REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Posl.br. P-168/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A Z B O G O G L U H E

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Emi Brdovčak, u pravnoj stvari tužitelja GRAD RIJEKA, Rijeka, Korzo 16, OIB: 54382731928, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Knežević i partneri u Rijeci, Ribarska 4, protiv tuženika RT GRACIJA d.o.o. Rijeka, Antuna Branka Šimića 29, OIB: 41035026403, radi naknade štete, izvan ročišta, 29. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku RT GRACIJA d.o.o. Rijeka, Antuna Branka Šimića 29, OIB: 41035026403, isplatiti tužitelju GRADU RIJECI, OIB: 54382731928, Rijeka, Korzo 16, iznos od 13.600,05 eura (trinaest tisuća šesto eura i pet centi) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose kako slijedi:

- na iznos od 2.266,68 eura od 1. listopada 2024.,

- na iznos od 2.266,68 eura od 1. studenoga 2024.,

- na iznos od 2.266,68 eura od 1. prosinca 2024.,

- na iznos od 2.266,68 eura od 1. siječnja 2025.,

- na iznos od 2.266,68 eura od 1. veljače 2025.,

- na iznos od 2.266,68 eura od 1. ožujka 2025.,

pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za pet postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku RT GRACIJA d.o.o. Rijeka, Antuna Branka Šimića 29, OIB: 41035026403, naknaditi tužitelju GRADU RIJECI, OIB: 54382731928, Rijeka, Korzo 16, trošak parničnog postupka u iznosu od 1.231,08 eura (tisuću dvjesto trideset i jedan euro i osam centi) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 29. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za pet postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo kako je s tuženikom 7. svibnja 2018. sklopio Ugovor o zakupu broj 9139 u obliku javnobilježničkog akta, predmet kojeg je poslovni prostor u Rijeci na adresi [adresa], u prizemlju i prvom katu zgrade, korisne površine 142 m2, koji se sastoji od šest prostorija, stubišta i wc-a, a koji poslovni prostor se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Odredbom čl. 8. Ugovora o zakupu ugovoreno je da mjesečna zakupnina za predmetni poslovni prostor iznosi 3.156,66 eura bez PDV-a. Predmetni Ugovor sklopljen je na određeno vrijeme i to na period od pet godina, dakle istekao je u svibnju 2023., sukladno odredbi članka 6. Ugovora. Nakon provedenog javnog natječaja za zakup predmetnog poslovnog prostora u 2023. godini, stranke su pristupile sklapanju Ugovora o zakupu broj 10469 dana 11. srpnja 2023. Odredbom čl. 6. ovog Ugovora određuje se trajanje zakupa u periodu od 21. srpnja 2023. - 21. srpnja 2033., dakle na period od 10 godina dok se člankom 8. ugovara mjesečna zakupnina u iznosu od 4.970,00 eura bez PDV-a. Opisani Ugovor solemniziran je kod Javnog bilježnika Velibora Panjkovića pod poslovnim brojem OV-18975/2023 18. kolovoza 2023. Međutim, istog dana, ovlaštena osoba za zastupanje tuženika, gđa DA, sastavila je i ovjerila Izjavu kod Javnog bilježnika Velibora Panjkovića pod poslovnim brojem OV-18976/2023, u kojoj je navela da je prethodno opisani Ugovor o zakupu primorana potpisati jer se Ugovor odnosi na natječaj za poslovni prostor na adresi [adresa], koji da je proveden protuzakonito i nije sukladan uvjetima o provođenju licitacije, za što da je ista uložila prigovor koji Grad Rijeka nije uvažio. Dalje je izjavila da je zbog sumnje u pogodovanje i kršenje zakona primorana podnijeti kaznenu prijavu zbog prijetnje o izbacivanju iz navedenog poslovnog prostora u kojemu obavlja djelatnost dugi niz godina. Zaključno je navela da je primorana potpisati predmetni Ugovor o zakupu po novim neprihvatljivim uvjetima te da se u predmetnom poslovnom prostoru nalazi već 30 godina.

