Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2585/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Miletića kao predsjednika vijeća, Tihane Pivac kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ane Grbavac kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Mihanovićeva 3, Zagreb, OIB: 84397956623, zastupanog po punomoćnici HP, dipl.iur., protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Hanžeković i partneri d.o.o. Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pn-43/2024-10 od 31. ožujka 2025., u sjednici održanoj dana 29. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje pobijana presuda u dijelu pod točkama I. i III. izreke kojima je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja i odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja i odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova te je suđeno kako slijedi:

"I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 261879948623, da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Mihanovićeva 3, Zagreb, OIB: 84397956623, isplati iznos od 4.975,32 eura (slovima: četiri tisuće devet stotina sedamdeset pet eura trideset dva centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od počevši od 25. listopada 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem potražuje zakonsku zateznu kamatu na iznos glavnice potraživanja od 20. srpnja 2022. do 24. listopada 2022.

III. Odbija se zahtjev tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan."

2. Žali se tuženik, kako iz sadržaja žalbe proizlazi, pobijajući presudu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja i odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 , 114/22 i 155/23

- dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom da se u pobijanom dijelu presuda preinači u smislu žalbenih prijedloga, podredno, ukine i predmet u pobijanom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju opisno u žalbi upozorava tuženik tvrdeći da su odlučni pravni stavovi prvostupanjskog suda u izravnoj suprotnosti s izrekom presude, i to stoga što su razlozi na kojima je prvostupanjska presuda utemeljena jasni te činjenično i pravno obrazloženi, radi čega presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

6. Štoviše, izreka presude nije kontradiktorna njezinom obrazloženju s obzirom da je, kako uostalom i sam tuženik navodi, prvostupanjski sud zauzeo jasan pravni stav o dokazivanju odlučnih činjenica za donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva te primjeni pravila o teretu dokazivanja štete, uključujući i njezinu visinu.

7. Sukladno tome, polazeći od pravnog stajališta da je načelno svaka strana dužna dokazati činjenice na kojima temelji svoj zahtjev, odnosno, svoj odgovor na zahtjev protivne strane, prvostupanjski sud je ocijenio da tuženik, koji je tvrdio da šteta (njezina visina) ne odgovora podacima kojima je istu dokazivao tužitelj, svoje tvrdnje nije dokazao, radi čega je zahtjev tužitelja radi regresne isplate ocijenio osnovanim u dijelu radi isplate glavnice u cijelosti.

8. Predmet ovoga postupka je regresni zahtjev tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje protiv tuženika Croatia osiguranja d.d. Zagreb kao osiguratelja štetnika, radi naknade ukupno iznosa od 4.975,32 Eur isplaćenog na ime obiteljske mirovine u razdoblju od 1. ožujka 2021. do 30. rujna 2022. supruzi tužiteljevog osiguranika ŠP, koji je smrtno stradao nakon prometne nezgode koja se dogodila 29. lipnja 1986., koju je prouzročio osiguranik tuženika.

9. Na temelju rezultata provedenog postupka i odlučnih činjenica koje između stranaka nisu bile sporne, prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik tužitelju naknadio štetu iz osnove isplaćene mirovine za prethodna razdoblja zaključno do 28. veljače 2021., pri čemu su kod ocjene osnovanosti i visine regresnih zahtjeva tužitelja i obveze tuženika na naknadu isplaćenih iznosa tužitelju primijenjene zakonske odredbe o mirovinskom osiguranju koje tužitelj smatra mjerodavnim materijalnopravnim odredbama i za razmatranje osnovanosti zahtjeva tužitelja u ovom postupku (članak 160. i 163. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 57/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 102/19, 84/21 i 119/22 – dalje: ZOMO)).

10. Suprotno tome, tuženik pravnu osnovu tužiteljevog zahtjeva pronalazi u odredbama članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – dalje ZOOP), koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, točnije onog koji je bio na snazi u vrijeme pojedinih isplata, u konkretnom slučaju, u razdoblju od 1. ožujka 2021. do 30. rujna 2022.

11. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u nizu svojih odluka (primjerice Rev- 5292/2019 od 16. lipnja 2020., Rev-388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev-909/2021 od 8. rujna 2021., Rev-1067/2012 od 12. srpnja 2017., Rev-768/2022 od 11. srpnja 2023.), izrazio pravno shvaćanje da je za odluku o sporu kojeg pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika, o čemu se radi u ovoj pravnoj stvari, radi povratka iznosa koje je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje isplatio svom osiguraniku, mjerodavno materijalno pravo Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, točnije u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne Zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja (prometne nezgode) i ne Zakon o mirovinskom osiguranju prema kojem je utvrđeno pravo na invalidsku odnosno obiteljsku mirovinu.

12. Sukladno odredbama članka 116. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14) Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao najviši sud, osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

13. U citiranim okolnostima, protivno žalbenim prigovorima žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja razmotrio i ocijenio primjenom mjerodavnih odredaba članka 27. ZOOP-a, što je sukladno recentnoj i već ustaljenoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

14. Temeljem odredaba članka 27. ZOOP-a, koje reguliraju subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja, društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1.).

14.1. Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno, članova njezine obitelji (stavak 2.).

14.2. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem zavoda i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.), time da se odredbe stavka 1., 2. i 3. ovog članka odgovarajuće primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranja za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog i sličnog osiguranja (stavak 4.).

15. Dakle, opseg štete koju je društvo za osiguranje (ovdje tuženik) dužno naknaditi tužitelju određuju citirane zakonske odredbe (koje definiraju stvarnu štetu), između ostalog, kao razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno, članova njezine obitelji, koja se određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenje Zavoda, odnosno, ovdje tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

16. U konkretnom slučaju, osim navedene situacije, u razdoblju nakon što bi osiguranik tužitelja, odnosno, član njegove obitelji ostvario pravo na starosnu mirovinu (nakon 22. listopada 2021. koji datum između stranaka nije sporan), stvarnu štetu predstavljala bi razlika između invalidske odnosno obiteljske mirovine točnije, stvarne štete i starosne mirovine, kako je to pravilno smatrao i prvostupanjski sud, naravno, ukoliko takva razlika postoji.

17. Imajući u vidu:

-da tužitelj visinu naknade koju zahtijeva istaknutim regresnim zahtjevom dokazuje obračunom izvršenih isplata na ime obiteljske mirovine u spornom razdoblju od 1. ožujka 2021. do 30. rujna 2022. koji je dostavljen uz tužbu i predstavlja internu dokumentaciju ovjerenu od strane tuženika,

-da tuženik prigovora visini zahtijevane naknade upravo smatrajući da bi tužitelj osnovano mogao zahtijevati isplatu samo stvarne štete (ako mu je ona nastala), a ne cjelokupan isplaćeni iznos iz osnove obiteljske mirovine, kao i

-da je tuženik odustao od prijedloga za izvođenje dokaza financijsko knjigovodstvenim vještačenjem na okolnost utvrđenja stvarne štete i da nije dokazao osnovanost svoga prigovora,

prvostupanjski sud je smatrao prigovore tuženika na visinu zahtjeva tužitelja neosnovanim te je prihvaćanjem regresnog zahtjeva tužitelja tuženiku naložio da tužitelju na ime tražene naknade isplati zahtijevani iznos od 4.975,32 Eur u cijelosti.

18. Pri tome, prvostupanjski sud se pozvao na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci poslovni broj Rev-1055/2021-2 od 5. ožujka 2024. kojom je reafirmirano pravno shvaćanje sadržano u odluci poslovni broj Rev- 4176/2019-2 od 10. listopada 2023. prema kojem je, kada tuženik (društvo za osiguranje) prigovori da je tužiteljev osiguranik ostvario pravo na starosnu imovinu, odnosno, kada prigovori visini štete, teret dokaza da je visina starosne mirovine koju bi Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje po redovnog tijeku stvari bio dužan isplaćivati da nije bilo štetnog događaja, jednaka ili manja od visine tužbenog zahtjeva, upravo na tuženiku.

19. Pravilo o teretu dokazivanja sadržano je u odredbama članka 221.a ZPP-a, a u skladu s tim zakonskim odredbama sud će, ako na temelju izvedenih dokaza (članak 8. ZPP-a), ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja.

20. Potrebno je ukazati da su stranke u postupku dužne iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelje svoje zahtjeve ili kojima pobijaju navode i dokaze protivnika, kako to propisuju odredbe članka 219. stavka 1. ZPP-a.

21. Dakle, prema citiranim procesnim odredbama, svaka stranka je dužna dokazati činjenice na kojima temelji svoj zahtjev pa je tako tužitelj, u ovom slučaju, bio dužan dokazati štetu, što uključuje i njezinu visinu, dok je tuženik koji tvrdi da visina štete ne odgovara stvarnoj šteti i novčanim iznosima navedenim u zahtjevu i obračunu tužitelja, bio dužan to dokazati.

22. S obzirom da tuženik nije dokazao osnovanost svog prigovora kojim je dovodio u pitanje visinu naknade koju zahtijeva tužitelj, a tužitelj je istu dokazao obračunom isplata izvršenih na ime obiteljske mirovine u spornom razdoblju, pravilno je prvostupanjski sud primijenio procesna pravila o teretu dokazivanja kada je otklonio osnovanost prigovora tuženika i prihvaćanjem regresnog zahtjeva tužitelja tuženiku naložio da tužitelju isplati zahtijevanje novčane iznose, što je sukladno izraženom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske čija je ustavna zadaća, kao najvišeg suda u Republici Hrvatskoj, osiguravanje jedinstvene primjene prava i ujednačavanja sudske prakse.

23. Stoga, kako nisu ostvareni žalbeni prigovori tuženika, a ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u okviru odredaba članka 365. ZPP-a koje propisuju granice ispitivanja prvostupanjske presude, žalbu tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu potvrditi, temeljem odredaba članka 368. stavka 1. ZPP-a, uključujući odluku o troškovima postupka koju tuženik pobija bez isticanja bilo kojeg konkretnog žalbenog prigovora, isključivo paušalno pobijajući odluku o glavnoj stvari.

U Splitu, 29. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Marijan Miletić