Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Stalna služba u Gospiću
Gospić
Gž-762/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Milke Vraneš, predsjednice vijeća, Tatjane Radaković Bašić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ante Ujevića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB:94472454976, zastupan po punomoćniku, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3766/2023-6 od 24. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 29. listopada 2025.
p r e s u d i o j e:
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3766/2023-6 od 24. ožujka 2025.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
"I. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:
„Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranju d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976 platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB:84397956623 iznos od 1.189,80 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. travnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.“
II. Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku na ime parničnog troška iznos od 500,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate temeljem odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, a sve to u roku od 15 dana."
2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žali se tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu tužitelja kao osnovanu i preinači prvostupanjsku presudu, odnosno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Na žalbu tužitelja nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/2022 i 155/23, dalje: ZPP), na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.
6. Nisu osnovani žalbeni prigovori tužitelja u odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni prigovor pogrešnih i pravno neutemeljenih zaključaka, a samim time i prigovor pogrešne primjene materijalnog prava.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete nastale isplatom invalidske mirovine u iznosu od 1.189,80 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 28. travnja 2023. do isplate, po visini stope kako je to pobliže označeno pod točkom I. izreke presude.
8. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne presude, te je na osnovi izvedenih dokaza i njihove ocjene u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.
9. Tako je prvostupanjski sud utvrdio:
- da je osiguranica tužitelja CS nastradala 20. travnja 2007. u prometnoj nezgodi kao putnica u osobnom vozilu reg. oznake i broja [registarska oznaka], a za koju prometnu nezgodu je isključivo odgovoran RS koji je naknadio štetu izvansudskom nagodbom 21. studenoga 2008. čime je priznao svoju odgovornost za ovaj štetni događaj,
- da iz medicinske dokumentacije koja prileži mirovinskom spisu proizlazi da je osiguranica doživjela tri prometne nesreće, slijedom čega je zatraženo očitovanje ovlaštenog vještaka od 18. ožujka 2018. o uzroku invalidnosti iz kojeg proizlazi da prometne nesreće od 23. veljače 2006. i 20. travnja 2007. sudjeluju u utvrđenoj invalidnosti s osnova ozljede izvan rada u jednakom postotku, pa iz navedenog proizlazi postotak od 15% utjecaja na ukupnu invalidnost osiguranice kao posljedica predmetne prometne nezgode,
- da je tužitelj već vodio postupke protiv tuženika radi naknade štete pred Trgovačkim sudom u Zagrebu i Osijeku, te je u istima tuženi priznao svoju odgovornost,
- da tužitelj smatra da se u konkretnom slučaju treba primijeniti odredbe članka 161. i članka 164. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 117/04, 92/05, 43/07 i 79/07 – dalje: ZOMO), te temeljem istog usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja,
- da između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, odgovornost osiguranika tuženika, uzročno-posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i umirovljenja, odnosno priznanja invalidske mirovine, te aktivne i pasivne legitimacije,
- da je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva u cijelosti.
11. Prema ocjeni ovog suda drugog stupa, prvostupanjski sud je na utvrđene činjenice pravilno primijenio materijalno pravo iz članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23, dalje: ZOOP), kojim je propisano:
(1.) Društvo za osiguranje obavezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.
(2.) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznosi mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3.) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
(4.) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovog članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.
12. Prema shvaćanju Vrhovnog suda RH u odluci broj Rev-x-388/18 od 25. kolovoza 2020. zauzeto je pravno shvaćanje prema kojem je za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mjerodavne mirovine, mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. Ista pravna shvaćanja zauzeta su i u kasnijim odlukama Vrhovnog suda RH (Rev-5292/19 od 16. lipnja 2020., Rev- 12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev-552/2022 od 17. svibnja 2022. i Rev-850/2022 od 25. listopada 2022.).
13. Temeljem naprijed utvrđenih činjenica i zauzetih stajališta Vrhovnog suda RH, suprotno žalbenim navodima tužitelja pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, da se tada obveza tuženika određuje prema članku 27. stavak 2. i 3., u svezi sa člankom 4. ZOOP-a i ta obveza postoji samo ako postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koja je isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu.
14. U tom smislu na tužitelju je teret dokazivanja visine tužbenog zahtjeva, odnosno da postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koju isplaćuje svom osiguraniku i pretpostavljenog iznosa mirovine koja bi bila isplaćena kada bi razlog isplate bila ozljeda na radu.
15. Kako tužitelj nesporno u konkretnom slučaju potražuje iznos invalidske mirovine isplaćene temeljem ozljede na radu, to nema eventualne razlike između isplaćene invalidske mirovine i pretpostavljene mirovine za slučaj ozljede na radu, kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud, odnosno tužitelj na kojemu je teret dokaza nije dokazao (financijskim vještačenjem) visinu štete koju potražuje predmetnim tužbenim zahtjevom.
16. Nije sporno da je tužitelj u spis dostavio obračun isplaćenih mirovina, dakle, svih izvršenih isplata, a čime nije dokazao štetu koju bi mu eventualno bio dužan naknaditi tuženik u smislu odredbe članka 27. stavak 2. i 3., a u svezi sa stavkom 4. ZOOP-a.
17. Stoga, suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan obzirom na sadržaj odredbe članak 221. točka a., u vezi sa člankom 219. stavak 1. ZPP-a, budući da iz provedenih dokaza, a sud je proveo sve predložene dokaze ne proizlazi da postoji razlika koja bi predstavljala tužiteljevu štetu.
18. Iz iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (članak 368. stavak 1. ZPP-a).
U Gospiću, 29. listopada 2025.
Predsjednica vijeća:
Milka Vraneš
