1                Poslovni broj: 18.UsI-1970/22-7

 

 

 

                  

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Željki Zrilić Ježek, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Valentine Lukinec Galović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice D. B., OIB: …, iz Z., koju  zastupa opunomoćenik E. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, OIB: …, Z., u postupku ovrhe radi naplate trošarinskog duga, 28. rujna 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-415-05/21-01/116, URBROJ: 513-04-22-2 od 25. svibnja 2022.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

 

             

Obrazloženje

 

1.              Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-415-05/21-01/116, URBROJ: 513-04-22-2 od 25. svibnja 2022. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja o ovrsi Ministarstva financija-Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Z., Klasa: UP/I-415-02/21-15/314, Urbroj: 513-02-3010/15-21-3 od 21. travnja 2021.

 

2.              Navedenim rješenjem o ovrsi utvrđeno je da tužiteljica, kao ovršenik, na dan 21. travnja 2021. temeljem ovršne isprave duguje iznos od ukupno 45.801,22 kn te je naloženo je Financijskoj agenciji da provede ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika sa svih ovršenikovih računa i na oročenim novčanim sredstvima, sukladno Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima. Spomenuti novčani iznos za koji je ovrha određena i koji se dostavom rješenja Financijskoj agenciji plijeni ovršeniku, uplaćuje se u korist računa pobliže navedenih u izreci osporenog rješenja. Određeno je da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

3.              U pravodobno podnesenoj tužbi tužiteljica prvenstveno ističe kako ovršna isprava nije pravomoćna jer je protiv poreznog rješenja od 15. ožujka 2021. uložena žalba 31. ožujka 2021., ali o samoj žalbi još uvijek nije donesena odluka. Izrijekom poriče da bi ista bila od strane carinskih službenika Službe za mobilne jedinice Z. zatečena u posjedu trošarinskih predmeta. Nije uopće imala saznanja da se u objektu kojeg je vlasnica uopće nalaze predmetni trošarinski proizvodi niti da sin posjeduje ikakve predmetne trošarinske proizvode, niti je u bilo kojem trenu vidjela sina da drži nikakve trošarinske predmete niti da ih drži za sebe u objektu kojeg je ona vlasnica. Navodi razloge zbog kojih nije bilo osnova odrediti joj obvezu plaćanja trošarine, posebice stoga što je njen sin A. B. izjavio da je roba - duhanski proizvodi i prerađevine u njegovom vlasništvu, tj. da je istu on nabavio, te se od A. B. oduzimaju predmetni trošarinski proizvodi a ne od tužiteljice. Također je izjavio da tužiteljica zaista nije imala nikakvih saznanja glede trošarinskih proizvoda. Ističe i da je obustavljen kazneni postupak protiv tužiteljice, obzirom na raspoložive dokaze. Smatra kako su se ispunili uvjeti za obligatorni prekid postupka jer se utvrđivanje činjenica je li ili nije D. B. nezakonito postupila postavlja kao prethodno pitanje u smislu odredaba članka 55. Zakona o općem upravnom postupku.

 

4.              Predlaže sudu da usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporavano rješenje, osloboditi tužiteljicu plaćanja poreznog duga, podredno predmet vrati na ponovni postupak, uz naknadu troška ovog upravnog spora.

 

5.              Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja.

 

6.              Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

 

7.              Sud je 21. rujna 2023. održao usmenu i javnu raspravu, te je time strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17., 110/21.) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka, te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

 

8.              Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja Sud je uzeo u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku, kao i činjenice koje je sam utvrdio te je izvršio uvid u spis tuženika koji sadrži podatke o činjeničnom stanju utvrđenom tijekom upravnog postupka, kao i uvid u sudski spis s ispravama priloženim tijekom spora.

             

9.              Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

10.              Odredbom članka 136. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj 115/16. 106/18., 121/19., 32/20., 42/20. - u daljnjem tekstu: OPZ) propisano je da je ovršni postupak u smislu ovoga Zakona dio porezno-pravnog odnosa u kojem porezno tijelo provodi postupak prisilne naplate poreznog duga na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava.

 

11.              Člankom 140. stavak 1. OPZ propisano je da se ovrha provodi na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave. Ovršne isprave iz stavka 1. ovoga članka jesu:

1. rješenje o utvrđivanju poreza

2. obračunska prijava koju porezni obveznik podnosi u propisanim rokovima radi obračuna i iskazivanja obveze uplate poreza, a prema odredbama zakona kojima se uređuje pojedina vrsta poreza

3. jedinstvena ovršna isprava koja se koristi pri naplati stranih tražbina

4. druga isprava koja je posebnim zakonom određena kao ovršna isprava

5. rješenje o ovrsi

6. upravni ugovor i porezna nagodba (stavak 2.).

 

12.              Vjerodostojna isprava u smislu stavka 1. ovoga članka jest knjigovodstveni izlist stanja poreznog duga potpisan od ovlaštene osobe poreznog tijela, ili ovjeren elektroničkim potpisom ili elektroničkim pečatom poreznog tijela (stavak 3.).

 

13.              Ovršni postupak po službenoj dužnosti pokreće porezno tijelo kada porezni dužnik porezni dug ne plati u propisanom roku za dobrovoljno ispunjenje. Provođenje ovrhe temelji se na ovršnoj ili vjerodostojnoj ispravi što potvrđuje postojanje poreznog duga. Ovršna isprava je porezno rješenje o utvrđivanju poreza kojim se temeljem zakona što uređuju pojedinu vrstu poreza utvrđuje visina porezne obveze određene osobe - poreznog obveznika te rok za dobrovoljno ispunjenje odnosno plaćanje obveze. Ukoliko porezni obveznik ne plati u roku poreznu obvezu, rješenje o utvrđivanju poreza postaje ovršno, a time i temelj za provođenje ovrhe.

 

14.              Iz priloženog spisa predmeta proizlazi da se rješenje o ovrsi temelji na rješenju Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Z., Klasa: UP/I-415-02/21-15/314, Urbroj: 513-02-3010/15-21-3 od 21. travnja 2021. kojim su trošarinski obveznici A. B. i D. B. solidarno dužni platiti iznos od 44.836,80 kn na ime trošarine, na trošarinsku osnovicu od 49,00 kg sitno rezanog duhana i 5200 komada cigareta raznih marki, sve bez duhanskih markica Ministarstva financija Republike Hrvatske, koje su nezakonito posjedovali dana 27. studenog 2020. Temeljem odredbe članka 128. Zakona o trošarinama (Narodne novine broj: 106/2018, 121/2019.) određeno je da žalba izjavljena protiv ovog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje. Predmetno rješenje postalo je izvršno 29. ožujka 2021.

 

15.              Spisu predmeta tuženika priloženo je izvršno rješenje na koje se poziva prvostupanjsko rješenje o ovrsi, po kojem je utvrđena ukupna visina duga na ime trošarine na duhanske proizvode, u iznosu glavnice od 44.836,80 kn te su obračunate i kamate u iznosu od 964,42 kn temeljem odredbe članka 130. OPZ-a.             

16.              Sukladno citiranim odredbama, tuženik je pravilno donio uvodno naznačeno rješenje o ovrsi, jer se isto temelji na ovršnoj ispravi koja je stekla svojstvo izvršnosti. Suprotno navodima tužiteljice, porezno rješenje ne mora steći svojstvo pravomoćnosti a da bi se pristupilo naplati utvrđene porezne obveze, obzirom je izričitom odredbom Zakona o trošarinama određeno da žalba ne odgađa izvršenje utvrđene trošarinske obveze.

 

17.               Nadalje, tužiteljica svojim tužbenim i žalbenim navodima ne osporava visinu dugovanog iznosa, već ističe da uopće nije trebala biti obvezana na plaćanje trošarine. Izneseni prigovor sud nalazi neosnovanim jer se sukladno odredbi članka 142. stavak 7. OPZ-a žalbom na ovršno rješenje ne može se pobijati zakonitost ovršne isprave.

 

18.               Člankom 45. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima propisano je da će sud rješenjem prekinuti spor:

1. do pravomoćnosti presude donesene u oglednom sporu,

2. kad tužitelj umre ili prestane postojati, a spor se s obzirom na narav upravne stvari može nastaviti,

3. kad je to propisano zakonom. Stavkom 2. istog članka ovog Zakona propisano je da sud rješenjem može prekinuti spor:

1. dok se ne odluči o prethodnom pitanju ako je postupak o prethodnom pitanju pokrenut pred sudom ili nadležnim javnopravnim tijelom kao i kad sud odluči podnijeti zahtjev Sudu Europske unije o tumačenju prava Europske unije ili o valjanosti akta koje su donijele institucije Europske unije,

2. dok Visoki upravni sud ne odluči o zakonitosti općeg akta koji se u konkretnom slučaju primjenjuje.

 

19.               Tužiteljica predlaže prekid ovog upravnog spora navodeći da je prethodno pitanje je li ili nije tužiteljica nezakonito postupila u odnosu na predmetne duhanske proizvode kako se to tvrdi u nepravomoćnom poreznom rješenju. Isto tako ishod kaznenog postupka izravno utječe i na nepravomoćnu ovršnu ispravu odnosno trošarinski predmet. Kazneni sud tužiteljicu je pravomoćno oslobodio optužbi stoga je tako utvrđeno činjenično stanje u suprotnosti sa utvrđenim činjeničnim stanjem u nepravomoćnoj ovršnoj ispravi. To znači da tužiteljica nije znala što se u obiteljskoj kući nalazi te shodno tomu nepravomoćna ovršna isprava gubi činjeničnu osnovu upravo na temelju koje egzistira. Drugim riječima, tužiteljica ne može porezno odgovarati za neovlašteno držanje duhanskih proizvoda kako se to tvrdi u nepravomoćnoj ovršnoj ispravi te ista treba biti poništena.

 

20.              Prema stavu ovog suda, prijedlog za prekid ovog upravnog spora nije osnovan jer je ovršno rješenje doneseno na temelju rješenja o utvrđivanju trošarinske obveze koje je postalo izvršno, tim više što niti žalba protiv rješenja o utvrđivanju trošarinske obveze niti protiv rješenja o ovrsi ne odgađa izvršenje. Stoga se ne bi postigao cilj kojim tužiteljica teži, i to odgodi naplate porezne obveze, sve dok se ne odluči o osnovanosti obveze plaćanja trošarine u ovosudnom spisu koji se vodi pod posl. br. UsI-3897/23.

 

21.               Sud je kao nesvrsishodan odbio prijedlog da se provede saslušanje tužiteljice, A. B. i svih carinskih službenika koji su sudjelovali u postupku donošenja rješenja i to D. T. i M. C., kao i saslušanje građana koji su sudjelovali kao svjedoci pretrage A. Š. i D. Š., jer njihovi iskazi ne bi doveli do drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari budući se ista temelji na dokumentaciji priloženoj u spisu tuženika – ovršnoj ispravi koja je stekla svojstvo izvršnosti.

 

22.              Slijedom navedenog, osporeno rješenje se ocjenjuje zakonitim, stoga je na temelju odredbe članka 57. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, valjalo odlučiti kao u toč. I izreke ove presude.

 

23.               Tužiteljica postavlja i zahtjev za naknadu troška ovog upravnog spora.

 

24.               Odredbom članka 79. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17., 110/21.) propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanom naknadu (stavak 1.). Vrijednost predmeta spora smatra se neprocjenjivom (stavak 2.). Svaka stranka prethodno sama podmiruje troškove koje je prouzročila svojim radnjama, osim ako zakonom nije drukčije propisano. Troškovi proizašli iz poduzimanja radnji po službenoj dužnosti suda predujmljuju se iz sredstava suda (stavak 3.). Stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu (stavak 4.). O troškovima spora sud može odlučiti zajedno s odlukom o glavnoj stvari ili posebnim rješenjem u roku od 15 dana od dana objave presude (stavak 6.). Protiv rješenja iz stavka 6. ovoga članka žalba je dopuštena (stavak 7.).

 

25.               Prema ocjeni suda, u konkretnom predmetu nema osnova za naknadu troška ovog upravnog spora, obzirom je tužitelj u cijelosti izgubio ovaj upravni spor, te je stoga sukladno odredbi članka 79. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima odlučeno kao pod toč. II izreke ove presude.

 

 

 

U Zagrebu 28. rujna 2023.

 

Sutkinja:

Željka Zrilić Ježek, univ. spec., v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.