Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-361/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Nikole Ramušćaka predsjednika vijeća, Božidara Horvata člana vijeća i suca izvjestitelja te Jasminke Pavković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Bruno Damjanac, odvjetnik u Požegi, protiv tuženika Republike Hrvatske, Državnog inspektorata, OIB: 33706439962, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Požegi, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Požegi poslovni broj P- 197/2024-5 od 27. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 29. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja TP kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-197/2024-5 od 27. veljače 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja TP za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 465,11 eura.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstva koje je provela Financijska agencija na temelju rješenja tuženika Klasa: UP/I-362-02/22-02/841 Urbroj: 443-02- 01-17-24-13 od 6. lipnja 2024. (toč. I. izreke) te je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 500,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 27. veljače 2025. pa do isplate (toč. II. izreke).

2. Tužitelj pobija navedenu presudu u cijelosti zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom navodi da odvjetnik Bruno Damjanac nije imao ovlaštenje za zastupanje tužitelja u upravnoj stvari u kojoj je donesena ovršna isprava na temelju koje je pokrenut postupak izravne naplate. Također, ističe i da je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-1947/23-2 od 16. studenog 2023. poništeno rješenje tuženika kojim se oglašava ništetnim rješenje o usklađenju, zbog čega je sada važeće rješenje tuženika Klasa: UP/I-362-02/22-02/31, Urbroj: 443-02-01-17-22-02 od 19. siječnja 2022., a samim time je i objekt tužitelja legalan. Potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 465,11 eura.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda tužitelja, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine‟, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.

5. Predmet ovog postupka je proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim koji se vodi pred Financijskom agencijom na temelju ovršne isprave – izvršnog rješenja Republike Hrvatske, Državnog inspektorata, Područnog ureda Osijek, Ispostave u [adresa], Klasa: UP/I-362-02/22-02/841 Urbroj: 443-02-01-17-24-13 od 6. lipnja 2024.

(dalje u tekstu: ovršna isprava).

6. Prije svega, ovaj sud napominje da se sukladno odredbi čl. 210. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – dalje u tekstu: OZ) na prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o žalbi na rješenje o ovrsi. Sukladno odredbi čl. 52. OZ žalbeni razlozi zbog kojih se upućuje u parnicu su razlozi iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. toga Zakona

7. Uvidom u prijedlog tužitelja (ovršenika) proizlazi da je isti izjavljen zbog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 2. OZ, a ne kako je to pogrešno utvrđeno zaključkom Općinskog suda u Požegi poslovni broj Ovr-575/2024-3 od 6. rujna 2024. zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ. Naime, iako se i sam tužitelj (ovršenik) u prijedlogu pozvao na čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ, iz sadržaja prijedloga proizlazi da je isti izjavljen jer ovršna isprava nije uredno dostavljena tužitelju (ovršeniku), zbog čega nisu bili ispunjeni uvjeti za isticanje potvrde izvršnosti, a što predstavlja žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 2. OZ.

8. O navedenom žalbenom razlogu sukladno odredbi čl. 51. OZ odlučuje ovršni sud. Međutim, s obzirom na to da o istom nije raspravljeno u okviru ovršnog postupka, da je tužitelj (ovršenik) zaključkom upućen na pokretanje parničnog postupka, kako tužitelju ne bi bilo uskraćeno pravo na pristup sudu (čl. 29. Ustava Republike Hrvatske „Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14) trebalo je raspraviti o navedenom žalbenom razlogu u okviru ovog pokrenutog parničnog postupka.

9. Neosnovan je žalbeni navod tužitelja o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju jer da odvjetnik Bruno Damjanac nije imao ovlaštenje za zastupanje u upravnoj stvari u kojoj je donesena ovršna isprava. Naime, kako je to pravilno utvrdio i sud prvog stupnja u spisu prileži punomoć tužitelja od 15. ožujka 2022. (list 37-4 spisa) izdana odvjetniku Bruni Damjancu radi zastupanja tužitelja u postupku pred Državnim inspektoratom, Područnim uredom Osijek, Ispostavom Požega, dok iz predmetne punomoći ne proizlazi da bi ista bila ograničena samo na određeni postupak koji bi se vodio pred tim tijelom, kako to pogrešno navodi tužitelj u svojoj žalbi. Stoga, ne radi se o specijalnoj punomoći, već o generalnoj punomoći datoj za zastupanje tužitelja u postupcima koji se vode pred tuženikom. Stoga, kako je odvjetnik Bruno Damjanac imao ovlaštenje za zastupanja, sukladno odredbi čl. 85. st. 6. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09 i 110/21) dostavom ovršne isprave punomoćniku smatra se da je izvršena osobna dostava.

10. Iako je sud prvog stupnja sukladno odredbi čl. 12. ZPP bio ovlašten kao o prethodnom pitanju odlučiti o zakonitosti dostave upravnog akta, odnosno jesu li bili ispunjeni uvjeti za isticanje potvrde izvršnosti, jer o tom pitanju još u trenutku donošenja presude nije odlučilo nadležno tijelo (u kojem slučaju bi sud prvog stupnja bio vezan učincima takve odluke), ovaj sud uzgredno napominje da je pravomoćnom presudom Upravnog suda u Osijeku poslovni broj Us I-1007/2024-6 od 28. travnja 2025., na koji postupak se tužitelj pozvao u tužbi, odbijen tužbeni zahtjev za poništavanjem ovršne isprave te je utvrđeno da je ovdje tužitelju uredno izvršena dostava.

11. Nadalje, iz sadržaja prijedloga proizlazi da je isti izjavljen i iz razloga jer je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-1947/23-2 od 16. studenog 2023. poništeno rješenje kojim se oglašava ništetnim rješenje tuženika Klasa: UP/I-362-02/22-02/31, Urbroj: 443-02-01-17-22-02 od 19. siječnja 2022., zbog čega da je objekt tužitelja (ovršenika) legalan. Stoga, tužitelj (ovršenik) smatra da se ovršnom ispravom nalaže izvršenje nepostojećeg rješenja, koje da je poništeno prethodno navedenom presudom, a što predstavlja žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ. Stoga, sukladno odredbi čl. 52. OZ u ovom postupku trebalo je raspraviti i o osnovanosti navedenog žalbenog razloga.

12. Kako to pravilno utvrđuje i sud prvog stupnja, neosnovano je pozivanje tužitelja na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-1947/23-2 od 16. studenog 2023., s obzirom na to da ista nije ni od kakvog utjecaja na ovršnu ispravu u predmetnom postupku. Naime, predmetnom je presudom poništeno rješenje tuženika Klasa: UP/I-362-02/22-02/31, Urbroj: 443-02-01-17-22-11 od 25. listopada 2022., a kojim je bilo oglašeno ništetnim rješenje tuženika Klasa: UP/I-362- 02/22-02/31, Urbroj: 443-02-01-17-22-02 od 19. siječnja 2022. Dakle, suprotno navodima iz žalbe, time nije poništeno i rješenje tuženika Klasa: UP/I-362-02/22- 02/841, Urbroj: 443-02-01-17-22-2 od 2. studenoga 2022., na temelju kojeg je donesena u ovom postupku ovršna isprava. Također, ovaj sud napominje da je presudom Upravnog suda u Osijeku poslovni broj Us I-1416/2022-10 od 17. siječnja 2024. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanjem rješenja tuženika Klasa:

UP/I-362-02/22-02/841, Urbroj: 443-02-01-17-22-2 od 2. studenoga 2022., dakle rješenja na temelju kojeg je donesena predmetna ovršna isprava te u kojem postupku je tužitelj iznosio identične činjenične navode kao i u predmetnom parničnom postupku, koji su otklonjeni kao neosnovani. S obzirom na to da je predmetna presuda postala pravomoćna 22. siječnja 2025., sud je vezan učincima takve odluke.

13. Na zakonu je osnovana i odluka o troškovima parničnog postupka u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP. Naime, tužitelj nije uspio u parnici pa je dužan tuženiku na temelju odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP naknaditi troškove izazvane vođenjem parnice. Kako sud drugog stupnja po službenoj dužnosti ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, a tužitelj odluku o troškovima postupka određeno ne pobija, to odluka o troškovima postupka u preostalom dijelu po službenoj dužnosti glede visine nije ispitivana

14. Slijedom navedenog trebalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kako je i odlučeno u toč. I. izreke ove drugostupanjske presude.

15. Tužitelj nije uspio u žalbenom postupku pa je njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe odbijen kao neosnovan (čl. 166. st. 1. ZPP), kako je i odlučeno u toč

II. izreke ove drugostupanjske presude.

U Velikoj Gorici 29. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Nikola Ramušćak