Republika Hrvatska

Županijski sud u

Splitu

Split, Gundulićeva

29a

Poslovni broj Gž-2339/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Lucije Lasić predsjednice vijeća, Marka Pribisalića sudca izvjestitelja i člana vijeća te dr. sc. Lidije Vojković članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja: 1. OĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. UĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Ivan Kalauz, odvjetnik u Vinkovcima, protiv tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojeg zastupa punomoćnica Iris Šanjug, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Općinskoga suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji, poslovni broj P-646/2019- 38 od 9. lipnja 2025., koja presuda je ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-646/2019-41 od 27. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 29. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskoga suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, poslovni broj P-646/2019- 38 od 9. lipnja 2025., koja presuda je ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-646/2019-41 od 27. lipnja 2025., u pobijanom dijelu pod točkama I., II., III., IV. i VI. izrijeke.

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom odlučeno je kako slijedi:

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu br. 5140030250- 27000052286/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama sklopljenog 16. ožujka 2006. između pok. prednika tužiteljica IĆ i Slavonske banke d.d. Osijek, pravnog prednika tuženika Addiko bank d.d., i to u dijelu čI. 2. koji glasi; „ ...CHF...u protuvrijednosti od HRK po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita; u dijelu čl. 3. toč 2. koji glasi: " ...u kunskoj protuvrijednosti CHF, u dijelu čl. 3. toč. 4. "obračunim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.”, u dijelu čl. 3. toč. 5. koji glasi: "kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.", u dijelu čl. 4, koji glasi: „Ugovorne strane su suglasne da je kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu. Izmjena kamatne stope se smatra sastavnim dijelom ovog Ugovora, bez posebnog zaključivanja Aneksa ovom ugovoru, a što stranke potvrđuju svojim potpisom na ovom Ugovoru,"; u dijelu čI. 5, koji glasi: „...Korisnik kredita je upoznat i prihvaća sve eventualne rizike za promjenu valutne klauzule i kamatne stope. U slučaju otkaza Ugovora, za saldo, valutnu klauzulu i kamatu stopu mjerodavan je isključivo samo izvadak iz poslovnih knjiga Banke, a sa čime je korisnik kredita u cijelosti suglasan,", u čI. 18, koji glasi: „Ako nakon sklapanja ovog Ugovora nastupe okolnosti koje otežavaju ispunjenje obveze jedne strane, ili ako se zbog njih ne može ostvariti svrha ugovora, Korisnik kredita se odriče prava prigovora promijenjenih okolnosti (clausula rebus sic stantibus)", te u dijelu čl. 24. koji glasi: „Potpisom na ovom Ugovoru Korisnik kredita u cijelosti prihvaća odredbe poslovnih uvjeta Banke, a naročito odredbe Odluke o kamatnim stopama i Odluke o visini naknade za usluge Banke, kao i sve kasnije njihove izmijene i dopune."

II. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Slavonska avenija 8, Zagreb, OIB: 14036333877 da tužiteljicama OĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i UĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s naslova povrata preplaćenog iznosa kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj

stopi

isplati

iznos

od

5.621,25

eur

(pettisućašestodvadesetjedaneuroidvadesetpetcenti) na jednake dijelove zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, i to po stopi od 15% za period od dospijeća do 31.07.2008.godine, zatim u periodu od 01.08.2008. do 31.07.2015. po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, u periodu od 01.08.2015.g. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje kamate teku kako slijedi:

- na iznos od 38,83 eur od 02. listopada 2007. do isplate,

- na iznos od 39,96 eur od 02. studeni 2007. do isplate,

- na iznos od 39,07 eur od 02. prosinca 2007. do isplate,

- na iznos od 40,35 eur od 02. siječnja 2008. do isplate,

- na iznos od 40,86 eur od 02. veljače 2008. do isplate,

- na iznos od 38,76 eur od 02. ožujka 2008. do isplate,

- na iznos od 41,92 eur od 02. travnja 2008. do isplate,

- na iznos od 39,33 eur od 02. svibnja 2008. do isplate,

- na iznos od 40,17 eur od 02. lipnja 2008. do isplate,

- na iznos od 39,34 eur od 02. srpnja 2008. do isplate,

- na iznos od 39,72 eur od 02. kolovoza 2008. do isplate,

- na iznos od 39,79 eur od 02. rujna 2008. do isplate,

- na iznos od 39,02 eur od 02. listopada 2008. do isplate,

- na iznos od 43,72 eur od 02. studenoga 2008. do isplate,

- na iznos od 39,80 eur od 02. prosinca 2008. do isplate,

- na iznos od 73,97 eur od 02. siječnja 2009. do isplate,

- na iznos od 74,71 eur od 02. veljače 2009. do isplate,

- na iznos od 67,69 eur od 02. ožujka 2009. do isplate,

- na iznos od 74,00 eur od 02. travnja 2009. do isplate,

- na iznos od 71,41 eur od 02. svibnja 2009. do isplate,

- na iznos od 103,88 eur od 02. lipnja 2009. do isplate,

- na iznos od 98,94 eur od 02. srpnja 2009. do isplate,

- na iznos od 102,60 eur od 02. kolovoza 2009. do isplate,

- na iznos od 103,58 eur od 02. rujna 2009. do isplate,

- na iznos od 99,50 eur od 02. listopada 2009. do isplate,

- na iznos od 102,02 eur od 02. studeni 2009. do isplate,

- na iznos od 99,97 eur od 02. prosinca 2009. do isplate,

- na iznos od 104,48 eur od 02. siječnja 2010. do isplate,

- na iznos od 105,74 eur od 02. veljače 2010. do isplate,

- na iznos od 95,05 eur od 02. ožujka 2010. do isplate,

- na iznos od 107,34 eur od 02. travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 103,14 eur od 02. svibnja 2010. do isplate,

