Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1876/2025-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, te Marijana Miletića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Ane Grbavac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Ani Galoši Comisso, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika OTP banka d.d. iz Splita, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, kao pravnog slijednika HVB Splitska banka d.d., zastupanog po punomoćnicima u Odvjetničkom društvu Žurić i Partneri d.o.o., u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika i o žalbi tužiteljice, izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-10314/2023-42 od 2. prosinca 2024., u sjednici vijeća, održanoj 29. listopada 2025.,

p r e s u d i o j e

r i j e š i o j e

Djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se uvažava kao osnovana žalba tuženika OTP banka d.d., dok se kao osnovana uvažava žalba tužiteljice TH i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-10314/2023-42 od 2. prosinca 2024. se:

a) po žalbi tuženika potvrđuje u pobijanom dijelu kojim je točkama I. i II. izreke presude usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice,

b) po žalbi tuženika i po žalbi tužiteljice ukida u pobijanom dijelu kojim točkom III. izreke presude odlučeno o troškovima i predmet se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Utvrđuju se ništetnim odredba Ugovora o kreditu broj: 18944/06 sklopljenom između prednika tužitelja i pravnog prednika tuženika dana 5. travnja 2006. koja glasi:

-članak 5. Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi: Naknada za obradu kreditnog zahtjeva...3,00% od iznosa odobrenog kredita..."

II. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d. iz Splita, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, isplatiti tužiteljici TH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 1.903,65 eura (slovima: tisuću devetsto tri eura i šezdeset pet centi ) zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose:

0,85 € od 10.05.2006. pa do isplate

0,49 € od 10.08.2006. pa do isplate

0,29 € od 11.09.2006. pa do isplate

2,46 € od 10.11.2008. pa do isplate

11,79 € od 10.12.2008. pa do isplate

14,70 € od 12.01.2009. pa do isplate

14,42 € od 10.02.2009. pa do isplate

8,26 € od 10.03.2009. pa do isplate

9,36 € od 10.04.2009. pa do isplate

9,39 € od 11.05.2009. pa do isplate

9,38 € od 10.06.2009. pa do isplate

9,41 € od 10.07.2009. pa do isplate

10,69 € od 10.08.2009. pa do isplate

8,63 € od 10.09.2009. pa do isplate

7,26 € od 12.10.2009. pa do isplate

9,44 € od 10.11.2009. pa do isplate

1,25 € od 10.12.2009. pa do isplate

19,84 € od 11.01.2010. pa do isplate

19,88 € od 10.02.2010. pa do isplate

20,13 € od 10.03.2010. pa do isplate

19,96 € od 12.04.2010. pa do isplate

20,08 € od 10.05.2010. pa do isplate

33,04 € od 10.06.2010. pa do isplate

28,77 € od 12.07.2010. pa do isplate

34,47 € od 10.08.2010. pa do isplate

34,54 € od 10.09.2010. pa do isplate

30,38 € od 11.10.2010. pa do isplate

35,76 € od 10.11.2010. pa do isplate

1.466,63 € od 26.11.2010. pa do isplate

s tim da zakonske zatezne kamate teku za svaki pojedini iznos od dospijeća do 30. prosinca 2007. po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koje kamatne stope utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referenta stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u sve to u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d. iz Splita, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, nadoknaditi parnične troškove tužiteljici TH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.006,39 eura (slovima: dvije tisuće šest eura i trideset devet centi ) sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude, 2. prosinca 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referenta stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a u roku 15 dana."

2. Žali se tuženik, pobijajući prvostupanjsku presudu, zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sve u smislu članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), predlažući da se ista presuda preinači, na način da se odbiju tužbeni zahtjevi tužiteljice u cijelosti, uz obvezu tužiteljice da tuženiku naknadi parnični trošak, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žali se i tužiteljica, pobijajući prvostupanjsku presudu, u dijelu kojim točkom III. izreke presude nije odlučeno o daljnjim troškovima postupka (rješenje), zbog svih žalbenih razloga, u smislu članka 353. stavka 1. u svezi članka 381. sve ZPP-a, predlažući da se ista presuda u tom dijelu preinači u skladu sa žalbenim navodima.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tuženika djelomično je osnovana.

6. Žalba tužiteljice je osnovana.

7. Iz stanja spisa predmeta proizlazi, da je u ovoj pravnoj stvari tužiteljica sudu podnijela tužbu protiv tuženika, predlažući donošenje presude, kojom će se utvrditi da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 18944/06, zaključenim 5. travnja 2006. između pravnog prednika tužiteljice, ČH i pravnog prednika tuženika, HVB SPLITSKA BANKA d.d., koje se odnose na ugovaranje promjenjive kamatne stope jednostranom odlukom kreditora, valute uz koje je vezana glavnica za švicarski franak, kao i u dijelu kojim je ugovorena naknada za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 3,00% od iznosa odobrenog kredita, te kondemnatorni zahtjev tužiteljice za isplatu preplaćenog iznosa s osnova ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom kreditora i valute uz koje je vezana glavnica za švicarski franak.

8. Nadalje, presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu sud pod poslovnim brojem P-4270/20-22 od 23. lipnja 2022. suđeno je:

"I. Utvrđuju se ništetnom odredbe Ugovora o kreditu broj: 18944/06 sklopljenom između prednika tužitelja i pravnog prednika tuženika dana 5. travnja 2006. u dijelu koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope jednostranom odlukom kreditora, kao i valute uz koje je vezana glavnica za švicarski franak, a koje odredbe su sadržane u slijedećim člancima Ugovora o kreditu:

- članak 1. Ugovora, u dijelu koji glasi: ... "Iznos kredita: Korisniku kredita kreditor stavlja na raspolaganje kreditu u iznosu 19.735,00 CHF. Kredit će se isplatiti u kunskoj protuvrijednosti prema kupovnom tečaju kreditora na dan korištenja."

-članak 4. Ugovora o kreditu koji glasi:..."Kamatna stopa: Kamatna stopa promjenjiva, a na dan zaključenja ugovora iznosi 6,99% godišnja, promjenjiva u skladu sa

Odlukama o kamatnim stopama Kreditora,

-članak 5. Ugovora o kreditu koji glasi: Naknada za obradu kreditnog zahtjeva...3,00% od iznosa odobrenog kredita..."

-članak 9. Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi: "Redovna kamata je promjenjiva, a utvrđuje se Odlukom o visini kamatnih stopa ili drugim aktom Kreditora...Na sve dospjele, a ne podmirene tražbine na ugovoreni dan dospijeća korisnik kredita se obvezuje platiti zatezne kamate po stopi utvrđenoj Odlukom o visini kamatnih stopa.

-Članak 10. Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi: Otplata kredita: a) anuiteti 1. Kredit se otplaćuje u 84 mjesečna anuiteta i to 83 jednakih mjesečnih anuiteta u iznosu 298,96 CHF,

d) Tečaj na dan dospijeća zakašnjenja prijevremene uplate; 1. mjesečni anuiteti plaćaju se uplatom posebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za valutu Ugovora prema tečajnoj listi Kreditora na dan dospijeća.

II Nalaže se tuženiku OTP banka d.d. iz Splita, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, isplatiti tužiteljici TH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 14.343,04 kuna (slovima: četrnaesttisućatristočetrdesettri kune i četiri lipe) zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose:

- 6,39 kuna od 10.05.2006. do isplate,

- 3,67 kuna od 10.08.2006. do isplate,

- 2,21 kuna od 11.09.2006. do isplate,

- 18,57 kuna od 10.11.2008. do isplate,

- 88,85 kuna od 10.12.2008. do isplate,

-110,77 kuna od 12.01.2009. do isplate,

-108,65 kuna od 10.02.2009. do isplate,

- 62,23 kuna od 10.03.2009. do isplate,

- 70,52 kuna od 10.04.2009. do isplate,

- 70,76 kuna od 11.05.2009. do isplate,

- 70,69 kuna od 10.06.2009. do isplate,

- 70,91 kuna od 10.07.2009. do isplate,

- 80,57 kuna od 10.08.2009. do isplate,

- 65,01 kuna od 10.09.2009. do isplate,

- 54,67 kuna od 12.10.2009. do isplate,

- 71,15 kuna od 10.11.2009. do isplate,

- 93,40 kuna od 10.12.2009. do isplate,

-149,45 kuna od 11.01.2010. do isplate,

-149,79 kuna od 10.02.2010. do isplate,

-151,67 kuna od 10.03.2010. do isplate,

-150,42 kuna od 12.04.2010. do isplate,

-151,30 kuna od 10.05.2010. do isplate,

-248,95 kuna od 10.06.2010. do isplate,

-216,76 kuna od 12.07.2010. do isplate,

-259,74 kuna od 10.08.2010. do isplate,

-260,26 kuna od 10.09.2010. do isplate,

-228,93 kuna od 11.10.2010. do isplate,

-269,42 kuna od 10.11.2010. do isplate,

-11.050,33 kuna od 26.11.2010. do isplate,

III Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice kojem se nalaže tuženiku OTP banka d.d. iz Splita, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, isplatiti tužiteljici TH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zbog ništetne odredne o promjenjivoj kamatnoj stopi iznos od 4.471,17 kuna (slovima: četiritisućečetiristosedamdesetjednu kunu i sedamnaest lipa) zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose:

- 18,93 kuna od 12.02.2007. do isplate,

- 57,89 kuna od 12.03.2007. do isplate,

- 63,28 kuna od 10.04.2007. do isplate,

- 60,04 kuna od 10.05.2007. do isplate,

- 61,66 kuna od 11.06.2007. do isplate,

- 58,23 kuna od 10.07.2007. do isplate,

- 60,58 kuna od 10.08.2007. do isplate,

- 60,06 kuna od 10.09.2007. do isplate,

- 56,76 kuna od 10.10.2007. do isplate,

- 58,78 kuna od 12.11.2007. do isplate,

- 55,77 kuna od 10.12.2007. do isplate,

- 58,25 kuna od 10.01.2008. do isplate,

- 58,43 kuna od 11.02.2008. do isplate,

- 54,93 kuna od 10.03.2008. do isplate,

- 57,07 kuna od 10.04.2008. do isplate,

- 54,26 kuna od 12.05.2008 do isplate,

- 54,67 kuna od 10.06.2008. do isplate,

- 52,83 kuna od 10.07.2008. do isplate,

- 53,20 kuna od 11.08.2008. do isplate,

- 69,21 kuna od 10.09.2008. do isplate,

-107,00 kuna od 10.10.2008. do isplate,

-110,99 kuna od 10.11.2008. do isplate,

-111,47 kuna od 10.12.2008. do isplate,

-115,39 kuna od 12.01.2009. do isplate,

-113,35 kuna od 10.02.2009. do isplate,

- 98,12 kuna od 10.03.2009. do isplate,

-107,60 kuna od 10.04.2009. do isplate,

-102,69 kuna od 11.05.2009. do isplate,

-104,21 kuna od 10.06.2009. do isplate,

- 99,60 kuna od 10.07.2009. do isplate,

- 101,95 kuna od 10.08.2009. do isplate,

- 99,19 kuna od 10.09.2009. do isplate,

- 93,76 kuna od 12.10.2009. do isplate,

- 95,92 kuna od 10.11.2009. do isplate,

- 95,19 kuna od 10.12.2009. do isplate,

-170,42 kuna od 11.01.2010. do isplate,

-167,05 kuna od 10.02.2010. do isplate,

- 148,23 kuna od 10.03.2010. do isplate,

-160,73 kuna od 12.04.2010. do isplate,

-151,97 kuna od 10.05.2010. do isplate,

-164,06 kuna od 10.06.2010. do isplate,

-152,12 kuna od 12.07.2010. do isplate,

-157,26 kuna od 10.08.2010. do isplate,

-153,98 kuna od 10.09.2010. do isplate,

-142,47 kuna od 11.10.2010. do isplate,

-147,03 kuna od 10.11.2010. do isplate,

- 74,59 kuna od 26.11.2010. do isplate,

IV Nalaže se tuženiku OTP banka d.d. iz Splita, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, nadoknaditi parnične troškove tužiteljici TH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 6.390,94 kuna (slovima: šesttisućatristodevedeset kuna i devedesestčetiri lipe) sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude, 23. lipnja 2022. do isplate po kamatnoj stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koje kamatne stope utvrđuje Hrvatska narodna banka, a u roku 15 dana."

9. Odlučujući o žalbi tuženika i o žalbi tužiteljice, Županijski sud u Splitu presudom i rješenjem pod poslovnim brojem Gž-1950/2022-3 od 26. travnja 2023. godine, djelomično je odbio kao neosnovanu, a djelomično je uvažio kao osnovana žalba tuženika OTP banka d.d. i žalbi tužiteljice TH, te je prvostupanjska presuda pod a) potvrđena u pobijanom dijelu po žalbi tuženika kojim je dijelom točke I. izreke utvrđena ništetnost predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope jednostranom odlukom kreditora, kao i valute uz koje je vezana glavnica za švicarski franak, pod b) potvrđena u pobijanom dijelu po žalbi tužiteljice kojim je točkom III. izreke odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice, c) ukinuta u pobijanom dijelu po žalbi tuženika kojim je dijelom točke I. izreke utvrđena ništetnost članka 5. Ugovora o kreditu koja glasi: „Naknada za obradu kreditnog zahtjeva...3,00% od iznosa odobrenog kredita..." i točkom II. izreke usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice, te je po žalbama stranaka ukinuta i u pobijanom dijelu kojim je točkom IV. izreke odlučeno o troškovima postupka i predmet je u tim dijelovima vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

10. Prema tome, u ovoj pravnoj stvari ostalo je za odlučiti o kondemnatornom zahtjevu tužiteljice za isplatu preplaćenih iznosa iz osnova ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u valuti švicarski franak ugovorenih predmetnim Ugovorom o kreditu broj 18944/06, zaključenim 5. travnja 2006., sklopljenim između prednika tužiteljice, ČH i pravnog prednika tuženika, HVB SPLITSKA BANKA d.d., te o zahtjevu tužiteljice na utvrđenje ništetnosti članka 5. tog Ugovora o kreditu, kojim je ugovoreno da naknada za obradu kreditnog zahtjeva iznosi 3,00% od iznosa odobrenog kredita.

11. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi, da je sud prvog stupnja, po provedenom dokaznom postupku, a na osnovu, kako, nespornih, tako i onih činjenica utvrđenih temeljem izvedenih dokaza, ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice utemeljio na slijedećem činjeničnom utvrđenju:

- iz nalaza i mišljenja po provedenom financijskom vještačenju od strane vještaka Darka Prpića iz Trgovačkog društva Darfin d.o.o., razlika u izvršenim uplatama na zbog promjene tečaja, odnosno valutne klauzule, da iznosi 14.343,04 kuna;

- po predmetnom Ugovoru o kreditu, kredit da je podigao pravni prednik tužiteljice ČH, koji da je umro dana **.**.2010., a istog da je naslijedila njegova izvanbračna supruga, ovdje tužiteljica, koja da je otplatila kredit i koja da je prema rješenju o nasljeđivanju proglašena nasljednicom pokojnog ČH, pa ista da ima aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari;

- pravni prednik tužiteljice, ČH, da je podmirivao dospjele anuiteta kredita do smrti, 14. listopada 2010. godine, a nakon toga dospjele anuiteta kredita da je podmirivala njegova izvanbračna supruga TH, ovdje tužiteljica, do konačne otplate kredita;

- iz predmetnog Ugovora o kreditu da je razvidno da se radi o standardiziranom (tipskom) ugovoru;

- odredbom članka 81. stavkom 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03 – dalje: ZZP/03) da je propisano, kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a prema stavku 2. istog članka, da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, dok člankom 87. stavkom 1. ZZP/03 da je propisano, da je nepoštena ugovora odredba ništetna;

