REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21 000 Split

Posl. broj: P-4263/2022-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, u ime Republike Hrvatske, po sutkinji tog suda Irmi Dujić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ,zastupan po punomoćnicima Ivi i Maji Smrké, odvjetnicima u ZOU u Splitu protiv tuženika ŽV iz [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 17. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja IV, na ročištu za objavu i uručenje presude dana 29. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Dužan je tuženik ŽV iz [adresa], OIB: u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju SV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 26.000,00 kn/3.452,85 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče počev od 24.11.2022.g. pa do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II Dužan je tuženik ŽV iz [adresa], OIB: u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju SV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u iznosu od 1.121,44 EUR.

Obrazloženje

1. Kod Općinskog suda u Splitu dana 24. studenoga 2022. zaprimljena je tužba tužitelja SV protiv tuženika ŽV, a radi isplate. U tužbi se navodi da je tužitelj u travnju 2020. putem oglasnika Njuškalo oglasio prodaju vozila Citroen DS Hibrid, a da se tuženik javio tužitelju na navedeni oglas te da su dogovorili zamjenu tužiteljevog vozila za tuženikovo vozilo Infiniti FX 30 te nadoplatu razlike vrijednosti od 1.700,00 EUR kojeg je tužitelj platio tuženiku. Vozilo tuženika da je imalo kvar na motoru te se tuženik nakon pregleda vozila isti ponudio popraviti budući tuženik ima automehaničarsku radionicu „na crno“ te je odmah rekao da će popravak iznositi cca 15.000,00 kn. Tužitelj da je tuženiku dao vozilo na popravak te mu odmah isplatio 15.000,00 kn a da bi naknadno još, na traženje tuženika na ime dodatnih troškova, isplatio 15.000,00 kn. Tužitelj navodi kako je tuženik od tužitelja za popravak motora tražio sveukupno 30.000,00 kn, a koji novac da je tužitelj isplatio tuženiku u periodu od svibnja do srpnja 2020.godine. Međutim, kako ni nakon nekoliko mjeseci tuženik nije popravio motor, tužitelj da je u kolovozu 2020. odvezao vozilo u servis Velocitas d.o.o. u Dugopolju gdje su točno utvrdili kvar kao i da je popravak bio ekonomski neopravdan nakon čega da je tužitelj kupio drugi motor za vozilo. Tužitelj dalje navodi da je o svemu tome izvijestio tuženika koji mu se obvezao vratiti novac jer nije izvršio dogovoreni posao za koji je tužitelj platio tuženiku. Tuženik je od cjelokupnog iznosa vratio tužitelju iznos od 4.000,00 kn i to u dva navrata po 2.000,00 kn dok preostali dug od 26.000,00 kn nije vraćen, iako je u više navrata tuženik obećavao da će novac vratiti. Tužitelj navodi kako je dao tuženiku mogućnost i da dug isplati na rate odnosno kako god tuženiku odgovara te da uzme natrag stari motor i eventualno proda dijelove, a da sve proizlazi iz whatsapp komunikacije u kojem tuženik priznaje dug i istovremeno odugovlači s plaćanjem. Tužitelj navodi da mu tuženik nije vratio novac, a očito ni nema namjeru vratiti radi čega predlaže donijeti presudu sadržaja kako je to navedeno u izreci.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, priznaje zamjenu automobila kao i da mu je tužitelj za nadoplatu razlike za vozilo dao 1.700,00 Eur, ali osporava da bi vozilo koje je dao tužitelju bilo u kvaru, a s obzirom da je tužitelj automobil preuzeo na viđeno i bez ikakvih problema. Tuženik navodi da je tužitelj kasnije u drugom odnosu ovlastio tuženika na popravak vozila. Ovo da potvrđuje činjenica da se tuženik nakon obavijesti tužitelja i sam ponudio popraviti vozilo budući da se razumije u popravke vozila te ima određene uvjete za to, a čemu da se tužitelj nije protivio. Tuženik ističe da je te prigode od tužitelja zatražio određeni iznos novca za rezervne dijelove, jer je iste morao posebno naručiti i čekati s obzirom da se radi o modelu automobila za koje je dijelove teže naći nego inače, a u tom periodu da je na razini države i granica van države bila proglašena pandemija COVID- 19 što da je uzrokovalo navedeno čekanje, a o čemu da je tužitelj bio obaviješten. Tuženik navodi da nisu točni navodi tužitelja da tuženik priznaje dug i odugovlači sa plaćanjem zbog toga što je tuženik u dva navrata vratio tužitelju iznos od 4.000,00 kn, u dva navrata po 2.000,00 kn, a na ime novca za rezervne dijelove.

3. Tijekom dokaznog postupka izvedeni su dokazi: čitanjem priloženih whatsapp poruka, saslušanjem parničnih stranaka, saslušanjem svjedoka EV, NV i AV.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Iz priložene whatsapp prepiske, naslovljene na korisnika VV, a koju u spis dostavlja tužitelj proizlazi da istima tužitelj poziva osobu nadimka S na podmirenje duga u iznosu od 26.000,00 kuna, da osoba obećava u više navrata podmirenje istoga i to obročno, a da do 11. svibnja 2021. dug nije plaćen.

6. U iskazu danom sudu tužitelj je ostao kod navoda iz tužbe, dodatno naveo kako je popravak automobila trajao šest mjeseci, da je prvotno ostavio iznos od 2.000,00 eur, a da je stalno dolazio i donosio nekakve novce, a kada je automobil popravljen da je isti nakon 500 m stao i da mu je tada tuženik rekao da se ne može popraviti, nakon čega da je automobil odveo u servis u Dugopolju gdje mu je rečeno da se uopće ne radi o kvaru kojeg je spominjao tuženik već da mora kupiti novi motor što da je u konačnici i učinio. O svemu da je obavijestio tuženika koji da mu je vratio ukupno 4.000,00 kn dok mu nije vratio 26.000,00 kn.

7. Tuženik je u danom iskazu naveo kako je automobil tužitelja popravio, da je radio nakon ovoga 5 dana, a da se potom pokvario. Iako se obvezao dostaviti snimke u sudski spis ovo nije učinio. Naveo je da je za popravak tražio 2.000,00 Eur, ali kada je otvorio da su utvrdili i da lanac ne valja i da bi trebalo još nešto popraviti. Nije se mogao sjetiti koliko je novca primio od tužitelja za popravak jer je prošlo pet godina od toga. Tuženik je negirao da bi razmjenjivao whatsapp poruke sa tužiteljem koje prileže tužbi. Negirao je i da bi vratio tužitelju 4.000,00 kn, odnosno dva puta po 2.000,00 kn.

8. Svjedok EV je naveo kako se sjeća da je tužitelja više puta vozio u [adresa] vezano za popravak motora automobila. Jednom prilikom da ga je vozio u [adresa] gdje je radionica ŽV te je vidio da tužitelj ima nekakve novce, a on ga je sačekao dok ih je odnio. Svjedok je naveo da nije vidio osobno predaju novca iz ruke u ruku, ali da znam da je SV imao tada neko novo skupo auto, mislim Infiniti, a ovaj gospodin da mu je radio motor. Svjedok se nije mogao sjetiti detalja, ali je naveo da motor automobila nije popravljen.

9. Svjedok NV nije imao saznanja vezano za predmet spora.

10. Svjedok AV je naveo kako mu je tužitelj radni kolega te se svakodnevno druže te mu je poznato da je 2020. nabavio Infiniti SUV FX30 i da je isti vrlo brzo imao nekakav kvar. Sjećam se da ga je tužitelj odveo u radionicu u [adresa] na popravak gdje je izvađen motor, ali ga nisu uspjeli popraviti. Svjedok je naveo da nije vidio da bi tužitelj plaćao nekome nešto za popravak motora, ali je naveo da zna da je tužitelj platio servis motora u [adresa] i da ovo nije popravljeno, radi čega da je imao potraživanje prema jednoj osobi u iznosu 3-4 tisuće eura, nije znao točno. Sve ovo da mu je poznato jer su svaki dan zajedno u uredu i na poslovnim putevima, te je to SV pričao. Svjedok je naveo da tužitelju nije vraćen novac za popravak motora, zna da je s tim mehaničarem napravio sporazum kako će mu obročno vratiti novac kojeg mu je SV dao i da mu je mehaničar vratio prvu ratu ili sl., a kasnije više ništa, radi čega je SV sve dao na sud budući mu je to sve bilo stresno. Popravak motora u [adresa], da je trajao dosta dugo, mjesecima, a na kraju kada nije popravljeno.

11. Sukladno čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP) u našem pravnom sustavu dominantno je raspravno načelo u odnosu na prikupljanje činjenične osnove spora, te prikupljanje i izvođenje dokaza, a teret inicijative za prikupljanje dokaza je na strankama, dok sud nema inkvizitornih ovlaštenja. U postupku su izvedeni svi predloženi dokazi s time da se napominje da tuženik osim svoga iskaza nije predložio niti jedan dokaz kojim bi potvrdio svoje navode iako mu je ovo bilo omogućeno već prilikom pozivanja na podnošenje odgovora na tužbu te i naknadno raspravnim rješenjem od 05. ožujka 2025.

12. Brižljivom analizom svih dokaza, kako svakog pojedinačno tako i svih zajedno sud zaključuje da je tužbeni zahtjev osnovan. Naime, iz iskaza samih stranaka proizlazi da su ugovorile popravak motora automobila te da je tužitelj za ovo predao tuženiku određene novce. Iako tuženik tvrdi da je izvršio popravak na ovo nije dostavio ni jedan dokaz u spis dok su svjedoci EV i AV u svome iskazu potvrdili navode tužitelja da popravak motora nije izvršen radi čega sud poklanja vjeru glede ove činjenice tužitelju. Nadalje, iz iskaza tužitelja te svjedoka AV proizlazi da se tuženik obvezao vratiti primljeni iznos novca, a što nije učinio, odnosno vratio je samo djelomično iznos od 4.000,00 kn, što potvrđuje i tuženik u odgovoru na tužbu. Glede ukupnog iznosa novca kojeg je tuženik primio od tužitelja na ime popravka motora i nabave rezervnih dijelova sud prihvaća iznose koji se navode u priloženoj whatsapp dokumentaciji, odnosno da bi se radilo o iznosu od 30.000,00 kn ( ostalo nepodmireno 26.000,00 kn) budući i sam tuženik u iskazu navodi kako je procijenio popravak na 2.000,00 eur te da je naknadno utvrđeno da bi trebalo još nešto popraviti i nabaviti dijelove, ali se sam točnog iznosa nije mogao sjetiti. Svjedoci EV i AV imali su samo saznanja da je tužitelj tuženiku nosio novce, ali ne i o točnom iznosu, dok je svjedok AV iskazivao i o tome da je tužitelj sa tuženikom imao sporazum da će mu se vratiti novac dan za popravak motora. Iako je tuženik negirao da bi razmjenjivao priložene poruke sa tužiteljem na ovo nije dostavio ni jedan dokaz kojim bi osporio isto radi čega sud smatra da se radi o prepiski parničnih stranaka te da je u porukama od 01. ožujka 2021. i 20. travnja 2021. naveden točan iznos kojeg tužitelj potražuje tj. 26.000,00 kn, a i životno i logično je da se tužitelj prilikom podnošenja tužbe posluži sa svih dokazima kojima raspolaže, a što bi konkretno bila i prepiska putem mobitela, a što se sve podudara sa iskazima saslušanih svjedoka.

13. Člankom 590. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima ( " Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/11, 114/22, 156/22, dalje ZOO) propisano je da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu. Člankom 597. stavkom 1. ZOO propisano je da je izvođač dužan izvršiti djelo kako je ugovoreno i po pravilima struke, dok je stavkom 2. propisano da ga je on dužan izvršiti ga za određeno vrijeme, a ako ono nije određeno, onda za vrijeme koje je razumno potrebno za takve poslove. Člankom 598. stavkom 1. ZOO-a propisano je da ako se u tijeku izvršenja djela pokaže da se izvođač ne drži uvjeta ugovora i uopće da ne radi kako bi trebalo, te da će izvršeno djelo imati nedostatke, naručitelj može upozoriti izvođača na to i odrediti mu primjeren rok da svoj rad uskladi sa svojim obvezama dok je stavkom 2. propisano da ako do isteka toga roka izvođač ne postupi po zahtjevu naručitelja, ovaj može raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete.

14. S obzirom da tuženik nije izvršio popravak motora za što mu je predana naknada to je ovaj sud stava da tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete, a koju isti potražuje u iznosu od 26.000,00 kn, odnosno u visini primljenog iznosa potrebnog za popravak motora i rezervne dijelove koje nije vratio tužitelju, to je pozivom na naprijed navedene zakonske odredbe valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u izreci.

15. Odluka o trošku donijeta je pozivom na članak 154. stavak 1. ZPP-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadama za rad odvjetnika ( "Narodne novine" broj 138/23).

Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe i zastupanja na 3 ročišta ( 16.01.2025., 05.03.2025. i 17.09.2025.) u iznosi od po 250,00 EUR te trošak pristojbe tužbe u plaćenom iznosu od 40,48 EUR kao i trošak pristojbe presude koji će mu nastati u iznosu od 80,96 EUR sukladno Uredbi o tarifi sudskih pristojbi ( "Narodne novine" broj: 37/2023), što sveukupno iznosi 1.121,44 EUR.

U Splitu, 29. listopada 2025.

SUTKINJA

Irma Dujić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste (čl. 335. st. 11. ZPP-a).

DNA:

punom. tužitelja

tuženiku