REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-743/2017- 47

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Ivani Čuk Prpić, a na prijedlog više sudske savjetnice Teodore Gregurić Šoštarić, u pravnoj stvari tužitelja CEROT d.o.o., OIB: 80945717890, Tinjan, Tinjan 2, kojeg zastupa punomoćnik Dean Velenderić, odvjetnik u Pazinu, protiv tuženika AGENCIJA ZA PLAĆANJE U POLJOPRIVREDI, RIBARSTVU I RURALNOM RAZVOJU, OIB: 99122235709, Zagreb, Ulica grada Vukovara 269 d, radi isplate iznosa od 29.037,14 EUR, nakon javne glavne rasprave zaključene 23. rujna 2025., održane u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i zastupnika po zaposlenju tuženika, 29. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev:

" Nalaže se tuženiku Agenciji za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, ustanova, Zagreb, Ulica grada Vukovara 269 d, OIB 99122235709 da tužitelju CEROT d.o.o., iz Tinjana, Tinjan 2, OIB 80945717890 plati iznos od 218.780,31 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, a koja teče na taj iznos u razdoblju od dana 23. kolovoza 2013. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se dobije uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a u razdoblju od 01. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 15 dana."

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 27. ožujka 2017. navodi da je Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (dalje u tekstu: Agencija) 2010. provela natječaj za podnošenje prijava za mjere IPARD programa te da je po provedenom natječaju Odlukom o dodjeli sredstava iz IPARD programa od 18. kolovoza 2011. odobrila i dodijelila tužitelju, kao podnositelju prijave, sredstva iz IPARD programa za rekonstrukciju i opremanje objekta za pružanje turističkih i/ili ugostiteljskih usluga za tzv. "staru školu u Jakovicima" uz ukupan iznos prihvatljivog ulaganja od 147.820,03 eura (ranije: 1.113.750,00 kn) i iznos potpore od 73.910,01 eura (ranije: 556.875,00 kn). Nakon provedenog natječaja da su tužitelj i tuženik zaključili Ugovor o dodjeli sredstava iz IPARD programa br. 3021811022 (dalje u tekstu: Ugovor) od 22. rujna 2011. kojim tuženik odobrava tužitelju sredstva potpore u maksimalnom iznosu od 73.910,01 eura uz ukupan iznos prihvatljivog ulaganja od 147.820,03 eura.

Potom, da su nakon sklapanja gore navedenog ugovora, tužitelj i tuženik zaključili još četiri aneksa tom ugovoru i to:

1) Aneks ugovora o dodijeli sredstava iz IPARD programa broj 3021811022/001 od 23. prosinca 2011. (dalje u tekstu: Aneks 001) kojim su promijenjene preambula ugovora (promjena osobe ovlaštene za zastupanje korisnika, ovdje tužitelja), datum predaje zahtjeva za isplatu i Prilog 1- Lista izdataka i to na način da je ponuda ranijeg ponuđača/ izvođača radova „Građenje Petković“ d.o.o. zamijenjena ponudom novom ponudom i troškovnikom ponuđača „Teming“ d.o.o. iz Varaždina. 2) Aneks ugovora o dodijeli sredstava iz IPARD programa broj 3021811022/002 od 14. lipnja 2012. (dalje u tekstu: Aneks 002) kojim je mijenjan datum predaje zahtjeva za isplatu i ostalu potrebnu prateću dokumentaciju (prije 31. kolovoza 2012., sada: 1. svibnja 2013.). 3) Aneks ugovora o dodijeli sredstava iz IPARD programa broj 3021811022/003 od 8. travnja 2013. (dalje u tekstu: Aneks 003) kojim se mijenjala lista izdataka za mjeru te ponuda i troškovnik u smislu da je povećan iznos ponude s 128.819,46 eura (ranije: 970.590,20 kn) na 176.154,17 eura (ranije: 1.327.233,57 kn), pri čemu nije mijenjan ukupan iznos odobrenih sredstava.

4) Aneks ugovora o dodijeli sredstava iz IPARD programa 3021811022/004 od 21. kolovoza 2013. (dalje u tekstu: Aneks 004) kojim se mijenjao iznos prihvatljivog ulaganja na iznos od 143.180,20 eura (ranije: 1.078.791,20 kn), pri čemu se odobrena sredstva potpore se definiraju kao 50% od tog iznosa, odnosno definiraju se u iznosu od 71.590,10 eura (ranije: 539.395,60 kn).

Nadalje, da je tužitelj 30. travnja 2013. zatražio isplatu iznosa od 70.940,25 eura (ranije: 534.499,30 kn), a koji iznos je dobiven nakon što su se odobrena sredstva umanjila za iznos koji se odnosio na dvoja vrata za koja mu je od strane tuženika rečeno da mu neće biti priznata od 649,85 eura (ranije: 4.896,30 kn). Nakon toga, da je od strane tuženika 13. kolovoza 2013. na terenu provedena kontrola, o čemu da je sačinjen izvještaj, no da tužitelj nikada nije primio ni zapisnik ni drugi dokument o rezultatima kontrole, ali da mu je nakon provedene terenske kontrole rečeno da je sve u redu i da umanji zahtjev za iznos od 649,85 eura (ranije: 4.896,30 kn), a što da je on i učinio. Zatim, da su stranke radi usklađenja svih uloženih odnosno prihvaćenih ulaganja i izvedenog stanja 21. kolovoza 2013. sklopile još jedan aneks ugovora kojim se mijenjao iznos prihvatljivog ulaganja na iznos od 143.180,20 eura (ranije: 1.078.791,20 kn), odnosno odobrena sredstva potpore se definiraju kao 50% od tog iznosa, odnosno definiraju se u iznosu od 71.590,10 eura (ranije: 539.395,60 kn).

Međutim, da je tuženik Odlukom o isplati od 23. kolovoza 2013. odobrio isplatu iznosa od 41.903,11 eura (ranije: 315.718,99 kn), dakle 29.037,14 eura (ranije: 218.780,31 kn) manje od ugovorenog iznosa, pravdajući ovo umanjenje utvrđenim razlikama u količinama usporedbom ponude i računa te razlikom u dimenzijama opreme odobrene ponudom od onih utvrđenih kontrolom na terenu.

Tužitelj ističe da su ovi navodi općeniti i paušalni, bez konkretnog navođenja navodnih razlika u količinama, dimenzijama i slično, te da su protivni potvrdi o završenom ulaganju od 10. rujna 2013. Stoga predlaže da se tuženiku naloži isplata iznosa od 29.037,14 eura (ranije: 218.780,31 kn) uz naknadu troškova parničnog postupka.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu od 28. srpnja 2017. naveo da su nesporni navodi iz tužbe vezano za donošenje Odluke o dodjeli sredstava te sklapanje ugovora i pripadajućih aneksa, a pojašnjava da je Aneks 004 sklopljen iz formalnih razloga, odnosno zbog toga što u Aneksu 003 u tekstualnom dijelu nije bio naveden iznos potpore koja se korisniku dodjeljuje, već je ispravan iznos bio naveden samo u Tablici koja je prilog toga Aneksa. Nadalje, da djelatnici koji provode kontrolu na terenu samo uspoređuju račune koje je tužitelj dostavio uz zahtjev za isplatu sa stvarnim stanjem na terenu, odnosno utvrđuju je li tužitelj zaista ugradio sve materijale i opremu za koje je priložio račune uz zahtjev za isplatu, dok isplate novčanih sredstava korisnicima obavlja druga služba.

Nadalje, da su kontrolom na terenu utvrđena određena odstupanja/ razlike i da se ona odnose na unutarnja drvena jednokrilna zaokretna vrata.

Tuženik pojašnjava i da se konačan iznos za isplatu definira Odlukom o isplati nakon provedenih administrativnih kontrola i kontrole na terenu, sukladno čl. 32. st. 1. točke a) Pravilnika o provedbi mjere 302 "Diversifikacija i razvoj ruralnih gospodarskih aktivnosti" unutar IPARD programa (dalje u tekstu: Pravilnik).