2. Uslijed sastava prethodno opisane Izjave te dostave iste uz solemnizirani primjerak Ugovora o zakupu broj 10469, izvodi se zaključak da Ugovor o zakupu broj 10469 od 11. srpnja 2023. nije ni nastao, odnosno isti ne proizvodi pravne učinke. Tome u prilog govori i činjenica da tuženik nikada nije dostavio sredstva osiguranja (bankarsku garanciju) koju se obvezao dostaviti sklapanjem spomenutog Ugovora o zakupu. Zato je tužitelj bio prisiljen pokrenuti ovršni postupak radi predaje i ispražnjenja predmetnog poslovnog prostora jer je Ugovor o zakupu broj 9139 istekao te više ne vrijedi pa se tuženik nalazi u posjedu predmetnog poslovnog prostora bez ikakve pravne osnove. Ovršni postupak vodi se pred Općinskim sudom u Rijeci, Stalnom službom u Opatiji, pod poslovnim brojem Ovr-628/2024. Tužitelj je podredno napomenuo kako u navedenom ovršnom postupku tuženik tvrdi da Ugovor o zakupu od 11. srpnja 2023. ipak proizvodi pravne učinke, a da je Izjava sastavljena jer je tuženik, nezadovoljan ishodom natječajnog postupka i odbijanjem njegovog prigovora od strane Povjerenstva za provođenje javnog natječaja, pokrenuo upravni spor. Iz takvog ponašanja tuženika jasno proizlazi da tuženik pokušava na neki način „izigrati sustav“, odnosno pokušava ostati u posjedu predmetnog poslovnog prostora te tamo obavljati registriranu djelatnost, ali po uvjetima koje on odredi i po pravilima koje on diktira. Rješenje o ovrsi u navedenom ovršnom postupku donijeto je 4. lipnja 2024. te do dana sastava ove tužbe tuženik nije deložiran iz poslovnog prostora što znači da se tuženik i dalje nalazi u posjedu prijepornog poslovnog prostora te isti koristi za obavljanje djelatnosti za koje je registriran. Tuženik je nastavio tužitelju plaćati naknadu za korištenje predmetnog poslovnog prostora, ali u visini iz Ugovora o zakupu broj 9139 (koji je istekao u svibnju 2023.), odnosno po manjoj cijeni zakupnine.

3. Tužitelj je dalje pojasnio da je prije pokušaja zaključenja Ugovora o zakupu broj 10469 proveden javni natječaj za zakup predmetnog poslovnog prostora te se na taj natječaj javio pored tuženika još jedan ponuditelj. Drugi ponuditelj je sudjelovao s tuženikom u javnom nadmetanju za predmetni poslovni prostor, rezultat kojeg je mjesečna zakupnina u iznosu od 4.970,00 eura bez PDV-a, kao najviša izlicitirana cijena, dok je kao najpovoljniji ponuditelj utvrđen upravo tuženik.

4. Slijedom navedenog, a kako je ranije navedeno, novi Ugovor o zakupu ne proizvodi pravne učinke jer tuženik tvrdi da je iz prisile potpisao takav Ugovor, a takav je Ugovor sukladno pozitivnom zakonodavstvu ništetan i ne proizvodi pravne učinke. Tuženik je sastavio i ovjerio spornu Izjavu te je odbio dostaviti sredstva osiguranja, iako je sam izlicitirao uvjete novog Ugovora o zakupu pa tuženik takvim postupanjem zapravo čini štetu tužitelju na način da sprječava povećanje njegove imovine za iznos razlike između zakupnine definirane Ugovorom o zakupu broj 9139 i kasnije, na javnom nadmetanju, izlicitirane cijene zakupa za predmetni poslovni prostor.

5. Naime, tužitelj ima pravo ubirati zakupninu za predmetni poslovni prostor u visini naknade koju bi ostvario prema redovitom tijeku stvari. Tuženik je svojim postupanjem, odnosno neplaćanjem zakupnine u (većem) iznosu koji je sam izlicitirao, spriječio povećanje imovine tužitelja upravo u visini razlike između ranije ugovorene zakupnine i trenutne cijene zakupa jer je tužitelj zbog bespravnog korištenja poslovnog prostora od strane tuženika onemogućen ubirati zakupninu najmanje u visini one koja je izlicitirana prilikom provođenja javnog natječaja.

6. Razlika između naknade za korištenje poslovnog prostora (koju tuženik plaća) te zakupnine za poslovni prostor temeljem izlicitiranog iznosa zakupnine od strane samog tuženika za period od listopada 2024. do ožujka 2025. iznosi 13.600,05 eura pa to ujedno predstavlja i iznos za koji je tuženik oštetio tužitelja bespravnim korištenjem predmetnog poslovnog prostora.

7. S obzirom na to da je u predmetu koji se vodi pod poslovnim brojem P–514/24 presudom zbog ogluhe odlučeno o istoj tražbini iz prethodnog razdoblja po istom pravnom osnovu, ovom tužbom tužitelj je zatražio isplatu preostalog iznosa koji nije bio obuhvaćen prethodnom presudom, tj. za razdoblje nakon onog obuhvaćenog u predmetu P–514/24.

8. Tužbu s pozivom na podnošenje odgovora na tužbu tuženik je primio 17. svibnja 2025. putem e-oglasne ploče. Naime, tuženiku nije bilo moguće izvršiti dostavu elektroničkim putem na adresu elektroničke pošte sukladno odredbi čl. 133. st. 5. i 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje: ZPP) jer taj tuženik nema adresu elektroničke pošte (nema pristup informacijskom sustavu elektroničke komunikacije). Zato je sud, sukladno odredbi čl. 133. st. 7. ZPP- a, tuženiku dostavu tužbe pokušao izvršiti na adresu sjedišta iz tužbe (koja je istovjetna adresi upisanog sjedišta tuženika u sudskom registru), međutim, dostava se vratila s oznakom "obaviješten nije podigao pošiljku" (stranica 28 i 29 spisa). Sud je potom dostavu tuženiku obavio stavljanjem pismena na e-oglasnu ploču, sukladno odredbi čl. 133. st. 7. ZPP-a te je tuženiku tužba s pozivom na podnošenje odgovora na tužbu dostavljena 17. svibnja 2025. (kako to proizlazi iz podataka u aplikaciji e- spis).

9. S obzirom na to da je tuženiku tužba i poziv na podnošenje odgovora na tužbu uredno dostavljena, da tuženik nije odgovorio na tužbu u roku od 45 dana kako je pozvan te uvažavajući okolnosti prema kojima osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi (s time da je tužitelj na ročištu održanom 28. listopada 2025. dodatno pojasnio kako njegova tražbina predstavlja tražbinu naknade štete koju predstavlja izmakla korist koju trpi na ime razlike između zakupnine koju je tuženik plaćao po prethodnom Ugovoru i koju i dalje plaća te one zakupnine koju je tužitelj trebao ostvarivati prema rezultatima natječaja za zakup poslovnog prostora iz 2023. godine, tj. one zakupnine koju je tuženik sam izlicitirao na javnom natječaju), da činjenice na kojima tužitelj temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti s dokazima koje je tužitelj podnio te da ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da postoje opravdani razlozi koji su spriječili tuženika podnijeti odgovor na tužbu, sud je primjenom odredbe čl. 331. b ZPP-a presudio kao u točki I. izreke presude.

10. Tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a. Tužitelju je odmjeren trošak u iznosu od 500,00 eura na ime troška sastava tužbe (Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – „Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23; dalje: Tarifa), iznos od 250,00 eura za pristup ročištu od 28. listopada 2025. (Tbr. 9. t. 2. Tarife), pripadajući PDV u visini od 187,50 eura (Tbr. 42. Tarife), trošak sudske pristojbe na tužbu u visini od 195,72 eura te na presudu zbog ogluhe u iznosu od 97,86 eura sukladno odredbama Tar. br. 1. i 2. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23), odnosno ukupno 1.231,08 eura. Kamata na trošak parničnog postupka određena je sukladno odredbi čl. 151. st. 2. ZPP-a i čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) . Zato je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

U Rijeci 29. listopada 2025.

Sutkinja:

Ema Brdovčak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.