da postoji potreba za radom tužiteljice, te da postoji potreba za obavljanjem istih onih poslova koje je tužiteljica obavljala, unatoč tome što je donesena nova sistematizacija.

Dodatno, navodi da se nijedan propis koji određuje poslove i djelatnosti tuženika (Zakon o regionalnom razvoju Republike Hrvatske, tuženikov Statut) nije u tom pogledu promijenio, a i iz Otkaza te novog Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta, koji opisuje radna mjesta i poslove koji se obavljaju, također je jasno da tuženik i dalje obavlja iste djelatnosti te da i dalje postoji potreba za obavljanjem tužiteljičinih poslova. Primjerice, tužiteljica je prema staroj sistematizaciji obavljala poslove pripreme i izrade strateških i razvojnih dokumenata, u tom pogledu je surađivala s javnopravnim i drugim tijelima, proučavala je relevantne propise, sudjelovala je u pripremi i provedbi programa potpore javnopravnim tijelima i javnim ustanovama, posebno i projekata sufinanciranih iz fondova Europske unije, te je sudjelovala u provedbi programa ministarstava i drugih tijela itd. Prema čl. 8. novog Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta, Sektor razvojne podrške (koji ima 10 izvršitelja) koordinira i prati relevantne propise, koordinira izradu i provedbu razvojnih, planskih i strateških dokumenata i strateških projekata, kontrolira EU projekte i sl., dok prema čl. 9. Sektor projektne podrške (koji ima 17 izvršitelja) sudjeluje u pripremi i provedbi projekata javnopravnim tijelima i javnim ustanovama itd. Usporedba radnog mjesta višeg stručnog savjetnika – specijaliste za strateško planiranje i regionalni razvoj te novog radnog mjesta višeg savjetnika ravnateljice za regionalni razvoj ukazuje na iznimnu sličnost poslova.

Navodi da su novim Pravilnikom o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta ukinuta odnosno preimenovana praktično sva ranija radna mjesta i ustrojstvene jedinice kod tuženika, a ne samo tužiteljičino, ali je unatoč tome izostalo valjano obrazloženje zašto je baš njoj otkazan ugovor o radu (unatoč njezinim kompetencijama, obrazovanju, višegodišnjem radu bez prigovora, ranijem položaju te složenosti i raznovrsnosti poslova koje je obavljala). Naime, postoje i drugi tuženikovi zaposlenici, koji su manje radili od tužiteljice i koji su od nje manje kvalificirani, koji imaju i drugačije životne i obiteljske okolnosti, ali – ništa od toga poslodavac nije razmatrao pri donošenju odluke o otkazu ugovora.

Tužiteljica ističe i to da je usporedbom stare i nove sistematizacije vidljivo iz opisa poslova radnih mjesta kako nema promjene u opsegu poslova i djelatnosti tuženika, pri čemu nova sistematizacija obuhvaća veći broj izvršitelja (33) nego ranija sistematizacija (30), što jasno upućuje na zaključak da nema smanjenja u opsegu poslova. Tužiteljica ističe da je početkom 2024. kod tuženika na neodređeno zaposlen novi pravnik TL na radnom mjestu višeg stručnog suradnika, a tu činjenicu tuženik nije uzeo u obzir, niti ju je obrazložio na bilo koji način, pa je time ponovno povrijedio čl. 115. st. 2. Zakona o radu budući da nije uzeo u obzir trajanje tužiteljičina radnog odnosa.

U obrazloženju Otkaza poslodavac paušalno spominje i „više stručne razine“, „poboljšanje kvalifikacije radne snage“, „šire i dublje kompetencije“ i sl., čime se nespretno i neutemeljeno želi aludirati na tobože nezadovoljavajući rad tužiteljice pa se nužno postavlja pitanje daje li joj poslodavac poslovno uvjetovani otkaz ili se pak radi o nečemu drugome. Naime, tužiteljica je godinama radila bez ikakva prigovora na svoj rad (dok je s druge strane za svoj rad dobivala potvrde uspješno obavljenih zadataka od strane tuženika i drugih tuženikovih radnika), ne računajući potpuno neutemeljenu opomenu zbog tobožnjeg uznemiravanja kolegice, i unatoč preprekama koje joj je poslodavac – čini se – svjesno i namjerno postavljao.

Navodi da nezakonit Otkaz predstavlja tek kulminaciju zlonamjernog i nekorektnog postupanja poslodavca prema tužiteljici. Ne radi se samo o već spomenutoj i potpuno neutemeljenoj opomeni pred otkaz zbog tobožnjeg uznemiravanja iz ožujka 2024. (indikativno za poslodavčevo postupanje – i ta je opomena identična opomeni pred otkaz kolegici ŠL). No, budući da je i to indikativno, tužiteljica želi istaknuti da je nova sistematizacija (unatoč cijeni energenata na međunarodnim tržištima, stanju u Gazi i nepredvidivim okolnostima međunarodne politike!) uspjela ići u korist gđi ML, tuženikovoj zaposlenici koju je tužiteljica tobože uznemiravala, i priskrbiti joj povećani koeficijent za obračun plaće. Dakle, ne radi se samo o tome, nego o nizu drugih okolnosti od kojih je možda najvažnija ona koja se sastoji u uskraćivanju tužiteljičinih prava na daljnje obrazovanje, osposobljavanje i usavršavanje. Naime, tuženikova ravnateljica višekratno je odbijala tužiteljičine zahtjeve za pohađanjem edukacija na kojima su sudjelovali drugi zaposlenici tuženika, a u nekim slučajevima i sama ravnateljica.

Slijedom navedenoga, budući da nije prestala potreba obavljanja tužiteljičina posla i da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 115. st. 1. Zakona o radu, te da poslodavac nije uzeo u obzir sve okolnosti koje je trebao razmotriti i da nije valjano obrazložio Otkaz, tužiteljica predlaže da sud donese presudu kojom će Odluku o otkazu utvrditi nedopuštenom i naložiti tuženiku vratiti tužiteljicu na rad.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Ne spori radni odnos sa tužiteljicom i donošenje Odluke o otkazu. Ističe da je tuženik 8.4.2024. donio novi Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta, a na koji je gradonačelnik Grada Zagreba dao suglasnost zaključkom od 29.4.2024. godine (dalje u tekstu: Pravilnik), a kojim je stavio van snage prethodno važeći pravilnik, i to Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta od dana 14.11.2018., zajedno s izmjenama i dopunama. Novi Pravilnik stupio je na snagu dana 11.5.2024. Uslijed donošenja Pravilnika, radno mjesto tužiteljice je ukinuto te su se poslovi koje je tužiteljica prethodno obavljala, sukladno novoj organizaciji, prestali obavljati, a u preostalom manjem dijelu su raspoređeni na druge radnike, odnosno na druga radna mjesta.

Navodi da poslodavac prilikom donošenja odluke o otkazu nije dužan, a niti je uobičajeno radniku obrazlagati koji su njegovi poslovi raspoređeni na druge radnike, u kojem opsegu i na koje konkretno radnike, kao niti obrazlagati koji su se poslovi radnika prestali obavljati, odnosno koji se poslovi ubuduće kada radniku prestane radni odnos kod poslodavca više neće obavljati, budući da je sve to jasno vidljivo upravo iz akata na koje se tuženik poziva u Odluci o otkazu. Tuženik ističe i da je tužiteljica jedini izvršitelj na radnom mjestu „viši stručni savjetnik – specijalist za strateško planiranje i regionalni razvoj'', slijedom čega tuženik kao poslodavac nije bio u obvezi provoditi usporedbu s drugim radnicima prije otkazivanja ugovora o radu jer takvih usporednih radnika nije bilo.

Tuženik ističe da je reorganizacija i sistematizacija izvršena u cilju optimizacije i unapređenja poslovnih procesa, povećanja efikasnosti te ostvarenja dugoročnih ciljeva u pogledu racionalizacije poslovanja itd. te navedeno postupanje tuženika predstavlja njegovo autonomno pravo. Naime, tuženik je analizom sveukupnog poslovanja i poslovnih procesa koji se kod njega odvijaju, utvrdio da postojeća organizacija i sistematizacija radnih mjesta ne odgovara poslovnim potrebama te da je potrebno što je moguće prije provesti operativno restrukturiranje s ciljem usklađivanja broja, strukture i kvalifikacije radne snage po pojedinim radnim mjestima, pojedinim organizacijskim cjelinama i ukupno, a sve kako bi se osiguralo optimalno funkcioniranje poslovnih procesa u redovitim, ali i izvanrednim okolnostima (u kakvima se tuženik već imao prilike naći). Navedeno predstavlja preduvjet financijske stabilizacije i dugoročnog osiguravanja tuženika da neometano vodi poslovanje uz poštivanje svih preuzetih obveza financijske i druge naravi. Upravo zbog navedenog, tuženik je Pravilnikom uveo nove organizacijske cjeline u skladu sa Statutom te su definirana nova radna mjesta, ukinuta postojeća, dok je na pojedinim poslovima smanjen broj izvršitelja, sve uz preraspodjelu dijela poslova koji se kod tuženika i dalje obavljaju i nakon provedene reorganizacije. Ujedno je, i to Pravilnikom o radu i plaćama od dana 8.4.2024. došlo do izmjena u koeficijentima povezanim s određenim radnim mjestima, a sve kako bi tako izmijenjeni koeficijenti omogućili adekvatnu popunjenost pojedinih radnih mjesta i održivu alokaciju novčanih sredstava za plaće radnika na razini cijelog Poslodavca. Također, izmijenjen je Statut tuženika, a na koji je gradonačelnik Grada Zagreba dao suglasnost zaključkom od 29.4.2024. Stoga, potpuno je razvidno da su netočni i neutemeljeni navodi tužiteljice kojima tvrdi da se nijedan propis koji određuje poslove i djelatnosti tuženika nije promijenio.

Nastavno na navedeno, tuženik ukazuje da su se novim Statutom organizirale sljedeće organizacijske jedinice: 1. Ured ravnatelja/ice i poslovne podrške 2. Sektor razvojne podrške 3. Sektor projektne podrške. Usporedbe radi, prethodno važećim Pravilnikom o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta kod poslodavca od 15.11.2022., u članku 6. bile su navedene sljedeće ustrojstvene jedinice: 1. Ured ravnatelja 2. Odjel za strateško planiranje i regionalni razvoj 3. Odjel za pripremu, provedbu i praćenje razvojnih projekata 4. Odjel za pravne, financijske i opće poslove. Iz navedenog proizlazi da cijeli Odjel za strateško planiranje i regionalni razvoj u okviru kojeg je tužiteljica obavljala poslove „višeg stručnog savjetnika – specijalista za strateško planiranje i regionalni razvoj'' ne postoji u okviru novoprovedene sistematizacije i reorganizacije poslovanja tuženika. Statut je, uz Pravilnik, temeljni akt koji propisuje ustrojstvo ustanove, a iz članka 25. istog Statuta vidljivo je i da se sredstva za obavljanje djelatnosti osiguravaju, između ostalog, iz sredstava proračuna Grada Zagreba. Uslijed navedenog, tuženik je bio primoran ukinuti radno mjesto tužiteljice, obzirom je isto u novoj organizacijskoj strukturi u potpunosti financijski, organizacijski, pa i na svaki drugi način neodrživo.

Tuženik navodi da je točno da su se osnovala određena nova radna mjesta, no uz ukidanje brojnih drugih radnih mjesta, a što je sve učinjeno sa ciljem racionalizacije i prilagodbe radnih mjesta okolnostima u kojima tuženik trenutno jest. Međutim, neovisno o navedenom, čak i da je došlo do ukupnog povećanja broja izvršitelja kod poslodavca, ne znači automatski (a niti uopće) da postoji i dalje potreba za obavljanjem poslova određenog radnika, odnosno tužiteljice. Naime, poslodavac ima ovlast organizirati i prilagoditi radna mjesta odnosno sistematizaciju radnih mjesta njegovim konkretnim potrebama, a što u konačnici može značiti da određene organizacijske jedinice ukida, čije poslove u pojedinom razdoblju manje treba, dok u drugim određenim organizacijskim jedinicama može imati povećanu potrebu za radom radnika na određenim drugim radnim mjestima. S time u vezi, sistematizacija je kod tuženika provedena s maksimalnim uvažavanjem potreba osnivača i poslovanja tuženika, na način da je smanjen broj organizacijskih jedinica s 4 na 3, da je predviđeno manje voditeljskih pozicija sa 7 na 4, da su opisi poslova aktualizirani i točnije opisani, konkretniji i fleksibilniji. Također, sama činjenica da su sistematizacija i reorganizacija poslovanja uspješno provedene te da se poslovanje tuženika nesmetano odvija i bez rada tužiteljice ukazuju na to da je otkaz u ovom slučaju u cijelosti osnovan te da je postojao opravdan razlog za otkaz.

Kako je tužiteljica bila jedini izvršitelj na radnom mjestu „viši stručni savjetnik – specijalist za strateško planiranje i regionalni razvoj'', kod poslodavca nije bilo drugih radnika na istom radnom mjestu, tj. nije bilo usporedivih radnika u odnosu na tužiteljicu. Poslodavac dakle sukladno zakonu nije bio u obvezi, a niti mu je bilo moguće primijeniti socijalne kriterije na otkaz ugovora o radu tužiteljici, a koje stajalište potvrđuje i ustaljena sudska praksa.

Osim toga, tuženik u potpunosti osporava navode iz tužbe da bi postupak otkazivanja upućivao na nezadovoljavajući rad tužiteljice, kao i da je predmetna odluka o otkazu kulminacija zlonamjernog i nekorektnog postupanja prema tužiteljici. Naime, otkaz ugovora o radu nužna je posljedica isključivo provođenja reorganizacije i sistematizacije poslovanja tuženika, koje je prethodno detaljno objašnjeno pa su takvi i slični navodi tužiteljice paušalni i neosnovani. Isto tako, obrazlaganje tužiteljice o opomeni pred otkaz ugovora o radu koja datira iz ožujka 2024. godine, nema nikakve veze s otkaznim razlozima koji se navode u Odluci o otkazu, a sve s obzirom da se ovdje radi o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, i to iz organizacijskih, ali i s time povezanih gospodarskih te tehnoloških razloga, uslijed kojih je došlo do prestanka potrebe za radom tužiteljice.

Također, neosnovani su i navodi tužiteljice da je došlo do uskraćivanja tužiteljičinih prava na obrazovanje, osposobljavanje i usavršavanje, a koji navodi uopće nisu specificirani te se na takve paušalne navode tuženik uopće ne može smisleno očitovati.

Tuženik ističe da poslovi koji su se nastavili obavljati, ne obavljaju se više na jednak način i u jednakom obujmu te su u novoj sistematizaciji prošireni i raspoređeni sukladno rangu unutar Sektora razvojne podrške.

Neosnovani su i daljnji navodi tužiteljice kojima tvrdi da propisivanjem ovlasti tuženika da za vrijeme otkaznog roka može opozvati odluku o oslobođenju od obveze rada (točka 1.3. Odluke o otkazu), zapravo poslodavac pokazuje da postoji potreba za radom tužiteljice unatoč novoj sistematizaciji, te tuženik ističe da se tim i takvim navodima izričito protivi. Štoviše, tuženik dodaje da isti nije niti opozvao svoju odluku o oslobođenju od obveze rada tužiteljice.

U odnosu na financijske aspekte reorganizacije i sistematizacije poslovanja poslodavca, tuženik smatra važnim istaknuti sljedeće. Tuženik najprije ukazuje na vremensko razdoblje u kojem je pojedini akt donesen, i to ''Obrazloženje Prijedloga financijskog plana za razdoblje 2024. – 2026. godine'' datirano s 13.10.2023. Pri tome su u okviru raspravljanja u ovom sporu potpuno nejasni dosezi pozivanja na taj akt. Osim što je isti donesen i više od pola godine prije reorganizacije i sistematizacije poslovanja, isti za poslodavca nije obvezujući na način da bi ga u tom postupku morao slijediti niti da bi s njim morao uskladiti svoje opće akte. Poslodavac je dakle neovisno o takvom aktu bio ovlašten provesti restruktiruranje na način kako ga je u konačnici i proveo, a na temelju drugih relevantnih činjenica i okolnosti kao što su donošenje Pravilnika, izmjena Statuta i dr. Nadalje, tuženik je suočen sa značajnim smanjenjem sredstava tehničke pomoći. U financijskoj perspektivi 2014. -2020. ukupan iznos bespovratnih sredstava koji je bio raspoloživ na godišnjoj razini za troškove plaća i ostale troškove iznosio je cca 950 tis. EUR. U financijskoj perspektivi 2021.-2027. znatno su smanjena sredstva tehničke pomoći koja su na raspolaganju regionalnim koordinatorima te je Razvojnoj agenciji Zagreb odobrena ukupna alokacija od 787.460,82 EUR za dvije godine provedbe, odnosno 394.000 EUR na godišnjoj razini. Tuženik spori činjenicu da je tužba podnesena unutar zakonskog roka. Slijedom navedenog, tuženik predlaže sudu odbaciti tužbu odnosno podredno odbiti tužbeni zahtjev, a sve uz obvezu da tužiteljica naknadi tuženiku troškove postupka u ovoj pravnoj stvari zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude, pa sve do isplate.

3. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u svu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis, te je proveo dokaz saslušanjem svjedoka ŠL, UL i GL, te tužiteljice i zakonske zastupnice tuženika ČL. Odbijen je kao irelevantan prijedlog tužiteljice za saslušanjem AL, pravnika kod tuženika, jer okolnosti na koje je isti predložen nemaju veze s otkazom tužiteljici, te prijedlozi tuženika za saslušanjem svjedoka ML i ĐL kao nepotrebni, jer je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje odluke.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je tuženikova Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 13.5.2024. nedopuštena, te da temeljem iste radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, kao i zahtjev za vraćanje na rad.

6. Iz navoda parničnih stranaka iznesenih u tužbi, odgovoru na tužbu, te u daljnjem tijeku postupka razvidno je da je između istih nesporno da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika od 13.12.2019. osnovom Ugovora o radu na neodređeno vrijeme i sklopljenih aneksa na radnom mjestu višeg stručnog savjetnika

– specijaliste za strateško planiranje i regionalni razvoj u Odjelu za strateško planiranje i regionalni razvoj, da je tuženik donio Odluku o otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga 13.5.2024., da je tužiteljica 24.5.2024. podnijela zahtjev za zaštitu prava, na koji tuženik nije odgovorio, te da je tužba podnesena 17.6.2024. Nije sporno da kod tuženika ne postoji radničko vijeće niti sindikat.

7. Sporna je pravovremenost tužbe s obzirom na istaknuti prigovor prekluzije, ostvarenost gospodarskih i organizacijskih razloga za otkaz, odnosno zakonitost i dopuštenost Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu.

8. Prigovor prekluzije je neosnovan i paušalan. Već kada se naoko pogledaju datumi Odluke o otkazu, podnošenja zahtjeva za zaštitu prava na koji nije odgovoreno, te tužbe, evidentno je da su poštovani rokovi 15 + 15 + 15 dana iz odredbe čl. 133. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje: ZR).

9. Uvidom u Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 13.5.2024. utvrđeno je da je tužiteljici otkazan ugovor o radu pozivom na novi Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta od 8.4.2024. koji je stupio na snagu 11.5.2024. Navodi se kako je analizom cjelokupnog poslovanja i poslovnih procesa utvrđeno da postojeća organizacija i sistematizacija radnih mjesta ne odgovara poslovnim potrebama, dogodilo se drastično smanjenje financijske podrške nadležnog ministarstva koje je putem tehničke pomoći financiralo, između ostalog, i plaće zaposlenika, a financijsko poslovanje je pod pritiskom i zbog visoke inflacije zbog porasta troškova energenata i povećanih drugih troškova poslovanja. Navodi se da su Pravilnikom definirana nova radna mjesta, ukinuta postojeća dok je na pojedinim poslovima smanjen broj izvršitelja, sve uz preraspodjelu poslova koji se i dalje obavljaju pri čemu nova organizacija predviđa veću fleksibilnost poslova, šire i dublje kompetencije te intenzivniju suradnju između pojedinih timova i sektora. Uz to, Pravilnikom o plaćama od 8.4.2024. došlo je do izmjene u koeficijentima radi održivosti alokacije novčanih sredstava za plaće zaposlenika. Navodi se da je radno mjesto koje je obavljala tužiteljica ukinuto, dok su poslovi koje je obavljala u preostalom dijelu s jedne strane raspoređeni na druge radnike, odnosno druga radna mjesta, a s druge strane se prema novoj organizaciji više ne obavljaju, zbog čega je prestala potreba za njezinim radom.

10. Člankom 115. st. 1. podstavak 1. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu ako za to ima opravdani razlog u slučaju da prestane potreba za obavljanje određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga. Odredbom čl. 115. st. 2. ZR propisano je da poslodavac koji zapošljava više od 20 radnika pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Nadalje, čl. 135. st. 3. ZR propisano je da u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac.

11. Radi izbjegavanja nepotrebnih ponavljanja sud sadržaj više iskaza svjedoka i tužiteljice nije prepisao u obrazloženje već će u nastavku navesti i istaknuti ključne dijelove prihvaćenih iskaza u korelaciji s ostalim materijalnim dokazima.

12. Da tuženika financira u omjeru od 85% Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU te u omjeru od 15% Grad Zagreb, te da je nadležno ministarstvo za 2024. i 2025. smanjilo iznos financiranja za 60%, zbog čega je tuženik odlučio pristupiti novoj sistematizaciji radnih mjesta u svrhu optimizacije i smanjenja troškova, imajući u vidu da tuženik opravdava svoje poslovanje brojem projekata, zbog čega je trebalo je staviti naglasak na projektni dio, a kao posljedica toga je smanjenje rukovodećih radnih mjesta i broja odjela te zaposlenika koji rade na poslovima strateškog planiranja, utvrđeno je iz iskaza UL, pomoćnice ravnatelja i GL, pomoćnika ravnatelja, te iz iskaza zz tuženika ČL.

13. Da je novom sistematizacijom u Odjelu strateškog planiranja smanjen broj djelatnika sa 9 na 5, dok je u Projektnom odjelu povećan broj djelatnika sa 11 na 17, te je ukinut Odjel za strateško planiranje i tužiteljičino radno mjesto više stručne savjetnice-specijalist u Odjelu strateškog planiranja koja je bila jedina zaposlena na tom radnom mjestu u tom Odjelu i nije imala usporedne radnike, utvrđeno je iz iskaza UL i GL. Tužiteljica je potvrdila u svom iskazu kako je bila jedina zaposlena na radnom mjestu više stručne savjetnice – specijaliste u Odjelu za strateško planiranje. Imajući to na umu, tuženik nije imao obvezu vršiti uspoređivanje tužiteljice s usporednim radnicima kako to propisuje odredba čl. 115. st. 2. ZR prema socijalnim kriterijima, jer ju nije imao s kime uspoređivati. Stoga, navodi tužiteljice o tome da je bilo radnika koji su radili manje, koji su manje kvalificirani, i koji imaju drugačije životne okolnosti, nisu relevantni za odlučivanje u ovome postupku.

14. Da je PL pravnik u Sektoru projektne podrške te da nije usporedni radnik s tužiteljicom iskazali su UL i GL kao i zz tuženika.

15. Nastavno na navedeno, neosnovani su i nejasni navodi tužiteljice kojima skreće pozornost da je početkom 2024. kod tuženika zaposlen novi pravnik TL, i to na radnom mjestu višeg stručnog suradnika, pa da je tuženik prilikom otkazivanja ugovora o radu tužiteljice morao tu činjenicu uzeti u obzir, odnosno obrazložiti. Naime, jasno je da se radno mjesto navedenog radnika razlikuje od bivšeg radnog mjesta tužiteljice (dotični radnik je pravnik, te njegovo radno mjesto nema apsolutno nikakve veze s bivšim radnim mjestom tužiteljice), kao što je jasno i da je tužiteljica bila jedina izvršiteljica na svojem radnom mjestu. Slijedom navedenoga, nesporno je da tuženik nije imao obvezu napraviti usporedbu s dotičnim radnikom prilikom otkazivanja ugovora o radu tužiteljice.

16. Da su poslovi ukinutog Odjela za strateško planiranje stavljeni u Sektor razvojne podrške koji obuhvaća i niz drugih poslova osim strateškog planiranja, utvrđeno je iz iskaza UL i GL.

17. Kada se iskazi svjedoka UL i ŽL te zz tuženika ČL dovedu u vezu s novim Pravilnikom o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta od 8.4.2024. utvrđeno je da je prema novoj sistematizaciji smanjen broj organizacijskih jedinica sa četiri na tri, broj rukovodećih radnih mjesta je smanjen sa sedam na četiri, ukupan broj djelatnika je povećan da bi u budućnosti ih mogli popuniti, ali nisu sva radna mjesta popunjena, a faktično je broj zaposlenih radnika u novoj sistematizaciji smanjen. Uvidom u novi Statut od 8.4.2024. utvrđene su slijedeće organizacijske jedinice: 1. Ured ravnatelja/ice i poslovne podrške 2. Sektor razvojne podrške i 3. Sektor projektne podrške.

18. Da tuženik nakon nove sistematizacije nije zaposlio nove djelatnike na poslovima koje je obavljala tužiteljica, niti na poslovima strateškog planiranja uopće utvrđeno je iz iskaza UL.

19. Da radno mjesto viši savjetnik ravnateljice za regionalni razvoj po novoj sistematizaciji ne odgovara radnom mjestu tužiteljice, to je mjesto više razine složenosti i opseg poslova tog radnog mjesta je puno veći od radnog mjesta tužiteljice, obuhvaća širi pojam regionalnog razvoja, a ne samo strateško planiranje, proizlazi iz iskaza UL i GL te zz tuženika ČL.

20. Da su u Odjelu za strateško planiranje bila tri ključna posla, izrada Plana razvoja grada Zagreba koji je usvojen u siječnju 2024., a donosi se za razdoblje od sedam godina pa od usvajanja do izrade novog plana je prazan hod, a to je oko četiri godine. Drugi posao je Izvješće o provedbi plana razvoja sa rokom 31. ožujka tekuće godine te Izvješće o provedbi provedbenog programa s rokom 15. veljače tekuće godine, ta dva posla obavljaju se svake godine, ali se ne radi o kontinuiranim poslovima cijele godine te im je za ta dva Izvješća u ovoj godini trebalo dva mjeseca, proizlazi iz iskaza UL. Zz tuženika je suglasno iskazala kako poslovi strateškog planiranja nisu kontinuirani poslovi. Stoga nije prihvaćen dio iskaza tužiteljice kako su poslovi strateškog planiranja kontinuirani poslovi jer suprotno proizlazi iz iskaza UL i GL te zz tuženika koji su iskazivali životno logično i uvjerljivije.

21. U dokaznom postupku je utvrđeno da je uslijed donošenja novog Pravilnika, radno mjesto tužiteljice ukinuto te su poslovi koje je tužiteljica prethodno obavljala, sukladno novoj organizaciji, raspoređeni na druge radnike, odnosno na druga radna mjesta.

22. Nije sporno da se poslovi koje je obavljala tužiteljica nisu prestali obavljati, ali ta okolnost ne čini Odluku o otkazu ugovora o radu nedopuštenom. Ovo stoga jer je organizacijska jedinica u kojoj je radila tužiteljica ukinuta, tužiteljičino radno mjesto je ukinuto, a poslovi koje je obavljala tužiteljica su preraspoređeni na više radnika u Sektor razvojne podrške.

23. Autonomno je pravo poslodavca proces rada organizirati na najoptimalniji način u svrhu postizanja što boljih poslovnih rezultata, u kojem smislu ima pravo odlučivati koja radna mjesta su mu potrebna i u okviru koje organizacijske jedinice. Nastavno na navedeno, poslodavac zbog gospodarskih i organizacijskih razloga ima pravo i ukinuti postojeće organizacijske jedinice i postojeća radna mjesta te poslove tog radnog mjesta prerasporediti na druga radna mjesta, a što je tuženik učinio donošenjem Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta od 8.4.2024.

24. Ukidanje radnog mjesta koje se u organizaciji procesa poslovanja pokaže suvišnim opravdani je organizacijski razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu.

25. Poslodavac je samostalan i autonoman u organizaciji rada i u ustroju radnih mjesta te ZR daje samo okvirne granice u kojima se poslodavac i radnik trebaju kretati u uređivanju radnog odnosa. Ovlaštenje je poslodavca da ustroji radna mjesta, a što je tuženik učinio donošenjem Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta od 8.4.2024., a sud u radnom sporu nije ovlašten ocjenjivati zakonitost pravilnika koji je donio poslodavac, ako je isti na snazi kod tuženika i nije stavljen izvan snage niti utvrđen ništetnim.

26. Imajući to na umu, potpuno su irelevantni navodi tužiteljice da je njezino radno mjesto potrebno u sistematizaciji radnih mjesta kod tuženika, jer samo poslodavac može odrediti potreban broj izvršitelja za pravne poslove neovisno što tužiteljica smatra da posla ima i više. Uostalom, poslodavac može nešto dobro procijeniti, nešto loše (pa i na svoju štetu), ali to ne čini odluku o otkazu nezakonitom, niti je bilo tko osim njega ovlašten utvrđivati i određivati koliko je poslodavcu potrebno izvršitelja za pojedine poslove. Prema tome, nije na tužiteljici da odlučuje je li poslovna odluka poslodavca učinkovita ili ne niti ta okolnost može utjecati na dopuštenost Odluke o otkazu.

27. Isto tako, obrazlaganje tužiteljice o opomeni pred otkaz ugovora o radu koja datira iz ožujka 2024., nema nikakve veze s otkaznim razlozima koji se navode u Odluci o otkazu, a sve s obzirom da se ovdje radi o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, i to iz organizacijskih, ali i s time povezanih gospodarskih te tehnoloških razloga, uslijed kojih je došlo do prestanka potrebe za radom tužiteljice.

28. Preostali navodi stranaka nisu bili od utjecaja na zakonitost odluke o otkazu stoga nisu posebno razmatrani.

29. Slijedom svega navedenog, u provedenom dokaznom postupku je nedvojbeno utvrđeno kako je Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljici u cijelosti zakonita i dopuštena, stoga je tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje nedopuštenosti iste trebalo u cijelosti odbiti. S obzirom da je odluka o otkazu dopuštena, nije osnovan zahtjev tužiteljice za vraćanjem na rad.

30. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP, prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove. S obzirom da je tužiteljica izgubila parnicu, dužna je, na temelju čl. 154. st. 1. ZPP, tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka. Tuženiku je, u smislu odredbe čl. 155. ZPP, a prema Tarifi nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) priznat trošak jednokratne nagrade za zastupanje u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 7.2 i Tbr. 52.4) koji obuhvaća radnje sastava odgovora na tužbu, sastava podneska od 25.11.2024., zastupanja na pripremnom ročištu 15.1.2025. i zastupanja na ročištu 14.4.2025., nadalje ima pravo naknade troška za sastav podneska od 1.9.2025. iznos od 100,00 eura te zastupanje na ročištu 10.9.2025. iznos od 100,00 eura, odnosno ukupno 700,00 eura, uvećano za PDV od 25% (Tbr. 46) pa trošak tuženika sveukupno iznosi 875,00 eura. Stoga je odbijen za naknadu preostalog zatraženog troška za daljnji iznos od 625,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

31. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.

32. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužiteljica je oslobođena obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu, 29. listopada 2025.

Sutkinja:

Petra Hertelendi Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi e-komunikacijom ili pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužiteljici po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku