Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Povrv-250/2018-59

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, po sucu Andreji Žigante, u pravnoj stvari tužitelja Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, 10000 Zagreb, OIB: 53056966535 zastupana po KT, odv. iz Mađarić & Lui-odvjetničko društvo d.o.o. Zagreb, Zelinska 4, Pisarnica Koprivnica, M. P. Miškine 70, 48 000 Koprivnica protiv tuženika VT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Željku Vuksanoviću, odvjetniku iz Rijeke, radi isplate, dana 29. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se tužba u ovoj pravnoj stvari.

II. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 35.078,27 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja rješenja pa do isplate

Obrazloženje

1. Tuženik je podneskom od 2. travnja 2025. istaknuo prigovor nedostatka pravnog interesa tužitelja za pokretanje parničnog postupka radi isplate te predložio odbacivanje tužbe bez daljnjeg raspravljanja neovisno o poodmakloj fazi ovog parničnog postupka.

Tuženik ističe kako je ovaj parnični postupak tužitelj kao ovrhovoditelj izvorno pokrenuo protiv tuženika tada kao ovršenika, prijedlogom za ovrhu na temelju protestirane mjenice kao vjerodostojne isprave, od 22.prosinca 2014.g., u ovršno pravnoj stvari posl.br. Ovrv – 1057/14, radi namirenja njegove novčane tražbine u visini od 950.312,10 kn, pa je posljedicom prigovora tuženika / ovršenika protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave postupak nastavljen kao parnični.

Ovrhovoditeljevoj novčanoj tražbini, s iznosom glavnice od 950.312,10 kuna, kojom tužitelj u ovom postupku nastoji tuženika obvezati na platež osnov je Ugovor o kreditu, od 20.6.2006.g., zaključen između tužitelja, kao kreditora i trgovačkog društva Anting, d.o.o., Rijeka, kao korisnika kredita.

Istovremeno s pokretanjem tog postupka, tužitelj je kao ovrhovoditelj protiv 1.ovršenika Anting, d.o.o., Rijeka i 2.ovršenika, VT, ovdje tuženika, pred istim sudom, prijedlogom za ovrhu na temelju ovršne isprave, od 2. siječnja 2015., pod posl.br. Ovr- 4/15, pokrenuo i ovršni postupak radi namirenja njegove tražbine u visini od 991.591,80 kn, zajedno sa sporednim obvezama, i to na novčanim sredstvima 1. ovršenika i na nekretnini 2. ovršenika, a sve to radi namirenja njegove tražbine iz Ugovora o kreditu i Sporazuma o osiguranju, od 20.6.2006.

Rješenjem od 6. travnja 2016., sud je u odnosu na 1.ovršenika utvrdio prekid postupka, dok je u odnosu na 2.ovršenika ovrhu odredio, koje je rješenje postalo pravomoćno.

Ovrhovoditelj, ovdje tužitelj, u tom ovršnom postupku tvrdi da prijedlog za ovrhu podnosi na temelju ovršne isprave - Ugovora o kreditu i Sporazuma o osiguranju od 20.6.2006. i protiv 2.ovršenika, ovdje tuženika, prema kojem, kako to ovrhovoditelj izričito tvrdi, ima novčanu tražbinu u iznosu od 991.59180 kn.

Podlogom tog činjeničnog i pravnog osnova traži da sud dopusti, odredi ovrhu radi namirenja tražbine ovrhovoditelja prema 2.ovršeniku VT u iznosu od 991.591,80 kn sa zateznom kamatom.

Zahtjevu ovrhovoditelja sud u cijelosti donošenjem rješenja o ovrsi od 6.4.2016. udovoljava te u odnosu na 2.ovršenika sud određuje predloženu ovrhu.

Stoga je temeljem ovršne isprave, sada već pravomoćnom sudskom odlukom tužitelju bilo dopušteno namiriti novčanu tražbinu spram tuženika.

Podredno navodi da je u tom ovršnom postupku sud 22. veljače 2021. donio rješenje, kojim je, među inim, utvrdio da je ovršni postupak dovršen provedbom posljednje ovršne radnje.

Tuženik zaključno smatra da tužitelj za vođenjem ovog parničnog postupka nema pravnog interesa radi isplate, te predlaže odbacivanje tužbe uz naknadu mu prouzročenog parničnog troška.

2. Očitujući se na istaknuti prigovor tužitelj potvrđuje da je tuženik u pravu kada navodi da se ova parnica vodi po prijedlogu tužitelja za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave/ protestirane mjenice te da je postupak prešao u parnice po prigovoru ovršenika, sada tuženika.

Tuženik da je također u pravu kada navodi da je tužitelj vodio ovrhu na nekretnini protiv trgovačkog društva Anting d.o.o. i VT, ovdje tuženika,a temeljem Ugovora o kreditu i Sporazuma o osiguranju od 20.06.2006.

Međutim ističe da tužitelj nije raspolagao ovršnom ispravom protiv ovdje tuženika budući su Ugovor o kreditu i Sporazum o osiguranju stjecanjem založnog prava na nekretnini sklopili Anting d.o.o. kao dužnik i TT kao založni dužnik. Ovršni postupak na nekretnini da se vodio protiv tuženika kao 2.ovršenika iz razloga što je on kao nasljednik pok. TT (založnog dužnika) stekao nekretninu na kojoj je tužitelj, tamo ovrhovoditelj, imao založno pravo.

Zaključno ističe da ima pravni interes za vođenje ove parnice, a to je stjecanje ovršne isprave protiv tuženika temeljem koje može tražiti naplatu svog potraživanja.

3. Sud je izvršio uvid u dokumentaciju priležeću spisu i ovosudni spis Ovr- 4/2015, te utvrdio da je tuženikov prigovor osnovan.

4. Ovaj sud ne prihvaća tvrdnju tužitelja da ima pravni interes za vođenjem ovog postupka, jer da nema ovršnu ispravu spram tuženika temeljem koje može tražiti naplatu svog potraživanja, a to dokazuje Sporazumom o osiguranju stjecanjem založnog prava, zaključenog 20. lipnja 2006. između tužitelja, kao vjerovnika s jedne strane, i trgovačkog društva Anting, d.o.o., kao dužnika, s druge, uz treću osobu TT, kao založnog dužnika.

Iz članka 7. Sporazuma proizlazi da „...u slučaju neispunjenja bilo koje dospjele obveze utvrđene ovim sporazumom dužnik i založni dužnik ovlašćuju vjerovnika da na temelju ovog sporazuma može neposredno tražiti prisilnu ovrhu na cjelokupnoj imovini dužnika i založnog dužnika radi naplate cjelokupnog iznosa nepodmirenog duga...., odmah nakon njegove dospjelosti. Dospjelost tražbine iz ovog sporazuma vjerovnik dokazuje izvodom iz poslovnih knjiga vjerovnika... Sporazumne strane su suglasne da javni bilježnik na temelju isprava iz prethodnog stavka ovog članka na ovaj sporazum stavi klauzulu ovršnosti....“.

Stoga nije sporno da je na taj način TT, inače založni dužnik, spram tužitelja, u isto vrijeme, postala i obvezanik, dužnik, i to dužnik temeljem ovršne isprave radi ispunjenja dužne činidbe.

TT preminula je 12. siječnja 2007., a njezinim nasljednikom na temelju zakona, u 1/1 dijela, proglašen je tuženik, njezin sin, sve sukladno rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Rijeci, po povjereniku Vesni Ćuzela, javni bilježnik u Rijeci, Korzo 18, posl.br. O-1120/07, UPP/OS-95/07, od 16. srpnja 2007.

S činjenicom smrti dužnika TT, tužitelj je bio upoznat, budući da je prijedlog za ovrhu na naslijeđenoj i hipotekom opterećenoj nekretnini podnio protiv tuženika, a ne njegova pravnog prednika i prethodnog vlasnika.

Na taj je način trenom smrti, a deklaratorno trenom pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju, tuženik postao sveopći pravni slijednik svojeg prednika, TT, a sve sukladno odredbama čl.5, čl. 139. st. 1. i čl. 226. st.1. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine br. 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015, 14/2019) i čl. 32. st. 1. i 2. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24) koji propisuje da se ovrha određuje na prijedlog i u korist osoba koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla, a koja se odredba na odgovarajući način primjenjuje i na ovrhu protiv osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao dužnik.

Slijedom navedenog, sud smatra da u konkretnom slučaju tužitelju nedostaje pravni interes, a koji stav je iznesen u odlukama VS RH Rev-1677/2013, ŽS Varaždin Gž-351/2013, Gž-507/2020, Gž-4425/2013 ŽS i recentnoj sudskoj praksi.

Stoga je primjenom odredbe čl. 288. st. 2. ZPP-a tužba odbačena i odlučeno kao u izreci rješenja.

5. Odluka suda o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., te je tuženiku priznat trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav prigovora i sastav četiri obrazložena podneska svaki u iznosu od 1.898,74 EUR, pristup ročištima 10. siječnja 2017., 23. veljače 2017., 17. ožujka 2017., 19. travnja 2018., 2. rujna 2019., 12. ožujka 2020., 17. rujna 2020., 12. lipnja 2025., 2. rujna 2025., svaki u iznosu od 1.898,74 EUR, ročište za objavu presude u iznosu od 949,37 EUR sve uz pripadajući PDV od 25 % u iznosu od 6.882,93, pristojbu na prigovor u iznosu od 663,61 EUR tj. ukupan parnični trošak u iznosu od 35.078,27 EUR.

U Rijeci, 29. listopada 2025.

Sudac

Andreja Žigante

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika