REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-363/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud, Ivana Vučemila i Slavka Pavkovića članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Gordana Grubeša, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grubeša & partneri u Zagrebu, protiv tuženika Rukometni klub Zagreb, Zagreb, Veprinačka 16, OIB 94402740800, kojeg zastupa punomoćnik Bojan Šupuković, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Miličević-Šupuković u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2675/2020-2 od 3. veljače 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1832/18-66 od 30. listopada 2020., ispravljena rješenjima istoga suda poslovni broj P-1832/2018-72 od 11. studenoga 2020., poslovni broj P-1832/2018-73 od 13. studenoga 2020. i poslovni broj P-1832/2018-76 od 20. studenoga 2020., na sjednici vijeća održanoj 29. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2675/2020-2 od 3. veljače 2021. u dijelu pod točkom II. izreke i predmet u tom dijelu vraća istom sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju: na ime ugovorene naknade, iznos od 60.930,02 kune, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, koje teku na način koji je naveden u toč. I. izreke; na ime doprinosa za mirovinsko osiguranje, iznos od 1.926,05 kune, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, koje teku na način koji je naveden u toč. II. izreke; na ime doprinosa za zdravstveno osiguranje, iznos od 2.401,10 kune, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na način koji je naveden u toč. III. izreke; na ime poreza na dodanu vrijednost, u iznos od 17.759,33 kune, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, koje teku na način koji je naveden u toč. IV izreke; na ime poreza na dohodak i prireza, iznos od 19.087,15 kune, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, koje teku na način naveden u toč. V. izreke; na ime naknade imovinske štete ( za izgubljenu zaradu ), u iznos od 877.866,58 kune, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, koje teku na način naveden u toč. VI. Izreke te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 194.146,25 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude prvog stupnja pa do isplate (toč. VII. izreke).

2. Rješenjem prvostupanjskog suda od 11. studenoga 2020. ispravljena je prvostupanjska presuda u uputi o pravnom lijeku, tako da umjesto roka od 8 dana ima pisati 15 dana. Rješenjem od 20. studenoga 2020. ispravljeno je rješenje od 13. studenoga 2020. na način da pod stavkom I. red četvrti umjesto adrese „[adresa]“ treba pisati „[adresa]“. Rješenjem od 13. studenoga 2020. ispravljena je presuda tako da je u uvodu presude označeno prezime tužitelja umjesto V kao G, te umjesto adrese „Nepa, Nep 0“ pravilno treba stajati „[adresa]“.

3. Drugostupanjskom presudom odbijena je djelomično žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. I, II, III, IV. i V. te toč. VII. izreke za iznos od 3.000,00 kn. Nadalje, tom je presudom preinačena prvostupanjska presuda u dijelu toč. VI. i VII. izreke i odbijen dio tužbenog zahtjeva za isplatom naknade imovinske štete (za izgubljenu zaradu ), u iznosu od 877.866,58 kune, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 191.146,25 kn.

4. Ovosudnim rješenjem poslovni broj Revd-3301/2021-2 od 18. svibnja 2020. dopušteno je tužitelju podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude, zbog pitanja:

„1. Da li odredba čl. 346. u vezi s čl. 360. Zakona o obveznim odnosima isključuje pravo vjerovnika na naknadu izmakle koristi, ako je ugovor raskinut na njegov zahtjev, a isključivo (i nesporno je raskinut) zbog ponašanja i krivnje dužnika ili je sud dužan uzeti u obzir ponašanje dužnika i ponašanje vjerovnika?

2. Da li su ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 1089. Zakona o obveznim odnosima ako tužitelj (vjerovnik) dokaže da je postojala namjera stjecanja koristi koja se zbog štetnikova postupka izjalovila i da je postojala objektivna vjerojatnost da bi oštećenik (tužitelj) zaista stekao dobitak da nije bio u tome spriječen?“.

5. Tužitelj je protiv drugostupanjske presude podnio reviziju zbog pitanja dopuštenih navedenim rješenjem ovoga suda od 3. veljače 2021. s prijedlogom da se drugostupanjska presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Tužitelj potražuje troškove revizijskog postupka.

6. Na reviziju nije odgovoreno.

7. Revizija je osnovana.

8. Sukladno odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) ovaj sud pobijanu presudu ispituje samo u onom dijelu u kojem je dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

9. Predmet spora, u revizijskoj fazi postupka, je zahtjev za naknadom štete po osnovi izmakle koristi, a koja šteta je nastala radi raskida ugovora od strane tužitelja, a krivnjom tuženika i to ugovora o profesionalnom igranju sklopljenog 1. srpnja 2010. na rok od tri godine.

10. U tijeku postupka je utvrđeno: da su stranke 1. srpnja 2010. zaključile Ugovor o profesionalnom igranju rukometa na vrijeme od tri godine s početkom važenja od 1. srpnja 2010. do 30. lipnja 2013.(dalje: Ugovor); da je čl. 6. st. 1. Ugovora ugovoreno da će tuženik za prvu sezonu igranja, 2010. -2011. tužitelju isplatiti iznos od 50.000,00 Eur u 10 mjesečnih obroka po 5.000,00 Eur u kunskoj protuvrijednosti s time da se prvi obrok ima isplatiti 15. kolovoza 2010. a posljednji 15. svibnja 2011.; da je u čl. 6. st. 5. Ugovora ugovoreno da će tuženik plaćati sve poreze kao i druga davanja koja proizlaze iz Ugovora; da je u čl. 6. st. 6. Ugovora ugovoreno da u slučaju kašnjenja Kluba (tuženik) u ispunjenju bilo koje obveze iz ugovora dužem od 90 dana od dana dospijeća, Igrač (tužitelj) ima pravo na jednostrani raskid Ugovora na štetu kluba, te se ima smatrati „slobodnim igračem bez odštete“; da je radi kašnjenja tuženika u isplati više od tri mjesečne naknade tužitelju u roku duljem od 90 dana tužitelj, jednostranom izjavom 21. lipnja 2011. raskinuo Ugovor na štetu Kluba. Nadalje je utvrđeno: da se na tužitelja, koji je kao igrač bio registriran u Hrvatskom rukometnom savezu, primjenjuju odredbe Propisnika o statusu rukometaša (dalje: Propisnik) te da je čl. 6. st. 6. Ugovora ugovoreno pravo na raskid ugovora neispunjavanja obveza tuženika, sukladno odredbi čl. 15. Propisnika.

10.1. Proizlazi iz stanja spisa: da je tuženik nakon raskida Ugovora od strane tužitelja, odbijao tužitelju izdati ispisnicu iz Kluba, da bi se tužitelj mogao registrirati kao igrač drugog kluba bez odštete, zbog čega je tužitelj pokrenuo postupak pred Hrvatskim rukometnim savezom, Registracijskim povjerenstvom, koji je nakon provedenog postupka 7. studenog 2011. donio Odluku Ur.Br. ODL 1362-11/10 kojom je prihvaćen zahtjev tužitelja te je utvrđeno da je Ugovor raskinut 21. lipnja 2011.

10.2. Tvrdi tužitelj, da je odmah po raskidu Ugovora obavio pregovore sa rukometnim klubom Krivaja Zavidović iz Bosne i Hercegovine, koji je imao namjeru sa tužiteljem zaključiti ugovor o profesionalnom igranju, a sklapanje novoga ugovora je tužitelju bilo moguće tek po dobivanju ispisnice od tuženika, pa da je dakle, tuženik onemogućio tužitelja u sklapanju novog ugovora. Nadalje, tvrdi da je 15. siječnja 2012. zaključio ugoovor sa muškim rukometnim klubom Goražde, a kako bi smanjio štetu koja mu je nastala i koji je ugovor trajao do 31. svibnja 2012., a kako je nedugo nakon sklapanja toga ugovora počeo osjećati zdravstvene tegobe u periodu od godinu dana od isteka toga ugovora nije mogao zaključiti novi ugovor sa nekim trećim klubom, te je tek po oporavku zaključio ugovor sa Rukometnim klubom Krivaja, Zavidović 15. srpnja 2013.

11. Pozivom na navedena utvrđenja, prvostupanjski sud zaključuje da je osnovan dio zahtjeva za naknadom štete u visini naknade za igranje, koju bi tužitelj ostvario do kraja trajanja ugovora koji je bio zaključen na tri godine (od 1. srpnja 2010. do 30. lipnja 2013.) te pozivom na odredbu čl. 1089. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) dosuđuje tužitelju utuženi iznos po ovoj osnovi.

12. Suprotno zaključku prvostupanjskoga suda, drugostupanjski sud unatoč prihvaćanja utvrđenja da je tuženik odgovoran za raskid ugovora zbog neispunjenja ugovornih obveza (str. 6. drugostupanjske presude), preinačenjem prvostupanjske presude odbija tužbeni zahtjev. Navedeno uz obrazloženje „...U ovom konkretnom slučaju utvrđeno je da je sporni ugovor između stranaka raskinut na zahtjev tužitelja, i to bez obzira što je do postupka kod nadležnog tijela Hrvatskog rukometnog saveza došlo zbog ponašanja i krivnje tuženika. Ovaj sud u cijelosti prihvaća da je tuženik odgovoran za raskid zbog neispunjenja ugovornih obveza, ali to ne mijenja činjenicu da je upravo na zahtjev tužitelja došlo do raskida ugovora zbog prelaska u RK Zavidović BiH....“.

13. Odredbom čl. 346. ZOO-a, reguliran je obujam naknade štete kod raskida ugovora, te je st. 1. propisano da vjerovnik ima pravo na naknadu obične štete i izmakle koristi te pravičnu naknadu neimovinske štete koje je dužnik u vrijeme sklapanja ugovora morao predvidjeti kao moguće posljedice povrede ugovora, a s obzirom na činjenicu koje su mu tada bile poznate ili morale biti poznate. Odredbom čl. 360. ZOO-a je propisano da u dvostrano obveznim ugovorima kada jedna strana ne ispuni svoju obvezu druga strana može ako nije što drugo određeno zahtijevati ispunjenje obveze ili pod pretpostavkama predviđenim u preostalim člancima raskinuti ugovor jednostavnom izjavom ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete.

14. Imajući u vidu sadržaj prvo postavljenog pravnog pitanja navodi se da iz sadržaja odredbe čl. 360. ZOO-a, jasno proizlazi da je pravo na naknadu štete kao posljedice raskida ugovora vezano samo za činjenicu - neispunjavanja obveze jedne ugovorne strane, uslijed čega suprotna strana ima alternativno pravo zahtijevati ispunjenje ugovora ili raskid ugovora, ali u svakom slučaju ima pravo i na naknadu štete, dakle, neovisno o tome je li koristila pravo zahtijevati ispunjenje obveze ili raskinula ugovor jednostranom izjavom. Ne proizlazi iz sadržaja te odredbe niti njezinim tumačenjem, da bi ta odredba vezala pravo na naknadu štete uslijed raskida ugovora na činjenicu - da bi na to pravo imala samo ona strana koja nije raskinula ugovor. Ovime je odgovoreno na prvo postavljeno pitanje.

14.1. Primjenjujući navedeno shvaćanje na konkretni slučaj, potrebno je prvenstveno navesti da nije potpuno jasno iz kojeg razloga odbija drugostupanjski sud ovaj dio tužbenog zahtjeva (kako je to navedeno pod toč. 12 ove odluke). U slučaju da je zahtjev odbijen iz razloga što bi navedene zakonske odredbe vezale pravo na naknadu štete uslijed raskida ugovora na činjenicu da bi na to pravo imala samo ona strana koja nije raskinula ugovor, shvaćanje je drugostupanjskog suda u suprotnosti sa izraženim shvaćanjem ovoga suda, a u slučaju da je zahtjev odbijen ili iz razloga što je Ugovor raskinut radi tužiteljeva prelaska u drugi klub, navodi se ta činjenica nije tijekom postupka utvrđena, već upravo suprotno, utvrđeno je od strane prvostupanjskog suda, a koje utvrđenje prihvaća i drugostupanjski sud, da je razlog raskida Ugovora bio neispunjavanje ugovornih obveza od strane tuženika, a da je po raskidu Ugovora tužitelj pregovarao sa Rukometnim klubom Krivaja Zavidović.

15. S obzirom na drugo postavljeno pitanje navodi se da sukladno odredbi čl. 1089. st. 1. ZOO-a pri ocijeni visine izmakle koristi se uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovnom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima čije ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem. Stoga, prema pravnom shvaćanju ovoga suda u tumačenju navedene zakonske odredbe pravo na naknadu izmakle koristi priznaje se pod pretpostavkama, da je postojala namjera stjecanja koristi koja se zbog štetnikovih postupaka izjalovila i da je postojala objektivna vjerojatnost da bi oštećenik zaista stekao dobitak da nije bio u tome spriječen (podloga i u shvaćanju ovoga suda u odluci poslovni broj Rev-2342/2011 od 3. lipnja 2015.). Ovime je odgovoreno na drugo postavljeno pitanje.

16. Kako je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda u primjeni odredbe čl. 360 ZOO- a u suprotnosti s pravnim shvaćanjem ovoga suda, izraženom u odgovoru na prvo postavljeno pravno pitanje (ako je zahtjev odbijen jer je tužitelj strana koja je raskinula ugovor) to pobijana odluka nema valjanih razloga o visini nastale štete tužitelja. Ujedno se navodi i to da nakon odgovora na prvo postavljeno pitanje, a radi nejasnoća u pobijanoj odluci (kako je navedeno u toč. 14.1.) nije moguće utvrditi da odgovor na to pitanje ujedno i odgovor na pitanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

17. Slijedom navedenoga, pobijana je presuda temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP- a, ukinuta i predmet je vraćen istom sudu drugog stupnja na ponovno suđenje. Pri odlučivanju o nastaloj šteti tužitelja, drugostupanjski sud voditi računa i o tome je li došlo do prekida uzročnosti između raskida ugovora i nastale štete tužitelja, a obzirom na preostala utvrđenja po prvostupanjskome sudu (izdavanje ispisnice od strane Hrvatskog rukometnog saveza i povrjeđivanja tužitelja).

18. Temeljem odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci pod točkom II.

Zagreb, 29. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa