Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Rijeka, Erazma Barčića 5
Poslovni broj: 6 Us I-170/2023-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu tužiteljica 1. M. M. iz I., T., ..., i 2. O. M. iz I., T., ..., obje zastupane po opunomoćenici J. T., odvjetnici u B., ..., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Županijskog državnog odvjetništva u P., P., ..., koju zastupa opunomoćenica A. M., radi naknade za oduzetu imovinu, 28. rujna 2023.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/2001/262, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-22-02 od 25. studenog 2022.
Obrazloženje
1. Rješenjem Istarske županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko - pravne odnose, KLASA: UP/I-943-01/20-01/231, URBROJ: 2163/1-24-02/2-20-10 od 24. lipnja 2020. odbija se zahtjev za naknadu odnosno povrat oduzete imovine označene kao k.č.br. ..., k.č.br. ..., k.č.br. ..., k.č.br. ... zgr, k.č.br. ..., k.č.br. ..., k.č.br. ..., k.č.br. ..., k.č.br. ..., k.č.br. ..., k.č.br. ... i k.č.br. ... zgr., sve k.o. M., prijašnjeg vlasnika M. E. pok. J., po osnovi Zakona o naknadi (t. 1.), te se određuje da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (t. 2.).
2. Rješenjem tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/20-01/262, URBROJ: 514-04-02-0101/08-22-02 od 25. studenog 2022. poništeno je prvostupanjsko rješenje u dijelu pod točkom 1. izreke te ujedno riješeno na način da se odbija zahtjev M. M. iz R. I., T., ... i O. M. iz R. I., T., ..., za određivanje naknade za nekretnine označene kao k.č.br. ..., k.č.br. ..., k.č.br. ..., k.č.br. ... zgr, k.č.br. ..., k.č.br. ..., k.č.br. ..., k.č.br. ..., k.č.br. ..., k.č.br. ..., k.č.br. ... i k.č.br. ... zgr., sve k.o. M., prijašnjeg vlasnika M. E. pok. J., dok u preostalom dijelu navedeno rješenje ostaje neizmijenjeno.
3. Upravna tijela utemeljila su svoja rješenja na utvrđenju da se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba čl. 10. st. 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne Novine“ broj 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02, 98/19, dalje: Zakon o naknadi), budući da se radi o imovini talijanskog državljanina za koju je pitanje naknade riješeno međudržavnim sporazumima, i to Sporazumom između Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i Republike Italije zaključenim u Osimu 10. studenog 1975. kojim je definitivno riješeno pitanje granica između dviju država i Sporazumom zaključenim 18. veljače 1983. u Rimu između Republike Italije i SFRJ o definitivnom reguliranju svih uzajamnih obveza koje proistječu iz članka 4. Ugovora potpisanog u Osimu 10. studenoga 1975.
4. Tuženik pritom svoju odluku o djelomičnom poništenju prvostupanjskog rješenja temelji na utvrđenju da je izreka istoga neodređena, budući da nije jasno tko je podnio zahtjev koji se odbija.
5. Osporavajući zakonitost pobijanog rješenja tuženika i prvostupanjskog rješenja, tužiteljice u tužbi i kasnijem tijeku spora ističu da se počev od 1927. godine pa do danas zajedno sa svojim precima nalaze u nesmetanom posjedu spornih nekretnina, koje su pokojnom ocu tužiteljica E. M. pok. J. nacionalizirane rješenjem Općinskog sekretarijata za upravno pravne poslove i upravni nadzor Broj UP/I-01/3-2447 od 05. rujna 1974., temeljem utvrđenja da je isti iselio iz države prije 05. srpnja 1957. godine i da je strani državljanin, a koje rješenje istome nikada nije dostavljeno. Ističu da se Ugovor o miru sa Republikom Italijom iz 1947. godine odnosio na imovinu osoba koje su optirale sa pripojenog područja, ali ne i na stanovnike bivšeg kotara B., kamo pripada i M., a koji kotar se nalazio unutar zone B-STT, gdje se sporne nekretnine nalaze. Slobodni teritorij Trsta uspostavljen je člankom 19. Mirovnog ugovora s Italijom, a stanovništvo toga teritorija u razdoblju od 1947. godine do 1954. godine imalo je posebno državljanstvo STT-a. Tek Memorandumom iz Londona od 05. travnja 1954. godine ukinut je Slobodni teritorij Trsta, te je proširena civilna uprava Italije na zonu A, a civilna uprava bivše Jugoslavije na zonu B. Stanovnici slobodnog teritorija su slobodno putovali i zapošljavali se unutar istog. Pok. E. M. uvijek je ostao u posjedu nekretnina, kao što su to bili i njegovi prednici, a danas su u posjedu nekretnina tužiteljice. Tužiteljice su saznale da su nekretnine nacionalizirane tek nakon smrti svoga oca 1999., budući da rješenje o nacionalizaciji nikada nije dostavljeno njihovom ocu. Smatraju da nekretnine koje su predmet ovoga postupka nisu likvidirane ranije spomenutim sporazumima, te da je pobijana odluka nezakonita. Zaključno ističu da su podnijele zahtjev za povrat, odnosno naknadu oduzete imovine, a da je pobijanim rješenjem odlučeno samo o naknadi, a ne i o povratu.
6. Tužbenim zahtjevom tužiteljice predlažu da sud poništi pobijano rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela, te sam riješi spor na način da prihvati zahtjev tužiteljica za povratom imovine.
7. Tuženik u odgovoru na tužbu ustraje kod navoda iz obrazloženja osporenog rješenja te predlaže odbijanje zahtjeva kao neosnovanog.
8. Zainteresirana osoba Županijsko državno odvjetništvo u P. u dostavljenom odgovoru na tužbu protivi se osnovanosti tužbenih navoda, ističući da je tuženik u cijelosti donio zakonitu i pravilnu odluku. Stoga predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.
9. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 21. rujna 2023., i to u prisutnosti opunomoćenice tužitelja, te opunomoćenice zainteresirane osobe, a na temelju čl. 39. st. 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21, dalje: ZUS) u odsutnosti uredno pozvanog tuženika koji svoj izostanak nije opravdao, čime se smatra da je strankama u smislu čl. 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet ovog upravnog spora.
10. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora te dostavljenom spisu upravnog postupka.
11. Razmatrajući sva sporna pitanja ovog spora, sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.
12. Iz spisa upravnog postupka proizlazi da je isti pokrenut zahtjevom tužiteljica za utvrđivanje prava na naknadu odnosno povrat imovine – nekretnina k.č.br. ... k.o. M. i dr., a koje su oduzete njihovom ocu pok. E. M. rješenjem Općinskog Sekretarijata za upravno pravne poslove i upravni nadzor, Općine Buje, Broj UP/I-01/B-2447/1974 od 5. rujna 1974., te su po sili zakona prešle u društveno vlasništvo.
13. Prvostupanjsko rješenje donijeto je u ponovnom postupku nakon što je rješenjem tuženika KLASA: UP/II-942-01/16-01/590, URBROJ: 514-04/01-16-02 od 4.
studenoga 2016., poništeno rješenje istog prvostupanjskog tijela, KLASA: UP/I-94301/0201/176, URBROJ: 2163-07/05-09-3 od 21. listopada 2009. i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Navedeno rješenje tuženika od 4. studenoga 2016. donijeto je u izvršenju presude ovoga suda poslovni broj: 11 Us-128/14-13 od 3. listopada 2016., kojom je povodom tužbe tužiteljica poništeno ranije drugostupanjsko rješenje, KLASA: UP/II-942-01/09-01/1239, URBROJ: 514-04/1-1302 od 12. prosinca 2013.
14. U navedenom rješenju tuženika od 4. studenoga 2016. te presudi od 3. listopada 2016. utvrđeno je da u konkretnom slučaju nije sporno da se imovina koja je predmet zahtjeva za naknadu nalazi na području k.o. M., odnosno području koje je bilo sastavni dio bivše zone B, Slobodnog teritorija Trsta (dalje: STT). Međutim, utvrđeno je da u postupku nije utvrđeno kada je, na temelju kojeg akta i koje državljanstvo prijašnji vlasnik imao u trenutku oduzimanja imovine, a o kojoj odlučnoj činjenici ovisi pravilna primjena materijalnog prava.
15. U ponovnom postupku prvostupanjsko je tijelo upotpunilo postupak, te pribavom relevantne dokumentacije, utvrdilo da je pok. E. M. rođen u B. ...., umro .... u T., imao prebivalište u T. od .... do dana smrti, te na dan smrti bio talijanski državljanin kao što je to bio tijekom čitavog razdoblja prebivanja u T. Također je utvrđeno da se imenovani ne vodi u evidencijama prestanka hrvatskog i bivšeg jugoslavenskog državljanstva po osnovi otpusta, odricanja i odsutnosti.
16. Nastavno, utvrđeno je da na prednik tužiteljica nije mogao steći jugoslavensko državljanstvo i hrvatsko republičko državljanstvo temeljem Zakona o važenju Ustava, zakona i drugih saveznih propisa na teritoriju na koji je Međunarodnim sporazumom o SST-u od 20. listopada 1954. proširena civilna uprava FNRJ ("Službeni list FNRJ" broj 45 od 27. listopada 1954.), budući da je isti s navedenog područja iselio prije sklapanja navedenog Memoranduma.
17. Navedene činjenice tužiteljice ne osporavaju, međutim smatraju da su upravna tijela pogrešno primijenila materijalno pravo.
18. Međutim, upravna tijela pravilno su postupila po uputi iz ranije presude ovoga suda, u kojoj je detaljno obrazložena primjena međunarodnih sporazuma na konkretni slučaj.
19. Naime, budući da je u postupku nespornim utvrđeno da je prednik tužiteljica počev od 1941. pa do smrti 1999., dakle i u vrijeme oduzimanja imovine 1972. bio talijanski državljanin, to je pitanje naknade riješeno međunarodnim sporazumima, i to Sporazumom između SFRJ i Republike Italije zaključenim u Osimu 10. studenog 1975. kojim je definitivno riješeno pitanje granica između dviju država i Sporazumom zaključenim 18. veljače 1983. u Rimu između Republike Italije i SFRJ o definitivnom reguliranju svih uzajamnih obveza koje proistječu iz članka 4. Ugovora potpisanog u Osimu 10. studenoga 1975.
20. Naime, sukladno Uredbi Saveznog izvršnog vijeća o izmjeni Uredbe za provedbu zakona i drugih saveznih pravnih propisa na teritoriju na koji je proširena civilna uprava SFRJ ("Službeni list SFRJ" broj 51/72), s danom stupanja na snagu te
Uredbe (8. listopada 1972.) prešle su u društveno vlasništvo sve nekretnine na teritoriju bivše zone »B« STT-a, koje su toga dana zatečene u vlasništvu stranih državljana, među kojima i talijanskih državljana. Sporazumom zaključenim u Osimu 10. studenoga 1975. između SFRJ i Republike Italije, Jugoslavija se obvezala isplatiti Italiji naknadu za oduzetu talijansku imovinu koja se nalazila na području bivše zone »B« STT-a, a Sporazumom između SFRJ i Republike Italije zaključenim u Rimu 18. veljače 1983. definitivno su regulirane sve uzajamne obveza koje proizlaze iz čl. 4. Ugovora potpisanog u Osimu 10. studenoga 1975.
21. Stoga su pravilno upravna tijela utvrdila da je pitanje naknade riješeno međunarodnim sporazumom, te da stoga postoji zapreka iz čl. 10. Zakona o naknadi za usvajanje zahtjeva tužiteljica.
22. Pritom okolnost što prijašnjem vlasniku eventualno nije dostavljeno rješenje o oduzimanju, kao i okolnost da li je isti ostvario naknadu od Republike Italije, nije relevantna za odluku o osnovanosti zahtjeva.
23. Zaključno, neosnovan je i prigovor tužiteljica da je pobijanim rješenjem odlučeno samo o zahtjevu za naknadu, a ne i o zahtjevu za povrat oduzete imovine, budući da je (naturalni) povrat samo jedan od oblika naknade, pa stoga u slučaju neosnovanosti zahtjeva za naknadu, ne može doći ni do povrata.
24. Slijedom navedenog, budući da tužiteljice svojim navodima nisu dovele u sumnju zakonitost pobijanog rješenja tuženika, to je na temelju čl. 57. st. 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u izreci ove presude.
U Rijeci 28. rujna 2023.
Sutkinja
Daria Pugel
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike
Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.