Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Tomislava Tomašića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice – specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I-okr. pravne osobe KAMEN PLANO d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe OB, zbog prekršaja iz članka 160. stavka 2. točke 4. i stavka 3. Zakona o rudarstvu (NN 56/13, 14/14, 52/18, 115/18, 98/19, 83/23), te članka 127. stavka 1. podstavka 4. i stavka 2. Zakona o Državnom inspektoratu (NN 115/18, 117/21, 67/23), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Središnjeg ureda, Sektora za nadzor rudarstva, elektroenergetike i opreme pod tlakom, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru od 1. kolovoza 2025., broj: Pp-3553/2024, na sjednici vijeća održanoj 29. listopada 2025.,

p r e s u d i o j e :

I. U povodu žalbe tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Središnjeg ureda, Sektora za nadzor rudarstva, elektroenergetike i opreme pod tlakom, a po službenoj dužnosti, preinačuje se točka II.2. izreke prvostupanjska presuda, te se izriče:

Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07,39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) I-okr. pravna osoba KAMEN PLANO d.o.o. i II-okr. odgovorna osoba OB

OSLOBAĐAJU SE OD OPTUŽBE

2. da

dana 12. i 22. ožujka 2024. ne bi postupili po izvršnom rješenju, klasa: UP/I-310-09/21-01/18, ur.br: 443-01-12-01-21-1 od 30. srpnja 2021., odnosno na eksploatacijskom polju tehničko-građevnog kamena KITE-VUČJE BRDO-PLANO prilikom izvođenja rudarskih radova na eksploataciji mineralne sirovine tehničko-građevnog kamena oplemenjivanjem ne bi provodili mjere suzbijanja stvaranja prašine i ne bi natkrili drugo vibracijsko sito, transporteri nisu zatvoreni, mlin nije opremljen sustavom za sprečavanje stvaranja prašine i sitni i zrnati oplemenjeni materijal sa veće visine slobodno pada na mjesto predviđeno za deponiranje istoga što uzrokuje povećano prašenje, utvrđeno zapisnicima o provedenim inspekcijskim nadzorima od 12. i 22. ožujka 2024.,

čime bi počinili prekršaj iz članka 127. stavka 1. podstavka 4. i stavka 2. Zakona o Državnom inspektoratu (NN 115/18, 117/21, 67/23).

II. Uslijed odluke iz točke I., žalba tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Središnjeg ureda, Sektora za nadzor rudarstva, elektroenergetike i opreme pod tlakom, je bespredmetna u odnosu na navedeni prekršaj.

III. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Središnjeg ureda, Sektora za nadzor rudarstva, elektroenergetike i opreme pod tlakom i potvrđuje se prvostupanjska presuda u točki I.1.

r i j e š i o j e:

IV. Prihvaća se kao osnovana žalba tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Središnjeg ureda, Sektora za nadzor rudarstva, elektroenergetike i opreme pod tlakom te se ukida pobijana presuda u točki III. izreke i predmet se dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru okrivljenici su proglašeni krivima i oslobođeni od kazne, zbog prekršaja iz članka 127. stavka 1. podstavka 4. i stavka 2. Zakona o Državnom inspektoratu, činjenično opisanog u točki II.2. izreke pobijane presude, te je I-okr. pravna osoba proglašena krivom i kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 4.500,00 eura, zbog prekršaja iz članka 160. stavka 1. točke 4. Zakona o rudarstvu, činjenično opisanog u točki I.1. izreke pobijane presude, a II-okr. odgovorna osoba je oslobođena od optužbe, zbog prekršaja iz članka 160. stavka 1. točke 4. i stavka 3. Zakona o rudarstvu, činjenično opisanog u točki III. izreke pobijane presude.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 25,00 eura.

3. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći u bitnom da iz zapisnika i rješenja od 30. srpnja 2021. razvidno je da trgovačko društvo KAMEN PLANO d.o.o. dana 12. i 22. ožujka nije u cijelosti postupilo po izvršnom rješenju i na eksploatacijskom polju tehničko-građevinskog kamena KITE-VUČJE BRDO-PLANO prilikom izvođenja rudarskih radova na eksploataciji mineralne sirovine tehničko-građevnog kamena oplemenjivanjem ne provodi mjere suzbijanja stvaranja prašine, odnosno nije natkrilo drugo vibracijsko sito, transporteri nisu zatvoreni, mlin nije opremljen sustavom za sprječavanje stvaranje prašine, te sitni i zrnati oplemenjeni materijal s veće visine slobodno pada na mjesto predviđeno za deponiranje istoga, što uzrokuje povećano prašenje, a navedeno je protivno odredbi čl. 71. Zakona o Državnom inspektoratu. U obrazloženju osporavane presude se krivo navodi da uvidom u rješenje od 30. siječnja 2025. vidljivo je da je pristupni put (pristupna rampa) pregrađena čime je onemogućenje istog, te su prema mišljenju suda stečeni uvjeti za prestanak obavljanja rudarskih radova na eksploataciji mineralne sirovine korištenjem pristupnog puta (pristupne rampe) usipnom bunkeru i zasebnog/dodatnog usipnog bunkera s dozatorom i da je izvršena obveza iz točke 1. rješenja od 2. travnja 2024. Uvidom u navedene akte razvidno je da se radi o zapisniku od 30. siječnja 2025. koji se odnosi na postupak izvršenja rješenja od 2. travnja 2024 koje se odnosi na korištenje pristupnog puta (pristupne rampe) usipnom bunkeru i zasebnog/dodatnog usipnog bunkera s dozatorom, a ne na postupak provođenja mjera suzbijanja stvaranja prašine kako je to određeno rješenjem od 30. srpnja 2021. na koji se prekršaj u ovoj pravnoj stvari odnosi. Radi se o sasvim različitim upravnim stvarima. U ovoj točki presude sud je zauzeo krivo stajalište, jer inspekcijskim nadzorom 30. siječnja 2025. nije utvrđeno da su okrivljenici postupili po rješenju od 30. srpnja 2021. i proveli mjere suzbijanja stvaranja prašine odnosno obustavili daljnje prašenje prilikom oplemenjivanja mineralnih sirovina na postrojenju, već su pregradili put čime su onemogućili korištenje pristupnog puta (pristupne rampe) usipnom bunkeru i zasebnog/dodatnog usipnog bunkera s dozatorom. Nadalje, člankom 160. stavkom 3. Zakona o rudarstvu određeno je kažnjavanje novčanom kaznom i odgovorne osobe trgovačkog društva, a kako se stavak 1. tog članka odnosi na novčane kazne kojima će se kazniti za prekršaj fizička osoba razvidno je da se ista ne odnosi na odgovornu osobu u pravnoj osobi, već na fizičku osobu obrtnika koji odgovara ukupnom imovinom. U prilog dostavlja presudu broj Pp-18213/2022 od 13. svibnja 2025. Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, a koja se odnosi na identičnu pravu stvar u kojoj je novčana kazna dosuđena odgovornoj osobi trgovačkog društva. Prilikom odlučivanja o vrsti i visini kazne, sudac je na okr. primijenio institut ublažavanja kazne, cijeneći pritom kao olakotne okolnosti dosadašnju nekažnjavanost pravne osobe i okolnost po kojima je prekršaj počinjen. Sud je naglasio kako je rudno blago dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, zbog čega ima njezinu osobitu zaštitu. Prvenstveno, ističe da je Zakonom o rudarstvu odredbom članka 160. stavka 2. točka 4. u svezi stavka 3. propisano da će se pravna osoba kazni novčanom kaznom u iznosu od 13.270,00 do 132.720,00 eura, a odgovorna osoba u pravnoj osobi u iznosu od 1.320,00 do 6.630,00 eura, ako obavlja rudarske radove eksploatacije mineralnih sirovina bez ugovora o koncesiji, odnosno protivno ugovoru o koncesiji i provjerenoj rudarskoj dokumentaciji navedenoj ugovorom o koncesiji. Izrečena oslobađajuća presuda za II-okr. odgovornu osobu, nije primjerena prirodi i težini prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne i istom se neće postići svrha kažnjavanja i na okrivljenike neće djelovati na način da okrivljenici ubuduće ne čine ovakve ili slične prekršaje, odnosno izrečenom novčanom kaznom neće se postići ni opća niti posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, svrha specijalne i generalne prevencije. Počinjenjem prekršaja, proizlazi da se njime osigurava nepravilno funkcioniranje javnog poretka, društvene discipline i društvenih vrijednosti u Republici Hrvatskoj kao elementarnih i temeljnih vrednota države, čije bi kršenje moglo ugroziti, odnosno povrijediti pravilno i zakonito funkcioniranje društva i vladavinu prava pa u tom smislu prekršaj iz članka 76. Zakona o rudarstvu, kažnjiv po članku 160. stavku 2. točki 4., nije beznačajno prekršajno djelo, a posebno treba imati u vidu i zakonom propisane kazne, za prekršaj iz članka 76. Zakona o rudarstvu, kažnjiv po članku 160. stavku 2. točki 4. Sud prilikom donošenja presude kojom se okrivljenicima izriču minimalne novčane kazne, okrivljenicima šalje krivu poruku i uloga suda ostaje samo iluzorna iz razloga što sud niti štiti prava i interese Republike Hrvatske niti pravni poredak države.

4. Žalitelj predlaže da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba je bespredmetna u odnosu na prekršaj iz točke II.2. izreke, te je neosnovana u odnosu na prekršaj iz točke I.1. izreke, a osnovana je u odnosu na prekršaj iz točke III. izreke pobijane presude.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, te razmatrajući i navode žalbe, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud povrijedio odredbe materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona na štetu okrivljenika jer djelo činjenično opisana u točki II.2. izreke prvostupanjske presude nije prekršaj.

7. Naime, prvostupanjski sud je u točki II.2. izreke prvostupanjske presude proglasio krivima okrivljenike da dana 12. i 22. ožujka 2024. nisu postupili po izvršnom rješenju, klasa: UP/I-310-09/21-01/18, ur.br: 443-01-12-01-21-1 od 30. srpnja 2021., odnosno na eksploatacijskom polju tehničko-građevnog kamena KITE-VUČJE BRDO-PLANO prilikom izvođenja rudarskih radova na eksploataciji mineralne sirovine tehničko-građevnog kamena oplemenjivanjem nisu provodili mjere suzbijanja stvaranja prašine i nisu natkrili drugo vibracijsko sito, transporteri nisu zatvoreni, mlin nije opremljen sustavom za sprečavanje stvaranja prašine i sitni i zrnati oplemenjeni materijal s veće visine slobodno pada na mjesto predviđeno za deponiranje istoga što uzrokuje povećano prašenje, utvrđeno zapisnicima o provedenim inspekcijskim nadzorima od 12. i 22. ožujka 2024., te je okrivljenike oslobodio od kazne radi prekršaja iz članka 127. stavka 1. podstavka 4. i stavka 2. Zakona o Državnom inspektoratu.

8. Odredbom članka 127. stavak 1. podstavka 4. i stavka 2. Zakona o Državnom inspektoratu (NN 115/18, 117/21, 67/23), propisan je prekršaj pravne i odgovorne osoba ako ne izvrši izvršno rješenje inspektora (članak 71.).

9. Međutim, činjenični opis djela sadržan u točki II.2. izreke pobijane presude, kao i u optužnom aktu, ne sadrži bitno obilježje prekršaja, odnosno kada je rješenje inspektora postalo izvršno, već je naveden samo datum kontrole izvršenja rješenja.

10. Kako je pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja, jer u protivnom, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.

11. Slijedom navedenoga, kako iz točke II.2. izreke prvostupanjske presude ne proizlaze sva zakonska obilježja prekršaja iz članka 127. stavka 1. podstavka 4. i stavka 2. Zakona o Državnom inspektoratu, to je ovaj sud, u povodu žalbe tužitelj a po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio prvostupanjsku presudu na način da su okrivljenici za predmetno djelo, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, oslobođeni od optužbe.

12. Odlučujući nadalje o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da presudom u točki I.1. izreke nisu na štetu I-okr. povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što sud pazi po službenoj dužnosti, te je našao da je Općinski prekršajni sud u Splitu, Stalna služba u Trogiru na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo pod točkom I.1. izreke pobijane presude.

13. Naime, imajući u vidu pravnu oznaku djela, ovaj sud smatra da je u konkretnom slučaju postojala zakonska osnova za izricanje novčane kazne I-okr. pravnoj osobi, uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 2. Prekršajnog zakona.

14. Odredbama članka 36. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona propisano je da izbor vrste i mjere kazne počinitelju prekršaja određuje sud u granicama koje su određene propisom za počinjeni prekršaj, a na temelju stupnja krivnje, opasnosti djela i svrhe kažnjavanja, te određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud će uzeti u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja prekršaja (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito ove: stupanj krivnje, pobude iz kojih je prekršaj počinjen, ranije ponašanje počinitelja, njegovo ponašanje nakon počinjenog prekršaja, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju prekršaja. Izričući počinitelju prekršaja novčanu kaznu, sud će uzeti u obzir i njegovo imovinsko stanje.

15. Nadalje, uzevši u obzir ranije ponašanje I-okr. pravne osobe vidljivo je da ista nije do sada prekršajno kažnjavana, što ukazuje na izostanak sklonosti činjenju prekršaja odnosno nepoštivanju zakona, kao i analizirajući ponašanje I-okr. pravne osobe nakon počinjenja prekršaja utvrđeno je da je njezin predstavnik priznao počinjenje prekršaja u tijeku sudskog postupka i naveo da se smatraju krivima zbog počinjenog prekršaja, čime je pokazao odgovornost za počinjeno djelo, te isto tako I-okr. je naknadno ispravila nedostatak u odnosu na postupanje u suprotnosti s ugovorom o koncesiji.

16. Slijedom navedenoga, vodeći računa o ukupnosti društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju prekršaja u konkretnom slučaju, pravilno je prvostupanjski sud primijenio institut ublažavanja kazne, u smislu odredbe članka 37. stavka 2. Prekršajnog zakona, jer na strani I-okr. pravne osobe postoje naročito olakotne okolnosti.

17. Kako tužitelj u svojim žalbenim navodima nije istaknuo takve okolnosti zbog kojih bi bilo potrebno povisiti novčanu kaznu, prema uvjerenju ovog suda i ovako ublaženom novčanom kaznom ostvariti će se svrha prekršajnog postupka pa tako i svrha specijalne i generalne prevencije.

18. Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi u odnosu na I-okr. pravnu osobu za prekršaj iz točke I.1. izreke.

19. Nadalje, odlučujući o žalbi, te ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu žalbenih navoda, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je našao da je prvostupanjski sud u točki III. izreke povrijedio materijalno prekršajno pravo u korist II-okrivljenika, kako osnovano prigovara i žalitelj.

20. Naime, prvostupanjski sud je oslobodio II-okr. odgovornu osobu od optužbe, zbog prekršaj iz članka 160. stavka 1. točke 4. i stavka 2. Zakona o rudarstvu (NN 56/13, 14/14, 52/18, 115/18, 98/19), s obrazloženjem da glede prekršaja pod točkom 1.) izreke ove presude, u odnosu na drugookrivljenu odgovornu osobu OB, Sud nije našao da bi djelo, koje se istoj ovim optužnim aktom stavlja na teret, bilo prekršaj, jer kažnjiva odredba članka 160. stavka 3. Zakona o rudarstvu predviđa kažnjavanje odgovorne osobe u pravnoj osobi samo za prekršaje iz stavka 1. istog članka istog Zakona, ne i iz stavka 2. (točke 4.) istog članka istog Zakona, a kako to ovlašteni tužitelj pogrešno navodi u optužnom prijedlogu.

21. Odredbom članka 160. stavka 1. točke 4. i stavka 2. Zakona o rudarstvu (NN 56/13, 14/14, 52/18, 115/18, 98/19), važećeg u vrijeme počinjenja prekršaja, bio je propisan prekršaj odgovorne osobe u pravnoj osobi ako obavlja rudarske radove eksploatacije mineralnih sirovina bez ugovora o koncesiji, odnosno protivno ugovoru o koncesiji i provjerenoj rudarskoj dokumentaciji navedenoj ugovorom o koncesiji, te je dana 29. srpnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o rudarstvu (NN 83/23), koji u odredbi članka 160. stavka 2. točke 4. Zakona ima pravni kontinuitet prekršaja za pravnu osobu, te odredba stavka 3. istog članka predviđa odgovornost odgovorne osobe u pravnoj osobi za prekršaje iz stavka 1., a točkom 4. toga stavka propisan je prekršaj fizičke osobe ako obavlja rudarske radove eksploatacije mineralnih sirovina bez ugovora o koncesiji iz članka 78. ovoga Zakona, odnosno protivno ugovoru o koncesiji i provjerenoj rudarskoj dokumentaciji iz članka 75. i 76. ovoga Zakona, pa stoga postoji pravni kontinuitet navedenog prekršaja i za odgovornu osobu u pravnoj osobi, te nije bilo osnove za oslobođenje II-okr. odgovorne osobe od optužbe za navedeni prekršaj.

22. Iz navedenih razloga, na temelju članka 206. Prekršajnog zakona, trebalo je prihvatiti žalbu tužitelja i prvostupanjsku presudu ukinuti u odnosu na točku III. izreke, te predmet dostaviti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, koji će utvrditi sve relevantne činjenice, te donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.

U Zagrebu 29. listopada 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Diana Pavlečić v.r.

Mario Soljačić v.r.

Odluka se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.