Poslovni broj: P-2845/2025-32
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ines Gutzmirtl Špehar, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice - specijalista ĐU, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, protiv tužene ZU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik CU, odvjetnik iz [adresa], radi plateža, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 06. listopada 2025. godine, u prisutnosti zakonskog zastupnika EU, višeg savjetnika-specijaliste u OGDO i punomoćnika tužene CU, dana 29. listopada 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
Nalaže se tuženiku ZU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, putem računa Državnih nekretnina d.o.o., OIB:79058504140, iznos od 21.270,40 kn / 2.823,07 EUR sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja na pojedine iznose teče kako slijedi:
- na iznos od 534,40 kn/70,93 EUR od 01. svibnja 2019. pa do isplate;
- na iznos od 576,00 kn/76,45 EUR od 01. lipnja 2019. pa do isplate;
- na iznos od 576,00 kn/76,45 EUR od 01. srpnja 2019. pa do isplate;
- na iznos od 576,00 kn/76,45 EUR od 01. kolovoza 2019. pa do isplate;
- na iznos od 576,00 kn/76,45 EUR od 01. rujna 2019. pa do isplate;
- na iznos od 576,00 kn/76,45 EUR od 01. listopada 2019. pa do isplate;
- na iznos od 576,00 kn/76,45 EUR od 01. studenoga 2019. pa do isplate;
- na iznos od 576,00 kn/76,45 EUR od 01. prosinca 2019. pa do isplate;
- na iznos od 576,00 kn/76,45 EUR od 01. siječnja 2020. pa do isplate;
- na iznos od 576,00 kn/76,45 EUR od 01. veljače 2020. pa do isplate;
- na iznos od 576,00 kn/76,45 EUR od 01. ožujka 2020. pa do isplate;
- na iznos od 576,00 kn/76,45 EUR od 01. travnja 2020. pa do isplate;
- na iznos od 576,00 kn/76,45 EUR od 01. svibnja 2020. pa do isplate;
- na iznos od 576,00 kn/76,45 EUR od 01. lipnja 2020. pa do isplate;
- na iznos od 576,00 kn/76,45 EUR od 01. srpnja 2020. pa do isplate;
- na iznos od 576,00 kn/76,45 EUR od 01. kolovoza 2020. pa do isplate;
- na iznos od 576,00 kn/76,45 EUR od 01. rujna 2020. pa do isplate;
- na iznos od 576,00 kn/76,45 EUR od 01. listopada 2020. pa do isplate;
- na iznos od 576,00 kn/76,45 EUR od 01. studenoga 2020. pa do isplate;
- na iznos od 576,00 kn/76,45 EUR od 01. prosinca 2020. pa do isplate;
- na iznos od 576,00 kn/76,45 EUR od 01. siječnja 2021. pa do isplate;
- na iznos od 576,00 kn/76,45 EUR od 01. veljače 2021. pa do isplate;
- na iznos od 576,00 kn/76,45 EUR od 01. ožujka 2021. pa do isplate;
- na iznos od 576,00 kn/76,45 EUR od 01. travnja 2021pa do isplate;
- na iznos od 576,00 kn/76,45 EUR od 01. svibnja 2021. pa do isplate;
- na iznos od 576,00 kn/76,45 EUR od 01. lipnja 2021. pa do isplate;
- na iznos od 576,00 kn/76,45 EUR od 01. srpnja 2021. pa do isplate;
- na iznos od 576,00 kn/76,45 EUR od 01. kolovoza 2021. pa do isplate;
- na iznos od 576,00 kn/76,45 EUR od 01. rujna 2021. pa do isplate;
- na iznos od 576,00 kn/76,45 EUR od 01. listopada 2021. pa do isplate;
- na iznos od 576,00 kn/76,45 EUR od 01. studenoga 2021. pa do isplate;
- na iznos od 576,00 kn/76,45 EUR od 01. prosinca 2021. pa do isplate;
- na iznos od 576,00 kn/76,45 EUR od 01. siječnja 2022. pa do isplate;
- na iznos od 576,00 kn/76,45 EUR od 01. veljače 2022. pa do isplate;
- na iznos od 576,00 kn/76,45 EUR od 01. ožujka 2022. pa do isplate;
- na iznos od 576,00 kn/76,45 EUR od 01. travnja 2022. pa do isplate;
- na iznos od 576,00 kn/76,45 EUR od 01. svibnja 2022. pa do isplate.
II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženoj trošak postupka u iznosu od 1.875,00 EUR, u roku od 15 dana.
III Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u cijelosti.
Obrazloženje
1. Tužitelj je dana 06.10.2022.g. podnio tužbu protiv tužene pred ovim sudom radi isplate iznosa od 21.270,40 kn / 2.823,07 EUR. Iz navoda u tužbi proizlazi da se tužitelj prije pokretanja ovog postupka zahtjevom za mirno rješenje spora sukladno odredbi čl. 186. a Zakona o parničnom postupku pokušao mirno riješiti spor, međutim bez uspjeha. Navodi da je tužitelj vlasnik nekretnine opisane u zemljišnim knjigama kao 5. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-5) jednosobni stan na II katu koji se sastoji od sobe, kuhinje, kupaonice i predsoblja, ukupne površine 38,40 m2 koji je neodvojivo povezan s vlasništvom cijele nekretnine, koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasnički dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali dijelovi izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] [adresa], dvorište, stambena zgrada br. 17 ukupne površine 234 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Kako je tužena u utuženom razdoblju koristila stan iz točke II. ove tužbe koji je u vlasništvu tužitelja, a nije plaćala naknadu za korištenje u iznosu od 576,00 kn / 76,45 EUR mjesečno (obračunatu sukladno Odluci Vlade Republike Hrvatske o utvrđivanju visine slobodno ugovorene najamnine (NN 120/00) prema kojoj je određen iznos od 15,00 kn/m2 mjesečno (38,40 m2 x 15,00 kn). Ukupno dugovanje prema specifikaciji u petitu iznosi 21.270,40 kn / 2.823,07 EUR zajedno sa zateznim kamatama na svaki pojedini iznos, a za razdoblje od travnja 2019. do zaključno do travnja 2022., to tužitelj predlaže usvojiti tužbeni zahtjev kao osnovan.
2. Tužena u odgovoru na tužbu navodi da se protivi većini navoda iznesenih u predmetnoj tužbi, u cijelosti osporava tužbeni zahtjev, u njegovoj osnovi i visini. Tužena uvodno ističe kako je nesporno da je tužitelj vlasnik jednosobnog stana na II katu koji se sastoji od sobe, kuhinje, kupaonice i predsoblja, ukupne površine 38,40 m2 koji je neodvojivo povezan s vlasništvom cijele nekretnine, koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali dijelovi izgrađeni na kč. br. [katastarska čestica] [adresa], dvorište, stambena zgrada br. 17 ukupne površine 234 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te ujedno ne osporava da joj se tužitelj, u skladu s odredbom čl. 186. a ZPP-a, obratio sa zahtjevom za mirno rješenje spora od 26. svibnja 2022.g., a na koji je tužena odgovorila tužitelju dopisom od 12. srpnja 2022.g. Međutim, netočna je činjenica da je tužena u utuženom razdoblju koristila predmetnu nekretninu u vlasništvu tužitelja, te da bi zbog korištenja istog bila u obvezi tužitelju plaćati naknadu, a koju je tužitelj sada obračunao postavivši tužbeni zahtjev sukladno Odluci Vlade Republike Hrvatske o utvrđivanju visine slobodno ugovorene najamnine (NN 120/00) prema kojoj je određen iznos od 15,00 kn/m2 mjesečno. Napominje da je jednako kao i u odgovoru na zahtjev za mirno rješenje spora, ističe kako u predmetnoj nekretnini nije živjela, istu nije koristila niti je u odnosu na nju vršila bilo kakve posjedovne čine u utuženom razdoblju, budući je tužena u predmetnoj nekretnini, zajedno sa svojom majkom, gospođom MU živjela do 2010.g., kada se preselila u stan na adresi [adresa] gdje i dalje živi sa svojim suprugom TU, o čemu svjedoči i uvjerenje o prebivalištu za tuženu. Majka tužene, gospođa MU je u predmetnoj nekretnini ostala živjeti sve do svoje smrti 2018. godine. Nakon smrti gospođe MU nekretnina je ostala prazna te u njoj, prema saznanjima tužene, nitko nije stanovao niti je bio u njezinom posjedu, a sve gore navedeno vezano za život tužene i njezin odnos sa pokojnom majkom, te okolnost da je tužena živjela i koristila isključivo stan na adresi [adresa] je poznato i bliskim prijateljima tužene RU, ĆU i KU. Tužena ističe kako joj se sve do primitka zahtjeva za mirno rješenje spora od 26. svibnja 2022.g., nitko ispred Republike Hrvatske nije obratio s bilo kakvim zahtjevom u pogledu predmetne nekretnine niti predočenjem dokaza da bi stan bio u vlasništvu Republike Hrvatske, što tužena sve do primitka zahtjeva nije niti znala niti je morala znati. Po primitku Zahtjeva tužena je odgovorom obavijestila RH da ne stanuje u predmetnoj nekretnini i da u odnosu na istu ne vrši posjed. Također je istaknula kako ne osporava pravo RH da uđe u predmetnu nekretninu i istu posjeduje. Tužitelj se mogao na isti način kako joj se obratio 2022.g. tuženoj obratiti i nakon prvog očevida u listopadu 2018.g. i tužena bi mu odgovorila na isti način kao 2022.g. (tužitelj je već u listopadu 2018.g. mogao ući u posjed predmetnog stana), a obzirom da od tužene ovom tužbom nije tražena predaja posjeda predmetne nekretnine, a niti je tužitelj dostavio dokaz da mu je upravo tužena predala posjed predmetne nekretnine očito je da tužena nije niti bila u posjedu predmetne nekretnine, te je stoga tužbeni zahtjev neutemeljen u odnosu na tuženu. Predlaže se da Naslovni sud obveže tužitelja da dostavi podatak kada je ušao u posjed predmetne nekretnine, na koji način i tko je zatečen u predmetnom stanu. Također u smislu navedenog predlaže se da Naslovni sud obveže tužitelja da dostavi zapisnik sačinjen prilikom preuzimanja posjeda predmetne nekretnine, kao i fotografije predmetnog stana iz kojih će se vidjeti da li je predmetni stan uopće bio podoban za stanovanje. Navodi da je tužitelj je uz tužbu priložio zapisnike s očevida na licu mjesta od 19. listopada 2018.g., 31. srpnja 2019.g., te 10. prosinca 2019.g. Prema zapisniku od 19. listopada 2018.g., utvrđeno je da u predmetnoj nekretnini nitko nije zatečen, odnosno da u istoj nitko ne stanuje. Predstavnik suvlasnika, gospodin JU obavijestio je službenu osobu da je korisnica stana, majka tužene, gospođa HU preminula te iskazao kako zaključuje da predmetnu nekretninu netko koristi budući je u par navrata nakon njezine smrti primijetio upaljeno svijetlo u stanu. Tužena ponovno ističe kako nakon smrti majke nije koristila predmetni stan niti je isti davala u najam kako neosnovano proizlazi iz navoda JU suvlasnika zgrade u kojoj se nalazi predmetni stan. Navedeni gospodin kao predstavnik suvlasnika zgrade u kojoj se nalazi predmetni stan da je stvarno htio utvrditi činjenice mogao je pozvoniti na vrata predmetnog stana ili pozvati policiju radi utvrđenja tko se u stanu nalazi nakon smrti ranijeg korisnika. Očito osim njegovih pogrešnih zaključaka neutemeljenima na stvarnim činjenicama, već rekla kazala utvrđenjima, ne postoje dokazi iz kojih bi proizlazilo da je u utuženom periodu tužena koristila predmetni stan. Napominje da je JU je viđao tuženu nakon smrti njezine majke i to ne u predmetnom stanu na adresi [adresa], nego ispred zgrade i u susjedstvu (kvartu), jer u susjednoj zgradi na adresi [adresa] se nalazi stan u vlasništvu tete tužene i to ŽU koja boravi u [adresa] i tužena vodi brigu o predmetnom stanu, a ranije je u tom stanu na adresi [adresa] živjela druga teta tužene koja je umrla **.**.2021.g. i o kojoj je isključivo tužena vodila brigu zadnjih godina života. Sukladno napomenama službene osobe iz Zapisnika od 31. srpnja 2019.g., tada je izvršen treći pokušaj očevida predmetne nekretnine u kojoj ponovno nije zatečen nitko. Gospodin JU izjavio je kako ponekad, iako vrlo rijetko viđa kćer pokojne gospođe MU, ovdje tužene, ali da u večernjim satima viđa svijetlo u stanu te sumnja u podnajam. Također, tužena ističe da u kvartu u kojemu se nalazi predmetna nekretnina i danas živi njezin prijatelj, gospodin NU, kojeg je posjećivala i prilikom posjeta prolazila bi pored zgrade u kojoj se nalazi predmetni stan. Vezano za izjavljenu sumnju da u predmetnoj nekretnini netko živi, odnosno da se ista nalazi u podnajmu, tužena ističe kako o istome nema saznanja te ako bi netko u utuženom periodu bio u posjedu nekretnine to nije bila tužena, a o čemu je po prvom pozivu da se izjasni uputila tužitelju očitovanje u srpnju 2022.g. Uzevši u obzir činjenično stanje zabilježeno prethodno navedenim zapisnicima, postavlja se pitanje zašto Republika Hrvatska nije ranije kontaktirala tuženu kako bi dobila informacije o predmetnoj nekretnini. Također, zašto tužitelj, nesporni vlasnik nekretnine, odnosno osoba koja za njega upravlja nekretninom nije u istu ušao i počeo istu koristiti odmah po provođenju prvog očevida na licu mjesta na kojemu je utvrđeno da se u predmetnoj nekretnini nitko ne nalazi? Tužena ponavlja kako u utuženom periodu, a niti ranije nije koristila predmetnu nekretninu niti vršila posjedovne čine u odnosu na istu, te bi u slučaju ranije obavijesti od strane tužitelja – RH, obavijestila tužitelja da predmetnu nekretninu prema njezinim saznanjima nitko ne koristi, odnosno da tužitelj može vršiti slobodno sva prava koja proizlaze iz prava vlasništva nekretnine. Napominje da su očevidi na licu mjesta provođeni tijekom 2018.g. i 2019. godine, a tužena je Zahtjev za mirnim rješenjem spora, kojim je prvi puta obaviještena da je predmetna nekretnina vlasništvo Republike Hrvatske zaprimila tek u lipnju 2022.g., pune tri godine nakon provođenja prvog očevida te se postavlja pitanje zašto je tužitelj čekao tri godine da bi potom kontaktirao tuženu, a također je nejasno zašto tužitelj u periodu od 2018.g. do 2022. godine nije ušao u predmetnu nekretninu i istu koristio, a iz čega proizlazi da je potraživanje tužitelja u odnosu na tuženu bespredmetno, budući je tužitelj sam propustio vršiti svoja vlasnička prava nad predmetnom nekretninom, a sada neosnovano potražuje isplatu naknade za korištenje iste od tužene. Ističe kako je tužena u odnosu na tužitelja neravnopravna strana, osoba naspram države–tužitelja, te da je tužitelj nakon odgovora tužene povodom zahtjeva za mirno rješenje spora, kojim je tužena objasnila situaciju, svjesno protiv iste pokrenuo sudski postupak, znajući da tužena u utuženom periodu nije koristila predmetnu nekretninu. Tužitelj pritom ni na koji način ne dokazuje da bi tužena u utuženom periodu koristila predmetnu nekretninu, jer isto nije niti moguće, iako bi u situaciji kada tužitelj potražuje naknadu za korištenje logično i nužno bilo da dokaže i pravnu osnovu za isto, što sama činjenica vlasništva nije. Navodi da je tužitelj strana koja je odnosu na svoju nekretninu evidentno propustila postupati kao dobar domaćin, te je za isto sama odgovorna (članak 35. stavak 7. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima), a nedopustivo je da svoju odgovornost prebaci na tuženu. Slijedom svega naprijed navedenog, tužena ističe kako je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti te predlaže sudu isti odbiti, uz nadoknadu parničnih troškova tuženoj.
3. Tužitelj u daljnjem tijeku postupka u odnosu na navode tužene kako je više puta putem trgovačkog društva Državne nekretnine d.o.o. pokušalo o navedenome obavijestiti tuženu bilo dopisom bilo dolaskom na adresu njenog prijavljenog prebivališta, međutim ona nikad nije preuzimala odaslane joj dopise te se oglušila i na poruku zaposlenika Državnih nekretnina d.o.o. da se povratno javi. Slijedom navedenoga, ne stoje navodi tužene kako tužitelj nije ranije kontaktirao tuženu već naprotiv - istu je pokušao kontaktirati više puta te se ne može smatrati da je propustio postupati kao dobar domaćin i da bi za to sam bio odgovoran. Navodi da je tužena u odgovoru na zahtjev za mirno rješenje spora dopustila tužitelju ulazak u predmetnu nekretninu slijedom čega je tužitelj dana 27. rujna 2022. ušao u posjed predmetnog stana, a o čemu dostavlja zapisnik o očevidu, te ističe kako je tužena 16. rujna 2019. godine došla u prostorije Državnih nekretnina d.o.o. i njenom zaposleniku SU (ranije: Đ) usmeno potvrdila korištenje stana nakon majčine smrti i izjavila da plaća račune nakon njene smrti. Također, s tuženom je 11. lipnja 2021. godine telefonskim putem razgovarao zaposlenik Državnih nekretnina d.o.o. DU kojem je tužena potvrdila korištenje stana nakon smrti majke i još napomenula da je često na putu slijedom čega je rijetko u stanu, dok će jedan od stanara predmetne zgrade JU potvrditi kako je tužena koristila navedeni stan i dala ga trećima u najam. Tužitelj nastavno napominje da je provjerom u evidencijama tužitelj utvrdio da je i nakon smrti MU netko povremeno vršio uplate na račun Državnih nekretnina d.o.o. (koje upravljaju predmetnim stanom), a s osnove korištenja stana bez pravne osnove pa je nejasno tko bi osim tužene podmirivao nešto što nije dužan podmiriti, a ukoliko je uplate vršila tužena, zašto bi podmirivala naknadu za korištenje stana kojeg ne koristi.
4. Sud je u prvostupanjskom postupku koji se vodio pod brojem P-5225/2022 donio presudu dana 12.04.2024.g. kojom je odbijen tužbeni zahtjev. Kako je tužitelj podnio žalbu protiv citirane presude, to je Županijski sud u Velikoj Gorici rješenjem poslovni broj: Gž-408/2024 od 20.03.2025. ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio ovom sudu na ponovni postupak.
5. Iz obrazloženja drugostupanjske odluke proizlazi da tužitelj osnovano u žalbi ističe kako je imenovani jasno naveo kao osnovu svog potraživanja odredbu čl. 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00,129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – ispravak pročišćenog teksta - dalje: ZVDSP), a sud u prvostupanjskom postupku nije utvrdio odlučnu činjenicu da li je tužena bila u posjedu stana tužiteljice ili nije, te da li je posjedovanjem ključeva nakon smrti majke ostvarila faktičnu vlast na predmetom stanu te od kakvog je značenja utvrđena činjenica da nakon smrti majke nije vratila ključeve stana tužiteljici za koju je znala da je vlasnica stana, a što su sve razlozi na kojima tužiteljica temelji svoje tvrdnje da je tužena bila nepošteni posjednik stvari i s tog osnova obvezna platiti utuženi iznos. Ističe se kako su nejasni i proturječni razlozi kojima prvostupanjski sud utvrđuje kako je tužbeni zahtjev neosnovan, jer tužena prije razgovora sa svjedokom DU nije morala znati da je dužna vratiti stan vlasniku te da taj telefonski razgovor „nije dostatan“ da bi se smatrao pozivom na vraćanje ključa. Proturječnost postoji i u tome da nakon što prvostupanjski sud nije utvrdio odlučnu činjenicu posjedovanja ključeva stana od strane tužene, nakon smrti majke ipak utvrđuje da tužena eventualnim zadržanjem ključeva stana za koji nesporno zna da je vlasništvo tužiteljice (a od kojeg tužiteljica nema ključeve) istu nije onemogućila u posjedu istoga. 8.2. Nadalje, ovakvim obrazloženjem prvostupanjski sud sadržajno utvrđuje i da je tužena bila pošteni posjednik stana zbog čega bi za postavljanje zahtjeva od strane tužiteljice za isplatom bilo potrebno tuženu obavijestiti da je dužna vratiti posjed stana tužiteljici, a što je u proturječju sa izvedenim dokazima u spisu, s obzirom na iskaz same tužene koja je jasno potvrdila da joj je poznato da je vlasnik stana tužiteljica koja je i njezinu majku željela iseliti iz tog stana navodeći da je bespravni korisnik istoga. Ističe se da su u pobijanoj presudi izostali razlozi zbog kojih sud ne prihvaća navode tužiteljice da je tužena bila nepošteni posjednik, dok su navodi o kvaliteti posjeda tužene nejasni i proturječni ostalim izvedenim dokazima na što osnovano ukazuje tužiteljica u svojoj žalbi. Upućuje da će u ponovnom postupku sud prvog stupnja otkloniti počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, polazeći od odredbe čl. 165. ZVDSP i imajući u vidu kako u slučaju da ako se utvrdi kako je tužena bila nepošteni posjednik stana (kako se navodi u činjeničnim navodima tužbe), tužitelj se istoj nije bio dužan obratiti sa zahtjevom za vraćanje ključeva (posjeda) stana, na što bi bio obvezan u slučaju da je tužena bila pošteni posjednik u smislu odredbe čl. 164. ZVDSP.
6. Povodom ukinute presude, predmet je upućen ovom sudu na ponovno suđenje koji se vodio pod poslovnim brojem P-2845/2025.
7. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je proveo dokaz saslušanjem tužene i svjedoka DU, TU, KU, JU, ĆU i ČU te je izvršio uvid u u preslike zapisnika Državnih nekretnina d.o.o. od 19.10.2018.g., 31.07.2019.g., 10.12.2019.g., od 21.09.2020.g. i od 27.09.2022.g. (list 6-8, 54, 59 spisa), presliku zahtjeva za mirno rješenje spora i odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora (list 9-10, 15-16 spisa), presliku uvjerenja o prebivalištu za tuženu (list 25 spisa), presliku rješenja o nasljeđivanju iza pokojne FU (list 26-27 spisa), dopise od 13.02.2020.g., od 12.05.2021.g. sa vraćenim pošiljkama (list 33-53 spisa), pregled plaćanja (list 58 spisa), podneske stranaka, te ostalu priležeću dokumentaciju. Ostale dokaze sud nije provodio jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19; dalje u tekstu: ZPP). Temeljem tako provedenog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sud je neprijeporno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Tužitelj temelji tužbeni zahtjev s osnova stjecanja bez osnove i uporabe tuđe stvari u svoju korist temeljem odredbe čl. 165 st. 1 ZVDSP-a koja određuje da je nepošteni posjednik tuđe stvari mora predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.
9. Kako tužitelj temelji osnov tužbenog zahtjeva na činjenici da je tužena kao nepošteni posjednik koristila predmetni stan bez valjane pravne osnove na adresi u [adresa] za period od travnja 2019.g. do travnja 2022.g. , a zbog čega tužitelj potražuje od tužene iznos zaštićene najamnine koju bi inače plaćala tužena kao najmoprimka da je imala pravni temelj, sud je proveo dokaz saslušanjem tužene i svjedoka DU, TU, KU, JU, ĆU i ČU te je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu.
10. Iz iskaza tužene u bitnome proizlazi da nakon mamine smrti i nakon što je uzela najosnovnije mamine osobne stvari iz tog stana nikada više nije došla u taj stan. Ključ od tog stana je dala teti FU koja je također imala i svoj primjerak ključa jer je povremeno dolazila u stan dok je mama bila živa. Tužena objašnjava da je mama imala svoj primjerak ključa i jedan primjerak ključa je imala njezina teta FU koji je ponekad njoj davala kada je ona trebala obaviti nešto za mamu budući da je mama imala različite stadije i u boljim fazama joj je znala baciti ključ kroz prozor kada je dolazila kod nje, a u lošijim fazama to nije mogla pa bi tužena primjerak ključa išla uzeti od tete FU. Kada je mama umrla, ona je mamin primjerak ključa dala teti FU jer njoj nije više trebao, a teta FU je rekla da će možda još otići u stan jer da ima nekog namještaja i odjeće koje je ona htjela donirati. Ona i da je htjela poslije mamine smrti ne bih mogla ići u taj stan jer je to preemotivno za nju i previše uspomena vezano za mamu i taj stan. Napominje da je stan bio jako derutan, jedva za život, nije imao niti plina jer mama nije imala novac da uvede plin u stan. Ne zna zašto je gospodin JU na očevidima rekao to što je rekao jer to nije istina. Na poseban upit suda vezano za razgovor sa djelatnikom tužitelja DU, tužena navodi da je točno da je imenovani gospodin uspio doći do nje i da mu se ona javila nakon što joj je poslao poruku i objasnio tko je. On ju je u razgovoru pitao da li ona koristi taj stan, a tužena je njemu rekla de ne koristi i da se taj stan ne može koristiti i da ako ga tko hoće koristiti, da se taj stan treba renovirati. Ona je jedino u tom razgovoru njega usput pitala da li postoji mogućnost otkupa stana jer je čula da se prodaju državni stanovi, a nije znala da li ona to može budući da zapravo nije imala veze sa tim stanom, već je njezina majka koristila taj stan kao zaštićeni najmoprimac ali bespravni korisnik. Gospodin DU u razgovoru uopće nije spominjao ključ stana već je samo rekao da u vezi otkupa stana ako će biti ta mogućnost, da treba podnijeti molbu i plaćati stanarine i režije za taj stan. Ona nakon mamine smrti nije vršila nikakva plaćanja vezana za stan na [adresa], možda je to napravila pokojna teta jer joj je ona rekla da će provjeravati vezano za uplatnice ako koja dođe. Ona se u magli sjeća da je 2019. otišla u Državne nekretnine izvijestiti ih da je njezina mama umrla jer joj je teta rekla da nitko iz Državnih nekretnina nije dolazio da uzme u posjed stan. To joj je sve u magli jer u toj godini je također umro i sin od njezine tete FU. Ona nema sjećanja da bi nešto drugo razgovarala sa tom djelatnicom 2019. osim o tome da je majka umrla te napominje da ona tu gospođu nije osobno ni vidjela već su je telefonski sa njom spojili na porti tužitelja. To joj je sve u magli jer, kao što je rekla, bila je te godine na operaciji i umro je tetkin sin. Ona nakon mamine smrti nije bila u stanu, nije obilazila stan, nije ga davala u najam te je na [adresa] dolazila u posjet teti do njezine smrti, a i poslije njezine smrti da povremeno obiđe tetin stan na [adresa]. Također je ponekad dolazila u taj kvart da se vidi sa prijateljem koji živi u [adresa], a zove se NU. Ona je gospodina JU znala ponekad vidjeti na ulici kada je bila na [adresa], napomenuvši da ga ne bi pozdravila jer nisu u dobrim odnosima. Naime, prije kojih dvadesetak godina, ne zna sada točno, njezina mama joj je rekla da ju je gospodin JU gurnuo kada je išla do njegove supruge tražiti cigaretu i da je radi toga guranja bila jako ozlijeđena, no ona joj u to vrijeme nije vjerovala jer je znala biti psihički nestabilna. Par godina kasnije rentgentska snimka njezine kralježnice je pokazala da je bila zarasla, što je njoj ukazivalo da je ona govorila istinu, no ona se nije htjela ići svađati sa gospodinom JU jer nije to mogla nikako dokazati, ništa od toga ne bih dobila, s time da napominje da su ona i mama u toj zgradi uvijek bile u podređenom položaju jer je ona bila socijalni slučaj. Napominje da je mama bila teški pušač pa je radi toga išla kod JU tražiti cigaretu, neovisno što nisu bili u dobrim odnosima, s time da je sa njegovom suprugom ostala u dobrim odnosima. Pri susretima na cesti, gospodin JU joj se nije nikada obraćao, s time da je on poznavao njezinu pokojnu tetu FU. I njezina teta isto s njim nije bila u dobrim odnosima jer joj se zbog toga zamjerio, s time da, koliko ona zna, nije se on njoj obraćao nikada vezano za taj stan. Prije nego što je dobila zahtjev za mirno rješenje spora, nije nikada prije ništa zaprimila od tužitelja niti od Državnog odvjetništva, koliko se sjeća, i čim je zaprimila, reagirala je. Napominje da su mamin i tetin ulaz, broj 16 i broj 17 jedan pored drugoga.
11. Iz iskaza svjedoka DU u bitnome proizlazi da je on zaposlenik tužitelja i oko 2020. je preuzeo predmet vezan za stan koji je predmet ovog postupka, koliko se sjeća, nakon smrti gospođe MU. Gospođa MU je bila korisnica tog stana do svoje smrti i imala je određeni status pa nije koristila stan bez pravne osnove a nakon njezine smrti, njegov je zadatak bio utvrditi da li se stan koristi i tko ga koristi, budući da Državne nekretnine upravljaju stanovima koji su u vlasništvu RH i povjereni su im na upravljanje. Pokušali su u više navrata očevidima utvrditi tko koristi taj stan, no nisu mogli dobiti 100%-tnu informaciju tko ga koristi već su dobili dojave od predstavnika stanara te je tako on na jednom od očevida iskazao da netko povremeno obilazi stan i da on ponekad vidi svjetlo u stanu i da sumnja u podnajam stana, s time da napominje da je to njima bitna stvar jer tada moraju žurno postupati kada je riječ o podnajmu. Kod drugog očevida predstavnik stanara je konkretno rekao da kćer bivše korisnice, ovdje tužene, povremeno dolazi u stan. Paralelno sa očevidima, oni su pokušali doći do tužene odnosno išli su pribaviti rješenje o nasljeđivanju, utvrdili tko je nasljednik pokojne gospođe. Sačer, vidjeli da je to tužena te su joj odašiljali dopise koji su se, po njegovom sjećanju, vraćali s naznakom da je obaviještena a da ih nije preuzela ili da je naslovnik nepoznat, ne može se sjetiti. Čak su poslali i kolegu na adresu njezinog prebivališta, no tamo ju nije našao. Na jednom od očevida uspjeli su dobiti kontakt broj od tužene od predstavnika stanara te ju je on u više navrata pokušao nazvati, no ona se nije javljala na telefon, a tek kada je poslao poruku i u njoj rekao tuženoj tko je i što ju treba, tada se javila na telefon. Navodi da mu je tužena u telefonskom razgovoru rekla da se ne javlja na nepoznate brojeve te mu je rekla da povremeno obilazi stan i da ima ključ od stana iako ne živi u tom stanu te se raspitivala pod kojim uvjetima bi ona mogla nastaviti koristiti stan. On joj je objasnio da mora predati ključeve ako ne želi da joj se fakturiraju računi s osnove naknade za korištenje stana i ona je rekla da će o tome razmisliti i da će mu se povratno javiti, no to nije učinila. Želi napomenuti da razlog zašto je on bio toliko uporan pri kontaktiranju tužene je taj što je htio utvrditi da li tužena uistinu koristi stan jer Državnim nekretninama nije u cilju da utuži bilo koga već da samo utuži onoga tko uistinu koristi prostor. Također napominje da ima saznanja od kolegice ČU da je tužena jednom prilikom došla kod tužitelja, godinu dana nakon smrti majke te je njegovoj kolegici rekla da je nastavila koristiti stan, da plaća račune koji su glasili na pokojnu majku i također se raspitivala kako može nastaviti koristiti stan, no ta saznanja ima posebno od kolegice ČU. Telefonski razgovor je bio usmeni, no on ga je evidentirao u sustavu Državnih nekretnina da je vodio telefonski razgovor sa tuženom i u kratkim crtama opisao razgovor, kao i datum razgovora. Oni su u posjed stana ušli krajem 2022., koliko se sjeća, nakon što su u ovom postupku zaprimili odgovor na tužbu tužene u kojem je rekla da ona ne koristi stan i da nije u njezinom posjedu. Tu informaciju dobio je od Sektora pravnih poslova tužitelja - Državne nekretnine. Zna da predmet ovog postupka nije predaja u posjed ovog stana. Tužitelj nije ranije ušao u posjed stana jer nisu imali točnu informaciju da li netko koristi taj stan ili ne, imali su informaciju od predstavnika stanara, kao što je već prije iskazao, no to nije bilo potvrđeno, a u slučaju da netko ima stan u svom posjedu, oni nisu ovlašteni koristiti samopomoć osim u iznimnim slučajevima poput hitnih kvarova, curenja vode, opće opasnosti. Također napominje da su u jednom momentu zatražili terensku provjeru od strane MUP-a, što su ponekad znali činiti, no u ovom slučaju su ih odbili, odnosno u početku su takve stvari radili i onda su u jednom trenutku rekli da ne mogu to više tražiti. Nema saznanja na koji način je gospodin JU došao do svojih saznanja koje je govorio na očevidima. Državno odvjetništvo ulazi u postupak u trenutku kada tužitelj preda inicijativu Državnom odvjetništvu. Ne može se točno sjetiti kada je to bilo, misli 2021.g. Na predočenje zahtjeva za mirno rješenje spora od strane punomoćnika tuženika iz kojeg proizlazi da je isti sastavljen u svibnju 2022.g. svjedok navodi da je to moguće te napominje da tužitelj vodi tisuće predmeta i da je lako moguće da je postupak pokrenut 2022. te napominje da je on odmah rekao da se ne sjeća točno. Oni su aktivno radili na predmetu, prikupljali sve potrebne informacije i kada su ih imali dovoljno, nisu više htjeli čekati te napominje da su u principu čekali tuženu da se javi. On nije bio u tom stanu.
12. Iz iskaza svjedoka TU u bitnome proizlazi da je stan u [adresa] koristila njegova punica MU sve do svoje smrti a nakon njezine smrti, koliko on zna, nitko nije koristio taj stan. Supruga, ovdje tužena, nije koristila taj stan jer je ona cijelo vrijeme živjela sa njim u stanu na adresi [adresa] počevši od 2006.g. Njegova pokojna punica je koristila taj stan u svojstvu zaštićenog najmoprimca, pretpostavlja to, no nije nikada vidio konkretni dokument o tome. Dok je punica bila živa, njegova se supruga brinula o njoj, išla je u taj stan radi mame jer je punica bila jako bolesna, oduzeta joj je bila poslovna sposobnost. Također napominje da se u taj stan nije ništa ulagalo, bio je i derutan, možda je i to čak razlog zašto je punica umrla. Nakon puničine smrti, on nije razgovarao sa suprugom o tom stanu jer nije bilo potrebe jer se o stanu treba brinuti vlasnik stana. Koliko on zna, suprugu nikada nitko nije kontaktirao iz Državnih nekretnina, barem mu to nije rekla. Ne zna da li je njegova supruga imala ključ od tog stana nakon puničine smrti, zna samo da je odlazila u taj stan dok joj je mama bila živa da se brine o njoj. Njegova je supruga znala dolaziti i u tu ulicu i nakon puničine smrti jer je na [adresa], koja dva ulaza dalje, živjela njezina teta o kojoj se također supruga brinula i supruga je dolazila u tu ulicu povremeno sve do tetine smrti, misli, koliko se sjeća, umrla je prije koje dvije godine. Napominje da je njemu nebulozno da se pokrenula tužba radi korištenja jer se taj prostor nije uopće mogao koristiti a kamoli iznajmljivati, a njegova supruga od 2006.g. svaku večer spava na adresi [adresa], kontinuirano živi na toj adresi. Također mu nije jasno zašto je RH tako dugo čekala da uđe u posjed stana u [adresa]. Teta njegove supruge zvala FU i ona je bila sestrična pok. MU. Koliko zna, dok je punica bila živa, on misli da je FU povremeno obilazila njegovu punicu kada je to mogla, s time da to punica nije mogla nikako jer je bila nepokretna.
13. Iz iskaza svjedoka JU u bitnome proizlazi da zna o čemu se radi u ovom postupku jer je on najstariji stanar zgrade na [adresa] i poznavao je pokojnu tuženičinu majku, kao i samu tuženu negdje od 1981. godine. Koliko se sjeća, stan je koristila pokojna majka tužene jer je tada stan bio u vlasništvu Grada Zagreba, nije bio državni a njezina majka je bila socijalni slučaj pa je tako dobila stan. Riječ je o stanu na drugom katu u kojem je živjela majka tužene do svoje smrti, sigurno od njezine smrti ima pet godina. Nakon smrti tuženičine majke nitko nije koristio taj stan ali je on znao povremeno viđati tuženu da dolazi u stan. On je nakon smrti njezine majke tuženu znao viđati i u zgradi, a i u stanu, a to zna jer je znala ostaviti ponekad vrata otvorena, pretpostavlja da prolufta stan. On nije bio nikada predstavnik stanara za tu zgradu. On misli da je tužena imala ključ od tog stana, odnosno siguran je da ga je imala budući je ulazila u stan. On je poznavao i sestričnu od tuženičine majke, FU koja je živjela u kući pored, no koliko on zna, tuženičina majka HU i FU nisu bile u dobrim odnosima i FU nije dolazila kod nje u stan, s time da je tužena bila u dobrim odnosima sa FU i kod nje je išla povremeno. Nakon smrti pokojne HU nitko nije koristio taj stan na način da bi netko u njemu živio no, kao što je rekao, tužena je znala obilaziti stan, napomenuvši da je on jednom prilikom rekao tuženoj da stan dolaze obilaziti ljudi iz Državnih nekretnina i pitao ju je da zašto ne vrati ključ od stana budući je riječ o državnom stanu, a ona mu je na to rekla da ima dobrog odvjetnika i da će ona sve to riješiti. Svjedok ne zna što je pod time mislila, samo je rekla da će to ona riješiti. Također je on jednom prilikom rekao pok. FU da kaže tuženoj da vrati ključ od stana, a FU mu je tada odgovorila da će ZU to sve riješiti. On živi na četvrtom katu u istoj zgradi te on nije nikada ulazio u taj stan, no znao ga je vidjeti kada bi vrata bila otvorena ili primjerice kada je jedanput socijalni radnik vodio pokojnu HU na zrak. Na poseban upit tuženika kako on zna tko je unutra u stanu ako nije bio u stanu, svjedok je iskazao da je vidio kada bi vrata bila otvorena. Sa pokojnom majkom tužene odnosno HU nije bio u nikakvim posebnim odnosima, znali su se pozdraviti, napomenuvši da on nema nikakvog interesa ovdje govoriti protiv nekoga i stavljati nekome nešto na teret. Ni sa tuženom nije u bliskim odnosima, zna ju pozdraviti, on razgovara sa svima, s time da nije sa njom nikada bio u svađi, niti sa njenom majkom. On ne zna točno koliko je puta vidio tuženu u zgradi nakon smrti majke, desetak puta sigurno jest u ovih pet godina, a ne bi rekao da ju je vidio dvadesetak puta, manje od toga. Ponekad je znao vidjeti svjetlo da gori u stanu, no ne bih vidio osobu koja je tada bila u stanu, tada vrata nisu bila otvorena.
14. Iz iskaza svjedoka KU u bitnome proizlazi da zna o čemu se radi u ovom postupku budući on živi u istom kvartu, u blizini gdje je stan u [adresa] i poznavao je tuženičinu majku i tuženu negdje od 1985. godine, praktički od kako su bili djeca. Tužena se odselila sa [adresa] oko 2010., kada se je udala i njezina je majka nastavila živjeti u tom stanu do smrti, misli da je to bilo 2018. godine. Koliko on zna, ključ od stana je imala pokojna HU, kao i pokojna FU, njezina sestrična, a misli da je i jedan primjerak ključa imala i tužena. Nakon smrti njezine majke, po njezinom saznanju tužena je i nadalje dolazila samo obilaziti pokojnu FU, maminu sestričnu, pogotovo nakon što joj je umro sin. Tužena je znala dolaziti kod njega u posjet, no nisu razgovarali o [adresa] jer je tužena imala jako težak život, kao i njezina majka i to je bila prebolna tema za razgovor. Koliko svjedok zna, stan nakon smrti tuženičine majke nitko nije koristio, bio je prazan, a to zna jer bi vidio da je mrak kada bi on prolazio pored zgrade na putu za njegovu kuću. Nakon smrti majke tužena sa njim nije razgovarala o tom stanu, on misli da je sa smrću majke priča sa Radničkom dolom za tuženu bila završena. Koliko zna, tužena nije išla obilaziti stan na [adresa], on je bio samo jedanput, na zahtjev pokojne gđe. FU sa primjerkom njenih ključeva otišao obići stan da vidi da li je sve u redu, to je bilo nakon zagrebačkog potresa. Stan je bio u redu, s time da je bio prazan, nije bilo naznaka da netko tamo živi ili ga koristi. Njemu tužena nije nikada spomenula da su joj se obratili ljudi iz Državnih nekretnina radi vraćanja stana, jedino se sjeća da je bio pokušaj deložacije Melinine majke od strane Državnih nekretnina, no to je bilo par godina prije, za vrijeme dok je njezina majka bila živa. On je sudjelovao u raščišćavanju stana nakon smrti tuženičine majke kako bi se raspodijelile stvari koje su pripadale pokojnoj HU, a imale su vrijednost za obitelj. Bili su prisutni ZU i prijatelj iz kvarta ĆU. Dio stvari je uzela ZU, a dio stvari su spremili za pok. FU. Svjedok vjeruje da je tada tužena svoj primjerak ključa dala pokojnoj FU jer je ona tada izjavila nakon završetka raščišćavanja da je ona zauvijek gotova sa [adresa]. Kako je dio stvari išao za pokojnu FU, on pretpostavlja da je tada tužena dala svoj ključ FU. Svjedok poznaje vrlo površno gospodina JU, samo iz viđena, zna da je on njihov susjed. Koliko zna, gospodin JU nije bio u dobrim odnosima sa tuženom i njezinom majkom, on je bio neka vrsta predstavnika stanara za zgradu i volio je uvoditi red i više nego što je to trebalo i imalo smisla. Zna da je on bio u nategnutim odnosima sa gđom HU, bilo je sukoba, a tužena je pokušavala izmiriti stvari između njih koliko je išlo. On tim svađama nije prisustvovao, samo je čuo o njima.
15. Iz iskaza svjedoka ĆU u bitnome proizlazi da poznaje ZU jer su zajedno odrasli i, koliko se sjeća, ZU je odselila sa [adresa] prije kojih petnaestak godina, kada se je udala. Znao se je viđati sa ZU na kavi u starom kvartu, ponekad i u gradu i, koliko zna, dok je njezina mama bila živa, ZU ju je dolazila obilaziti otprilike jedanput ili dvaput tjedno, koliko bi joj obveze dopuštale, time da je njezina mama bila u dosta lošem fizičkom stanju. Prema njegovim saznanjima, ZU je imala dosta težak život i suživot sa majkom, one su u tom stanu bespravno stanovale dok je njezina majka bila živa i uvijek je postojao strah od deložacije, tako da je ZU nakon mamine smrti to sve jednostavno prekrižila. Koliko zna, više nije htjela niti ići u taj stan, sa njim se nakon mamine smrti nije nalazila u njihovom starom kvartu, već u gradu. Zna da je ZU imala tetu koja je živjela ulaz do i sa njom je bila u dobrim odnosima pa, koliko zna, ZU ju je dolazila obilaziti u kvart nakon mamine smrti jer je i njena teta bila lošeg zdravlja. On sa ZU nije pričao o stanu, izbjegavali su tu temu jer joj je bila baš bolna. On i prijatelj Z su neposredno nakon smrti Melinine majke pomogli ZU da raščisti stvari u stanu na [adresa]. Došli su tamo, spremili stvari u kutije, jedan dio su spremili za njezinu tetu FU, jedan manji dio je ZU uzela za sebe i dio su spremili da se da crkvi. To je bio njegov jedini doticaj sa tim stanom nakon smrti njezine majke, tako da ni ne zna tko je imao poslije ključ od stana, to mu uopće nije palo na pamet niti pitati. Može samo pretpostaviti da je ključ od stana mogla imati njezina teta FU jer je ona živjela ulaz do te je na taj način mogla doći do stvari koje su bile za nju spremljene. On ne zna da li su te spremljene stvari za tetu FU ostale u stanu ili ih je ZU njoj odnijela, jer je on pomagao sa pakiranjem stvari i onda je morao odjuriti na posao, a u stanu su ostali ZU i Z, tako da ne zna da li su oni odmah odnijeli te stvari njezinoj teti. Njemu tužena nakon toga nije pričala da bi odlazila u stan, niti je pričala o stanu no kao što je rekao, on ju nije uopće htio ispitivati u stanu jer je to bilo bolno za nju. Želi napomenuti da je i on u svom životu ostao bez kuće u kojoj je odrastao i nikada o tome nije volio pričati pa je mislio da je to tako i za ZU. Stan je s godinama bio sve lošiji kako je svjedok dolazio u kuću povremeno prije smrti Melinine majke. Njezina majka je bila u jako lošem stanju i nije mogla održavati stan koji je bio sve gori s vremenom. Koliko se sjeća, pred kraj nije bilo niti plina, niti tople vode, a struje je bilo. Stan je bio krajnje devastiran On je nakon smrti Melinine majke povremeno imao kontakt sa gospođom FU, tetom tužene, i to u vrijeme kada je povremeno znao doći u stari kvart naći se na kavi s prijateljima ili se prošetati pa kada bi prolazio, pozvonio bih gospođi FU da ju pita da li joj nešto treba, otići u dućan ili na poštu ili bi popričao sa njom ako bi ju vidio na klupici ispred zgrade. On poznaje gospodina JU površno, iz viđenja, zna da živi u zgradi gdje je živjela njezina majka i da one sa njim baš nisu bile u dobrim odnosima.
16. Iz iskaza svjedoka ČU u bitnome proizlazi da radi u Državnim nekretninama d.o.o. i mora priznati da joj nije poznato ime tužene, niti događaj radi kojeg je pozvana. Za potrebe postupka je pogledala u sustav i vidjela je da je 2019. stavila napomenu da im se gđa. ZU javila, ne sjeća se da li je gospođu osobno primila ili je ona bila na porti pa je s njom telefonski razgovarala. U napomeni stoji da je gospođa njih kontaktirala, da je rekla da joj je mama umrla, da ona odnosno gospođa plaća račune i da je ona u stanu. Ona se stvarno ne sjeća tog razgovora jer je to bilo 2019., napomenuvši da se svi u Državnim nekretninama trude da sve razgovore uvedu u sustav, s time da ona uopće nije radila na tom predmetu i nije bila aktivni referent, već se je slučajno našla kada se gospođa javila i taj je razgovor unijela u sustav. Napominje da sud može zatražiti od Državnih nekretnina da se dostavi ta napomena iz sustava i tamo se točno vidi datum, možda čak i vrijeme te napomena koju je unijela. Ona je nakon tog razgovora izvijestila kolegu koji je radio na tom predmetu o tom razgovoru, takva je i inače procedura, no ne može se sjetiti koji je kolega bio u pitanju. Državno odvjetništvo se načelno uključuje nakon što se stvori dugovanje, ako ga korisnik ne plaća, kojih tridesetak dana nakon odašiljanja opomene, s time da sada ne zna točno koji su rokovi između dospijeća i slanja opomene. Njoj nije poznato da se u ovom predmetu ODO uključilo u predmet tek 2022.g.
17. Uvidom u zapisnik Državnih nekretnina d.o.o. od 19.10.2018.g. sud je utvrdio da je isti sastavljen u predmetu kontrole korištenja stana na adresi u [adresa], i kojim je izvidom utvrđeno da u predmetnoj nekretnini nitko nije zatečen dok je u razgovoru sa predstavnikom suvlasnika, gospodin JU iskazao službenoj osobi da je korisnica stana, gospođa HU preminula te iskazao kako zaključuje da predmetnu nekretninu netko koristi budući je u par navrata nakon njezine smrti primijetio upaljeno svijetlo u stanu. Ostavljena je obavijest u poštanskom sandučiću da se osoba koja eventualno koristi stan javi na službeni broj mobitela.
18. Uvidom u zapisnik Državnih nekretnina d.o.o. od 10.12.2019.g. sud je utvrdio da je isti sastavljen u predmetu kontrole korištenja stana na adresi u [adresa], i kojim je izvidom utvrđeno da u stanu nitko nije zatečen dok prema riječima susjeda, gospodina JU stan netko povremeno koristi jer se noću vide svijetla, detalje ne zna.
19. Uvidom u zapisnik Državnih nekretnina d.o.o. od 31.07.2019.g. sud je utvrdio da je isti sastavljen u predmetu kontrole korištenja stana na adresi u [adresa], i kojim je izvidom utvrđeno da je tada izvršen treći pokušaj očevida predmetnog stana u kojoj ponovno nije zatečen nitko, a susjed JU izjavljuje kako ponekad, iako vrlo rijetko viđa kćer pokojne gospođe MU, ovdje tužene, ali da u večernjim satima viđa svijetlo u stanu te sumnja u podnajam te da nikome ne otvaraju.
20. Uvidom u zapisnik Državnih nekretnina d.o.o. od 21.09.2020.g. sud je utvrdio da je isti sastavljen u predmetu kontrole korištenja stana na adresi u [adresa], i kojim je izvidom utvrđeno da u predmetnoj nekretnini nitko nije zatečen, poštanski sandučić prepun pošte je ostavljena je obavijest predstavniku stanaru u poštanskom sandučiću da se javi, s time da na adresi [adresa] nije našao tuženu ali joj je ostavljena poruka da se javi.
21. Uvidom u zapisnik Državnih nekretnina d.o.o. od 27.09.2022.g. sud je utvrdio da je isti sastavljen u predmetu kontrole korištenja stana na adresi u [adresa], i kojim je izvidom utvrđeno da je stan slobodan od osoba, ali ne i od stvari, utvrđeno je loše stanje nekretnine, te je od strane ovlaštene osobe obijena brava na ulaznim vratima stana te su na taj način ušli u posjed istog, a predstavnik stanara, gospodin C nije bio prisutan jer mu telefon nije u funkciji, stan je zapečaćen i propisno obilježen naljepnicom.
22. Uvidom u presliku zahtjeva za mirno rješenje spora od 28.05.2022.g. sud je utvrdio kako je istim tužitelj pozvao tuženu da u roku od 3 mjeseca od dana zaprimanja zahtjeva preda u posjed stan [adresa] te da podmiri dugovanje sa pripadajućim kamatama s osnova naknade za korištenja stana bez pravne osnove u iznosu od 576,00 kn mjesečno za period od travnja 2019.g. do zaključno travnja 2022.g., te će u suprotnom pokrenuti protiv nje postupak radi iseljenja i naplate zaduženog iznosa.
23. Uvidom u odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora od 13.07.2022.g. sud je utvrdio kako je punomoćnik tužene istim odgovorio kako je tužena na predmetnoj adresi živjela do 2010.g., nakon čega je u stanu ostala živjeti njezina majka sve do smrti 2018.g., a nakon smrti majke prema saznanju stranke, predmetna nekretnina je ostala prazna, u njoj nitko ne stanuje niti ne vrši posjedovne čini te ujedno ističe kako se njegovoj stranci nije nitko obratio ispred RH s bilo kakvim zahtjevom u pogledu predmetne nekretnine i dokazom vlasništva da bi stan bio u vlasništvu RH sve do primitka zahtjeva za mirno rješenje spora. Ističe da tužena ne koristi niti se nalazi u posjedu predmetnog stana od 2010.g. pa stoga ne može udovoljiti njihovom zahtjevu za predaju posjeda niti plaćanje naknade za korištenje, slijedom čega ih ona izvještava kako nema ništa sa predmetnom nekretninom i ne osporava im pravo da uđu u nekretninu i istu posjeduju.
24. Uvidom u dopise Državnih nekretnina d.o.o. kojim isti pozivaju tuženu da u roku od 15 dana od dana zaprimanja dopisa dostavi ključeve stana (obzirom da je utvrđeno da imenovana posjeduje ključeve stana) i kontaktira iste radi primopredaje stana, sud je utvrdio kako su se isti vraćali neuručeni, odnosno pošiljatelju s naznakom „primatelj obaviješten, nije primio pošiljku“.
25. Obzirom da je sud analizom iskaza tužene i svjedoka KU, kao i svjedoka ĆU te TU nedvojbeno utvrdio kako tužena nije stanovala u predmetnom stanu, niti isti koristila počev od 2010.g. kada se udala za sadašnjeg supruga i preselila na adresu u [adresa], to je sud ocijenio kao neosnovanu tvrdnju tužitelja da je tužena koristila predmetni stan bez valjane pravne osnove u periodu od travnja 2019.g. do travnja 2022.g. Naime, iako je iz stanja nesporno da su imenovani svjedoci tuženičini prijatelji, odnosno suprug tužene, ističe se da je sud imenovanim svjedocima u cijelosti poklonio vjeru jer su isti dati životno, logično uvjerljivo, bez zastajkivanja, u suglasju jedan s drugim, te iste podredno potvrđuje i dokumentacija ocijenjena tijekom postupka izvođenja dokaza. To iz razloga što je tužitelj za potrebe utvrđivanja možebitne osobe koja koristi predmetni stan proveo 4 očevida u periodu od 2018.g. do 2021.g. (s time da je i proveden i peti očevid u rujnu 2022.g. no koji je očevid proveden u svrhu vraćanja posjeda stana), čiji zapisnici prileže spisu i na svakom očevidu nije nitko zatečen na predmetnoj adresi niti je bilo naznaka da navedeni stan netko koristi.
26. Tužitelj temelji predmetnu tvrdnju o korištenju stana od strane tužene i na činjenici da je svjedok JU o svojim sumnjama da netko koristi stan izvještavao službenu osobu tužitelja tijekom provedenih očevida no isto predstavljaju samo tvrdnje uslijed činjenice da je u par navrata vidio svijetlo kako gori u stanu, te da su ulazna vrata od stana bila otvorena, no nije vidio tko je u stanu. Kako je tijekom postupka analizom iskaza tužene, kao i njezinih prijatelja nedvojbeno utvrđeno da je svjedok JU u lošim odnosima sa tuženom (kao i da je bio u lošim odnosima sa njezinom pokojnom majkom), dok je pred sudom iskazivao kako nije s njom u lošim odnosima, te obzirom na činjenicu da se imenovani gospodin na prvotnim očevidima predstavljao kao suvlasnik stanara za predmetnu zgradu dok je pred sudom iskazao kako isti nije nikada bio predstavnik stanara za taj ulaz (te je iz naknadnih zapisnika o očevidu utvrđeno kako je predstavnik suvlasnika gospodin C), to sud nalazi da predmetne okolnosti nedvojbeno upućuju na sumnju u istinitost i vjerodostojnost njegovog iskaza, slijedom čega sud nije poklonio vjeru iskazu svjedoka JU.
27. U odnosu na iskaz svjedoka DU, djelatnika Državnih nekretnina d.o.o. sud istom nije poklonio vjeru kao istinitom u dijelu koji se odnosi na činjenicu da mu je tužena u telefonskom razgovoru iskazala kako ima ključ od stana i obilazi stan budući je iskaz u tom dijelu kontradiktoran iskazu tužene koja je iskazala kako je ona primjerak ključa dala majčinoj sestri, svojoj teti FU i da ona nakon raščišćavanja stana nakon majčine smrti nije više obilazila stan jer joj je to bilo prebolno, a koji iskaz podredno potvrđuju i iskazi svjedoka KU, ĆU i njezinog supruga koji su iskazali kako je tužena izjavila nakon završetka raščišćavanja da je ona zauvijek gotova sa [adresa], a kako je dio stvari išao za pokojnu FU, svjedok NU je pred sudom iskazao kako pretpostavlja da je tada tužena dala svoj ključ FU. Također, iz iskaza imenovanih svjedoka nedvojbeno proizlazi utvrđenje da je tužena nakon majčine smrti dolazila na [adresa] obilaziti svoju tetu koja je živjela u kući pored i vidjeti svoje prijatelje no prema njihovim saznanjima nije obilazila stan niti je imala ikakve veze sa predmetnim stanom.
28. U odnosu na iskaz svjedoka ČU sud isti nije posebno cijenio relevantnim za meritum spora budući se imenovana svjedokinja nije mogla sjetiti pojedinosti i detalja vezanih za telefonski razgovor te imajući u vidu da je i sama svjedokinja iskazala kako nije bila aktivni rješavatelj na tom predmetu nego je kao zamjena za kolegu preuzela poziv.
29. Nadalje, obzirom da se su i tužena i svjedok NU u prvostupanjskom postupku u svojim iskazima osvrnuli na posjed ključa od stana i dali iskaz na tu okolnost, to je sud odbio dokazni prijedlog tužene u ponovnom postupku za njezinim dopunskim saslušanjem, kao i svjedoka KU na okolnost posjeda ključa predmetnog stana, smatrajući da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje pravilne i zakonite odluke te da bi provođenje navedenih dokaznih prijedloga samo stvorilo dodatni trošak strankama i dovelo do odugovlačenja postupka.
30. Nadalje, kako je sud analizom iskaza tužene i saslušanih svjedoka nedvojbeno utvrdio da je tužena nakon majčine smrti dobila u posjed primjerak maminog ključa, i koji je primjerak ključa od stana [adresa] neposredno nakon toga dala svojoj teti, majčinoj sestri FU (a koja je činjenica razvidna iz iskaza u dijelu iz kojeg proizlazi da je tužena mamin primjerak ključa dala teti FU jer njoj nije više trebao, dok je teta FU rekla da će možda još otići u stan jer da ima nekog namještaja i odjeće koje je ona htjela donirati), sud nalazi da je tužena uzimanjem u posjed maminog primjerka ključa i davanjem istog svojoj teti postala pošteni posjednik stana u smislu čl. 18 st. 3 ZVDSP-a, i to striktnim njezinim tumačenjem.
31. Naime, činjenica da osoba drži u posjedu primjerak ključa od nekog stana/prostorije je dostatna za utvrđenje da se u smislu ZVDSP-a smatra posjednikom tog stana/prostora, slijedom čega je za razrješenje merituma spora bilo potrebno utvrditi da li je tužena bila pošteni ili nepošteni posjednik stana.
32. Tužitelj smatra da je tužena bila nepošteni posjednik predmetnog stana, dok drugostupanjski sud upire na činjenicu da je tuženoj bilo poznato da je tužitelj vlasnik stana koji je njezinu majku želio iseliti iz tog stana zbog bespravnog korištenja.
33. Međutim, sud analizom svih provedenih dokaza sud utvrđuje da je tužena bila pošteni posjednik iz razloga kako slijedi:
34. Tužena je došla u posjed primjerka maminog ključa stana nakon njezine smrti obzirom je imenovana nesporno bila njezini jedini nasljednik te je neposredno nakon toga primjerak ključa dala maminoj sestri koja ju je to tražila zbog sortiranja stvari i zaostalog namještaja, a obzirom na činjenicu da je imenovana živjela u neposrednoj blizini stana. Tužena po davanju ključa nije više dolazila u stan niti je isti koristila. Tužena je tek službeno obaviještena o pozivu tužitelja na vraćanje ključa nakon svibnja 2022.g. odašiljanjem zahtjeva za mirno rješenje spora. Naime, prema stanju spisa razvidno je da je tužena u periodu od majčine smrti do službenog poziva na vraćanje ključa u svibnju 2022.g. tužena u međuvremenu vodila telefonski razgovor sa djelatnikom Državnih nekretnina u vezi mogućnosti otkupa stana. Također su odašiljani dopisi tužitelja tuženoj da vrati primjerak ključa od stana, no koje dopise tužena nije nikada zaprimila, kao što je razvidno iz dostavnica koje prileže spisu.
