REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl.br. Pr-762/2025-33
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Danijeli Marotti Andrić, u pravnoj stvari tužitelja Centra za odgoj i obrazovanje Lug, Lug Samoborski, Kneza Zdeslava 2, OIB: 33776947373, zastupanog po punomoćnici Ivani Brkić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika GU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sindikalnog povjerenika koji obnaša dužnost radničkog vijeća kod tužitelja, zastupanog po punomoćniku Ivanu Račkom, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Rački i kolege u Zagrebu, radi nadomještanja suglasnosti, nakon glavne i javne rasprave zaključene 14. listopada 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja Ivane Brkić, odvjetnice i zamjenice punomoćnika tuženika Marije Koprivica, odvjetnice, 29. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Nadomješta se suglasnost radničkog vijeća/sindikalnog povjerenika koji obnaša dužnost radničkog vijeća na namjeravanu odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu radniku ŠU.
II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 700,00 eura.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da ima namjeru izvanredno otkazati ugovor o radu radnika ŠU. Na tužitelja se primjenjuju odredbe Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi. Čl. 29 Kolektivnog ugovora propisano je da poslodavac bez suglasnosti radničkog vijeća ne može otkazati ugovor o radu između ostalog "zaposleniku nakon navršenih 25 godina staža kod istog poslodavca i 50 godina života". Radnik ŠU spada u navedenu kategoriju zaposlenika. Kod tužitelja kao poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće već sukladno čl. 153. Zakona o radu sindikalni povjerenik preuzima sva prava i obveze radničkog vijeća. Poslodavac je prijedlog odluke o otkazu zajedno sa prikupljenim očitovanjima, službenim bilješkama i prijavama dostavio tuženiku kao sindikalnom povjereniku 10. kolovoza 2022. Tuženik je 13. kolovoza 2022. tužitelju dostavio dopis kojim uskraćuje suglasnost na namjeravanu odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Svoju uskratu suglasnosti tuženik obrazlaže navodnim nepostupanjem sukladno odredbama Zakona o radu od strane tužitelja na način da radniku kojem se namjerava dati otkaz nije omogućeno da iznese svoju obranu, a sve sukladno čl. 119. Zakona o radu. Navedeno obrazloženje tuženika nije točno. Razlozi iz kojih tužitelj namjerava otkazati ugovor o radu su takve prirode da nije niti opravdano očekivati od poslodavca da radniku omogući obranu, budući fizičko nasilje nad korisnikom tužitelja koje se dogodilo pred brojnim svjedocima i nesporno je utvrđeno, niti jedan razlog koji bi radnik iznio u obrani ne bi doveo do drugačije odluke poslodavca. Unatoč tome, po događaju koji se radniku stavlja na teret, radnik je pozvan da da pisano očitovanje o događaju što je radnik i učinio. U svom očitovanju radnik niti ne osporava sam događaj već samo navodi razloge za koje smatra da su doveli do događaja i izražava žaljenje zbog istog. Tuženik u svom obrazloženju uskrate suglasnosti nadalje navodi svoje mišljenje da bi izricanje opomene bilo dovoljna mjera prema radniku budući se radi o radniku starije životne dobi i dugotrajnog staža kod poslodavca. Sve navedeno ne opravdava uskratu suglasnosti na namjeravanu odluku poslodavca budući nije na tuženiku da propituje razloge niti mjere poslodavca već da vodi računa da se postupanjem poslodavca ne diskriminiraju kategorije zaposlenika koje sukladno posebnom propisu uživaju dodatnu zaštitu. Kako je u ovom slučaju do odluke poslodavca o otkazu ugovora o radu došlo zbog takve povrede obveza iz radnog odnosa, koja će za posljedici imati vjerojatno i kazneni progon radnika, smatra da je odluka o uskrati suglasnosti potpuno neutemeljena. Predlaže usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe da je tuženik sindikalni povjerenik koji obnaša dužnost radničkog vijeća Centra za odgoj i obrazovanje Lug. Točno je da je tuženik uskratio suglasnost na namjeravanu odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu radniku ŠU. Tuženik ukazuje kako je uskratio suglasnost iz razloga jer nije ispoštovana zakonska procedura prilikom izvanrednog otkazivanja ugovora o radu radniku ŠU, odnosno da tužitelj, kao poslodavac, nije postupio sukladno odredbama čl. 119. st. 2. Zakona o radu, a koja glasi da prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Tužitelj navodi u prijedlogu odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu kako je radniku omogućio pismenu obranu, međutim uvidom u cjelokupnu dokumentaciju razvidno je da tužitelj nije postupio sukladno prethodno navedenom članku te nije omogućio radniku ŠU da iznese svoju obranu. Navodi da je radnik ŠU dostavio pisano očitovanje o događaju koji se dogodio 8. kolovoza 2022., odnosno o incidentu s ŽU, a što se nikako ne može smatrati kao pisana obrana vezano uz izvanredni otkaz ugovora o radu, a o kojoj činjenici nije niti bio obaviješten. Nadalje, ističe se kako je događaju od 8. kolovoza 2022. prisustvovao još jedan odgajatelj KU, a čije pisano izvješće nije dostavljeno. Slijedom navedenog, razvidno je kako nisu utvrđene sve okolnosti vezano uz predmetni događaj. Osim navedenog, tuženik ističe kako se radi o starijem radniku koji je godinama zaposlen kod tužitelja, isti se brine o dementnoj majci te je tuženik mišljenja da se radnika ŠU moglo pisano upozoriti na povredu obveze iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povreda tih obveza koje je radnik dužan shvatiti ozbiljno, iz razloga što mora biti svjestan da će mu u slučaju da ne postupi prema pisanom upozorenju odnosno ako se i dalje ne bude pridržavao svih obveza poslodavac otkazati ugovor o radu. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te naložiti tužitelju da naknadi tuženiku troškove parničnog postupka.
2.1. Na pripremnom ročištu održanom 5. veljače 2024. tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije te napominje da je tuženik sindikalni povjerenik i da kod tuženika postoji sindikat.
3. U ovom predmetu bila je donijeta presuda pod Poslovnim brojem: Pr-1727/2022 od 16. siječnja 2025. kojom je odbijen tužbeni zahtjev zbog promašene pasivne legitimacije. Prvostupanjska presuda je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Splitu, pod Poslovnim brojem: Gž R-100/2025 od 19. ožujka 2025. te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, s obrazloženjem da je u ovom slučaju pasivno legitimiran upravo sindikalni povjerenik te da je u ponovljenom postupku potrebno utvrditi odlučne činjenice u pogledu merituma spora.
4. Sud je u ponovljenom postupku pročitao svu dokumentaciju koju su stranke priložile u spis.
5. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da sud u parničnom postupku nadomjesti suglasnost na namjeravanu odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu radniku ŠU, s obzirom na to da je tuženik kao sindikalni povjerenik koji obnaša dužnost radničkog vijeća kod tužitelja svojim dopisom od 13. kolovoza 2022. uskratio tu suglasnost dati.
7. Između stranaka nije sporno da tužitelj kao poslodavac nije utemeljio radničko vijeće i da je sukladno odredbi čl. 153. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17 i 98/19, 151/22, 64/23 – dalje: ZR) sva prava i obveze radničkog vijeća propisane ZR preuzeo tuženik, kao glavni sindikalni povjerenik. Nije sporno niti da je tužitelj od tuženika kao sindikalnog povjerenika zatražio davanje suglasnosti za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu radniku koji ima navršenih 25 godina staža kod tužitelja kao poslodavca i 50 godina života, a koju suglasnost je tuženik odbio svojim dopisom od 13. kolovoza 2022., uz obrazloženje da poslodavac nije postupio sukladno odredbama ZR-a pozivajući se na odredbu čl. 119. st. 2. ZR-a odnosno da poslodavac nije radniku omogućio iznošenje obrane po svakoj od eventualnih povreda koje su radniku stavljene na teret. Među strankama nije sporno da kod tužitelja djeluje sindikat.
8. Među strankama je sporna pasivna legitimacija tuženika i osnovanost tužbenog zahtjeva.
9. Prema odredbi čl. 29. Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi ("Narodne novine" broj: 61/2018, 3/2019, 35/2024, dalje KU), koji se primjenjuje na stranke u ovom postupku, propisano je da bez suglasnosti radničkog vijeća poslodavac ne može otkazati ugovor o radu niti ponuditi otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora zaposleniku nakon navršenih 25 godina staža kod istog poslodavca i 50 godina života. Odredbom čl. 67. KU propisano je da ako radničko vijeće nije utemeljeno, sindikalni povjerenik preuzima sva njegova prava i ovlasti u skladu sa Zakonom o radu.
10. Odredbom čl. 150. st. 1. ZR propisano je da se prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika.
10.1. Ako se radničko vijeće u roku od osam dana ne izjasni o davanju ili uskrati suglasnosti, smatra se da je suglasno s odlukom poslodavca te ako radničko vijeće uskrati suglasnost, uskrata mora biti pisano obrazložena, a poslodavac može u roku od petnaest dana od dana dostave izjave o uskrati suglasnosti tražiti da tu suglasnost nadomjesti sudska ili arbitražna odluka, što je propisano je odredbom čl. 151. st. 3. i 4. ZR.
11. Dakle, radničko vijeće može svoju suglasnost dati izričito ili prešutno. Ako radničko vijeće uskrati suglasnost na otkaz, takva uskrata suglasnosti mora biti pisana, izričita i nedvosmislena jer tek takva jasna uskrata suglasnosti omogućuje i poslodavcu da i on štiti svoja prava koja ima prema odredbama Zakona o radu.
12. Odredbom čl. 153. st. 3. ZR-a propisano je da ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, sindikalni povjerenik preuzima sva prava i obveze radničkog vijeća propisane tim Zakonom. Stoga ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, poslodavac je dužan tražiti suglasnost sindikalnog povjerenika.
13. Analizirajući provedene dokaze utvrđeno je:
- da je povodom obavijesti o pojavi ugroženosti i nasilju prema korisniku tužitelja EU od strane djelatnika tužitelja ŠU provedena interna istraga te su poduzete mjere i postupci zaštite korisnika od strane ravnateljice tužitelja GUU;
- da je korisnik tužitelja EU **.**.2022. dao pisanu izjavu u kojoj je opisao sve detalje događaja kada ga je noćni odgajatelj ŠU fizički napao (išamarao), u izjavi je potanko navedeno tko je sve svjedočio tom događaju kao i uzrok incidenta;
- da je ravnateljica tužitelja 9. kolovoza 2022. podnijela nadležnoj PU zagrebačkoj, PP Samobor prijavu potencijalne ugroženosti i nasilja prema korisnicima od strane djelatnika ŠU;
- da je djelatnica ŠUU dopisom od 8. kolovoza 2022. obavijestila ravnateljicu tužitelja da je povodom incidenta – fizičkog zlostavljanja noćnog odgajatelja ŠU prema korisniku ĆU, poduzela slijedeće: obavljen je razgovor sa djelatnikom ŠU, djelatnik ŠU je napisao traženo očitovanje, da je korisnik EU dao svoje pisano očitovanje, da je obavljen razgovor sa korisnikom EU, da je korisniku EU pružena hitna psihosocijalna podrška odmah nakon događaja, u poslijepodnevnim satima te u večernjim satima;
- da je povodom fizičkog zlostavljanja noćnog odgajatelja stručna djelatnica ŠUU obavila razgovor sa korisnikom EU i o tome sačinila službenu zabilješku od 8. kolovoza 2022. te istu dostavila ravnateljici tužitelja;
- da je povodom fizičkog zlostavljanja noćnog odgajatelja stručna djelatnica ŠUU obavila razgovor sa djelatnikom ŠU i o tome sačinila službenu zabilješku od 8. kolovoza 2022. te istu dostavila ravnateljici tužitelja;
- da je djelatnica tužitelja ŽUU povodom incidenta sačinila službenu zabilješku od 8. kolovoza 2022. u kojoj je opisala situaciji kojoj je svjedočila u jutarnjim satima kada je došla na posao 8. kolovoza 2022., kao i da je odmah po nastanku događaja obavila razgovor sa korisnikom ŽU i pokušavala ga smiriti;
- da je djelatnik tužitelja ŠU dao svoje pisano očitovanje o incidentu;
- da je tužitelj dopisom od 10. kolovoza 2022. podnio tuženiku, sindikalnom povjereniku koji obnaša dužnost radničkog vijeća kod tužitelja, GU, temeljem čl. 29. KU i čl. 151. ZR, zahtjev za prethodnu suglasnost na Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu radniku ŠU, a uz zahtjev je dostavljen prijedlog Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu radniku ŠU, očitovanje ŠU, očitovanje EU, službena bilješka ŠUU, službena bilješka ŽUU, postupci zaštite korisnika – ŠUU, prijava policiji, prijava Ministarstvu rada, mirovinskog sustava obitelji i socijalne politike;
- da je GU, sindikalni povjerenik u ulozi Radničkog vijeća, dopisom od 13. kolovoza 2022. uskratio suglasnost na namjeravanu odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu radniku ŠU iz razloga tužitelj kao poslodavac nije omogućio radniku iznošenje obrane sukladno čl. 119 st. 2. Zakona o radu, a što je utvrđeno na temelju dostavljene dokumentacije, kao i iz razloga što nisu utvrđene sve relevantne činjenice i okolnosti konkretnog događaja te
- da je tužitelj 24. kolovoza 2022. podnio ovom sudu tužbu kojom traži nadomještaj suglasnosti.
14. U sporu kojim se zahtjeva nadomještanje suglasnosti na otkaz ugovora o radu, a takav je ovaj spor, potrebno je kumulativno ocijeniti slijedeće: namjerava li poslodavac otkazati ugovor o radu iz razloga koje propisuje Zakon o radu kao dopuštene razloge za otkaz, postoji li zabrana otkaza te upućuje li poslodavac navodima i predloženim dokazima na postojanje osnovane sumnje da se ostvario razlog za otkaz ugovora o radu konkretnom radniku.
15. Tijekom ovog postupka je utvrđeno da tužitelj kao poslodavac namjerava izvanredno otkazati ugovor o radu koji je sklopio s radnikom ŠU, jer je radnik fizički nasrnuo na korisnika EU i pri tome mu nanio tjelesne ozljede te da navedeno postupanje radnika predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, kao i da uvažavajući sve okolnost i interese obiju stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Odredbom čl. 116. st. 1. ZR je propisano da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Dakle izvanredno otkazivanje ugovora o radu zbog osobito teške povreda obveza iz radnog odnosa je čl. 116. st. 1. ZR regulirano kao dopušteni razlog za otkaz (izvanredni otkaz) ugovora o radu.
16. Nadalje, u ovom postupku je trebalo utvrditi postoji li zabrana otkaza za radnika ŠU. U čl. 34. st. 1. ZR navodi se da poslodavac ne smije otkazati ugovor o radu trudnici i osobi koja se koristi nekim od prava koja su navedena u toj odredbi za vrijeme trudnoće, korištenja rodiljnog, roditeljskog, posvojiteljskog dopusta, rada s polovicom punog radnog vremena, rada s polovicom punog radnog vremena radi pojačane brige i njege djeteta, dopusta trudnice ili majke koja doji dijete, te dopusta ili rada s polovicom punog radnog vremena radi brige i njege djeteta s težim smetnjama u razvoju, odnosno u roku od 15 dana od prestanka trudnoće ili prestanka korištenja tih prava. Radnik ŠU ne ulazi niti u jednu kategoriju radnika na koje se poziva naprijed navedena odredba važećeg Zakona o radu, a za koje postoji zabrana otkaza. Prema tome, ne postoji zabrana otkaza za radnika ŠU.
17. Treći uvjet koji mora biti ispunjen da bi sud donio odluku kojom nadomješta suglasnost sindikalnog povjerenika u ulozi Radničkog vijeća na izvanredni otkaz ugovora o radu je da poslodavac navodima i predloženim dokazima mora uputiti na postojanje osnovane sumnje da se ostvario razlog za otkaz ugovora o radu. U konkretnom slučaju utvrđeno je da je radnik ŠU fizički nasrnuo na korisnika EU i istome nanio tjelesne ozljede, a što u provedenoj internoj istrazi radnik ŠU nije osporio pa da je stoga tužitelj kao poslodavac dokazao da postoji osnovana sumnja da su ostvareni svi razlozi za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu za konkretnog radnika.
18. Ovdje je potrebno istaknuti da u parnici u kojoj se od suda traži nadomještaj suglasnosti na odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelj nije dužan dokazivati da su ujedno i ostvareni razlozi za otkaz ugovora o radu. Naime, u ovoj vrsti postupka sud nije ovlašten utvrđivati postojanje opravdanog razloga za otkaz iznad razine vjerojatnosti. Ocjenjivanje opravdanosti razloga za otkaz konkretnom radniku, kao i ispitivanje je li poslodavac prethodno omogućio raniku iznošenje obrane ili ako nije je li bilo opravdano od poslodavca očekivati da to učini, može biti predmetom raspravljanja i ocjenjivanja jedino u postupku između poslodavca i radnika, u slučaju spora o nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, ukoliko takva odluka bude donesena.
19. Slijedom naprijed navedenog, ovaj sud smatra da su se ispunili svi uvjeti za donošenje odluke kojom sud nadomješta prethodnu suglasnost sindikalnog povjerenika u ulozi radničkog vijeća na namjeravanu odluku tužitelja da radniku ŠU izvanredno otkaže ugovor o radu.
20. Sud je odbio dokazne prijedloge tuženika za saslušanjem stranaka i svjedoka ŠU, KU i EU, budući da isto ne bi bilo od utjecaja na već utvrđeno činjenično stanje, jer je činjenice relevantne za rješenje ovog spora sud već utvrdio uvidom u isprave koje su parnične stranke dostavile u spis, čime je predmet spora dovoljno raspravljen za donošenje odluke. Naime, kao što je već navedeno, predmet ovog spora nije odlučivanje o nedopuštenosti otkaza kada bi personalni dokazi bili od utjecaja na utvrđivanje činjeničnog stanja pa bi provođenje daljnjih dokaza bilo neekonomično i dovelo bi do bespotrebnog odugovlačenja ovog postupka, a što bi bilo protivno odredbi čl. 10. ZPP-a.
21. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove. S obzirom da je tuženik izgubio parnicu dužan je tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka. Visina troška tužitelja određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje OT), budući da je tužitelj zastupan po odvjetniku, a prema priloženom troškovniku.
21.1. Tako je tužitelju priznat zatraženi trošak na ime jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 250 bodova (Tbr. 7/2 OT) te trošak sastava žalbe na prvu prvostupanjsku presudu u visini od 100 bodova (Tbr. 10/2 OT), dakle ukupno 350 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura, sveukupno trošak tužitelja iznosi 700,00 eura, koji trošak je dužan nadoknaditi tuženik.
22. S obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio spor, sud je njegov zahtjev za naknadu troška odbio temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a.
23. Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci presude
U Zagrebu, 29. listopada 2025.
Sutkinja:
Danijela Marotti Andrić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.
DNA:
1. punomoćnici tužitelja
2. punomoćniku tuženika