REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Povrv-101/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sutkinji Mirjani Sinčić Kocijančić, na temelju prijedloga sudske savjetnice Samanthe Janko, u pravnoj stvari tužitelja PULA HERCULANEA d.o.o. Pula, Trg I. istarske brigade 14, OIB: 11294943436, kojeg zastupa punomoćnica Šanin Gedri Krelja, odvjetnica u Puli, Laginjina 3, protiv tuženika VD, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, bez održavanja rasprave, 29. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Patricije Pucić iz Žminja poslovni broj UPP/OS-Ovrv-878/2023, Ovrv-9685/2023 od 4. siječnja 2024. te se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 472,57 eura (četiristosedamdesetdva eura i pedesetsedam centi) zajedno sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 13,41 eura od 24. ožujka 2021. do isplate,

- na iznos od 13,41 eura od 27. travnja 2021. do isplate,

- na iznos od 13,41 eura od 28. svibnja 2021. do isplate,

- na iznos od 13,41 eura od 25. lipnja 2021. do isplate,

- na iznos od 13,41 eura od 7. kolovoza 2021. do isplate,

- na iznos od 13,41 eura od 3. rujna 2021. do isplate,

- na iznos od 13,41 eura od 1. listopada 2021. do isplate,

- na iznos od 13,41 eura od 28. listopada 2021. do isplate,

- na iznos od 13,41 eura od 25. studenoga 2021. do isplate,

- na iznos od 13,41 eura od 23. prosinca 2021. do isplate,

- na iznos od 13,41 eura od 27. siječnja 2022. do isplate,

- na iznos od 13,41 eura od 24. veljače 2022. do isplate,

- na iznos od 13,41 eura od 24. ožujka 2022. do isplate,

- na iznos od 13,41 eura od 22. travnja 2022. do isplate,

- na iznos od 13,41 eura od 26. svibnja 2022. do isplate,

- na iznos od 13,41 eura od 22. lipnja 2022. do isplate,

- na iznos od 13,41 eura od 22. srpnja 2022. do isplate,

- na iznos od 15,79 eura od 27. kolovoza 2022. do isplate,

- na iznos od 15,79 eura od 28. rujna 2022. do isplate,

- na iznos od 15,34 eura od 26. listopada 2022. do isplate,

- na iznos od 15,79 eura od 26. studenoga 2022. do isplate,

- na iznos od 15,79 eura od 22. prosinca 2022. do isplate,

- na iznos od 15,79 eura od 27. siječnja 2023. do isplate,

- na iznos od 15,81 eura od 25. veljače 2023. do isplate,

- na iznos od 15,81 eura od 25. ožujka 2023. do isplate,

- na iznos od 15,81 eura od 29. travnja 2023. do isplate,

- na iznos od 15,81 eura od 27. svibnja 2023. do isplate,

- na iznos od 15,81 eura od 28. lipnja 2023. do isplate,

- na iznos od 15,81 eura od 28. srpnja 2023. do isplate,

- na iznos od 15,81 eura od 25. kolovoza 2023. do isplate,

- na iznos od 19,82 eura od 23. rujna 2023. do isplate i

- na iznos od 19,82 eura od 25. listopada 2023. do isplate,

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana naknadi trošak postupka u iznosu od 25,00 eura (dvadesetpet eura) zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 29. listopada 2025., pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u svojstvu ovrhovoditelja 15. studenoga 2023. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – izvatka iz poslovnih knjiga radi naplate novčane tražbine u iznosu od 472,57 eura s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa, pa do isplate, zbog čega je javni bilježnik Patricia Pucić iz Žminja 4. siječnja 2024. donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-9685/2023, UPP/OS-Ovrv-878/2023.

2. Protiv predmetnog rješenja o ovrsi ovršenik, sada tuženik, izjavio je prigovor 8. ožujka 2024. u kojem navodi da osporava osnovu predmetne tražbine ističući kako na adresi [adresa] u [adresa] nitko ne živi već godinama te kako tužitelj nije tuženiku pružio uslugu odvoza komunalnog otpada. Također je naveo kako ima stan u [adresa], na adresi [adresa] gdje uredno plaća svoje obaveze.