35. Dakle, postavlja se pitanje da li je tužena u konkretnoj situaciji bila nepošteni posjednik obzirom na činjenicu da je znala da je tužitelj htio njezinu majku za vrijeme života deložirati iz stana zbog bespravnog korištenja, a nije tužena sama vratila primjerak maminog ključa tužitelju, već je isti dala svojoj teti? Ovaj sud smatra da se ne može zbog navedenog smatrati nepoštenom posjednicom, niti bi činjenica da ima ključ od stana bila od utjecaja na njezinu obvezu plaćanja utužene naknade tužitelju.
36. Naime, sud nalazi da je na tužitelju kao vlasniku stana da poduzme sve radnje potrebne da uđe u posjed stana i o vraćanju ključa obavijesti osobu za koju smatra da ima ključ, slijedom čega se sudu ukazuje neosnovanim tvrdnja tužitelja da je tužena nepošteni posjednik, već sud smatra da bi njezino nepoštenje kao posjednice počelo od saznanja da mora vratiti ključ od stana tužitelju, odnosno u svibnju 2022.g. kako je to utvrđeno tijekom ovog postupka.
37. To iz razloga što je tijekom postupka neprijeporno utvrđeno da je tužena fizička osoba, niti je po struci pravnica te obzirom na činjenicu da imenovana nije živjela u tom stanu od 2010.g. već je povremeno obilazila majku koja je bila jako lošeg zdravstvenog stanja, dok tužitelj sa druge strane ima cijeli sklop mehanizama koji mu omogućuje da poduzme sve radnje potrebne da uđe u posjed stana i vrši kako vlasničke i posjedovne čini, slijedom čega sud nalazi kako se propust tužene da sama vrati majčin primjerak ključa tužitelju, bez službenog poziva da vrati ključ, odnosno prije zaprimanja takvog poziva, ne može smatrati ponašanjem koje bi sud okarakterizirao nepoštenim postupanjem, odnosno nepoštenim posjedovanjem.
38. Nema nikakvih dokaza u spisu da bi tužena nevraćanjem ključa od stana onemogućila tužitelju u korištenju istog, odnosno onemogućila mu posjed predmetnog prostora u utuženom periodu. Sa druge strane, sud nalazi da je tužitelj u odnosu na svoju nekretninu evidentno propustila postupati kao dobar domaćin, te je za isto sam odgovoran (članak 35. stavak 7. ZVDSP), a nedopustivo je da svoju odgovornost prebaci na tuženu.
39. Također se ističe da se u smislu čl. 18 st. 3 ZVDSP-a posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno, a što tužitelj prema stavu ovog suda nije dokazao u smislu čl. 219 ZPP-a.
40. Napominje se da je Ustavni sud Republike Hrvatske je u odluci broj U-III- 357/2016 od 1. veljače 2018. ukazao da svako tumačenje mjerodavnog prava mora imati uporište u zdravom razumu i pravnoj logici, jer bi u protivnom moglo proizvesti apsurdne učinke u odnosu na ostvarivanje i zaštitu pojedinačnog prava. Takva primjena mjerodavnog prava ne bi bila objektivna nego arbitrarna.
41. Sud nalazi da se navedena odluka USRH može primijeniti na konkretni slučaj budući da zdrav razum nalaže da niti jedna osoba koja nije u postupku deložacije ili sličnom postupku, mora ili bi morala znati koje su procedure ovakvim ili sličnim slučajevima, pa tako i tužena u situaciji kada je kao nasljednica pokojne majke došla u posjed ključa od stana koji nije bio njezin niti od pokojne majke, da bi se smatralo da je tužena sama morala znati da mora vratiti ključ tužitelju bez službenog poziva.
42. Sud također nalazi kako je za usvajanje tužbenog zahtjeva tužitelj trebao dokazati činjenicu korištenja stambenog prostora od strane tužene u periodu od travnja 2019.g. do travnja 2022.g., a koju činjenicu tužitelj nije dokazao u smislu odredbe čl. 1120 Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08, 125/11; dalje u tekstu: ZOO) koja uređuje institut stjecanja bez osnove.
43.To stoga, kao što je već naprijed objašnjeno, tužitelj temelji tužbeni zahtjev prema tuženoj na činjenici da je imenovana u telefonskim razgovorima sa njegovim djelatnicima iskazala kako i nadalje koristi predmetni stan nakon majčine smrti, te na činjenici da jedan od stanara koji se lažno predstavljao kao predstavnik suvlasnika vidi svijetlo u stanu ili otvorena vrata stana (a za kojeg je utvrđeno da je bio u lošim odnosima sa obitelji tužene, a koju je činjenicu isti negirao pred sudom) te da nije predala stan u posjed tužitelju vraćanjem ključa, no koje činjenice nisu dostatan dokaz za utvrđenje osnovanosti tužbenog zahtjeva. Naime, tužitelj do zaključenja glavne rasprave nije ničim dokazao da ga je tužena uistinu koristila stan bilo za svoje potrebe ili davanjem u podnajam, niti da bi držanjem ključa od stana onemogućila tužitelju u korištenju istog, odnosno onemogućila mu posjed predmetnog prostora u utuženom periodu, uzevši pri tome u obzir da tužena nije zaprimila niti jedan dopis o vraćanju ključa, sve do zaprimanja zahtjeva za mirno rješenje spora, a koje sve okolnosti ukazuju na nedvojbeni zaključak da se tužena držanjem ključa u svojem posjedu može smatrati poštenim posjednikom u smislu odredaba ZVDSP-a, no isti stan tužena nije koristila niti je imala ikakve koristi od njega u smislu čl. 1120 ZOO-a.
44. Također se ističe kako je tužbeni zahtjev ocijenjen kao neosnovan ujedno iz razloga što tužitelj nije podastro sudu niti jedan dokaz u smislu čl. 219 ZPP-a temeljem kojeg bi dokazao svoju tvrdnju da bi imao koristi od uporabe predmetnog prostora u utuženom periodu da ga je tužena predala tužitelju u posjed, a imajući u vidu nedvojbeno utvrđenje da je stan u utuženom razdoblju bio derutan i u lošem stanju, slijedom čega sud primjenom pravila o teretu dokazivanja u smislu čl. 221a PP-a, nalazi i zaključuje da tužitelj nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva, odnosno činjenicu da bi u utuženom razdoblju imao koristi od uporabe stana njegovim iznajmljivanjem.
45. Članak 164. st. 1 ZVDSP-a određuje da pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno.
46. Sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, sud nalazi da tužena kao poštena posjednica nije u obvezi plaćanja utužene naknade, slijedom čega je valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u točci I izreke presude.
47. Odluka o trošku tužene temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i 155 st. 1. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužene po punomoćniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja parnične radnje i to temeljem Tbr 8 toč. 1 i 3, Tbr 9 toč. 1 i 5 i Tbr 9 toč. 2, Tbr. 42 i 50. Trošak postupka odnosi se na trošak sastava odgovora na tužbu temeljem Tbr 8 toč. 1 Tarife u visini od 100 bodova, trošak pristupa na ročišta na dane 06.03.2023.g., 08.05.2023.g., 02.10.2023.g., 08.01.2024.g., 04.03.2024.g. i 06.10.2025.g., temeljem Tbr 9 toč. 1, svaki u visini od 100 bodova, kao i trošak pristupa na ročište za objavu presude u visini od 50 bodova temeljem Tbr 9 toč. 3, što ukupno iznosi 750 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 1.500,00 eura, što uvećano za pripadajući PDV od 375,00 eura iznosi 1.875,00 eura te je odlučeno kao u točci II izreke presude.
48. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio spor u smislu čl. 154 st. 1 ZPP-a, valjalo je stoga odbiti njegov zahtjev za naknadu troška i odlučiti kao u točki III izreke presude.
U Zagrebu, 29. listopada 2025. godine
Sutkinja:
Ines Gutzmirtl Špehar
Uputa o pravnom lijeku:
Žalba protiv ove presude se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu u Velikoj Gorici, pismeno, u četiri istovjetna primjerka, u roku od 15 (petnaest) dana, a koji rok se računa:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno
- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.
Dna:
1. tužitelju po OGDO Zagreb
2. tuženoj po punomoćniku
U Zagrebu, 29. listopada 2025. godine
