Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama-Buie

Buje, Istarska 1

Repubblica di Croazia

Tribunale Comunale di Pisino

Sezione distaccata di Buje-Buie

Buie, Via dell’ Istria 1

Poslovni broj P-263/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R  J  E  Š  E  N J  E

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama – Buie, po sutkinji Margareti Vivoda, u pravnoj stvari tužiteljice FČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Alma Kulenović, odvjetnica u Puli, protiv tuženice PRIVREDNE BANKE ZAGREB d. d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, koju zastupaju punomoćnici iz ČČ, Mandić, Stanić & Partneri d. o. o., odvjetničko društvo u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 30. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice Alme Kulenović, odvjetnice u Puli i zamjenice punomoćnika tuženika Tine Montak, odvjetnice u Bujama, 29. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu br. 9010581194 od 8. lipnja 2005. sklopljenog između tuženika PRIVREDNE BANKE ZAGREB d. d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, kao kreditora - založnog vjerovnika, tužiteljice FČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnice kredita, i pok. AČ iz [adresa], kao založnog dužnika, i to sljedeće odredbe:

- odredba čl. 1. Ugovora u dijelu koji glasi: „...koji odgovara protuvrijednosti od 77.000,00 CHF (slovima: sedamdesetsedamtisuća CHF) po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita.“

- odredba čl. 4.2. Ugovora u dijelu koji glasi: „Kamata se obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom) sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima.“

- odredba čl. 5. Ugovora u dijelu koji glasi: „Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate.“

- odredba čl. 6. Ugovora u dijelu koji glasi: „Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate.“

- odredba čl. 7.2. Ugovora u dijelu koji glasi: „...u iznosu od 77.000,00 CHF (slovima: sedamdesetsedamtisuća CHF)... otplaćuju se u 360 (slovima: tristošezdeset) jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora.“

- odredba čl. 12.9. Ugovora u dijelu koji glasi: „Potpisom ovog Ugovora Korisnik kredita i Založni dužnik izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjena tečaja CHF, te potvrđuju da ih je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF.“

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici, po osnovi stečenog bez osnove zbog ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, isplati ukupan iznos od 5.895,93 eura (pet tisuća osamsto devedeset pet eura devedeset tri centa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 30. rujna 2015. do 31. prosinca 2022., za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici, po osnovi neplaćene zakonske zatezne kamate na razliku anuiteta zbog rasta tečaja, isplati ukupan iznos od 1.462,65 eura (tisuću četiristo šezdeset dva eura šezdeset pet centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 30. rujna 2015. do 31. prosinca 2022., za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici, po osnovi razlike između preostale glavnice kredita utvrđene prilikom konverzije i preostale glavnice po početnom otplatnom planu, isplati ukupan iznos od 2.480,30 eura (dvije tisuće četiristo osamdeset eura trideset centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 30. rujna 2015. do 31. prosinca 2022., za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

r i j e š i o  j e

V. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.836,99 eura (dvije tisuće osamsto trideset šest eura devedeset devet centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 29. listopada 2025. do isplate u cijelosti po kamatnoj stopi, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

VI. Nalaže se Republici Hrvatskoj da punomoćnici tužiteljice Almi Kulenović, odvjetnici u Puli, iz sredstava državnog proračuna isplati iznos od 169,00 (sto šezdeset devet) eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 29. listopada 2025. do isplate u cijelosti po kamatnoj stopi, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

VII. U preostalom dijelu odbija se zahtjev punomoćnice tužiteljice za naknadu

troškova prijevoza.

VIII. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi je navela da su tuženik kao kreditor, tužiteljica kao korisnica kredita i treća osoba kao založni dužnik sklopili su Ugovor o kreditu br. 9010581194 od 8. lipnja 2005. kojim se tuženik obvezao tužiteljici staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 77.000,00 CHF. Deset godina kasnije iste su stranke sklopile Dodatak ugovoru o kreditu br. 9010581194 od 10. prosinca 2015.

1. 1. Zaključen Ugovor o kreditu sadrži ništetne ugovorne odredbe jer je u fazi pregovora i sklapanja Ugovora tužiteljici od strane tuženikovih zaposlenika predočeno da je riječ o najboljoj opciji zaduživanja. Istovremeno, tuženik nije informirao tuženicu o općem riziku vezanom za ugovaranje valutne klauzule, o činjenici da je rizik intervalutnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za CHF neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za euro, da je rast tečaja CHF gotovo potpuno izvjestan te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Tužiteljica zbog navedenog nije bila svjesna rizika kojim se izlaže sklapanjem predmetnog ugovora. Tužiteljica nije utjecala, niti je mogla utjecati na sadržaj ugovorne odredbe kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak, niti joj je u trenutku sklapanja ugovora s tuženikom bilo poznato postojanje rizika koji time preuzima. S druge strane, tuženiku je svakako bilo poznato, a što proizlazi iz obrazloženja presude Visokog trgovačkog suda RH u kako to čini u odnosu na euro te da je rast švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja eurozone u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu bio izvjestan. Također, tuženiku je itekako bilo poznato da je uz valutnu klauzulu u CHF vezan rizik „valute utočišta“ koji ne postoji kod valutne klauzule u eurima, o čemu također nije obavijestio tužiteljicu. Naime, kao tzv. „valuta utočišta“, CHF je sigurna za ulagače, uključujući tuženika, jer nema rizika smanjenja vrijednosti, ali postoji mogućnost njegova povećanja. Upravo stoga je krajnje nepovoljan za korisnike kredita čija je obveza vezana uz kretanje te valute, iako istovremeno ne ostvaruju primanja u toj valuti, već u kunskoj valuti. Time je rizik CHF kao tzv „valute utočišta“ preuzela samo tužiteljica, ne znajući pritom za sav opisani rizik. Tuženik je preuzeo samo opći rizik valutne klauzule, koji je u ovom slučaju bio neznatan te je svoja potraživanja osigurao većim brojem sredstava osiguranja, dok je tužiteljica na razdoblje od 360 mjeseci (30 godina) preuzela sav rizik valutne klauzule, bez kompenzacije takvog rizika.

1. 2. Ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi nije otklonjena time što su ugovorne strane dana 10. prosinca 2015. godine sklopile Dodatak. Iz sadržaja tog Dodatka ne proizlazi zaključak da su sklapanjem istog ugovorne strane ugasile obvezu iz Ugovora. Naime, u odredbi čl. 11. Dodatka izričito stoji da ''sve ostale odredbe iz Osnovnog ugovora koje ovim Dodatkom nisu mijenjane, ostaju i dalje na snazi i primjenjuju se s odredbama ovog Dodatka'', dok su Dodatkom izmijenjene samo pojedine odredbe Ugovora pa je jasno vidljivo da obveza iz tog osnovnog ugovora nije prestala. Sklapanjem Dodatka ugovorne stranke nisu obnovile raniju obvezu iz glavnog Ugovora jer se sukladno čl. 146. ZOO-a obnova obveze ne predmnijeva. Ako ugovorne strane nisu izrazile namjeru da ugase postojeću obvezu kad su stvarale novu, prijašnja obveza ne prestaje, već postoji i dalje pored nove, tj. obnova mora biti izričita te sukladno čl. 145. st. 1. ZOO-a nova obveza mora imati različitu činidbu ili različitu pravnu osnovu, što ovdje nije slučaj. Dodatkom nije riješeno pitanje preplaćenih ugovornih kamata i tečaja CHF u odnosu na valutu kune prije provođenja konverzije, niti su istim razriješene ugovorne obveze koje proizlaze iz ništetnosti ugovornih odredbi osnovnog ugovora. Tužiteljica se predmetnim dodatkom nije odrekla potraživanja na temelju ništetnih ugovornih odredbi.

1. 3. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže sudu donošenje presude kao u izreci.

2. Tuženik je u cijelosti osporio tužbu.

2. 1. Tuženik prvenstveno ističe da se u ovom predmetu radi o kreditu koji je konvertiran sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (ZID ZPK) koji je stupio na snagu 30. rujna 2015. Nakon stupanja na snagu ZID ZPK, te nakon prihvaćanja konverzije od strane korisnika kredita, ugovorne strane ne mogu na temelju instituta stjecanja bez osnove, potraživati isplate temeljem pravila stjecanja bez osnove jer smisao i svrha instituta stjecanja bez osnove jest da svaka strana vrati ono što je primila. U ovom slučaju, kako se obavlja vraćanje „preplate“ određeno je ZID ZPK-om odnosno novim ugovorom sklopljenim u skladu s tim Zakonom. Predmetni Dodatak ugovoru o kreditu u cijelosti je usklađen s prisilnim zakonskim odredbama i propisanom metodologijom obračuna konverzije. Sklapanjem i izvršavanjem navedenog Dodatka, tužitelj je izrazio svoju volju da se odnosi među strankama reguliraju upravo na način kako je sadržano u navedenom Dodatku. Nadalje, tuženik ističe kako je u potpunosti informirano tužitelja o svim parametrima konverzije. Naime, za potrebe provjere izračuna konverzije tuženik je sukladno čl. 19d ZID ZPK izradio kalkulator na temelju kojeg je izračunata konverzija, a koji kalkulator uključuje detaljan pregled izračuna svih elemenata izračuna konverzije sukladno članku 19.c ZID ZPK, te ga je učinio dostupnim svakom pojedinom potrošaču preko svojih mrežnih stranica, pa tako i tužitelju, a kojem kalkulatoru je svaki potrošač mogao pristupiti preko svog osobnog identifikacijskog broja.

2. 2. Utuženi iznosi već su obuhvaćeni u izračunima na temelju kojih je sklopljen Dodatak. Tuženik je sve uplate tužitelja evidentirao i preračunao u valutu EUR. Dakle, zatraženi iznosi obuhvaćeni su u novim obračunima i novim otplatnim planovima. Tužitelj je kroz konverziju restituiran na jedan način i to na zakonom propisan način, a sada u tužbi traži restituciju na potpuno drugi način.

2. 3. Tuženik smatra da bi tužitelj, ukoliko smatra da nije u cijelosti restituiran kroz konverziju kredita, trebao dokazati da su odredbe Dodatka ugovoru o kreditu ništetne, te tek ukoliko sud utvrdi da iste jesu ništetne, tek tada bi se moglo raspravljati o eventualnoj isplati temeljem utvrđenih ništetnih odredbi Dodatka ugovora o kreditu. Presude proizašle iz kolektivnog spora za zaštitu potrošača ne bave se odredbama Dodatka ugovora o kreditu, niti je navedenim presudama utvrđeno da su ništetne odredbe iz Dodatka. Dodaci su sklapani na potpuno drugačiji način od osnovnih ugovora i uvažavajući sva događanja i sve zakonske izmjene i obveze banaka po pitanju odredbi koje se tiču promjenjivosti kamatne stope i tečaja CHF. Valutna klauzula, osim što je izričito dopuštena i predviđena odredbama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, dalje u tekstu: ZOO) nije „nečija špekulacija“, već se radi o politici monetarne vlasti te uvjetovanosti valutnom strukturom štednih depozita velike većine hrvatskih štediša.

2. 4. Tuženik je istaknuo prigovor zastare potraživanja tužitelja.

2. 5. Slijedom navedenog, tuženik predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice te naložiti tužiteljici da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak.

3. Radi utvrđenja relevantnih činjenica sud je u postupku proveo dokaze čitanjem Ugovora o kreditu od 8. lipnja 2005. (str. 10 – 16 spisa), Dodatka Ugovora o kreditu broj 9010581194 od 10. prosinca 2015. (str. 17 – 22 spisa), otplatne tablice (str. 23 – 29 spisa), plana otplate (str. 30 – 45 spisa), knjigovodstvene kartice (str. 46 – 112 spisa), pregled uplata po kreditu (str. 113 – 116 spisa), nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Elvisa Tomana od 25. travnja 2025. (str. 110 – 123 spisa) te je saslušana tužiteljica.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Među strankama nije sporno da su tužiteljica, kao korisnica kredita, i tuženik, kao kreditor, 8. lipnja 2005. zaključili Ugovor o kreditu broj: 9010581194, potvrđen kod javne bilježnice Mirne Pliško u Puli, pod br. OU-461/05-1 od 16. lipnja 2005., a kojim je tužiteljici odobren kredit u iznosu 77.000,00 švicarskih franaka u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste banke na dan korištenja kredita. Nije sporno da su tužiteljica i tuženik 10. prosinca 2015. zaključili Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9010581194.

6. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva tužiteljice te je li nastupila zastara potraživanja tužiteljice.

7. Tužiteljica ima pravni interes za podnošenje predmetne tužbe jer se tužiteljica kao potrošač, sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu broj 9010581194 od 10. prosinca 2015., nije odrekao prava na utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli iz Ugovora o kreditu broj: 9010581194 od 8. lipnja 2005.

8. Takav stav izražen je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Rev- 2868/2018-2 od 12. veljače 2019.

9. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., pravomoćno je presuđeno da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštene ugovorne odredbe kojima je ugovorena valutna klauzula koja je visinu obveze vezala uz tečaj kune za švicarski franak. Utvrđeno je da su navedene odredbe o valutnoj klauzuli nepoštene budući da se o njima nije pojedinačno pregovaralo te da su suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, stoga se radi o ništetnim ugovornim odredbama. Ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli ne znači i ništetnost cijelog ugovora o kreditu jer ugovor može opstati i bez tih odredbi pri čemu se visina tečaja švicarskog franka prema tečaju na dan isplate ugovora o kreditu.

9. 1. Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci posl. br. broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio je utvrđenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske da je tuženik, u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008., u ugovorima o potrošačkom kreditiranju koristio nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli.

10. Navedene presude donijete su povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnijete na temelju čl. 502. a - 502.h Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 25/13) i čl. 131. - 141.b Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 79/09, 89/09) te su subjektivne granice njezine pravomoćnosti proširene na sve fizičke i pravne osobe čije interese štiti udruga za zaštitu potrošača koja je podnijela tužbu.

11. U skladu s tim se tužiteljica, kao korisnica kredita, u ovoj parnici može pozivati na spomenuta utvrđenja iz tih presuda prema kojima su povrijeđeni njezini interesi time što je na osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli koja je visinu obveze vezala uz tečaj kune za švicarski franak, vršila isplate većih anuiteta u odnosu na anuitete iz otplatnog plana sastavljenog u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.

12. Tužiteljica je u svom iskazu navela da je kredit uzela 2005., a u pitanju je bio stambeni kredit za kupnju jednog potkrovlja sa bivšim suprugom. Kredit je bio u iznosu od 77.000,00 CHF na rok od 30 godina. Njezina plaća je u to vrijeme iznosila oko 4.000,00 kuna i bila je zaposlena u osnovnoj školi Giuseppine Martinuzzi u Puli, gdje radi i danas. Rata je u početku iznosila oko 1.800 kuna i tužiteljica je bila spremna toliko odvajati za kredit. To je bio njezin prvi i jedini kredit. Bila je informirana da se kamata može mijenjati, ali nije bila informirana da se kamata može mijenjati tako puno. Ne zna što znači pojam valutna klauzula. Tužiteljica je znala da se tečaj također može mijenjati ali nije znala da se može toliko mijenjati. Rata kredita znala je ići i do 3.000 kuna. Nitko ju o tome da će rata toliko narasti nije informirao. Nikada ne bi uzela kredit da je znala što će se dešavati. U međuvremenu je rodila još jedno dijete, bila je na porodiljnom. Misli da joj nitko ni nije ponudio kredit u eurima, već su “gurali” kredit u CHF. Konverziju je napravila da joj prestane toliko rasti rata i euro je bio ipak stabilniji. Otkad je napravljena konverzija rate više ne variraju. Ova situacija sa kreditom utjecala je na kvalitetu njezinog života. U to vrijeme je imala dvoje male djece, a na porodiljnom su joj primanja bila prepolovljena. Danas je razvedena te ona i njezin bivši suprug plaćaju svaki pola rate. Javni bilježnik im je objasnio kratko odredbe kredita. Nije ni na jedan način mogla utjecati na sadržaj ugovora o kreditu. Pročitala je ugovor i razumjela ga. To joj je bio prvi i zadnji kredit. Ukratko su joj objasnili odredbe.

13. Ugovor o kreditu broj: 9010581194 od 8. lipnja 2005. predstavlja potrošački ugovor te je sklopljen u razdoblju na koje se odnose utvrđenja iz kolektivnog spora. Stoga se i na taj ugovor odnose presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P 1401/2012 od 4. srpnja 2013. i presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.

14. Protivno navodima tuženika, u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom koja je visinu obveze vezala uz tečaj kune za švicarski franak nije potrebno ponovno utvrđivati jesu li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne s obzirom na to da na temelju čl. 502. c. ZPP-a i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14 i 110/15, dalje: ZZP/14) postoji vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Takav pravni stav zauzeo je u svojim odlukama Vrhovni sud Republike Hrvatske posl. br. Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. i posl. br. 18/2018 od 26. svibnja 2020.

15. Tužiteljica i tuženik sklopili su Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9010581194 od 10. prosinca 2015. Predmetni Dodatak skloljen je na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/2015., dalje: ZID ZPK). Stav je ovoga suda da predmetna konverzija odnosno sklapanje Dodatka Ugovoru o kreditu nije od značaja za predmetni tužbeni zahtjev tužitelja budući da se niti odredbama ZID ZPK-a, a niti sklopljenim Dodatkom ne navodi, niti ugovara, način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima ugovarala valutna klauzula u CHF, kao što se ne navodi, niti ugovara, na koji način bi se trebalo riješiti eventualna ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli švicarskog fraka iz osnovnog ugovora, a niti je tužiteljica u trenutku konverzije znala da će ugovorna odredba koja se konvertira, odnosno mijenja, kasnije biti utvrđena ništetnom, a osim toga i tužba se temelji na tvrdnji kako učinci konverzije nisu u potpunosti anulirali posljedice onog što je do konverzije plaćeno temeljem nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi.

16. Ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, u skladu s čl. 326. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO), osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje čl. 326. st. 2. ZOO-a.

17. Vrhovni sud Republike Hrvatske je nakon provedenog oglednog postupka donio rješenje, broj Gos 1/2019-36, od 04. ožujka 2020., kojim je utvrđeno da Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK-a ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli.

18. Vještak Elvis Toman je u nalazu i mišljenju od 25. travnja 2025. utvrdio da:

- pozitivna preplata između izvršenih uplata po tužiteljici i uplata koje bi tužiteljica bila dužna vršiti od dana dospijeća svake pojedine obveze do dana izračuna konverzije, a koja razlika proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog na dan plaćanja svake pojedine obveze i početnog tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita iznosi 44.422,90 kuna,

- zakonske zatezne kamate po svakoj preplati do 30.09.2015. utvrđene su u ukupnom iznosu od 17.419,73 kuna,

- iznos preplate utvrđen Aneksom uz Ugovor o kreditu iznosi 6.399,38 kuna,

- razlika ukupne zakonske zatezne kamate i iznos preplate utvrđen Aneksom uz Ugovor o kreditu iznosi 11.020,35 kuna,

- u odnosu na početni tečaj kredita i prvotno ugovorenu kamatnu stopu, razlika između nedospjele glavnice kredita s valutnom klauzulom u EUR definiranoj od strane tuženika u postupku konverzije kredita na dan 30. rujna 2015. obračunate prema srednjem tečaju kreditora i stanja nedospjele glavnice kredita s valutnom klauzulom u CHF prema prvobitno ugovorenoj kamati te obračunato primjenom početnog tečaja iznosi 18.687,85 kuna.

18. 1. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka. Na osnovu nalaza i mišljenja vještaka financijske struke, tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev podneskom od 25. lipnja 2024.

18. 2. Podneskom od 16. svibnja 2025. tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka. Smatra da zbog provedene konverzije tužiteljica nema pravo na nikakvu restituciju te da nije moguće zanemariti negativne vrijednosti odnosno razdoblja otplate kredita u kojima je tečaj CHF-a bio manji od početno ugovorenog jer je u tim razdobljima tužiteljica plaćala novčane iznose koji su bili manji od iznosa koje potražuje tužbom.

18. 3. Vještak je na ročištu od 30. rujna 2025. usmeno iznio nalaz i mišljenje te je u cijelosti ostao kod pisanog nalaza i mišljenja. Primjedbe tuženika na nalaz i mišljenje vještaka iz podneska od 16. svibnja 2025., ovaj sud je ocijenio kao pravnim pitanjima o kojima treba odlučiti sud, a ne o kojima bi trebao iskazivati vještak. Stoga, sud na te okolnosti nije tražio posebno očitovanje vještaka.

18. 4. Stoga je ovaj sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Elvisa Tomana od 25. travnja 2025. jer je vještak u okviru zadanog zadatka svoj nalaz i mišljenje obrazložio na jasan i detaljan način te je na jasan i pregledan način prikazao obračun za cijelo razdoblje otplate kredita, a sud nije pronašao nikakve nelogičnosti, proturječnosti niti pristranosti u izrađenom nalazu i mišljenju.

19. U skladu s čl. 1111. ZOO-a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

20. Kako su ugovorne odredbe Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli ništetne, tuženik je dužan vratiti tužiteljici utuženi iznos zbog ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, po osnovi zakonske zatezne kamate na razliku anuiteta zbog rasta tečaja te po osnovi razlike između preostale glavnice kredita utvrđene prilikom konverzije i preostale glavnice po početnom otplatnom planu.

21. Tužiteljica je zatražila i zakonske zatezne kamate tekuće od 30. rujna 2015., a koje joj je tuženik dužan naknaditi, u skladu s čl. 1115. ZOO-a. Stopa zakonskih zateznih kamata propisana je u čl. 29. ZOO-a. Dana 1. kolovoza 2015. godine stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 78/15) kojim je u čl. 3. izmijenjen čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08) na način da se stopa zateznih kamata određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, osim glede odnosa iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava gdje se ta stopa uvećava za pet postotnih poena. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 114/22. i 156/22.) čl. 2. izmijenjen čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08. i 78/15.) na način da se stopa zateznih kamata određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena. Stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 155/2023) 30. prosinca 2023., čl. 1. izmijenjen je čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 78/15., 114/22. i 156/22.) na način da se stopa zateznih kamata određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

22. Prigovor zastare tuženika nije osnovan.

22. 1. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO-a, kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Takav stav je izražen u pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.

22. 2. Kako je kolektivni spor u kojem je utvrđena ništetnost ugovorenih odredbi o valutnoj klauzuli pravomoćno okončan donošenjem odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. to do dana podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari 14. lipnja 2023. nije protekao opći zastarni rok od pet godina. Stoga nije nastupila zastara prava potraživanja tužiteljice po osnovi preplaćenih iznosa na temelju ništetnih ugovorenih odredbi o valutnoj klauzuli.

23. Slijedom svega navedenog, naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznose uvećane za zakonske zatezne kamate, sve kako je navedeno u izreci presude.

24. Obje stranke podnijele su zahtjeve za naknadu troškova postupka.

24. 1. Na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi parnične troškove. Na temelju čl. 155. st. 1. ZPP-a sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje postupka.

24. 2. U skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/2022. i 126/2022., dalje: OT) i čl. 155. ZPP-a tužiteljici su priznati troškovi zastupanja kod sastava tužbe u visini od 100 bodova (tar. br. 7. t. 1. OT), sastava podnesaka od 7. studenoga 2024., 21. srpnja 2025. i 30. srpnja 2025. u visini od po 100 bodova (tar. br. 8. t. 1. u vezi s tar. br. 7. t. 1. OT) i troškovi zastupanja na ročištima 30. listopada 2024.,6. svibnja 2025., 17. lipnja 2025., 23. srpnja 2025. i 30. rujna 2025. u visini od po 100 bodova (tar. br. 9. t. 1. u vezi s tar. br. 7. t. 1. OT), sve uvećano za PDV od 25 %. Tužiteljici je priznat trošak sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od po 136,45 eura te trošak financijskog vještačenja u iznosu 450,54 eura, dok će se ostatak neutrošenog predujma uplaćenog za vještačenje vratiti tužiteljici.

24. 3. Tužiteljici nije priznat trošak zatražene sudske pristojbe na presudu u visini od 136,45 eura budući da je tužiteljica oslobođena od plaćanja pristojbe na temelju čl. 11. st. 1. t. 20. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine br. 118/2018. i 51/2023.).

24. 4. Dakle, tužiteljici je priznat trošak u visini od 2.836,99 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 29. listopada 2025. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.).

24. 5. Tuženiku koji je izgubio parnicu ne pripada pravo na parnični trošak.

25. Punomoćnica tužiteljice zatražila je i naknadu troškova delegacije predmeta i to za putne troškove za pristup na ročište od 30. listopada 2024., 6. svibnja 2025., 17. lipnja 2025., 23. srpnja 2025. i 30. rujna 2025.

25. 1. Prema odredbi čl. 11. st. 1. i st. 2. Zakona o sudovima ("Narodne novine" br. 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22., 16/23. 155/23. i 36/24.) predsjednik zajedničkog neposredno višeg suda će odrediti da u pojedinoj vrsti predmeta postupa drugi stvarno i mjesno nadležni sud, ako sud koji je po zakonu stvarno i mjesno nadležan zbog velikog broja predmeta koje ima u radu ne može u razumnom roku raspraviti te predmete i donijeti odluku, zbog postizanja ravnomjerne opterećenosti sudova ili zbog promjena u stvarnoj i mjesnoj nadležnosti sudova. Prijedlog za donošenje rješenja iz stavka 1. ovog članka mogu dati predsjednik suda i ministar nadležan za poslove pravosuđa. Predsjednik zajedničkog neposredno višeg suda odredit će rješenjem koji se predmeti ustupaju na suđenje drugom stvarno i mjesno nadležnom sudu. U st. 4. i 5. istog članka propisano je da u slučaju iz stavka 2. ovoga članka strankama i njihovim punomoćnicima pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza. Odvjetnicima pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza i pravo na naknadu troškova za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja određeni Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ako putovanje do drugog suda i natrag do mjesta ureda traje duže od tri sata. Naknada troškova iz stavka 4. ovoga članka isplatit će se na teret državnog proračuna, u dijelu u kojem su ti troškovi veći od onih koje bi stranke imale da se postupak vodi pred mjesno nadležnim sudom.

25. 2. Rješenjem Ureda predsjednika Županijskog suda u Puli - Pola, broj 31 Su- 83/2024-3 od 9. veljače 2024., ispravljeno rješenjem broj 31 Su-83/2024-5 od 13. veljače 2024. Općinski sud u Puli – Pola ustupio je predmetni parnični postupak Općinskom sudu u Pazinu.

25. 3. Sud je o zahtjevu za naknadu troškova delegacije odlučio u dijelu u kojem su ti troškovi bili veći od onih koje bi punomoćnica tužiteljice imala da se postupak vodio kod mjesno nadležnog Općinskog suda u Puli - Pola, odnosno razmotrio je udaljenost između [adresa] i ove stalne službe. Sud je prihvatio zahtjev punomoćnice tužiteljice za naknadu putnih troškova, ali prema cijenama javnog prijevoza, s obzirom da Zakon o sudovima ne predviđa pravo punomoćnika i stranaka na naknadu putnih troškova nastalih korištenjem vlastitog automobila prema prijeđenim kilometrima i naknadu troškova cestarine za vožnju autocestom.

25. 4. Prema javno objavljenom cjeniku Arriva d. o. o., cijena autobusne putne karte na relaciji [adresa] – [adresa] – [adresa], budući da nema direktne autobusne linije [adresa] – [adresa], u jednom smjeru iznosi 16,90 eura, odnosno u oba smjera 33,80 eura.

25. 5. Slijedom navedenog, putni troškovi nastali zbog delegacije predmeta za punomoćnicu tužiteljice za pet ročišta iznose ukupno 169,00 eura.

25. 6. Preko dosuđenih troškova delegacije predmeta, sud je odbio zahtjev punomoćnice tužiteljice kao neosnovan.

26. Slijedom navedenog, na temelju čl. 325. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci presude. U Bujama – Buie 29. listopada 2025.

Sutkinja

Margareta Vivoda

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana objave presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu odluke odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu odluke.

Dna:

1. Pun. tužiteljice,

2. Pun. tuženika,

3. Republika Hrvatska, putem ODO Pazin, t. VI. i VII. izreke.