2.1. Povodom prigovora tuženika, a na temelju članka 282. stavka 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 37/17., 131/20. i 114/22.; dalje: OZ) javni bilježnik je ovom sudu dostavio spis predmeta radi provedbe postupka te je sud rješenjem poslovni broj Povrv-101/2024-2 od 15. svibnja 2024. stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je određena ovrha i postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Uzimajući u obzir da vrijednost osporenog dijela platnog naloga u predmetnom sporu ne prelazi iznos od 1.320,00 eura, to je ocjena ovog suda da se u konkretnom slučaju primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 96/08. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08. – ispravak, 57/11., 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) kojima je uređen postupak u sporovima male vrijednosti, a sve sukladno članku 458. stavku 1. i članku 460. ZPP- a.

4. Podneskom od 12. lipnja 2024. tužitelj se očitovao na prigovor tuženika navodeći da je Zakonom o gospodarenju otpadom ("Narodne novine" broj: 84/21. i 142/23.; dalje: ZGO) propisano da javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada podrazumijeva prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada. Javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada je usluga od općeg interesa te nije komunalna djelatnost sukladno članku 64. ZGO-a. Predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave donosi odluku o načinu pružanja javnih usluga sukladno članku 66. ZGO-a. Prema odredbi iz članka 5. Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada donesenim od strane grada [adresa] uslugu prikupljanja komunalnog otpada i uslugu povezanu s javnom uslugom odnosno odvojeno prikupljanje problematičnog otpada, otpadnog papira, metala, stakla, plastika i tekstila te glomaznog komunalnog otpada na području grada [adresa] obavlja ovdje tužitelj. Korisnik javne usluge sukladno članku 70. ZGO-a na području pružanja usluge je vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge ili stvarni korisnik nekretnine. Navodi da je između tužitelja i tuženika poseban odnos uspostavljen već samom činjenicom što je tuženik vlasnik nekretnine na području na kojem tužitelj pruža komunalne usluge (koju činjenicu tuženik u postupku nije posebno osporio). Kod takvog je odnosa riječ o posebnoj vrsti ugovora o pristupanju, kojeg uređuje odredba iz članka 248. ZOO-a. Po istoj je tuženik mogao sklopiti s tužiteljem zaseban pisani ugovor. Međutim, iako takav zaseban ugovor nije sklopljen, tuženik je morao poštovati sadržaj onoga što je propisano odlukom organa lokalne uprave i samouprave za istu djelatnost. Prenijeto na ovaj slučaj, tuženik je bio u obvezi koristiti tužiteljeve usluge (morao je pristupiti odnosu s tužiteljem), a mora ih plaćati prema uvjetima koji su kod tužitelja važili i za sve druge korisnike. Odredbama ZGO-a, i to člankom 74. stavkom 6., kao i Uredbom o gospodarenju otpadom ("Narodne novine" 50/17. i 84/19.) koja je važila do ukidanja propisano je kada se primjenjuje Izjava o načinu korištenja javne usluge kada se korisnik ne očituje. Tuženik se u svom prigovoru izjasnio kako je zaprimio Izjavu o načinu korištenja javne usluge što je dokaz kako tužitelj korisnicima dostavlja Izjave o načinu korištenja kako bi uredili svoj obveznopravni odnos sukladno ZGO-u. Korisnici javne usluge ovisno o načinu korištenja nekretnine, trajno ili povremeno, u svrhu stanovanja (vlasnici stanova, kuća, nekretnina za odmor) ili u svrhu obavljanja djelatnosti ili druge svrhe, razvrstavaju se u kategoriju korisnika kućanstvo ili korisnika koji nije kućanstvo (drugi izvori komunalnog otpada). Odlukom je određeno kako se cijena javne usluge naplaćuje radi pokrića troškova obavljanja javne usluge. Cijena javne usluge sastoji se od cijene obvezne minimalne javne usluge i cijene javne usluge za količinu predanog miješanog komunalnog otpada. Cijena obvezne minimalne javne usluge je dio cijene javne usluge koju je korisnik dužan platiti davatelju usluge za obračunsko mjesto. Cijena obvezne minimalne javne usluge naplaćuje se za minimalnu javnu uslugu prikupljanja komunalnog otpada i odvojenog prikupljanja otpadnog papira, metala, stakla, plastike, tekstila te glomaznog otpada u okviru javne usluge, a obuhvaća troškove nabave i održavanja opreme za prikupljanje otpada, troškove prijevoza i obrade glomaznog otpada u okviru javne usluge, troškove vođenja propisanih evidencija i izvješćivanje u vezi sa javnom uslugom. Cijena obvezne minimalne javne usluge određuje se cjenikom davatelja usluge i mora biti zasebno iskazana na računu za pruženu javnu uslugu. Cijene javne usluge za količinu predanog miješanog komunalnog otpada predstavlja količinu otpada koji je proizveo korisnik sukladno evidenciji i zaduženju. Tuženik je kao korisnik dužan sukladno Zakonu plaćati uslugu odvoza otpada te je navedeno kako spada u kategoriju korisnika kućanstvo. Tuženiku je obračunata usluga za korisnika kućanstvo prema zaduženom zajedničkom spremniku. Obračun količine predanog otpada u skladu je s cjenikom davatelja usluge. Tužitelj redovito vrši odvoz otpada što dokazuje dostavom evidencije odvoza spremnika.

5. Tuženik je u svojem očitovanju na podnesak tužitelja ponovno istaknuo da u kući na predmetnoj adresi nitko ne živi već godinama i da tužitelj nije odvozio nikakav otpad, a kao prilog tom podnesku dostavlja odluku Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-815/2022-2 od 30. ožujka 2022. i predlaže da sud u ovom postupku odluči na jednak način.

6. Tijekom postupka sud je pročitao cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu predmeta, i to: ispis otvorenih stavaka od 15. studenoga 2023. (listovi 35-36 spisa), evidencije odvoza (listovi 67-79 spisa), Odluku o izmjenama i dopunama Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada [adresa] ("Službene novine Grada Pule-Pola" broj: 6/23.) (listovi 80-96 spisa), Opći uvjeti ugovora o korištenju javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada (listovi 97-119 spisa), Odluku o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada [adresa]-Pola ("Službene novine Grada Pule-Pola" broj: 3/22.) (listovi 120-150 spisa), Cjenik javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog i biorazgradivog komunalnog otpada (listovi 151-157 spisa), Izjavu o načinu korištenja javne usluge (listovi 158-159 spisa), račune (listovi 160-206 spisa) te rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-815/2022-2 od 30. ožujka 2022. (listovi 246-249 spisa).

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Člankom 461.a stavka 3. ZPP-a propisano je da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak, dok je stavkom 4. istog članka propisano da će sud u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog stranke za održavanje ročišta nije dopuštena posebna žalba.

8.1. U konkretnom slučaju stranke nisu predložile održavanje ročišta, a sud nije ocijenio da je to potrebno radi provođenja dokaznog postupka jer su čitanjem materijalne dokumentacije koja se nalazi u spisu utvrđene sve odlučne činjenice za ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati dugovani iznos s osnova dospjelog, a neplaćenog potraživanja za pruženu uslugu odvoza otpada u iznosu od 472,57 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa, pa do isplate.

10. Nije sporno da je tuženik vlasnik posebnog dijela nekretnine na adresi [adresa]. Sporna je osnova potraživanja odnosno je li tužitelj uopće pružio tuženiku predmetnu uslugu.

11. Odredbom članka 70. ZGO-a propisano je da je korisnik javne usluge na području pružanja usluge (dalje: korisnik usluge) vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge ili stvarni korisnik nekretnine. Nadalje u članku 70. stavku 4. ZGO-a propisane su obveze korisnika, među kojima je i obveza koristiti javnu uslugu na području na kojem se nalazi nekretnina korisnika usluge na način da proizvedeni komunalni otpad predaje putem zaduženog spremnika. Korisnik usluge na isti je način definiran u članku 7. Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Pule-Pola (dalje: Odluka), dok je u članku 8. stavku 1. točki 1. Odluke propisana obveza korisnika na korištenje javne usluge.

