Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj Gž-140/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Marka Pribisalića kao predsjednika vijeća, Lucije Lasić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Lidije Vojković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Una Zečević Šeparović, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Zečević i drugi iz Zagreba, protiv tuženika HEP-Toplinarstva d.o.o. iz Zagreba, Miševečka 15/a, OIB: 15907062900, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 8819/2021-10 od 22. studenoga 2022., u sjednici vijeća održanoj 29. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8819/2021-10 od 22. studenoga 2022.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je suđeno:

"I. Ovrha određena rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Tihane Sudar iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-1917/2019 od 18. studenog 2019. proglašava se nedopuštenom.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 675,00 kn/89,59 EUR1 sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. studenog 2022.g. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.".

2. Protiv te presude žali se tuženik, pobijajući istu u cijelosti izrijekom zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava kao žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točaka 1) i 3) Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u nastavku ZPP), dok iz žalbe proizlazi da isto pobija i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, a podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Nakon što je prvostupanjska odluka ispitana u granicama ovlaštenja iz članka 365. stavka 2. ZPP, ovaj je sud utvrdio kako u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje žalbeni sud pazi po služenoj dužnosti, a nije ostvarena ni povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11) ZPP, na koju se izrijekom poziva tuženik, jer pobijana presuda nema takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za proglašenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem javne bilježnice Tihane Sudar iz Zagreba poslovni broj Ovrv- 1917/2019 od 18. studenoga 2019. Nije sporno kako se tražbina zbog koje je određena ovrha odnosi na isporučenu toplinsku energiju u razdoblju od veljače do kolovoza 2019. za stan u [adresa], za koji je u evidencijama tuženika kao vlasnica i obveznica plaćanja te usluge navedena tužiteljica.

7. Prvostupanjski je sud kako proizlazi iz obrazloženja pobijane presude utvrdio sljedeće odlučne činjenice:

- da je tuženik 20. ožujka 2015. sa vlasnicima samostalnih uporabnih cjelina na adresi [adresa], zastupanih po ovlaštenom predstavniku suvlasnika SŽ, sklopio Ugovor o potrošnji toplinske energije broj 111004201410, na kojem ugovoru tuženik temelji svoje potraživanje,

- da tužiteljica u vrijeme sklapanja navedenog ugovora, pa tako ni u vrijeme nastanka spornog potraživanja tuženika nije bila upisana kao vlasnica nekretnine (stana) u [adresa], odnosno da je tužiteljica taj stan prodala još 1995. ĆŽ, a ovaj je isti stan 1998. potom prodao ĐŽ,

- da je tužiteljica odjavila prebivalište sa adrese u [adresa], 25. listopada 1996.

8. Navedena činjenična utvrđenja utemeljena su na sadržaju u postupku izvedenih dokaza, osobito sadržaju povijesnog ZK izvatka iz knjige položenih ugovora (stranica 33 do 35 spisa), koji dokaz žalitelj pogrešno ocjenjuje jer iz istog jasno proizlazi da je tužiteljica brisana kao vlasnica 8. rujna 2009., pa utvrđenje prvostupanjskog suda kao pravilna prihvaća i ovaj žalbeni sud, a slijedom tih utvrđenja pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako tužiteljica u razdoblju na koje se odnosi potraživanje tuženika u smislu članka 2. stavka 2. točke 4. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije (Narodne novine broj 35/14 i 129/15), koji su u to vrijeme bili na snazi, nije bila krajnji kupac, pa nije ni obveznik plaćanja usluge za koju je tuženik ispostavio račune temeljem kojih je pokrenuta ovrha. Time je ostvaren žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točke 7. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24 - u nastavku OZ) zbog kojeg je tužiteljica upućena na pokretanje ove parnice, pa je pravilno prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev.

9. Na žalbene navode tuženika treba odgovoriti kako se neosnovano tuženik poziva na obvezu tužiteljice kao vlasnice nekretnine da obavijesti tuženika o promjeni vlasništva, jer je Ugovor o potrošnji toplinske energije temeljem kojeg su ispostavljeni računi na ime tužiteljice sklopljen u vrijeme kada tužiteljica više nije bila vlasnica stana na koji se ti računi odnose, pa time tužiteljica nije ni bila stranka tog ugovora niti je imala bilo kakve obveze prema tuženiku u pogledu predmetnog stana.

10. Zbog izloženih razloga pravilno je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev.

11. Odluka o parničnom trošku pravilno je utemeljena na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP, a obračun tog troška tuženik žalbom nije osporio.

12. Slijedom navedenog, dakle, žalba tuženika nije osnovana, pa je po odredbi članka 368. stavka 1. ZPP presuđeno kao u izreci.

Split, 29. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Marko Pribisalić