- na iznos od 107,57 eur od 02. lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 110,42 eur od 02. srpnja 2010. do isplate,

- na iznos od 112,37 eur od 02. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 117,88 eur od 02. rujna 2010. do isplate,

- na iznos od 111,00 eur od 02. listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 112,22 eur od 02. studeni 2010. do isplate,

- na iznos od 115,02 eur od 02. prosinca 2010. do isplate,

- na iznos od 110,74 eur od 02. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 107,80 eur od 02. veljače 2011. do isplate,

- na iznos od 97,55 eur od 02. ožujka 2011. do isplate,

- na iznos od 105,74 eur od 02. travnja 2011. do isplate,

- na iznos od 102,73 eur od 02. svibnja 2011. do isplate,

- na iznos od 112,57 eur od 02. lipnja 2011. do isplate,

- na iznos od 109,64 eur od 02. srpnja 2011. do isplate,

- na iznos od 120,38 eur od 02. kolovoza 2011. do isplate,

- na iznos od 117,48 eur od 02. rujna 2011. do isplate,

- na iznos od 109,46 eur od 02. listopada 2011. do isplate,

- na iznos od 61,64 eur od 02. studeni 2011. do isplate,

- na iznos od 59,27 eur od 02. prosinca 2011. do isplate,

- na iznos od 61,89 eur od 02. siječnja 2012. do isplate,

- na iznos od 62,46 eur od 02. veljače 2012. do isplate,

- na iznos od 58,30 eur od 02. ožujka 2012. do isplate,

- na iznos od 61,57 eur od 02. travnja 2012. do isplate,

- na iznos od 59,65 eur od 02. svibnja 2012. do isplate,

- na iznos od 61,79 eur od 02. lipnja 2012. do isplate,

- na iznos od 59,30 eur od 02. srpnja 2012. do isplate,

- na iznos od 61,12 eur od 02. kolovoza 2012. do isplate,

- na iznos od 60,62 eur od 02. rujna 2012. do isplate,

- na iznos od 57,92 eur od 02. listopada 2012. do isplate,

- na iznos od 60,40 eur od 02. studeni 2012. do isplate,

- na iznos od 58,54 eur od 02. prosinca 2012. do isplate,

- na iznos od 60,20 eur od 02. siječnja 2013. do isplate,

- na iznos od 59,13 eur od 02. veljače 2013. do isplate,

- na iznos od 53,91 eur od 02. ožujka 2013. do isplate,

- na iznos od 59,63 eur od 02. travnja 2013. do isplate,

- na iznos od 57,22 eur od 02. svibnja 2013. do isplate,

- na iznos od 57,95 eur od 02. lipnja 2013. do isplate,

- na iznos od 55,34 eur od 02. srpnja 2013. do isplate,

- na iznos od 57,51 eur od 02. kolovoza 2013. do isplate,

- na iznos od 57,69 eur od 02. rujna 2013. do isplate,

- na iznos od 56,54 eur od 02. listopada 2013. do isplate,

- na iznos od 132,43 eur od 19. listopada 2013. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Slavonska avenija 8, Zagreb, OIB: 14036333877 da tužiteljicama OĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i UĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s naslova povrata preplaćenog iznosa kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli

isplati

iznos

od 8.231,41 eur

(osamtisućadvjestotridesetjedaneuroičetrdesetjedancent) na jednake dijelove zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, i to po stopi od 15% za period od dospijeća do 31.07.2008.godine, zatim u periodu od 01.08.2008. do 31.07.2015. po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, u periodu od 01.08.2015.g. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje kamate teku kako slijedi:

- na iznos od 1,60 eur od 16. svibnja 2006. do isplate,

- na iznos od 10,46 eur od 18. rujna 2007. do isplate,

- na iznos od 4,56 eur od 19. listopada 2007. do isplate,

- na iznos od 12,32 eur od 17. studeni 2007. do isplate,

- na iznos od 7,33 eur od 19. prosinca 2007. do isplate,

- na iznos od 16,75 eur od 17. siječnja 2008. do isplate,

- na iznos od 16,01 eur od 19. veljače 2008. do isplate,

- na iznos od 26,94 eur od 20. ožujka 2008. do isplate,

- na iznos od 15,73 eur od 22. travnja 2008. do isplate,

- na iznos od 9,46 eur od 17. svibnja 2008. do isplate,

- na iznos od 12,45 eur od 20. lipnja 2008. do isplate,

- na iznos od 8,03 eur od 02. kolovoza 2008. do isplate,

- na iznos od 9,12 eur od 02. rujna 2008. do isplate,

- na iznos od 14,11 eur od 02. listopada 2008. do isplate,

- na iznos od 43,55 eur od 02. studeni 2008. do isplate,

- na iznos od 21,94 eur od 02. prosinca 2008. do isplate,

- na iznos od 65,49 eur od 02. siječnja 2009. do isplate,

- na iznos od 68,91 eur od 02. veljače 2009. do isplate,

- na iznos od 71,32 eur od 02. ožujka 2009. do isplate,

- na iznos od 63,69 eur od 02. travnja 2009. do isplate,

- na iznos od 2,65 eur od 16. travnja 2009. do isplate,

- na iznos od 53,59 eur od 02. svibnja 2009. do isplate,

- na iznos od 11,76 eur od 14. svibnja 2009. do isplate,

- na iznos od 51,97 eur od 02. lipnja 2009. do isplate,

- na iznos od 27,98 eur od 05. lipnja 2009. do isplate,

- na iznos od 60,08 eur od 02. srpnja 2009. do isplate,

- na iznos od 15,02 eur od 17. srpnja 2009. do isplate,

- na iznos od 49,94 eur od 02. kolovoza 2009. do isplate,

- na iznos od 25,73 eur od 15. kolovoza 2009. do isplate,

- na iznos od 58,94 eur od 02. rujna 2009. do isplate,

- na iznos od 21,80 eur od 16. rujna 2009. do isplate,

- na iznos od 60,55 eur od 02. listopada 2009. do isplate,

- na iznos od 17,08 eur od 16. listopada 2009. do isplate,

- na iznos od 64,06 eur od 02. studeni 2009. do isplate,

- na iznos od 12,20 eur od 17. studeni 2009. do isplate,

- na iznos od 73,01 eur od 02. prosinca 2009. do isplate,

- na iznos od 8,11 eur od 16. prosinca 2009. do isplate,

- na iznos od 86,79 eur od 02. siječnja 2010. do isplate,

- na iznos od 92,41 eur od 02. veljače 2010. do isplate,

- na iznos od 90,93 eur od 02. ožujka 2010. do isplate,

- na iznos od 100,40 eur od 02. travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 97,96 eur od 02. svibnja 2010. do isplate,

- na iznos od 102,72 eur od 02. lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 123,65 eur od 02. srpnja 2010. do isplate,

- na iznos od 1,30 eur od 17. srpnja 2010. do isplate,

- na iznos od 116,03 eur od 02. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 7,41 eur od 17. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 130,24 eur od 02. rujna 2010. do isplate,

- na iznos od 16,10 eur od 16. rujna 2010. do isplate,

- na iznos od 106,06 eur od 02. listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 28,19 eur od 16. listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 90,13 eur od 02. studeni 2010. do isplate,

- na iznos od 35,05 eur od 16. studeni 2010. do isplate,

- na iznos od 99,32 eur od 02. prosinca 2010. do isplate,

- na iznos od 53,48 eur od 16. prosinca 2010. do isplate,

- na iznos od 89,15 eur od 02. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 72,94 eur od 15. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 65,95 eur od 02. veljače 2011. do isplate,

- na iznos od 83,94 eur od 17. veljače 2011. do isplate,

- na iznos od 51,57 eur od 02. ožujka 2011. do isplate,

- na iznos od 100,11 eur od 17. ožujka 2011. do isplate,

- na iznos od 34,30 eur od 02. travnja 2011. do isplate,

- na iznos od 108,63 eur od 15. travnja 2011. do isplate,

- na iznos od 21,84 eur od 02. svibnja 2011. do isplate,

- na iznos od 123,79 eur od 14. svibnja 2011. do isplate,

- na iznos od 7,73 eur od 02. lipnja 2011. do isplate,

- na iznos od 121,12 eur od 16. lipnja 2011. do isplate,

- na iznos od 94,12 eur od 16. srpnja 2011. do isplate,

- na iznos od 49,77 eur od 14. kolovoza 2011. do isplate,

- na iznos od 176,46 eur od 17. kolovoza 2011. do isplate,

- na iznos od 86,44 eur od 16. rujna 2011. do isplate,

- na iznos od 49,74 eur od 14. listopada 2011. do isplate,

- na iznos od 281,85 eur od 15. listopada 2011. do isplate,

- na iznos od 231,92 eur od 15. studeni 2011. do isplate,

- na iznos od 147,27 eur od 16. prosinca 2011. do isplate,

- na iznos od 27,65 eur od 02. siječnja 2012. do isplate,

- na iznos od 125,96 eur od 14. siječnja 2012. do isplate,

- na iznos od 56,21 eur od 02. veljače 2012. do isplate,

- na iznos od 104,38 eur od 16. veljače 2012. do isplate,

- na iznos od 77,18 eur od 02. ožujka 2012. do isplate,

- na iznos od 83,61 eur od 16. ožujka 2012. do isplate,

- na iznos od 56,31 eur od 02. travnja 2012. do isplate,

- na iznos od 100,10 eur od 14. travnja 2012. do isplate,

- na iznos od 39,55 eur od 02. svibnja 2012. do isplate,

- na iznos od 118,64 eur od 16. svibnja 2012. do isplate,

- na iznos od 20,91 eur od 02. lipnja 2012. do isplate,

- na iznos od 139,90 eur od 15. lipnja 2012. do isplate,

- na iznos od 1,06 eur od 02. srpnja 2012. do isplate,

- na iznos od 105,16 eur od 14. srpnja 2012. do isplate,

- na iznos od 41,40 eur od 07. kolovoza 2012. do isplate,

- na iznos od 165,58 eur od 15. kolovoza 2012. do isplate,

- na iznos od 100,84 eur od 15. rujna 2012. do isplate,

- na iznos od 166,89 eur od 16. listopada 2012. do isplate,

- na iznos od 41,72 eur od 20. listopada 2012. do isplate,

- na iznos od 101,53 eur od 15. studeni 2012. do isplate,

- na iznos od 19,10 eur od 05. prosinca 2012. do isplate,

- na iznos od 140,07 eur od 15. prosinca 2012. do isplate,

- na iznos od 1.193,67 eur od 11. listopada 2013. do isplate,

- na iznos od 458,26 eur od 19. listopada 2013. do isplate,

- na iznos od 46,11 eur od 13. ožujka 2015. do isplate,

- na iznos od 47,71 eur od 07. svibnja 2015. do isplate,

- na iznos od 46,82 eur od 11. srpnja 2015. do isplate,

- na iznos od 44,26 eur od 25. kolovoza 2015. do isplate,

- na iznos od 34,20 eur od 02. rujna 2015. do isplate,

- na iznos od 22,19 eur od 17. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 13,39 eur od 13. prosinca 2015. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljicama nadoknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 2.675,00 eura (dvijetisućešestosedamdesetpeteura) na jednake dijelove sa zateznim kamatama, tekućim od 9. lipnja 2025. do isplate, prema stopi propisanoj odredbom čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V. Odbijaju se tužitelji sa zatraženim troškom parničnog postupka preko dosuđenog iznosa do zatraženog iznosa od 6.850,00 eura.

VI. Odbija se tuženikov prigovor prijeboja.“

2.Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

„I. Ispravlja se presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji posl. br. P-646/2019-38 od 9. lipnja 2025.:

- u toč. IV. izreke redak drugi tako da umjesto iznosa od 2.675,00 eura (dvijetisućešestosedamdesetpeteura) ima pisati 2.725,00 eura (dvijetisućesedmastodvadesepeteura),

- u točki 62. toč. 4. obrazloženja redak drugi tako da umjesto iznosa od 200,00 eura, što ukupno dalje parnični trošak u iznosu od 2.675,00 eura, ima pisati 250,00 eura što ukupno daje parnični trošak u iznosu od 2.725,00 eura.“

3.Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik, pobijajući odluku u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu ZPP), predlažući presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti kao neutemeljen, odnosno podredno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4.Na žalbu nije odgovoreno.

5.Žalba nije osnovana.

6.Predmet spora i u ovom žalbenom stadiju postupka je deklaratorni tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu br. 5140030250- 27000052286/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, sklopljenoga 16. ožujka 2006. između sada pokojnoga prednika tužiteljica IĆ i Slavonske banke d.d. Osijek, pravnog prednika tuženika, u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula i ugovorena promjenljiva kamatna stopa, kao i kondemnatorni tužbeni zahtjev na isplatu temeljem stjecanja bez osnove zbog izvršenih isplata po ovim osnovama.

7.Među strankama nije sporno kako je pravni prednik tužitelja, njihov suprug i otac IĆ, s tuženikovim pravnim prednikom Slavonskom bankom d.d. Osijek, Podružnica Vinkovci, sklopio Ugovor o kreditu za adaptaciju kuće u iznosu od 85.000,00 CHF-a u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB na dan korištenja kredita uz uvjet polaganja 10% depozita u odnosu na iznos odobrenog kredita, o čemu su se korisnik kredita i banka ugovorom o kreditu obvezali sklopiti poseban ugovor koji je sastavni dio ugovora o kreditu, da je ugovoren rok vraćanja kredita od 20 godinu uz kamatnu stopu od 4,30% godišnje, kako se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunama obračunatim po srednjem tečaju HNB-a na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća, da se kamate obračunavaju u CHF-a, a naplaćuju u kunama po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, kao i kako se tijekom otplate kredita kamatna stopa u više navrata mijenjala, s početno ugovorenih 4,30% godišnje, tako da je kamatna stopa od 1. rujna 2007. povećana na 5,30%, od 1. prosinca 2008. iznosi 6.00%, od 1. svibnja 2009. iznosi 6,75%, 1. prosinca 2010. iznosi 6,50%, i od 1. listopada 2011. 5,45% te se u skladu s tim mijenjao i iznos anuiteta koji je korisnik kredita bio u obvezi otplaćivati.

8.U postupku koji je prethodio odlučivanju, prema stanju u spisu, prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio:

-kako su prednik tužitelja IĆ i tuženikov prednik Slavonska banka d.d. Osijek sklopili Ugovor o kreditu br. 5140030250227000052286/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, koji je solemniziran 17. ožujka 2006., i kojim je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje predniku tužiteljica kredit u iznosu od 85.000,00 CHF-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita i to uz uvjet polaganja 10 % depozita u odnosu na iznos odobrenog kredita, dok se prednik tužiteljica obvezao vratiti kredit u roku od 20 godina u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti, prema srednjem tečaju HNB-a, na dan dospijeća te je tuženik ugradio u odredbe ugovora o kreditu i odredbe po kojima je prednik tužiteljica dužan plaćati i kamatu koja se tijekom postojanja obveze po Ugovoru o kreditu mijenjala u skladu s jednostranim odlukama tuženika,

-kako je korisnik kredita IĆ, prednik tužiteljica, umro **.**.2012., a 18. listopada 2013. tuženik raskinuo predmetni Ugovor o kreditu,

-kako nije sporno da je Slavonska banka d.d. Osijek, a koja je sa prednikom tužiteljem zaključila ugovor o kreditu tijekom 2008., pripojena Hypo Alpe-Adria Bank d.d. Zagreb i to temeljem ugovora o pripajanju od 18. lipnja 2008., kako je potom temeljem rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Tt-16/22619-2, Hypo Alpe-Adria Bank d.d. Zagreb nastavila svoje daljnje poslovanje pod nazivom Addiko Bank d.d. Zagreb, kao i kako Slavonska banka d.d. Osijek u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača i u vrijeme donošenja presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12, od 4. srpnja 2013., nije postojala kao poseban pravni subjekt,

-kako iz iskaza tužiteljice OĆ proizlazi da je korisnik kredita bio njezin izvanbračni suprug s kojim je živjela u izvanbračnoj zajednici od 1994. godine do njegove smrti 2012. godine, kako su živjeli u kući koju su htjeli adaptirati radi čega su ona i suprug otišli u Slavonsku banku u kojoj je suprug primao plaću, suprug da je rekao službeniku koji iznos novca bi trebao, a njima je rečeno kako je najpovoljniji kredit s valutnom klauzulom CHF-a, kako su par dana razmišljali te odlučili prihvatiti ponuđeni ugovor o kreditu po kojem je naveden kredit od 85.000,00 CHF-a te su dobili informaciju kako će rata iznositi oko 3.200,00 kn s rokom otplata od 20 godina, da je kredit namjenski potrošen za adaptaciju kuće u kojoj su od ranije živjeli, a njezin suprug je u vrijeme podizanja kredita bio djelatna vojna osoba i ni jedno od njih dvoje nije imalo obrt, a kuću su koristili jedino za stanovanje,