12. Dakle, korištenje i plaćanje komunalnih usluga predstavlja zakonsku obvezu vlasnika, odnosno korisnika nekretnine. Tuženik u tijeku postupka nije sporio da bi bio vlasnike nekretnine na adresi [adresa], već je samo naveo kako na toj adresi ne živi nitko već godinama. Međutim, takav navod tuženik ničime nije dokazao. Naprotiv, uvidom u podatke Jedinstvenog registra osoba Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske utvrđeno je da tuženik na adresi [adresa] u [adresa] ima prijavljeno prebivalište od 22. lipnja 1987., pa do danas, iz čega proizlazi da je isti prebivao na toj adresi i u utuženom razdoblju. S druge strane, odredbom iz članka 9. stavka 1. Odluke propisano je da nekretninu koja se trajno ne koristi predstavlja ona nekretnina koja se u razdoblju od najmanje 12 mjeseci ne koristi za stanovanje ili nije pogodna za stanovanje, boravak ili obavljanje djelatnosti, odnosno nije useljiva. Stavkom 2. istog članka propisano je da se trajno nekorištenje nekretnine utvrđuje na temelju očitovanja vlasnika nekretnine, a dokazuje temeljem podataka očitanja mjernih uređaja za potrošnju električne energije ili plina ili pitke vode ili na drugi odgovarajući način uključujući očevid lokacije. Stavkom 3. istog članka propisano je da se trajno nekorištenje nekretnine smatra ako je potrošnja struje manja od 6kwh godišnje i potrošnja vode do 2 m3 (kubika) godišnje. Kako tuženik nije postupio sukladno prethodno citiranim odredbama, to se ne može zaključiti da se predmetna nekretnina ne koristi.

13. Što se tiče sklapanja ugovora o isporuci komunalnih usluga s pružateljem usluge, valja ukazati na odredbu iz članka 283. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21.; dalje: ZOO), kojom je propisano da ako je netko po zakonu obvezan sklopiti ugovor, zainteresirana osoba može zahtijevati da se takav ugovor bez odgađanja sklopi. Odredbe propisa kojima se, djelomično ili u cijelosti, određuje sadržaj ugovora sastavni su dijelovi tih ugovora te ih upotpunjuju ili stupaju na mjesto ugovornih odredbi koje nisu u skladu s njima. S time u vezi, člankom 18. Odluke propisano je da se Ugovor o korištenju javne usluge smatra sklopljenim kad korisnik usluge dostavi davatelju usluge Izjavu o načinu korištenja javne usluge ili prilikom prvog evidentiranog korištenja javne usluge ili zaprimanja na korištenje spremnika za primopredaju miješanog komunalnog otpada, u slučaju kada korisnik usluge ne dostavi davatelju usluge Izjavu o načinu korištenja javne usluge.

14. Sukladno navedenome, a kako u konkretnom slučaju tuženik nije tužitelju kao davatelju usluge dostavio Izjavu o načinu korištenja javne usluge, ugovor se smatra sklopljenim prilikom prvog evidentiranog korištenja javne usluge.

14.1. Čitanjem evidencija o odvozu spremnika utvrđeno je da su u istima navedeni šifra objekta 012236, obveznik plaćanja GD, datum i točno vrijeme pražnjenja spremnika, udio, broj spremnika, litraža, vrsta otpada te kamion kojim je izvršeno pražnjenje i odvoz. Dakle, sud je nedvojbeno utvrdio da se pražnjenje spremnika čiji korisnik je ovdje tuženik vršilo učestalo u utuženom razdoblju od 1. ožujka 2021. do 30. rujna 2023.

15. Iako tuženik nije osporio visinu potraživanja, valja reći kako je pregledom računa utvrđeno da je tužitelj ispravno obračunao visinu naknade za uslugu, sukladno Općim uvjetima i Cjeniku.

16. Odluka o plaćanju zatezne kamate na iznos glavnice osnovana je u cijelosti s obzirom na to da je tuženik zakasnio s ispunjenjem novčane obveze, sve sukladno članku 29. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.; dalje: ZOO), pa je stoga dužan platiti zatezne kamate koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa, pa do isplate.

16.1. Visina stope zateznih kamata određena je pozivom na odredbu iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.

17. Zbog svega navedenog, a primjenom članka 451. stavka 3. ZPP-a odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

18. Odluka iz točke II. izreke presude temelji se na odredbi iz članka 154. stavka 1. ZPP-a. Naime, tom je odredbom propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

19. Tužitelju je priznat trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 25,00 eura prema članku 6. Pravilnika o nagradi i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj: 8/11., 112/12., 114/12. i 131/20.). Na taj iznos postupovnog troška tužitelju pripadaju zatezne kamate od presuđenja, to na temelju članka 151. stavka 3. ZPP-a.

20. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Pula-Pola, 29. listopada 2025.

Sutkinja:

Mirjana Sinčić Kocijančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od primitka iste. Žalba se podnosi pisano, u 3 istovjetna primjerka (osim ako se podnosi elektroničkom komunikacijom), putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (članak 467.a ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju po punomoćnici, uz sudsku pristojbu na presudu

2. Tuženiku