Zatim, tuženik ističe je prilikom administrativne kontrole Zahtjeva za isplatu utvrdio da određeni radovi koji su bili sastavni dio ponude nisu izvršeni i to: građevinsko-obrtnički radovi u iznosu od 12.391,31 eura (ranije: 93.362,31 kn), vodovod i kanalizacija u iznosu od 12.720,80 eura (ranije: 95.844,88 kn), grijanje i hlađenje u iznosu od 14.284,61 eura (ranije: 107.627,40 kn), izrada vodovoda u okolišu u iznosu od 7.400,84 eura (ranije: 55.761,60 kn) i izrada fekalne kanalizacije u iznosu od 7.194,91 eura (ranije: 54.210,08 kn), a što ukupno iznosi 53.992,47 eura (ranije: 406.806,27 kn) koji iznos predstavlja stavke koje su ugovorene, ali koje da tužitelj nije realizirao.

Uz to, da tužitelj uz Zahtjev za isplatu nije dostavio račun za opći trošak dobavljača Arhimar projekt d.o.o. u iznosu od 1.625,99 eura (ranije: 12.251,00 kn), za što da je tuženik 2. svibnja 2013. uputio zahtjev za dopunu. U odnosu na navedeno, da je tuženik 10. lipnja 2013. zaprimio tužiteljevu dopunu u kojoj navodi da je odustao od općeg troška iz razloga što je dobavljač bio u blokadi pa da je uslugu izvršio drugi dobavljač čiji trošak će snositi sam tužitelj.

Tuženik dodatno pojašnjava da razlika iznosa u odobrenoj ponudi i iznosa opravdanog priloženim računima čini administrativnu razliku ugovorenog i realiziranog, pri čemu se razlika između prve odobrene ponude i novoodobrene ponude svrstava u neodobrene izdatke. Iz iznesenih činjenica, da je jasno vidljivo da je sveukupni iznos nerealiziranih troškova u odnosu na ugovorene (prema odobrenoj ponudi) iznosi 55.618,46 eura (ranije: 419.057,27 kn) te tuženik sukladno odredbi članka 31. stavka 4. Pravilnika nije ni smio tuženiku refundirati troškove koje nije imao.

Dodatno, da je tuženik utvrdio da su cijena dvojih vrata u iznosu od 225,63 eura (ranije: 1.700,00 kn), administrativna razlika ugovorenog i realiziranog u iznosu od 26.933,76 eura (ranije: 202.932,38 kn) te razlika uslijed smanjenja limita za opće troškove u iznosu od 1.877,75 eura (ranije: 14.147,91 kn), a što sve ukupno iznosi 29.037,13 eura (ranije: 218.780,29 kn) neprihvatljivih izdataka u smislu Pravilnika.

Odlukom o isplati (KLASA: 440-08-02/11-01/0022, URBROJ: 343-0802/01-13- 56) od 23. kolovoza 2013. tužitelju je isplaćeno 41.903,11 eura (ranije: 315.718,99 kn) jer je iznos odobrene potpore umanjen za 29.037,13 eura (ranije: 218.780,29 kn) na ime neprihvatljivih izdataka te za iznos od 649,85 eura (ranije: 4.896,30 kn), a koliko je tužitelj sam umanjio u zahtjevu za isplatu.

Nadalje, tuženik pojašnjava da je Potvrda o završenom ulaganju predstavlja akreditirani obrazac koji ima standardni sadržaj i koristi se za povrat korisniku originalnih računa na koje se stavlja IPARD pečat kao potvrda da je po tim računima korisniku izvršena isplata. Izraz "nema odstupanja od uvjeta propisanih Ugovorom" označava da je korisnik još uvijek prihvatljiv sukladno Pravilniku, a ne znači to da je korisnik realizirao sve troškove sukladno Ugovoru o dodjeli sredstava i pripadajućim aneksima. Nadalje, izraz iz potvrde "ulaganje se smatra završenim" predstavlja činjenicu da je projekt korisnika gotov i da je izvršena isplata sredstava.

U nastavku podneska tuženik se očitovao na navode iz tužbe da je tuženik umanjio iznos potpore isplaćen tužitelju samo iz razloga da se materijalno okoristi odnosno da zadrži novčana sredstva koja je za ovaj projekt dobio od Europske unije kroz IPARD program, međutim isti nisu važni za odluku o predmetu spora pa se sud na iste neće osvrtati.

Slijedom navedenoga, tuženik predlaže da sud nakon provedenog postupka u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tuženika kao neosnovan.

3. Tužitelj se podneskom predanim na pripremnom ročištu 18. travnja 2018. očitovao na navode iz odgovora na tužbu koje je u cijelosti osporio.

Tužitelj tako ističe da nisu točni navodi tuženika da bi se Aneks 004 sklapao zbog toga što u Aneksu 003 u tekstualnom dijelu nije bio naveden iznos potpore koja se korisniku dodjeljuje, već je spornim aneksom konačno definiran ukupan iznos prihvatljivog ulaganja u iznosu od 143.180,20 eura (ranije: 1.078.791,20 kn), odnosno odobrena sredstva potpore u iznosu od 50% od tog iznosa, dakle 71.590,10 eura (ranije: 539.395,60 kn) kn, a sve nakon provedene kontrole na terenu i utvrđenja izvedenog stanja. Navedeno da je razvidno iz vremenskog slijeda potpisivanja dokumentacije. Dakle, tužitelj je priložio ispostavljene račune i dokaze o uplati do ugovorenog iznosa potpore od maksimalno 71.590,10 eura (ranije: 539.395,60 kn).

U odnosu na navode da određeni radovi koji su bili sastavni dio ponude nisu izvršeni i to građevinsko-obrtnički radovi, vodovod i kanalizacija, grijanje i glađenje, izrada vodovoda u okolišu i izrada fekalne kanalizacije te još 1.625,99 eura (ranije: 12.251,00 kn) računa za opći trošak, dakle ukupno 55.618,46 eura (ranije: 419.057,27 kn), tužitelj ističe da su ti radovi izvršeni i da su bili izvršeni i u vrijeme zajedničkog očevida stranaka na terenu jer da bez tih radova objekt nikada ne bi dobio uporabnu dozvolu koja je bila preduvjet isplate od strane tuženika. Međutim, tužitelj ističe da te radove tuženik nije ni kontrolirao na terenu jer da taj dio radova uopće nije bio predmet sufinanciranja niti je bio predmet zahtjeva za isplatu, već je samo bio u odobrenoj ponudi. Naime, tužitelj tvrdi da ti radovi čine neprihvatljivo ulaganje te da stoga ne mogu biti opravdanje za neisplatu ugovorenog iznosa potpore koji je u cijelosti pokriven izvedenim radovima, izdanim računima i dokazima o uplati tih računa.

Nadalje, da je tužitelj uz Zahtjev za isplatu priložio dokaze da je investirao odnosno uložio i platio po računima ukupno 177.254,86 eura (ranije: 1.335.526,74 kn), odnosno neto bez PDV-a 141.880,50 eura (ranije: 1.068.998,60 kn) i zatražio 50% neto plaćenih računa (70.940,25 eura, ranije: 534.499,30 kn), dok navodno neizvedeni radovi i neplaćeni računi da nisu ni bili predmet Zahtjeva za isplatu. S tim u vezi, tužitelj ističe da je nakon sklapanja Ugovora od 22. rujna 2011. mijenjan glavni izvođač te da je zbog toga, ali i zbog potrebe za dodatnim radovima došlo do poskupljenja cijele investicije. Zbog toga da je sklapan Aneks 003 kojim je promijenjena lista izdataka i povećan iznos ponude, ali da pri tome nije mijenjan ukupan iznos odobrenih sredstava. Dakle, tužitelj bez obzira na povećanje ukupne investicije nije mogao ostvariti veće sufinanciranje od prethodno dogovorenog, a to da podrazumijeva da će dodatne radove iz ponude morati platiti tužitelj sam, a s čime da su obje ugovorne strane bile suglasne. Zatim da je tuženik priznao prihvatljivo ulaganje u iznosu od 143.180,20 eura (ranije: 1.078.791,20 kn) i sufinanciranje od 71.590,10 eura (ranije: 539.395,60 kn), no kada je taj iznos trebalo platiti, tuženik da umanjuje taj iznos navodeći da ti dodatni radovi nisu bili plaćeni u vrijeme podnošenja Zahtjeva za isplatu, iako u tom trenutku još neplaćeni dodatni radovi uopće nisu bili predmetom sufinanciranja ni kontrolirani od strane tuženika.