-kako je prednik tuženika Slavonska banka d.d. Osijek prilikom sklapanja potrošačkih kredita u istom razdoblju koristila identičan obrazac ponašanja kao i sve druge tužene banke, odnosno kao i sama Hypo Alpe-Adria Bank d.d. Zagreb kojoj je kasnije pripojena Slavonska banka d.d. Osijek,

-kako je u postupku izveden dokaz vještačenjem po vještaku za knjigovodstvo i financije, a vještakinja Marijana Ilišević u nalazu i mišljenju utvrdila da je kredit isplaćen 23. ožujka 2006., uz primjenu kamatne stope od 4,30% iznos anuiteta je iznosio 529,18 CHF, a po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate u visini od 4,668904 kn za jedan CHF anuitet je iznosio 2.470,69 kn odnosno 327,92 eura, u otplatnom planu koji je uručen korisniku kredita kod sklapanja ugovora o kreditu mjesečni anuitet iznosi 529,18 CHF-a, kako je vidljivo da se tijekom otplate kredita kamata kontinuirano povećavala i nikada nije bila manja od prvotno ugovorene kamate, a visina tečaja CHF u odnosu na kunu mijenjala se cijelo vrijeme otplate kredita,

-kako prema nalazu i mišljenju ukupnu razliku u uplatama u odnosu na promjenu kamate vještak utvrđuje u iznosu od 5.621,25 eura, a razliku zbog promjene tečaja zbog povećanja tečaja CHF-a u odnosu na tečaj CHF-a u vrijeme realizacije ugovora o kreditu utvrđuje u iznosu od 8.231,41 eura, s tim što navodi da je bilo razdoblja kada je tečaj CHF-a bio niži od tečaja u vrijeme realizacije ugovora o kreditu radi čega je manje vraćeno 127,36 eura, tako da je više plaćeno zbog povećanja tečaja uz uvažavanje manje plaćenog zbog smanjenja tečaja bi iznosilo 8.104,05 eura,

-kako je 16. travnja 2025. u usmenom obliku nadopunjen nalaz i mišljenje te je vještakinja ostala kod nalaza i mišljenja u cijelosti, vezano za primjedbe o nejasnoćama u nalazu i mišljenju navela da ih odbacuje u cijelosti, a vezano za metodologiju koju je primijenila kod izrade nalaz i mišljenja navela kako se rukovodila uputom suda tako da te primjedbe predstavljaju pravno pitanje.

9.Polazeći od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je zaključio kako ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci tuženika nije razumljiva, određena ni odredljiva, a predmetni ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, da ugovor ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, već je samo općenito paušalno i neprecizno navedeno da je redovita kamata tijekom obveze promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Kako očito proizlazi da je promjena kamatne stope isključivo vezana uz jednostranu odluku tuženika bez sudjelovanja prednika tužitelja, bez pregovora o promjeni, s tim što tuženik nije dokazao da bi jasno definirana, odnosno određena i odredljiva kamatna stopa, odnosno promjene iste, bile precizirane u aktima tuženika na koje se poziva. Nadalje, kako odredba Ugovora koja promjenu ugovorene kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, tuženika, bez da istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, prednika tužitelja, jer vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija te je ista nepoštena. Osim toga, kako je pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno da su banke u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i predmetni Ugovor), povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način što je ugovorena redovita kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima banaka, te u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način što je ugovorena valutna klauzula, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a kako su učinci odluka suda o tužbama za zaštitu kolektivnih interesa obvezujući za ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene po pojedinačnom restitucijskom zahtjevu, sukladno članku 502.c ZPP-a. Naposljetku, kako tužiteljima pripada pravo i na isplatu iznosa kojeg je njihov prednik uplatio predniku tuženika, a temeljem članka 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05,41/08 i 103/15 dalje ZOO) te je tužbeni zahtjev prihvaćen u cijelosti.

10.Prvostupanjski sud obrazlažući pobijanu odluku navodi i kako je, a posebno budući je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o ugovaranju kamatne stope i valutne klauzule i to za sadašnjeg tuženika u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008., primjenjujući sukladno odredbama ZZP/14 presudu donesenu u tom sporu na ovaj konkretni slučaj, prihvatio tužbeni zahtjev. No i kako bi, u situaciji da pravomoćna presuda u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i utvrđenja iz iste presude ne vezuju sud, valjalo utvrđivati jesu li pobijane odredbe Ugovora o kreditu ništetne temeljem odredbe članka 81. st. 2. i 4. ZZP-a, radi čega je izveden dokaz saslušanjem tužiteljice. Kako je tužiteljica navela da se tijekom otplate kredita rata značajno povećavala, a suprug joj je umirovljen, tako mu je nakon otplate kredita ostajao iznos od nešto malo više od 1.000,00 kn, da je ona nakon što joj je suprug poginuo u prometnoj nesreći 2012. otišla u banku jer joj je postalo nemoguće vraćati kredit te je zatražila da iznađu neko rješenje, a kredit je nastavila vraćati u iznosima u kojima je mogla, iz banke joj se nisu nikada javili s nekom ponudom, a Ugovor o kreditu je banka otkazala te potraživanje po predmetnom ugovoru o kreditu prodala. U odnosu na ugovorenu valutnu klauzulu i promjenljivu kamatnu stopu tužiteljica OĆ kako je navela da je njezinom suprugu i njoj bilo jasno kako je riječ o kreditu s valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopom, ali ih nitko nije upozorio na rizike takvog ugovora, odnosno suprotno tomu u banci su rekli da je to najpovoljniji kredit, a njezina supruga i nju kod sklapanja ugovora o kreditu nitko nije upozoravao o predvidivosti odnosno nepredvidivosti kretanja tečaja CHF-a, tj. o stabilnosti valute, a također im nitko u banci nije rekao kada i na koji način može doći do promjene kamatne stope, ugovor o kreditu ih je dočekao „spreman u banci“ pa nisu mogli utjecati na ugovorne odredbe osim eventualno na rok otplate, dok u banci nisu niti dobili kakve reklamne materijale u kojima bi bili upozoreni na rizike vezano za tečaj i kamatu.

11.Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

12.Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tuženik jer je izrijeka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

13.Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda u bitnom imaju osnovu u sadržaju dokaza provedenih u postupku, a koje dokaze je prvostupanjski sud pravilno cijenio u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

14.U ovom žalbenom stadiju postupka tuženik, pored ostaloga, osporava i pravilnost utvrđenoga činjeničnog stanja, u bitnom ponavljajući sve navode i prigovore koje je isticao i tijekom postupka, koje je prvostupanjski sud u pobijanoj odluci otklonio jasnim i valjano obrazloženim razlozima, koje prihvaća i ovaj žalbeni sud, jer su u skladu s utvrđenim činjenicama koje nisu u suprotnosti s izvedenim dokazima. Sporne odredbe Ugovora o kreditu nisu izuzete iz ocjene poštenosti pa ih je potrebno ispitati u skladu s odredbama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, dalje ZZP/03), kao i utvrditi moguće nepoštivanje načela savjesnosti i poštenja i postojanja možebitne značajne neravnoteže na štetu potrošača.

15.Člankom 81. ZZP/03 propisano je slijedeće:

(1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. (2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

(3) Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. (4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. (5) Odredbe ove glave Zakona ne primjenjuju se na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne naravi, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku.

16.Navedena zakonska odredba u skladu je s Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. godine o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Službeni list EZ 1993. L95/29; dalje u tekstu: Direktiva 93/13).

17.Prema članku 3. stavak 2. Direktive 93/13 smatra se kako odredba nije individualno stipulirana ako ju je unaprijed formulirao trgovac i ako potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranih standardnih ugovora, a ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj odredbi individualno pregovaralo, teret dokaza je na njemu. Dakle, iz područja primjene ove Direktive isključene su klauzule o kojima se pojedinačno pregovaralo. Ovo pravilo u svjetlu ostalih odredaba i cilja Direktive 93/13 tumači se restriktivno, na način što se, čak ako je potrošač i mogao pregovarati o sadržaju određene odredbe, ali stvarno nije na njezin sadržaj utjecao i nije ga promijenio, ugovorna odredba smatra jednostrano određenom. U Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-26/13 navodi se kako članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način što ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

18.Konačno, člankom 87. stavak 1. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

19.Predmet spora, dakle, je zahtjev tužiteljica na utvrđenjem ništetnosti dijelova odredbi ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenljiva kamatna stopa i valutna klauzula, kao i zahtjev za isplatom razlike između anuiteta po početnom tečaju CHF te anuiteta koje je tuženik obračunavao prema tečaju CHF na dan dospijeća anuiteta. Sporna je i u žalbenom postupku utemeljenost tužbenog zahtjeva, odnosno je li ništetna odredba ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenljiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF i je li tuženikov prednik primjenom odredbe koja se odnosi na valutnu klauzulu u CHF uz koju je vezana glavnica švicarski franak neosnovano ostvario korist u visini razlike između iznosa koji je tužiteljica uplaćivala, a koji su veći od iznosa prema anuitetu definiranom s obzirom na početno ugovorenu kamatnu stopu i početnu vrijednost CHF. Utvrđenja prvostupanjskog suda u pogledu ništetnosti odredbi ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF, kao i u pogledu obveze tuženika na isplatu stečenog bez osnove na temelju ništetnih odredbi kao zakonita i pravilna prihvaća i ovaj sud.

20.S obzirom na razdoblje obuhvaćeno u ovoj parnici glede ocjene valjanosti spornih ugovornih odredbi ugovora o kreditu mjerodavan je, kako je rečeno ZZP/03. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda i stanja spisa proizlazi kako se tijekom otplate kredita mijenjala kamatna stopa i da ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatu stopu, a niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, kako u ugovoru nisu jasno određeni parametri za promjenu kamatne stope, već je ugovorena promjenjivost kamatne stope, a ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja odredbu unaprijed formuliranoga standardnog ugovora tuženika pa se smatra da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo. Dalje je utvrđeno kako se tijekom otplate kredita mijenjala visina tečaja CHF u odnosu na kunu, a stranke nisu pojedinačno pregovarale, kako prednik tužiteljica nije imao utjecaj na sadržaj ugovornih odredbi koje su se odnosile na valutnu klauzulu jer su navedene odredbe bile sastavni dio standardnog ugovora, da banka nije na transparentan način informirala tužitelja o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF niti su utvrdile na koji će način promjena tečaja CHF utjecati na korisnike kredita, čime je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka utemeljenoj na primjeni valutne klauzule. Financijskim vještačenjem je utvrđena i visina potraživanja koja proizlazi iz razlike u iznosima anuiteta koje je prednik tužiteljica platio primjenom promjenjive kamatne stope i iznosa koje bi platio da je kamatna stopa do kraja utuženog razdoblja bila kao početno ugovorena, a i visina potraživanja koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita u razdoblju od početka otplate kredita do kraja utuženog razdoblja.

21.Kako je u konkretnom slučaju, dakle, Ugovor o kreditu očito bio unaprijed formuliran od strane tuženika, u smislu citirane odredbe članka 81. ZZP/03, smatra se da se o prijepornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio kako su predmetne odredbe (u dijelu u kojemu je ugovorena redovita kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorene obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i ugovorena valutna klauzula u valuti CHF-a) u Ugovor unesene samo od strane tuženika, na koje odredbe prednik tužitelja nije mogao utjecati jer se o njima nije pojedinačno pregovaralo te da ni u Ugovoru ni u Općim aktima tuženika nisu navedeni egzaktni parametri za promjenu kamatne stope ni metode izračuna tih parametara, što tu odredbu čini suprotnom načelu savjesnosti i poštenja, a što znači i kako je ona ništetna. Predniku tužitelja je na temelju takvih ugovornih odredaba bila poznata obveza, no nije bio upoznat s osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje iznosa u budućem razdoblju, tako da predmetna naknada u ugovoru nije bila određena, niti odredljiva.

21.S obzirom da tužiteljice, odnosno njihov prednik, kao potrošač nije bio u mogućnosti pregovarati s tuženikom u svezi s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom to su očito u pitanju ništetne ugovorne odredbe te postoji i tuženikova obveza vraćanja preplaćenog iznosa. Predniku tužitelja je, naime, trebalo na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti sporne odredbe ugovora kao bi on mogao predvidjeti posljedice koje iz toga ugovora proizlaze, a što podrazumijeva i predmetne odredbe ugovora o kojima tužitelj zasigurno nije bio u poziciji pregovaranja. Stoga se zaista radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja, jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači kako su svi sudionici u postupku obveznih odnosa, kao u konkretnom slučaju, dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pritom računa o smislu i svrsi obveznih odnosa, pa je sud prihvaćenjem tužbenog zahtjeva pravilno primijenio materijalno pravo. Ovdje, dakle, valja posebno naglasiti i kako je predmetni Ugovor o kreditu dvostrani pravni posao te se na njega primjenjuju temeljna načela obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje, načelo jednakih vrijednosti činidbe, načelo savjesnosti i poštenja i načelo zabrane zlouporabe prava.

22.Budući da je tuženik povrijedio interese i prava prednika tužitelja, potrošača jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristio nepoštene ugovorne odredbe o kojim ugovornim odredbama se nije pojedinačno pregovaralo, a one uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu prednika tužitelja potrošača, to su ugovorne odredbe nepoštene, a time i ništetne, što rezultira da je tuženik koji je odgovoran za ugovaranje ništetne ugovorne odredbe, jer je iste nametnuo tužitelju kao potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja, i nepošten stjecatelj, zbog čega sukladno odredbama 1115. ZOO-a, tužiteljice imaju pravo zahtijevati i zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja naknade, kako to pravilno drži i prvostupanjski sud.

23.Tuženik neutemeljeno drži da bi prvostupanjski sud pogrješno odlučio o prigovoru zastare potraživanja jer je, prema shvaćanju ovog suda, potrebno prihvatiti pravno stajalište Vrhovnog suda RH od 30. siječnja 2021. prema kojem zastara za restitucijski zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa u svakoj pojedinačnoj građanskoj parnici počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora pa u ovom slučaju u kojem je presudom utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o ugovorenoj valuti uz kojeg je vezana glavnica Švicarski franak, i ugovorna odredba o promjenljivoj kamatnoj stopi nije nastupila zastara potraživanja tužitelja iz tužbe podnesene 10. lipnja 2019., po čl. 225. ZOO-a. Osim toga, u slučaju zauzimanja drukčijeg pravnog stava, treba navesti i kako je ništetnost valutne klauzule uz koju je glavnica vezana uz švicarski franak utvrđena pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., a kako zastara počinje teći nakon pravomoćnosti takve odluke, to ne bi protekao petogodišnji zastarni rok, budući je ova parnica pokrenuta 10. lipnja 2019. Glede prigovora zastare potraživanja zbog ništetnosti odredbi o promjenjivom kamatnoj stopi navesti je kako je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske odlukom od 13. lipnja 2014. pravomoćno odlučio u postupku o žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za nedopuštenost odredbe i o promjenjivim kamatnim stopama (što je potvrđeno povodom revizije i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske) pa se ima smatrati kako tužiteljicama pravo na zahtjev za isplatu teče zapravo od tog datuma. Podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu za zaštitu kolektivnih prava prekinut je tijek zastare, a pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim Trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. zastara je počela teći iz početka, a vrijeme prije prekida ne uračunava se u tijek zastare. Kako je nakon prekida zastare zastara počela ponovno teći 14. lipnja 2014., a presuda postala pravomoćna 13. lipnja 2014. i tužba u ovom predmetu podnesena 10. lipnja 2019. to i nakon prekida zastare do podnošenja tužbe nije proteklo 5 godina u smislu članka 225. ZOO-a (radi se o institutu stjecanja bez osnove za koji je člankom 225. ZOO-a propisano kako tražbina zastarijeva za pet godina) pa je razvidno kako tuženikov prigovor zastare nije utemeljen.

24.Tuženikovi žalbeni navodi glede ništetnih odredaba ugovora te činjenice kako bi prednik tužiteljica bio upoznat s ugovornim odredbama, odnosno da prvostupanjski sud nije utvrdio kako se radi o prosječnom potrošaču koji bi bio i savjestan prilikom sklapanja ugovora, nisu utemeljeni i ne dovode u sumnju odluku suda prvog stupnja, jer tužitelju kao potrošaču je onemogućeno pregovaranje i nije bio upoznat s navedenim bitnim elementima, a o čemu se izjasnila i recentna sudska praksa. Žalitelj u žalbi, pored ostalog, navodi kako je prvostupanjski sud pogrješno utvrdio da su odredbe potrošačkih ugovora o kreditu u navedenom dijelu nepoštene, odnosno ništetne i kako za takav zaključak nije dao valjane razloge, međutim prvostupanjski sud je, kako je već obrazloženo, u navedenom dijelu odluke pravilno utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilo primijenio materijalno pravo, prihvativši tužiteljev tužbeni zahtjev i obvezavši tuženika vratiti razliku anuiteta za utuženo razdoblje koje tužitelj potražuje na ime stjecanja bez osnove.

25.Tuženik u razmjerno opširnoj žalbi iznosi svoje pravne stavove, navodeći sudsku praksu različitih sudova i polemizira s navedenim stavovima prvostupanjskog suda, posebno iznoseći svoje tumačenje mogućnosti primjene navedene Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. godine o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima, kao i tumačenje zakonskih odredaba i svoju ocjenu stajališta Visokoga trgovačkog suda, međutim takvi žalbeni navodi ni na koji način ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenja i zaključaka prvostupanjskog suda te se ukazuju kao pravno neutemeljeni. Prvostupanjski sud je u postupku raspravio i valjano otklonio tuženikove prigovore, pobijana presuda je rezultat pravilno i potpuno provedenoga postupka, a na nalaz i mišljenje sudskog vještaka za knjigovodstvo i financije, u pogledu matematičkog izračuna, i nije bilo primjedbi te je pobijanom presudom odlučeno u granicama tužbenog zahtjeva.

26.Žalbeni prigovor tuženika u svezi s negativnom razlikom (odnosno s istaknutim prigovorom prijeboja) također je trebalo odbiti jer tuženik (banka) u slučaju obveze vraćanja na ime stjecanja bez osnove u potrošačkim kreditnim odnosima zbog utvrđene nedopuštenosti valutne klauzule može utjecati na visinu zahtjeva tužitelja (potrošača) samo na osnovu protutužbenog zahtjeva ili procesnog prigovora radi prijeboja (tako i VSRH u odluci Revd 4393/2021-2 od 13. listopada 2021.). No, pritom se ističe kako plaćanjem anuiteta prednik tužiteljica nije stekao bez osnove ništa jer je čitavu uplatu primio tuženik, pa stoga i ne postoji obveza vraćanja nečega što nije ni primljeno. Nadalje, za istaći je kako se u konkretnom slučaju potražuje razlika s osnove ništetnosti navedenih odredbi potrošačkog ugovora pa stoga tuženik ne može ostvariti korist u parnici u kojoj je istodobno utvrđeno da je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača. Stoga činjenica, koju ističe tuženik, kako se u pojedinim mjesecima ukazala negativna razlika, nije ni od kakvog značaja za predmetni postupak jer za tu negativnu razliku nije trebalo smanjiti preplaćene iznose u ostalim mjesecima.

27.Naposljetku, tuženik neutemeljeno u žalbi ukazuje kako Slavonska banka nije bila stranka u spomenutoj kolektivnoj tužbi pa da se na tu banku ne bi odnosile pravne posljedice presude po kolektivnoj tužbi jer je prvostupanjski sud dao valjane razloge za svoje zaključke o tomu kako su pobijane odredbe Ugovora o kreditu ništetne temeljem odredbe članka 81. st. 2. i 4. ZZP-a, i bez obzira na presudu po kolektivnoj tužbi. Također, nije u pravu žalitelj kada ustraje u prigovoru promašene pasivne legitimacije navodeći kako bi tužiteljima možebitno bila odgovorna tadašnja Slavonska banka, a ne i tuženik koji nije ugovorna stranka, jer je nedvojbeno tuženik pravni slijednik Slavonske banke i kao pravni slijednik odgovoran je i za obveze te pravne osobe.

28.Iz navedenoga proizlazi kako je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz citiranih odredaba ZZP-a i odredaba ZOO-a kada je tužbeni zahtjev prihvatio. Na dosuđene novčane iznose tužitelju je pravilno dosuđena i zatezna kamata od dospijeća do isplate temeljem članka 29. ZOO-a. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, kao niti oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti to je, postupajući temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, valjalo odbiti tuženikovu žalbu kao neutemeljenu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

29.Prvostupanjska odluka o trošku postupka je donijeta pravilnom primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a i članka 155. stavak 1. ZPP-a te primjenom odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/15, 103/14, 144/14, 107/15, 126/22, 138/23, dalje OT), a tuženik neutemeljeno ukazuje da bi prvostupanjski sud pogrješno primijenio materijalno pravo u odluci o parničnom trošku. Prvostupanjski sud je pravilno cijenio vrijednost predmeta spora i pravilno izvršio obračun bodova za pojedine radnje koje je tužitelju priznao i koje su bile potrebne za vođenje parnice, a sukladno odredbama Tbr. 52. i Tbr. 54. OT-e. Tužiteljima je pravilno priznat trošak pristupa na ročište za objavu odluke sukladno Tbr. 9. točka 3. OT-a. To što prvostupanjski sud nije posebnim rješenjem odbio tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška, u okolnostima kada je prihvatio tužbeni zahtjev i tuženika obvezao na naknadu parničnog troška tužiteljima, suprotno navodima žalitelja, samo po sebi ne predstavlja nikakvu povredu odredaba postupka pa ni propust tog suda, jer se radi o odluci o sporednom potraživanju za koju se, prema stavu sudske prakse, predmnijeva kako je odbijen zahtjev koji nije prihvaćen.

30.Tuženikov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je kao neutemeljen jer tuženik nije uspio u žalbenom stadiju postupka.

31.Stoga je odlučeno kao u izrijeci ove presude.

Split, 29. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Lucija Lasić