- 1 -              Revd 2508/2023-2

Broj: Revd 2508/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. R., R., OIB ..., koga zastupa punomoćnik L. B., odvjetnik u R., protiv tuženika D. D. iz R., OIB ..., koga zastupa punomoćnik V. Z., odvjetnik u R., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-572/2022-2 od 6. listopada 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, broj P-4363/2019-24 od 11. siječnja 2022., u sjednici održanoj 28. rujna 2023.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-572/2022-2 od 6. listopada 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, broj P-4363/2019-24 od 11. siječnja 2022. kojom je tužbeni zahtjev odbijen.

2. Prijedlog je podnesen pozivom na čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koja tužitelj smatra važnima za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase:

„1. Može li vlasnik nekretnine potraživati naknadu zakupnine po osnovi stjecanja bez osnove od posrednog posjednika te nekretnine ukoliko je neka druga osoba u neposrednom posjedu nekretnine, a ta druga osoba priznaje faktičnu vlast posrednog posjednika te nekretnine?

2. Može li se presuda temeljiti isključivo na kontradiktornom i pristranom iskazu svjedoka i činjenici da tuženik odbija dati svoj iskaz u postupku?

3. Može li neka osoba ikad steći status poštenoga posjednika neke nekretnine ako je tu istu nekretninu uzurpirala?“.

3. Obrazlažući važnost postavljenih pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a predlagatelj se pozivao na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2836/2019 od 5. lipnja 2019. i broj Pž-2180/02 od 17. svibnja 2005., odluku Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-2065/12 od 22. kolovoza 2013. te odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1556/2009 od 17. svibnja 2005.

4. Tuženik nije odgovorio na prijedlog.

5. Prijedlog nije osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev za isplatu naknade za korištenje nekretnine (garaže) u vlasništvu tužitelja.

7. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev, a drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu ocijenivši pravilnim zaključak prvostupanjskog suda da  tužitelj nije dokazao da se tuženik nalazi posjedu njegove garaže, bilo neposrednom ili posrednom posjedu. Drugostupanjski sud, nadalje, smatra da je tužbeni zahtjev neosnovan i iz drugih razloga odnosno da bi zahtjev za isplatu bio neosnovan sve da se tuženik i nalazi u posjedu tužiteljeve garaže, a primjenom odredbi čl. 164. st. 1. i 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14).

8. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. st. 1. i 2. i čl. 385.a st. 1. ZPP-a vijeće revizijskog suda je ocijenilo da postavljena pravna pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a, a iz razloga kako slijedi.

9. Tužitelj u sadržaju prvog i trećeg pitanja polazi od činjenice da je tuženik posjednik predmetne nekretnine odnosno da je isti predmetnu nekretninu „uzurpirao“, iako su nižestupanjski sudovi zaključili da tužitelj nije dokazao da je tuženik u posjedu sporne nekretnine, a činjenica eventualne „uzurpacije“ nije utvrđena. Stoga o odgovoru na prvo i treće pitanje ne ovisi odluka u ovom sporu, pa se ista ne mogu smatrati važnim pravnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.

10. Postavljajući drugo pitanje tužitelj polazi od pretpostavki koje ne korespondiraju s razlozima na kojima se temelje nižestupanjske presude. Naime, nižestupanjske presude se ne temelje isključivo na iskazu jednog svjedoka (kako se to sugerira drugim pitanjem), već se temelje na ocjeni svih izvedenih dokaza, a u postupku su izvedeni dokazi uvidom u isprave, proveden je očevid, saslušano je više svjedoka. Osim toga, drugo pitanje je nedovoljno jasno u dijelu u kojem se polazi od pretpostavke da se presuda temelji na činjenici da tuženik odbija dati svoj iskaz u postupku. S tim u vezi valja još dodati da se u prijedlogu za dopuštenje navodi da je sud propustio cijeniti činjenicu da tuženik odbija dati iskaz, dok se u drugostupanjskoj presudi navodi da izvođenje dokaza saslušanjem tuženika nije niti određeno. Stoga, ni o odgovoru na drugo pitanje, kako ga je tužitelj postavio, ne ovisi odluka u ovom sporu.

11. Slijedom iznesenog, postavljena pravna pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a Stoga je prijedlog za dopuštenje revizije odbijen na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a te je riješeno kao izreci.

Zagreb, 28. rujna 2023.

                                                                                                  Predsjednik vijeća:

                                                                                                  Ivan Vučemil, v.r.