4. Podneskom od 14. svibnja 2018. tuženik pojašnjava zašto su sklapani Aneks 003 i Aneks 004. Tako navodi da je Aneks 003 sklopljen jer je na temelju tužiteljevog Zahtjeva za odobrenje promjena od 31. siječnja 2013. ponuda za izvođenje građevinskih i obrtničkih radova ponuditelja Teming d.o.o. zamijenjena novom odobrenom ponudom broj 2812-1/12 istog ponuditelja od 28. prosinca 2012. Izračunom je utvrđen aritmetički točan iznos prihvatljivih izdataka u novoj ponudi u iznosu od 176.154,17 eura (ranije: 1.327.233,57 kn), ali s obzirom da je prvotno ugovoreni iznos ponude za radove iznosio 128.819,46 eura (ranije: 970.590,20 kn) te da mu stoga nije mogao biti odobren veći iznos prihvatljivih izdataka po novoj ponudi, to je iznos prihvatljivih izdataka za radove sveden na prvobitno odobren iznos od 128.819,46 eura (ranije: 970.590,20 kn). Financijska razlika između aritmetički točnog iznosa prihvatljivih izdataka do prvobitno ugovorenog iznosa istih iznosi 47.334,70 eura (ranije: 356.643,30 kn) te predstavlja neodobreni izdatak koji korisnik sam financira. S obzirom da ni u Pismu odobrenja od 20. ožujka 2013. ni u Aneksu 003 od 8. travnja 2013. nije bio naveden smanjen ukupan iznos prihvatljivog ulaganja, iznos potpore te iznos EU i RH sredstava, to je nakon izdavanja ispravka Pisma odobrenja od 21. kolovoza 2013. sklopljen Aneks 004 kojim je definiran novi smanjeni iznos prihvatljivog ulaganja, novoodobreni iznos potpore s navedenim doprinosom EU i RH.

Nadalje, u odnosu na navode tužitelja da radovi za koje je tuženik utvrdio da nisu bili izvršeni nisu ni bili predmetom sufinanciranja te zahtjeva za isplatu, tuženik ističe da tužitelj za te radove nije dostavio okončanu situaciju koja da je dokaz izvršenosti radova, a nije dostavio ni dokaze o plaćanju istih. Tuženik, međutim, ističe da je tužitelj u zahtjevu za isplatu ipak zatražio isplatu i za određene radove koje nije opravdao priloženim i plaćenim računima, a zbog čega da mu je umanjen iznos za isplatu. Potom, kao i u odgovoru na tužbu, navodi da su neprihvatljivi izdaci u ukupnom iznosu od 29.037,13 EUR (ranije: 218.780,29 kn) izračunati po osnovi cijene dvojih vrata, administrativne razlike ugovorenog i realiziranog te razlike uslijed smanjenja limita za opće troškove.

5. U ovoj pravnoj stvari glavna rasprava morala je početi iznova sukladno članku 315. stavku 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013. i 89/2014., dalje: ZPP) budući da je ročište održano pred sudom u izmijenjenom sastavu.

6. Radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica, te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izveo dokaze čitanjem sljedećih isprava: Odluke o dodijeli sredstava iz IPARD programa, KLASA: 440-08-02/11- 01/0022, URBROJ: 343-0801/01-11-008 od 18. kolovoza 2011. (listovi 4-6 spisa), Ugovora o dodijeli sredstava iz IPARD programa, broj: 3021811022 od 22. rujna 2011. (listovi 7- 18 spisa) uz Prilog 1 (listovi 19-72 spisa) - A) lista izdataka (listovi 20- 21 spisa) i B) odobrene ponude (listovi 22- 72 spisa), Prilog 2 (listovi 73-74 spisa) i Prilog 3 (listovi 75-79 spisa), Aneksa ugovora o dodijeli sredstava iz IPARD programa broj 3021811022/001 od 23. prosinca 2011. (listovi 80-82 spisa) uz troškovnik radova Teming d.o.o. (listovi 73-110 spisa) i Istraalf d.o.o. Maurocomm (listovi 111-112 spisa), Aneksa ugovora o dodijeli sredstava iz IPARD programa broj 3021811022/002 od 14. lipnja 2012. (listovi 113-115 spisa), Aneksa ugovora o dodijeli sredstava iz IPARD programa za mjeru 302 broj 3021811022/003 od 8. travnja 2013. (listovi 116-118 spisa) uz listu izdataka za mjeru 302 (listovi 119-121 spisa) te ponudu, izjavu o porijeklu radova, roba i opreme te troškovnik radova Teming d.o.o. (listovi 124-163 spisa), Aneksa ugovora o dodijeli sredstava iz IPARD programa broj 3021811022/004 od 21. kolovoza 2013. (listovi 164-167 spisa),

Zahtjeva za isplatu uz izjavu o izdacima i prateću dokumentaciju (listovi 168-174 spisa), Odluke o isplati (KLASA: 440-08-02/11-01/0022, URBROJ: 343-0802/01-13- 56) od 23. kolovoza 2013. (list 175 spisa), Potvrde o završenom ulaganju (KLASA: 440-08-02/11-01/0022, URBROJ: 343-0802/01-13-057) od 10. rujna 2013. (list 176 spisa), punomoć/ovlaštenje UH za zastupanje tužitelja u povodu nadzora Agencije (listovi 187-188 spisa), bilješke broj 3 kontrolne liste I-OK-302.2 (list 189 spisa), tablice za kontrolu na terenu (radovi i materijali) I-OK-4.2 (listovi 190-201 spisa), izvještaja o kontroli na terenu I-OK-1.2 (listovi 202-204 spisa), zahtjeva za isplatu uz izjavu o izdacima, specifikaciju sufinanciranja i tablice za mjeru 302 zaprimljene u Agenciji 3. svibnja 2013. (listovi 209-211 spisa), zahtjeva za dopunu od 21. svibnja 2013. (listovi 212-213 spisa), dopisa tužitelja od 5. lipnja 2013. kojim se dostavlja tražena dopuna uz zahtjev za isplatu (list 214 spisa), tabele- usporedbe na obrascu I-OOI-6-302 (listovi 215-228 spisa), pisma odobrenja (KLASA: 440-08-02/11- 01/0022, URBROJ: 343-0802/01-13-036) od 20. ožujka 2013. (list 242 spisa) i ispravka pisma odobrenja (KLASA: 440-08-02/11-01/0022, URBROJ: 343-0802/01- 13-051) od 21. kolovoza 2013. (list 243 spisa).

Sud je sukladno odredbi članka 315. stavka 3. ZPP-a pročitao zapisnike o saslušanju svjedoka UHG (listovi 247-249 spisa) i UH (listovi 249-250 spisa) te zastupnika po zakonu tužitelja HH (listovi 250-251 spisa). Također, na ročištu za glavnu raspravu 23. rujna 2025. sud je izveo dokaz dopunskim saslušanjem svjedokinje UHG (listovi 315-318 spisa).

Sud je izveo i dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i knjigovodstvo Ljupku Omaziću, dipl. oec. te je pročitao nalaz i mišljenje navedenog vještaka (listovi 272-278 spisa).

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 29.037,14 eura (ranije: 218.780,13 kuna) na temelju Ugovora o dodijeli sredstava iz IPARD programa, broj: 3021811022 od 22. rujna 2011. te sklopljenih aneksa, pri čemu utuženi iznos čine neisplaćena sredstava potpore odobrena Aneksom ugovora o dodijeli sredstava iz IPARD programa broj 3021811022/004 od 21. kolovoza 2013.

9. Među strankama je nesporno da su na temelju Ugovora o dodijeli sredstava iz IPARD programa, broj: 3021811022 od 22. rujna 2011. te sklopljenih aneksa za ulaganje u rekonstrukciju i opremanje objekta za pružanje turističkih i/ili ugostiteljskih usluga tužitelju odobrena sredstva potpore u maksimalnom iznosu od 71.590,10 eura (ranije: 539.395,60 kuna) pri čemu ukupan iznos prihvatljivog ulaganja iznosi 143.180,20 eura (ranije: 1.078.791,20 kuna). Također, nije sporno da su tuženiku sukladno Odluci o isplati od 23. kolovoza 2013. odobrena i isplaćena sredstva u iznosu od 41.903,11 eura (ranije: 315.718,99 kuna), dok je iznos zatražene potpore nakon provedene administrativne kontrole i kontrole na terenu umanjen za 29.037,14 eura (ranije: 218.780,13 kuna) zbog utvrđenih razlika u količinama usporedbom ponude i računa te razlike u dimenzijama opreme odobrene ponudom od onih utvrđenih kontrolom na terenu.

10. Među strankama je sporna visina tužbenog zahtjeva, odnosno jesu li postojali neprihvatljivi izdaci u smislu Pravilnika u iznosu od 29.037,14 eura.

11. S obzirom na tvrdnje tuženika da tužitelj nije izvršio određene radove koji su bili sastavni dio ponude odobrene Aneksom 003, da nije dostavio okončanu situaciju i da je zatražio isplatu i za određene radove koje nije opravdao priloženim i plaćenim računima, sud je radi utvrđenja odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari izveo dokaz saslušanjem svjedoka i zastupnika po zakonu tužitelja te vještačenje po vještaku financijske struke.

12.1. Svjedokinja UHG, zaposlena kod tuženika kao voditeljica službe za odobrenje isplata za investicijske mjere ruralnog razvoja, saslušana je na ročištu za glavnu raspravu 4. listopada 2018. te je u bitnome navela da korisnik bio obvezan ispuniti svoje obveze u skladu s odobrenom ponudom, a samim time i s troškovnicima koji su sastavni dio te ponude. Zahtjev za isplatu korisnik šalje kada je projekt gotov, pri čemu su sastavni dio tog zahtjeva svi računi i potvrde o plaćanju tih računa za koje korisnik traži isplatu bespovratnih potpora. Nadalje, da u konkretnom slučaju tužitelj uz zahtjev za isplatu nije dostavio sve račune koje je bio dužan dostaviti da bi dokazao da je izvršio sve radove sukladno ponudi iz aneksa ugovora odnosno troškovnicima iz ponude. Ističe da je tužitelj dostavio isključivo prvu i drugu privremenu situaciju, a nije dostavio okončanu situaciju. Dalje pojašnjava da su se dostavljeni računi usporedili u tablici u kojoj se uspoređuju dostavljeni računi sa stavkama iz odobrene ponude te da su pri tome djelatnici tuženika utvrdili da jedan veliki dio troškova iz odobrene ponude nije bio realiziran odnosno da za njih nisu bili dostavljeni računi i potvrde o plaćanju. Konkretno, da se radilo o grupama radova: obrtničko-građevinski radovi, dijelovi vodovoda, hlađenje, grijanje i još neki drugi koji da nisu dokazani s računima i potvrdama o plaćanju da su realizirani. Također, da se u navedenu tablicu unosi ono što je ugovoreno, realizirano, utvrđeno kontrolom na terenu i prihvatljivo, i na temelju toga se radi izračun potpore za isplatu. Pojašnjava da se uspoređuje svaka stavka iz troškovnika s istom tom stavkom na računu gdje se uspoređuju količine i jedinične cijene te količine koje je utvrdila kontrola na terenu, a da se kao prihvatljivo prihvaća minimalna količina odnosno minimalna cijena između ugovorenog i realiziranog te utvrđenog u kontroli. Kada se svjedokinji predočila tablica na listu 228, navela je da je na lijevoj strani ponuda u iznosu od 176.154,17 eura (ranije: 1.327.233,57 kn), da se usporedbom ponude i računa došlo do iznosa od 122.161,69 eura (ranije: 920.427,26 kn), a koji iznos je trebalo umanjiti za neprihvatljivi iznos troška od 47.334,70 eura (ranije: 356.643,30 kn) koji je ugovoren Aneksom 003 IPARD ugovora. Dakle, da je ukupno prihvatljivo ulaganje iznosilo 74.826,98 eura (ranije: 563.783,91 kn), što znači da je tužitelj trebao imati prihvatljivo ulaganje u iznosu od 176.154,17 eura (ranije: 1.327.233,57 kn) da bi ostvario cjelokupnu potporu na desnoj strani.

Kada se svjedokinju pita zna li koliko je ukupan iznos računa dostavljen uz zahtjev za isplatu, ista navodi da ne zna, a kad joj se daje na uvid zahtjev za isplatu, navodi da bi to bio iznos od 177.254,86 eura (ranije: 1.335.526,74 kn) pod uvjetom da je zahtjev uredno ispunjen. Također, navodi da ne zna jesu li uz te račune bile priložene potvrde o plaćanju tih računa, ali da se u slučaju kada uz zahtjev nisu priložene potvrde o plaćanju računa zahtijeva dopuna od korisnika u smislu da dostavi potvrde o plaćanju koje nedostaju. Vezano uz sklapanje Aneksa 004, navodi da je isto bilo potrebno budući da je prilikom sastavljanja Aneksa 003 došlo do formalnog propusta na način da nije bio naznačen ukupan iznos potpore u samom aneksu, već u prilogu istoga. Navodi da bi tužitelj ostvario pravo na puni iznos potpore u slučaju da su građevinske situacije, računi i potvrde o plaćanju jednaki ponudi i troškovnicima uz Aneks 003.

Na dopunskom saslušanju na ročištu za glavnu raspravu 23. rujna 2025., svjedokinja UHG je, odgovarajući na upit suda o tome je li tužitelj trebao dokazati da je izvršio plaćanja za one stavke troškovnika koji čine neodobreni trošak (razlika između prve odobrene ponude i novoodobrene ponude) da bi ostvario puni iznos potpore iz Aneksa 004, objasnila da je korisnik trebao računima i potvrdama o plaćanju računa dokazati da je izveo sve radove iz zadnjeg odobrenog Aneksa ugovora (Aneksa 003) da bi ostvario puni iznos potpore. Dakle, samo u slučaju da je korisnik dokazao da su svi radovi i sva oprema prema ponudi iz Aneksa 003 izvršeni, mogao je ostvariti punu potporu. Nadalje, pojašnjava da u konkretnom slučaju je bila dostavljena samo prva i druga privremena situacija, ali ne i okončana situacija, stoga Agencija nije mogla utvrditi da su uistinu izvršeni radovi svih vrsta i u opsegu iz odobrene ponude kao ni po kojem izvođaču su eventualno izvršeni.

Na daljnji upit suda jesu li djelatnici koji provode kontrolu na terenu upoznati s vrstom i opsegom radova koje je tužitelj obvezan izvršiti da bi ostvario puni iznos potpore, svjedokinja odgovara da kontrolu na terenu obavljaju djelatnici druge službe te da prilikom provođenja kontrole uzimaju u obzir samo račune i potvrde o plaćanjima koji su dostavljeni uz zahtjev za isplatu.

Na daljnji upit suda zašto je Zahtjevom za dopunu od strane tuženika zatraženo pojašnjenje za razliku od 1 lipe u Situaciji 1 i 2 te umanjenje potpore navedeno na Zahtjevu za isplatu, ali ne i dostava računa odnosno potvrda o plaćanju koje su nedostajale za ponudu prema Aneksu 003, svjedokinja odgovara da su djelatnici provodili analizu samo one dokumentacije koja je dostavljena uz zahtjev za isplatu, te da djelatnicima Agencije nije poznato postoji li okončana situacija te jesu li izdani i plaćeni još neki računi.

12.2. Sud je prihvatio iskaz svjedokinje UHG kao istinit i vjerodostojan budući da je svjedokinja iskazivala o činjenicama vezanim uz obavljanje svoje službe, o čemu će se sud detaljnije očitovati u nastavku obrazloženja.

12.3. Svjedok UH, koji je od 2011. do 2013. bio prokurist tužitelja te vodio cijeli projekt, u svom iskazu na glavnoj raspravi od 4. listopada 2018. naveo je da se nakon potpisivanja ugovora s tuženikom uvidjelo da je potrebno napraviti dodatne radove te je u tom smislu i potpisan aneks ugovora uz upozorenje Agencije da dodatni radovi neće biti sufinancirani od njihove strane. Nadalje, da su izvršeni radovi iz prve ponude, radovi iz aneksa, a povrh toga i dodatni radovi kojima je zaokružena cjelokupna investicija koja je iznosila oko 278.717,90 eura (ranije: 2.100.000,00 kn) uvećano za PDV. Nakon što su bili izvršeni određeni radovi, da je tužitelj bio dužan sastaviti izvješće. Potom da je uslijedila kontrola od strane tuženika na terenu. Ističe da su kontrolirani samo priznati troškovi projekta prema ponudi, a ne i nepriznati troškovi za koje je tuženik istaknuo da su bili izvršeni. Kontrola da je utvrdila kao neprihvatljiv trošak vrata koja da su bila u objektu, ali neugrađena. Svjedok je naveo da je osobno popunjavao zahtjev za isplatom te da je uz zahtjev dostavio sve račune i potvrde o plaćanju koji su bili predmet sufinanciranja za troškove koji su bili predmet troškovnika, a koji su priznati troškovi sufinanciranja. Ističe da su bili izvršeni i plaćeni s PDV-om svi oni radovi koji su bili priznati, dok je smanjen iznos od 28.933,57 eura (ranije: 218.000,00 kn) na ime potpore zbog toga što radovi koji nisu bili predmet sufinanciranja nisu bili plaćeni, već su bili plaćeni naknadno.

12.4. Sud je prihvatio iskaz svjedoka UH kao istinit i vjerodostojan u dijelu u kojem iskazuje o tome da dodatni radovi ugovoreni aneksom temeljnom ugovoru nisu bili sufinancirani od strane Agencije, da je uz Zahtjev dostavio samo račune i potvrde o plaćanju koji su bili predmet sufinanciranja, da je kontrola na terenu utvrdila kao neprihvatljiv trošak vrata i da je kod isplate potpore maksimalan odobreni iznos smanjen za 28.933,57 eura, budući da je navedeno u skladu s ostalim dokazima u spisu. Međutim, sud nije prihvatio navode svjedoka u dijelu u kojem se navodi da je kontrola na terenu kontrolirala samo priznate troškove projekta prema ponudi, a ne i nepriznate troškove i to iz razloga koji će biti objašnjeni u nastavku.

12.5. Na glavnoj raspravi od 4. listopada 2018. iskazivao je je i zastupnik po zakonu tužitelja HH koji sav rad na predmetnom projektu povjerio prokuristi UH te da je po njegovoj uputi potpisao odluku o isplati te da mu je tada bilo rečeno da je sve u redu i da će potpora biti isplaćena. Međutim, da je nakon 30- 40 minuta primio poziv od strane zaposlenika tuženika te se vratio i tada da mu je rečeno da nema pravo na isplatu cjelokupnog iznosa koji je bio ugovoren, već da će isti umanjiti za nešto više od 26.544,56 eura (ranije: 200.000,00 kn). Tada da je kontaktirao prokuristu koji mu je rekao da se treba prihvatiti iznos koji će tuženik platiti, a da će se žaliti na neplaćeni iznos.

12.6. Sud nije posebno cijenio iskaz svjedoka ŽH budući da je iz njegova iskaza razvidno da je vođenje predmetnog projekta povjerio UH kao prokuristu i da nema neposrednih saznanja o činjenicama bitnim za odluku u predmetnoj pravnoj stvari.

13. Da bi sud utvrdio što je od računa i potvrda o plaćanju istih tužitelj dostavio tuženiku uz zahtjev za isplatu, odredio je izvođenje dokaza vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i knjigovodstvo Ljupku Omaziću, dipl. oec. Vještak je izradio i 15. ožujka 2024. sudu dostavio nalaz i mišljenje sukladno zadatku određenom u rješenju suda. Za potrebe ispunjenja postavljenog zadatka vještak je i od tužitelja i od tuženika zatražio dodatnu dokumentaciju (listovi 272-273 spisa) te je prema poslovnim knjigama odnosno analitičkim karticama tužitelja izradio tablicu obveza na način da je za svakog dobavljača/izvođača evidentirao koji računi su ispostavljeni, kada su plaćeni i u kojem iznosu (sa i bez PDV-a). Na osnovu podataka iz nalaza, vještak je mišljenja da je prikazane račune tužitelj platio u ukupnom iznosu od 1.335.526,74 HRK od čega se na PDV odnosi 266.527,14 HRK, a da je neto plaćeni iznos računa 1.068.998,60 HRK, dok 50% navedenog iznosa je 534.499,30 HRK, koji iznos je tužitelj zatražio prema Zahtjevu za isplatu i Izjavi o izdacima na ime potpore. Dakle, tužitelj je po Zahtjevu za isplatu i Izjavu o izdacima zatražio ukupni iznos potpore od 534.499,30 HRK, a tuženik je uplatio iznos od 315.781,99 HRK te nakon izvršene uplate od strane tuženika, tužitelju je manje plaćeno po Zahtjevu za isplatu, iznos od 218.780,31 HRK.

14.1. Nakon što je predmetni nalaz i mišljene dostavljen strankama, tužitelj je naveo da nema primjedbi na isti te da ga prihvaća kao pravilno utvrđenog.

14.2. Tuženik je pak u svome podnesku od 15. travnja 2024. naveo da nikad nije ni sporio da su predmetni računi stvarno izdani i plaćeni jer da umanjenje potpore ne proizlazi iz toga jesu li računi iz Zahtjeva za isplatu izdani i plaćeni, nego jesu li troškovi navedeni u računima u skladu s odobrenom ponudom i jesu li realizirani. Pojašnjava da je tuženik prilikom administrativne kontrole Zahtjeva za isplatu utvrdio da priloženi računi ne sadrže sve prihvatljive troškove koji su odobreni Ugovorom o dodjeli sredstava, a da je kontrolom na terenu utvrđeno da određeni radovi nisu realizirani na način kako je navedeno u računima dostavljenim uz Zahtjev za isplatu. Stoga da je tuženik sukladno Pravilniku troškove iz prethodnih navoda svrstao u neprihvatljive te umanjio iznos potpore. Potom tuženik ponavlja navode iz odgovora na tužbu i te podnesaka koje je dostavio tijekom postupka u kojima objašnjava kako je administrativnom kontrolom i kontrolom na terenu izvršen izračun neprihvatljivih troškova u iznosu od 29.037,13 EUR (ranije: 218.780,29 kn) koji su oduzeti od ukupnog iznosa odobrene potpore. Tuženik smatra da je iz svega navedenoga vidljivo da tužitelj nije u cijelosti ispoštovao odredbe Ugovora o dodjeli sredstava, budući da je izvršio određene promjene u odnosu na odobrenu ponudu na način da određene troškove nije realizirao ili ih nije realizirao u skladu s Ugovorom o dodjeli sredstava i aneksima.

14.3. Ovdje valja istaknuti da je sud na ročište za glavnu raspravu 4. ožujka 2025. pozvao i vještaka, među on je podneskom zaprimljenim 24. veljače 2025. ispričao svoj nedolazak te je u cijelosti ostao kod nalaza i mišljenja od 15. ožujka 2024. Međutim, ni tužitelj ni tuženik u svom očitovanju nisu iznijeli primjedbe o kojima bi se vještak trebao usmeno izjasniti na ročištu. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka ocijenivši da je isti jasan, izrađen stručnom analizom raspoloživih isprava te sačinjen objektivno i u skladu s pravilima struke te također nije smatrao da u vezi s nalazom i mišljenjem treba razjasniti neka pitanja. Stoga je sud zaključio glavnu raspravu i donio odluku bez usmenog iznošenja nalaza i mišljenja vještaka.

15. Odredbom članka 30. stavka 1. Pravilnika o provedbi mjere 302 "Diversifikacija i razvoj ruralnih gospodarskih aktivnosti" unutar IPARD programa ("Narodne novine", broj: 127/2020., dalje u tekstu: Pravilnik) propisano je da je u slučaju potrebe za izmjenom IPARD Ugovora ili njegovog priloga, Liste izdataka, korisnik obvezan zatražiti odobrenje promjena putem Zahtjeva za odobrenje promjena Prilog IX ovog Pravilnika. Promjene u projektu će se odobriti samo ako se projekt ne može provesti bez zatražene promjene ili ako zatražena promjena ima utjecaj na poboljšanje projekta (stavak 2.). U stavku 3. se kao razlozi za odobravanje promjena navode: viša sila, prestanak proizvodnje određene robe koja je trebala biti ugrađena, nemogućnost dobavljača da pruži usluge, nabavi robu ili izvede radove, promjene nastale kao posljedica potrebe za usklađivanjem sa zakonodavstvom, situacija koja se nije mogla predvidjeti u trenutku ugovaranja i uvođenje nove tehnologije koja može poboljšati učinkovitost projekta. Svi navedeni razlozi moraju biti popraćeni odgovarajućom dokumentacijom. Stavkom 6. navedenog članka je propisano da u slučaju promjena koje se odnose na Listu izdataka (promjena imena, vrste i količine opreme, promjena države porijekla, promjena dobavljača, promjene kvalitete/kvantitete radova/materijala koji se trebaju izvesti/ugraditi u slučaju izgradnje/rekonstrukcije zbog promjene troškovnika), korisnik se obvezuje poslati Agenciji obrazac »Zahtjev za odobrenje promjena« i objašnjenje s popratnom dokumentacijom koja se odnosi na promjenu.

16. Imajući u vidu citirane odredbe, sud će analizirati sklapanje aneksa ugovora u onom dijelu u kojem su od značaja za odluku o predmetu spora. Pri tome sud će posebno razmotriti anekse ugovora u dijelu u kojem se mijenja Lista izdataka na način da se mijenja ponuda i troškovnici ponuditelja/ izvođača radova (građevinsko- obrtničkih radova, vodovoda i kanalizacije, grijanja i hlađenja soba, radovi na izradi vodovoda u okolišu i radovi na izradi fekalne kanalizacije u okolišu.)

17.1. Aneksom 001 u članku 4. suglasnošću ugovornih strana, a na osnovi korisnikova Zahtjeva za odobrenje promjena i dokumenata u prilogu, promijenjen je Ugovor od 22. rujna 2011. na način da se Prilog 1 Lista izdataka za Mjeru 302 I- OOP-15.4 zamijeni novom Listom izdataka za Mjeru 302 I-OOP-15.4 i da se odobrena Ponuda br. 12/2011 i Troškovnik ponuđača Građenje Petković d.o.o. od 24. ožujka 2011. zamijeni novom Ponudom br. 10/2011 i Troškovnikom ponuđača Teming d.o.o. te da se odobrena ponuda br. 5/2011 od 22. ožujka 2011. ponuđača IMG d.o.o. zamijeni novom ponudom od 7. studenog 2011. ponuđača Istra ALF d.o.o.

17.2. S obzirom da između ponuda ponuđača IMG d.o.o. (listovi 64-66 spisa) i ponuđača Istra ALF d.o.o. (listovi 111-112 spisa) nema razlike u cijeni, navedena promjena nije od važnosti i sud je neće posebno razmatrati.

17.3. Prema navodima iz tužbe, tužitelj je Ponudu br. 12/2011 i Troškovnik ponuđača Građenje Petković d.o.o. od 24. ožujka 2011. u iznosu od 128.819,46 eura (ranije: 970.590,20 kn) zamijenio novom Ponudom br. 10/2011 i Troškovnikom ponuđača Teming d.o.o. u iznosu od 137.264,84 eura (ranije: 1.034.221,92 kn) jer je prvotno odabrani ponuditelj Građenje Petković d.o.o. završio u stečaju. Usporedbom ove dvije ponude, razvidno je da je ponuda ponuditelja Teming d.o.o. skuplja za iznos od 8.445,38 eura (ranije: 63.631,72 kune), a da nema razlike u vrsti i opsegu radova u predmetnim troškovnicima.

17.4. S obzirom da sukladno odredbi članka 31. stavka 4. Pravilnika zahtjev za isplatu treba sadržavati sve plaćene račune sukladno odabranoj ponudi i IPARD Ugovoru odnosno Aneksu IPARD Ugovora, a svi priloženi računi moraju biti plaćeni u cijelosti te da se korisniku ne može isplatiti potpora u iznosu višem od iznosa navedenoga u IPARD Ugovoru (stavak 5.), razvidno je da korisnik snosi rizik promjena koje bi mogla nastati u tijeku provedbe projekta, a imale bi za posljedicu veća ulaganja od onih koja su odobrena temeljnim ugovorom. U konkretnom slučaju to bi značilo da je veća ulaganja izazvana promjenom prvotno odabranog izvođača, a čija je ponuda bila povoljnija, dužan snositi sam korisnik. Dakle, da bi tužitelj ostvario pravo na iznos potpore od 73.910,01 eura (ranije: 556.875,00 kuna) koji mu je dodijeljen Odlukom o dodjeli sredstva iz IPARD programa od 18. kolovoza 2011., već nakon sklapanja Aneksa 001, trebao je uz Zahtjev za isplatu priložiti račune i potvrde o plaćanju računa u iznosu koji je za 8.445,38 eura veći od iznosa koji bi bio dužan platiti da nije došlo do promjene izvođača radova.

17.5. Vještak je u nalazu i mišljenju (list 276 spisa) naveo da je tužitelj izvođaču radova Teming d.o.o. po prvoj i drugoj situaciji platio iznos od 129.145,74 eura (ranije: 973.048,60 kn), a isti iznos je utvrdio i tužitelj u tabeli - usporedbe na obrascu I-OOI-6-302 (list 220 spisa). Međutim, prema Aneksu 001 tužitelj je bio dužan platiti iznos od 137.264,84 eura, iz čega je razvidno da tužitelj već ni po ovome Aneksu 001 nije dokazao da bi izvršio sve ugovorene radove, odnosno dostavio račune i potvrde o plaćanju sukladno odredbi članka 31. stavka 4. Pravilnika. Stoga se korisniku, a ovdje tužitelju ne bi mogao isplatiti puni iznos potpore i bez da se razmatraju dodatni radovi iz Aneksa 003.

18.1. Nadalje, korisnik je 31. siječnja 2013. podnio Zahtjev za odobrenje promjena te je nakon provedene administrativne kontrole dostavljene dokumentacije tuženik utvrdio da su razlozi tražene promjene dijela projekta opravdani te je odobrio promjenu kvalitete/ kvantitete radova/materijala u sklopu ponude br. 2812-1/12 od 28. prosinca 2012. ponuditelja Teming d.o.o. zbog izmjene projektne dokumentacije i promjene troškovnika, a o čemu je tuženik obaviješten dopisom od 20. ožujka 2013. naslovljenog kao Pismo odobrenja te njegova ispravka od 21. kolovoza 2013. (listovi 242-243 spisa). Nakon toga korisnik, ovdje tužitelj i tuženik su sklopili Aneks 003.

18.2. Aneksom 003 u članku 2. suglasnošću ugovornih strana, a na osnovi korisnikova Zahtjeva za odobrenje promjena i dokumenata u prilogu, promijenjen je Ugovor od 22. rujna 2011. na način da se Prilog 1 Lista izdataka za Mjeru 302 I- OOP-15.4 zamijeni novom Listom izdataka za Mjeru 302 I-OOP-15.4 i da se odobrena ponuda br. 10/2011 i troškovnik ponuditelja Teming d.o.o. od 24. ožujka 2011. zamijeni novom odobrenom ponudom ponuditelja Teming d.o.o. od 28. prosinca 2012., a koje su sastavni dio ovog Aneksa. Dakle, Aneksom 003 odobrena je promjena u dijelu Liste izdataka na način da je umjesto ponuda br. 10/2011 i troškovnik od 24. ožujka 2011. u iznosu od 137.264,84 eura (ranije: 1.034.221,92 kn) prihvaćena ponuda istog ponuditelja od 28. prosinca 2012. u iznosu od (ranije: 1.327.233,57 kn).

19.1. Tužitelj je tijekom postupka isticao da je uslijed potrebe za dodatnim radovima došlo do poskupljenja cijele investicije, uslijed čega je Aneksom 003 promijenjena Lista izdataka u smislu da je povećan iznos ponude s 970.590,20 kn na neto 1.332.233,54 kn, a da se pri tome nije mijenjao ukupan iznos odobrenih sredstava. Nadalje, tužitelj pojašnjava da je pitao tuženika može li o vlastitom trošku izvesti dodatno ulaganje da bi objekt stavio u funkciju, da je tuženik to prihvatio (potpisujući Anekse Ugovoru), no da se pri tome izjasnio da tužitelj bez obzira na povećanje ukupne investicije ne može ostvariti veće sufinanciranje od prethodno dogovorenog, a da to logički podrazumijeva da će dodatne radove iz ponude morati sam platiti tužitelj, s čime su se obje strane na kraju usuglasile i tužitelj je krenuo u investiciju.

19.2. Stav je tužitelja da ti dodatni radovi koje se izveo o vlastitom trošku (konkretno građevinsko-obrtnički radovi, vodovod i kanalizacija, grijanje i hlađenje, vodovod u okolišu, fekalna kanalizacija) predstavljaju neprihvatljivo ulaganje te da kao takvi nisu ni bili predmetom zahtjeva za isplatu i da zato ti radovi, bez obzira kada su izvedeni i plaćeni, ne mogu biti "opravdanje" neisplate ugovorenog iznosa potpore koji je u cijelosti pokriven izvedenim radovima, izdanim računima i dokazima o uplati tih računa. Nadalje, da je izvođač tih radova naknadno ispostavio račune za te radove pa ih je tužitelj tek naknadno platio. Stoga u vrijeme rješavanja Zahtjeva za isplatu računi za taj dio radova još nisu bili plaćeni.

19.3. Dakle, tužitelj tijekom postupka nije ni tvrdio, a time ni dokazivao, da je uz Zahtjev za isplatu priložio račune i dokaze o plaćanju računa za dodatne radove navedene u ponudi od 28. prosinca 2012., a s obzirom da smatra ti dodatni radovi iz troškovnika priloženog uz Aneks 003 nisu bili predmet sufinanciranja, nisu bili kontrolirani od strane tuženika kada je provođena kontrola na terenu i koji se smatraju "neprihvatljivim troškovima ulaganja" koje mora sam platiti tužitelj.

20.1. Ovdje je važno ukazati na odredbu članka 3. IPARD Ugovora od 22. rujna 2011. kojom se određuje predmet ugovora, a to je uređenje prava i obveza ugovornih strana u svezi dodjele sredstava iz IPARD programa za ulaganje u rekonstrukciju i opremanje objekata za pružanje turističkih i/ili ugostiteljskih usluga. Dakle, tužitelju su odobrena sredstva potpore za realizaciju projekta definiranog citiranom ugovornom odredbom, što znači da je tužitelju iznos naveden u Odluci o dodjeli sredstava i IPARD Ugovoru, odnosno u Aneksu 004 mogao biti isplaćen u najvišem ugovorenom iznosu samo ako on u cijelosti realizira prijavljeni projekt i za to priloži dokaze da su računi za izvedene radove plaćeni u cijelosti.

20.2. Sud ovdje ponovno ukazuje na odredbu odredbi članka 31. stavka 4. Pravilnika zahtjev iz koje je razvidno da će se korisniku isplatiti puni iznos odobrene potpore, pri čemu taj iznos ni u kome slučaju ne može biti viši od iznosa navedenog u IPARD Ugovoru, samo pod uvjetom da je uz Zahtjev za isplatu priložio dokaze o tome da je u cijelosti platio račune sukladno odabranoj ponudi i IPARD Ugovoru odnosno Ankesu IPARD Ugovora. Dakle, u predmetnoj pravnoj stvari tužitelj je bio dužan dostaviti dokaze o tome da je u cijelosti platio račune sukladno ponudi broj 2812-1/2 od 28. prosinca 2012. ponuditelja Teming d.o.o., a s obzirom da je to odabrana ponuda iz Aneksa 003 Ugovora. Sama činjenica da su korisnik, ovdje tužitelj i tuženik sklopili Aneks 003 Ugovora kojom je odobrena promjena koja se odnosi na Listu izdataka u dijelu promjene kvalitete/kvantitete radova/materijala koji se trebaju izvesti/ugraditi u slučaju izgradnje/rekonstrukcije zbog promjene troškovnika, znači da je to ponuda koja obvezuje korisnika u smislu dostave dokaza o plaćanju računa.

21. Uvidom u tabelu- usporedbe na obrascu I-OOI-6-302 (listovi 215- 228 spisa), a koje je tuženik priložio uz odgovor na tužbu, sud je utvrdio da je tuženik usporedbu između ugovorenoga (prema odabranoj ponudi), traženoga (računa/predračuna), količine ugrađenog materijala i rada utvrđene kontrolom na terenu te prihvatljivog (ukupno prihvatljivi iznos nakon usporedbe stavki iz odobrene ponude i dostavljenih računa) izvršio upravo prema ponudi br. 2812-1/12 ponuditelja Teming d.o.o., dakle ponude koja je odabrana Aneksom 003. Na temelju iskaza svjedokinje UHG sud je utvrdio da predmetna tablica predstavlja akreditiranu tablicu od strane Europske unije na temelju koje se radi izračun potpore za isplatu i to na način da se uspoređuje stavka iz troškovnika s istom tom stavkom na računu gdje se uspoređuju količine i jedinične cijene te količine koje je utvrdila kontrola na terenu, a da se kao prihvatljivo prihvaća minimalna količina odnosno minimalna cijena između ugovorenog i realiziranog te utvrđenog u kontroli. Stoga, tužitelj bi ostvario pravo na puni iznos potpore u slučaju da su građevinske situacije, računi i potvrde o plaćanju jednaki ponudi i troškovnicima uz Aneks 003.

22. Slijedom svega navedenoga, stav je ovog suda da je kod izračuna visine potpore u odnosu na tužitelja tuženik ispravno utvrdio administrativnu razliku ugovorenog i realiziranog usporedbom troška izgradnje navedenog u ponudi iz Aneksa 003 i iznosa opravdanog priloženim računima, vodeći pri tome računa da se razlika između prve odobrene ponude i novoodobrene ponude svrstava u neodobrene izdatke. S obzirom da tužitelj tijekom postupka nije osporavao visinu po tuženiku utvrđene administrativne razlike u iznosu od 26.933,76 eura (ranije: 202.932,38 kn) u dijelu u kojem tuženik utvrdio razliku u iznosu od 6.532,81 euro × 50% (ranije: 49.221,47kn) usporedbom svake stavke troškovnika ponude i dostavljenih računa, već je samo osporavao umanjenje za tzv. neodobreni izdatak koji se odnosi na razliku između nove i prvotno ugovorene ponude u iznosu od 47.334,70 eura× 50% (ranije: 356.643,30 eura), a u odnosu na koje je sud zauzeo stav kao u točki 20.2. obrazloženja, to je sud utvrdio da navedena administrativna razlika iznosi 26.933,76 eura (ranije: 202.932,38 kn).

23.1. U odnosu na ponude koje čine tzv. opći trošak, razvidno je iz nalaza i mišljenja vještaka da je tužitelj dostavio dokaze o plaćanju računa za opći trošak za dobavljače Singrad d.o.o. u iznosu od 6.636,14 eura (ranije: 50.000,00 kn), EURCO d.o.o. u iznosu od 1.121,51 eura (ranije: 8.450,00 kn) i Adria Bonus d.o.o. u iznosu od 4.977,11 eura (ranije: 37.500,00 kn), a što je u skladu s iznosima navedenima na tablici- usporedbe na obrascu I-OOI-6-302 (list 228 spisa). Jedina razlika utvrđena je za ponuditelja Adria Bonus d.o.o. na način da je prema nalazu vještaka tužitelj navedenom ponuditelju platio iznos od ukupno 4.977,11 eura (ranije: 37.500,00 kn), dok je prema tabeli plaćeno 4.977,10 (ranije: 37.499,92 kn), dakle radi se o razlici u iznosu od 0, 01 cent (ranije: 8 lipa), te budući da navedena razlika nije od utjecaja na odluku u predmetnoj pravnoj stvari, sud je nije posebno razmatrao. Vezano uz opći trošak, sud će se ukratko osvrnuti na navode tužitelja o tome da je Aneks 004 sklapan iz razloga što mu je od strane tuženika rečeno da se prije isplate mora sačiniti još jedan aneks radi usklađenja svih uloženih, odnosno prihvaćenih ulaganja i izvedenog stanja. Naime, sud u cijelosti prihvaća navode tuženika da je Aneks 004 sklopljen zbog formalnih razloga, odnosno zbog toga što u Aneksu 003 u tekstualnom dijelu nije bio naveden iznos potpore koji se korisniku dodjeljuje. Naime, uvidom u ispravak Pisma odobrenja od 21. kolovoza 2013. (list 243 spisa) sud je utvrdio da se iznos potpore smanjuje sukladno smanjenju odobrenog ukupnog iznosa prihvatljivog ulaganja zbog odustajanja podnositelja od troškova za opremu prema ponudi ponuditelja Istra Alf d.o.o. te da stoga novi iznos odobrenog ukupnog iznosa prihvatljivog ulaganja iznosi 143.180,20 eura ranije: (1.078.791,20 kn), novoodobreni iznos potpore iznosi 71590,10 (ranije: 539.395,60 kn), u čemu doprinos EU sredstava 53692,57 eura (ranije: 404.546,70 kn), a doprinos sredstava Republike Hrvatske 17.897,52 eura (ranije: 134.848,90 kn).

23.2. Nadalje, uvidom u dopis tužitelja od 5. lipnja 2013. kojim se očituje na zahtjev tuženika za dopunu (list 214 spisa) sud je utvrdio da je tužitelj odustao od sufinanciranja općeg troška dobavljača Arhimar projekt d.o.o. u iznosu od 1.625,99 eura (ranije: 12.251,00 kn) uz obrazloženje da navedenim dobavljačem nije sklopljen ugovor zbog blokade, a da je nadzor izvršila druga tvrtka (pod čime se podrazumijeva druga pravna osoba) i da će taj trošak tužitelj podmiriti iz vlastitih izvora te da taj račun tužitelj nema i nije predmet Zahtjeva za isplatu.

23.3. Vezano uz tzv. opći trošak, a sukladno utvrđenjima iz t. 23.1. i 23.2., razvidno je da tužitelj nije priložio potrebnu dokumentaciju u odnosu na dobavljača Istra Alf d.o.o., a zbog čega je i sklapan Aneks 004 te je korigiran kako iznos ukupno prihvatljivog ulaganja tako i iznos odobrenih sredstava potpore, te za dobavljača Arhimar projekt d.o.o. S tim u vezi ističe se da smanjene limita za opće troškove predstavlja sniženje gornje granice do koje se priznaju opći troškovi, s obzirom na to da su člankom 23. stavkom 1. točkom c) Pravilnika isti propisani u iznosu od maksimalno 12% ukupno prihvatljivih izdataka. Budući da je administrativnom obradom utvrđen niži iznos svih prihvatljivih izdataka, to je posljedično snižen i ukupni iznos priznatih općih troškova te je tu razliku uslijed smanjenja limita za opće troškove tuženik utvrdio u iznosu od 1.877,75 eura (ranije: 14.147,91 kn).

24. Uz navedenu administrativnu razliku ugovorenog i realiziranog i razliku uslijed smanjenja limita za opće troškove, tuženik je kao neprihvatljiv izdatak naveo i cijenu dvojih vrata u iznosu od 225,63 eura (ranije: 1.700,00 kn). Uvidom u I-OK-4.2. Tablicu za kontrolu na terenu (radovi i materijali) sud je utvrdio da je pod rednim brojem 161 prema dokumentima iz zahtjeva za isplatu tužitelj trebao dobaviti i ugraditi 9 komada unutarnjih drvenih jednokrilnih zaokretnih vratiju zid. dimenzija 90x220 com, dok je kontrolom na terenu utvrđeno da je tužitelj dobavio i ugradio 7 komada, da su jedna vrata navedenih dimenzija bila dobavljena, ali ne i ugrađena, dok su jedna vrata neodgovarajućih dimenzija i drugog tipa. Također, uvidom u navedenu tablicu sud je utvrdio da je svaki list tablice ovjeren pečatom tužitelja i parafiran, stoga je razvidno da je tužitelj bio upoznat s nalazom kontrole na terenu. S obzirom na utvrđenja kontrole na terenu prema kojoj postoji odstupanje između vrata navedenih u odobrenoj ponudi i onih navedenih na plaćenim računima priloženim uz Zahtjev za isplatu, a vodeći računa o tome da se kao relevantna uzima u obzir polovica cijene zbog toga što tuženik financira 50% ukupne cijene, sud nalazi da se sukladno odredbi članka 31. stavka 4. Pravilnika za navedenu stavku osnovano nije izvršila isplata u iznosu od 225,63 eura.

25. Vezano uz navode tužitelja je nakon predaje Zahtjeva za isplatu tuženik dopisom od 21. svibnja 2013. zatražio dodatno pojašnjenje samo u odnosu na razliku iznosa o 1 lipe i za umanjenje potpore na način da je umjesto 73.910,01 euro zatražio 70.940,25 eura, sud ističe da je svjedokinja KH u svom iskazu od 4. listopada 2018. navela da se u slučaju kada uz zahtjev nisu priložene potvrde o plaćanju računa zahtjeva dopuna od korisnika u smislu da dostavi potvrde o plaćanju koje nedostaju, dok je u iskazu od 23. rujna 2018. navela da su djelatnici tuženika provodili analizu samo one dokumentacije koja je dostavljena uz zahtjev za isplatu te da im nije poznato postoji li okončana situacija te jesu li izdani i plaćeni još neki računi. Iz navedenoga je razvidna proturječnost u iskazu svjedokinje u dijelu kada navodi kakva je praksa tuženika u slučaju kad korisnik ne dostavi sve potvrde o plaćanju računa prema odobrenoj ponudi. Međutim, čak i ako je prilikom obrade Zahtjeva za isplatu na strani tuženika došlo do propusta u postupanju uslijed kojih korisnik nije zvan da dostavi dokumentaciju koja nedostaje, ista nije od utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari budući da je tuženik bio dužan sukladno odredbi članka 31. stavka 4. Pravilnika dostaviti sve plaćene račune sukladno odabranoj ponudi i IPARD Ugovoru odnosno Aneksu IPARD Ugovora, a ovaj je sud utvrdio da je tužitelj bio dužan dostaviti navedenu dokumentaciju upravo prema ponudi uz Aneksa 003, dok je među strankama nesporno da on to nije učinio.

26. Sud je u tijeku postupka odbio dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem zastupnika po zakonu tuženika budući da je u razdoblju od vođenja predmetnog projekta, obrade Zahtjeva za isplatu i isplatu osporenog iznosa potpore do pokretanja i vođenja ovog postupka došlo do promjene osobe ovlaštene za zastupanje te je punomoćnik tuženika naveo da stoga predloženi svjedok nema saznanja koja bi bila odlučna u ovoj pravnoj stvari. Slijedom navedenoga, sukladno odredbi članka 265. stavka 1. ZPP-a sud je odlučio da neće izvoditi dokaz saslušanjem predloženog svjedoka. Nadalje, raspravnim rješenjem od 17. listopada 2023. sud je odbio dokazni prijedlog da se izvede građevinsko vještačenje uz očevid na licu mjesta i pregled građevinske dokumentacije, sve na okolnost izvršenja osporenih radova. Prije svega, budući da je u ovoj pravnoj stvari tužitelju umanjen iznos potpore iz razloga što uz Zahtjev za isplatu nije dostavio sve račune i potvrde o plaćanju računa koje je bio dužan dostaviti, odlučne činjenice ne bi se mogle utvrditi provođenjem očevida jer čak i da je tužitelj u vrijeme predaje Zahtjeva izveo sve radove, a nije uz Zahtjev priložio traženu dokumentaciju, bio bi mu umanjen iznos potpore na koju ostvaruje pravo. Nadalje, ni provođenjem građevinskog vještačenja pregledom građevinske dokumentacije ne bi se mogle utvrditi odlučne činjenice jer je iz nalaza i mišljenja vještaka i tabele- usporedbe razvidno da je tužitelj priložio samo prvu i drugu privremenu situaciju, dok okončana situacija koja bi bila dokaz da su izvršeni svi radovi prema odobrenoj ponudi nikada nije predana.

27. Slijedom navedenoga, sud je utvrdio da je tuženik nakon obrade Zahtjeva za isplatu i priložene dokumentacije osnovano umanjio maksimalni iznos sredstava potpore koja je tužitelj mogao ostvariti za iznos od 29.037,14 eura (ranije: 218.780,13 kuna) te je stoga odlučeno kao u točki I. izreke presude.

28. Budući da je tužitelj koji je postavio zahtjev za naknadom troška parničnog postupka u cijelosti izgubio parnicu, to je sud odlučio kao u točki II. izreke presude.

U Zagrebu 29. listopada 2025.

Sudac:

Ivana Čuk Prpić

Nacrt odluke izradila:

Teodora Gregurić Šoštarić, viša sudska savjetnica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 (petnaest) dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

DNA:

- tužitelju po pun. uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu – putem internetske stranice e-Oglasna ploča sudova (8 dana)

- tuženiku izravno - putem internetske stranice e-Oglasna ploča sudova (8 dana)

- spis u kal. 30 dana