- predmetni Ugovor o kreditu da je unaprijed bio pripremljen od strane kreditora, banke, te da se radi o tipičnom formulacijskom obrascu ugovora, unaprijed pripremljenog od strane banke, koji korisnik kredita da može potpisati ili ne, te isti Ugovor o kreditu da sadrži odredbu prema kojoj se korisnik kredita obvezuje prilikom isplate kredita platiti banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini 3,00% od iznosa odobrenog kredita, ali u Ugovoru o kreditu da nije navedeno od čega se sastoji navedena naknada, niti zašto je baš određena u visini od 3,00% od iznosa kredita;

- Ugovor o kreditu da je djelomično prilagođen potrebama klijenata i to samo u dijelovima koji da se tiču iznosa kredita, roka otplate i namjene, ali to da ne otklanja činjenicu da je i dalje riječ o standardiziranom obliku ugovora o kreditu, kojim da se mijenjaju samo navedeni elementi ovisno o situaciji, ali glavni oblik da je i dalje isti, kao i oni bitni elementi na kojima pravni prednik tuženika kao kreditor ustraje i bez kojih isti Ugovor o kreditu ne bi bio sklopljen;

- pravni prednik tužiteljice, u smislu članka 3. ZZP/03, da je potrošač, odnosno fizička osoba, koja navedeni Ugovor o kreditu da nije sklopila u svrhu koja bi bila namijenjena njegovom zanimanju, niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti;

- odredbe koje da su se odnosile na naplatu naknade za obradu zahtjeva i administraciju kredita (članak 5.), da su bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu, unaprijed sastavljenog od prednika tuženika, o kojim odredbama da se sa pravnim prednikom tužiteljice nije pojedinačno pregovaralo, niti da je isti imao utjecaj na njihov sadržaj, a kojim odredbama da je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, pravom predniku tužiteljice nametnuta obveza koju on objektivno da nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, pa takve ugovorne odredbe da uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita – potrošača, kao jedne ugovorne strane, u odnosu na banku-trgovca, kao drugu ugovornu stranu, pa da je time pravni prednik tuženika postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (ZZP/03), slijedom čega da je došlo do značajnije neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, ovdje pravnog prednika tužiteljice, a što je u suprotnosti s osnovnim načelima obveznog prava, načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, te načelu dužnosti njihove suradnje i načelu zabrane zlouporabe prava.

12. Na osnovu ovako valjano utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja, a pozivom na odredbu članka 323. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO/05) zaključuje, da je ugovorna odredba iz članka 5. Ugovora o kreditu o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva od 3,00% od iznosa odobrenog kredita ništetna, pa sud prvog stupnja u ovom dijelu prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice, presuđuju sve na način, kako je to pobliže opisano točkom I. izreke prvostupanjske presude.

13. Nadalje, sud prvog stupnja, osnovom utvrđenog činjeničnog stanja, a pozivom na odredbu članka 323. stavka 1. i odredbu članka 1111. sve ZOO/05, nalaže tuženiku da tužiteljici temeljem preplate radi promjene tečaja CHF isplati ukupan iznos od 1.903,65 EUR-a, što da odgovara iznosu od 14.343,04 kuna, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, sve presuđujući na način, kako je to pobliže opisano točkom II. izreke prvostupanjske presude.

14. Prvostupanjski sud je i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilnom primjenom materijalnog prava zahtjev tužiteljice ocijenio osnovanim, te isto nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tuženika.

15. Stoga, žalbenim navodima tuženika – kojima isti u biti ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka i daje svoju ocjenu činjeničnih utvrđenja i zaključaka, suprotnu od ispravnih zaključaka po sudu prvog stupnja na temelju valjano utvrđenog činjeničnog stanja, te prigovara i pravilnosti primijene materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja točkama I. i II. izreke svoje presude usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice – ničim se ne dovodi u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka po prvostupanjskom sudu i na toj osnovi pravilnost primjene materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja točkama I. i II. izreke svoje presude usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice, pa se tuženik, a kako bi se izbjeglo suvišno i nepotrebno ponavljanje, upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude, kojim obrazloženjem je sud prvog stupnja dao jasne i valjane razloge o tome zašto je točkama I. i II. izreke prvostupanjske presude usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice, a koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

16. Naime, tuženiku je, a u odnosu na njegove žalbene navode, za odgovoriti, da u provedenom postupku, a niti prvostupanjskom presudom u ovom pobijanom dijelu, kojim je točkama I. i II. izreke prvostupanjske presude usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, a na koju tuženik ukazuje u žalbi, jer prvostupanjska presuda u ovom pobijanom dijelu sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

17. Nadalje, žalitelju je i za navesti, da se, a prema rezultatima dokaznog postupka, s pravnim prednikom tužiteljice nije pregovaralo oko naknade u visini od 3,00% od iznosa odobrenog kredita, ugovorene člankom 5. Ugovora o kreditu, jer su u pitanju unaprijed formulirane odredbe Ugovora o kreditu, to očito pravni prednik tužiteljice nije imao utjecaja na sadržaj navedenih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu, kojima je ugovorena naknada za obradu kreditnog zahtjeva, a, suprotno tome, tuženik u prvostupanjskom postupku nije dokazao.

18. Iako je zasigurno tuženik imao određene troškove kod obrade kredita, a isto se naplaćuje u postotku od odobrenog iznosa kredita, a ne u nominalnom određenom iznosu, kao stvarni trošak, to i prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja pravilno zaključuje da je ništetan predmetna odredba Ugovora o kreditu, kojom je ugovorena naknada za obradu kreditnog zahtjeva.

19. Direktivom 93/13 EEZ od 5. travnja 1993, određeno je da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača, jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke.

20. Presudom Europskog suda pravde od 30. travnja 2014., u predmetu broj C- 26/13, navodi se, da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

21. Obzirom da pravni prednik tužiteljice, kao potrošač, nije bio u mogućnosti pregovarati sa tuženikom u svezi naknade za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 3,00% od iznosa odobrenog kredita, ugovorene člankom 5. Ugovora o kreditu, to je očito ništetna ta ugovorna odredba predmetnog Ugovora o kreditu.

22. Pravnom predniku tužiteljice je trebalo na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti navedenu spornu odredbu Ugovora o kreditu, kako bi isti mogao predvidjeti posljedice, koje iz toga Ugovara o kreditu proizlaze, a što podrazumijeva i predmetnu odredbu Ugovora o kreditu, o kojoj pravni prednik tužiteljice zasigurno nije bio u poziciji pregovaranja.

23. Stoga se zaista radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između ugovornih stranaka i to na štetu pravnog prednika tužiteljice, jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači, da svi sudionici u postupku obveznih odnosa, kao u konkretnom slučaju, dužni su međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznih odnosa.

24. Tuženiku je i za navesti, da je u ovoj konkretnoj pravnoj stvari, suprotno njegovim žalbenim navodima, tužiteljica, u okolnostima kada ista nije zahtijevala da joj tuženik isplati uplaćeni iznos na ime naknade za obradu kreditnog zahtjeva, ovlaštena tužbom zahtijevati utvrđenje da je ništetna ugovorna odredba članka 5. predmetnog Ugovora o kreditu, kojom je ugovorena naknada za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 3,00% od iznosa odobrenog kredita.

25. Žalitelju je i za navesti, da je sud prvog stupnja pravilno postupio, kada je tužiteljici na dosuđeni iznos iz osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u valuti švicarskog franka, priznao pripadajuće zakonske zatezne kamate, jer je isto ispravno utemeljeno na odredbi članka 29. stavka 2. ZOO/05., te suviše, tuženiku je i za navesti, da je sud prvog stupnja i ispravno postupio, kada je naložio tuženiku da tužiteljici plati pripadajuće zakonske zatezne kamate na dosuđene iznose, koji teku od dana plaćanja tuženiku tih iznosa od strane pravnog prednika tužiteljice, odnosno nakon njegove smrti od strane tužiteljice, jer je tuženik u konkretnom slučaju nesavjestan stjecatelj.

26. Prema tome, žalba tuženika izjavljena protiv prvostupanjske presude, u dijelu kojim je točkama I. i II. izreke prvostupanjske presude usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice, izjavljena zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, nije mogla biti uvažena.

27. Budući, da na izloženi način u ovom pobijanom dijelu po žalbi tuženika, kojim je točkama I. i II. izreke prvostupanjske presude usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice, nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, a prvostupanjskom presudom u ovom pobijanom dijelu, kao niti postupkom koji joj je prethodio, nije počinjena, kako žalbom istaknuta, tako ni niti bilo koja od ostalih bitnih postupovnih povreda, na koje ovaj drugostupanjski sud, temeljem članka 365. stavka 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti, dok je na pravilno utvrđeno činjenično stanje, materijalno pravo ispravno primijenjeno, valjalo je u ovom dijelu žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i u ovom pobijanom dijelu, kojim je točkama I. i II. izreke prvostupanjske presude usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice, potvrditi prvostupanjsku presudu, slijedom čega je odlučeno kao pod a) izreke (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

28. Međutim, neosnovano tuženik i tužiteljica pobijaju prvostupanjsku presudu, u dijelu kojim je točkom III. izreke odlučeno o troškovima postupka.

29. To stoga, što iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi, da je sud prvog stupnja odluku o troškovima postupka utemeljio na odredbi članka 154. stavku 2. i članku 155. sve ZPP-a, te da je prilikom utvrđivanja uspjeha tužiteljice u postupku prvo utvrdio uspjeh tužiteljice u omjeru od 76% (točka 29. obrazloženja presude), a uspjeh tuženika u sporu u omjeru od 24% (točka 30. obrazloženja presude), da bi potom uspjeh tužiteljice utvrdio u omjeru od 85% (točka 35. obrazloženja presude), na koji način je prvostupanjskom presudom u tom dijelu počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. u svezi članka 381. sve ZPP-a, jer obrazloženje prvostupanjske presude u tom dijelu nije jasno, a što sve osnovano i prigovara tužiteljica svojom žalbom.

30. Nadalje, sudu prvog stupnja je i za ukazati, da je prilikom utvrđivanja visine troškova postupka sud prvog stupnja visinu dosuđenih troškova tužiteljici obračunavao na način da je od utvrđenog troška tužiteljice odbio utvrđeni trošak tuženika, pa je dobivenom iznosu kasnije još tužiteljici dodavao određene troškove postupka, a što je suprotno propisanoj odredbi članka 154. stavka 2. ZPP-a na odredbi kojeg članka je sud prvog stupnja utemeljio odluku o troškovima postupka, što također osnovano prigovara tužiteljica svojom žalbom.

31. Prema tome, potrebno je da u nastavku postupka, sud prvog stupnja o zahtjevima stranaka za naknadu troškova postupka odluči u skladu s odredbama članaka 164. stavku 1., članka 155. i odredbi članka 154. sve ZPP-a, te da, prilikom odlučivanja o zahtjevima stranaka za naknadu troškovima postupka, naprijed navedene odredbe članaka primjeni na način, kako je u istima propisano.

32. Budući, da su na izloženi način u ovom pobijanom dijelu, kojim je točkom III. izreke presude odlučeno o troškovima postupka i naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.006,39 EUR-a sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, ostvareni istaknuti žalbeni razlozi tuženika i tužiteljice, valjalo je žalbu tužiteljice i žalbu tuženika u ovom dijelu uvažiti kao osnovane i u ovom pobijanom dijelu ukinuti prvostupanjsku presudu (rješenje), te predmet u tom dijelu vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak, slijedom čega je odlučeno kao pod b) izreke (članak 380. točka 3. ZPP-a).

33. Slijedom svega naprijed navedenog, presuđeno je i riješeno kao u izreci.

Split, 29. listopada 2025.

PREDSJEDNCA VIJEĆA

Tihana Pivac

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte