REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3599/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr.sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nikoli Sabljaru, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženice JM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Maji Vukelić Brčić, odvjetnici u Rijeci, radi utvrđenja, predaje u posjed i isplate, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž- 1088/2023-2 od 23. travnja 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1859/2021-16 od 7. studenoga 2022., na sjednici održanoj 29. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e :

I. Odbacuje se tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije.

II. Odbija se tuženičin zahtjev za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gž-1088/2023-2 od 23. travnja 2025. u dijelu kojim je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1859/2021- 16 od 7. studenoga 2022., zbog povrede prava na pravično suđenje i u njemu sadržanog pristup sudu i "jednakost oružja" (čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda).

2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije podnijela je tuženica. Poriče sve navode prijedloga i predlaže ga odbaciti.

3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 2. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), revizijski je sud ocijenio da nisu ispunjene zakonom propisane pretpostavke za dopuštenje revizije u ovoj pravnoj stvari. Naime, tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo iz čl. 29.st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90., 135/97., 8/98. - službeni pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - službeni pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - službeni pročišćeni tekst, 76/10., 85/10. - službeni pročišćeni tekst, 5/14. i 69/17), odnosno čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori br. 18/97., 6/99. - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02., 1/06. i 13/17., dalje: EKLJP) koje navodi u prijedlogu.

4. Tužitelj je u ovom sporu istakao zahtjev da se utvrdi ništetnim Predugovor o prodaji nekretnine od 18. ožujka 2013. sklopljen između stranaka odnosno da se utvrdi da Predugovor nije sklopljen i slijedom toga da se naloži tuženici da tužitelju preda u posjed stan koji se nalazi u suterenu zgrade sagrađene na k. č. [katastarska čestica] u [adresa] u [adresa]. Drugostupanjski sud je odbio žalbu tužitelja i potvrdio presudu suda nižeg stupnja u dijelu koji se odnosi na iseljenje tuženice iz stana i predaju u posjed tužitelju, dok je djelomično preinačio prvostupanjsku presudu tako što je prihvatio tužbeni zahtjev na utvrđenje da Predugovor nije sklopljen. Dakle, prijedlog za dopuštenje revizije odnosi se na dio presude kojim je odlučeno o iseljenju i predaji u posjed stana. U pitanju je tužba predmnjevanoga vlasnika u smislu čl. 166. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst), a sudovi nižeg stupnja su odbili tužbeni zahtjev jer tužitelj nije dokazao postojanje pravnog temelja i istinitog načina stjecanja spornog stana u smislu st. 1. toga propisa, odnosno utvrđeno je da tuženica ima jače pravo na posjed u smislu čl. 166. st. 2. ZV.

5. Prema ocjeni ovog suda tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je tijekom postupka koji je prethodio revizijskom povrijeđeno pravo na „jednakost oružja“. Tužitelj je podnio tužbu i po naravi stvari mogao je u tužbi navesti sve ono što mu ide u prilog, predložiti dokaze za navedene činjenice, a i saslušan je u svojstvu stranke. Prvostupanjski sud je proveo veći broj dokaza (svi su navedeni u obrazloženju prvostupanjske presude), pri čemu treba reći da sud nije bio pristran na štetu tužitelja u smislu da je odbio izvesti sve dokaze koje je predložio tužitelj, a izveo je dokaze koje predložila tuženice, kako se sugerira u prijedlogu za dopuštenje revizije. Prema odredbi čl. 220. st. 2. ZPP sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Elaborat etažiranja zgrade ne može biti dokaz o pravnom temelju stjecanja prava vlasništva pa ga sud pravilno nije ni pribavio, a s druge strane Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 2. listopada 2009. kojeg su sklopili tužitelj i EM bi to mogao biti, ali je utvrđeno da se taj ugovor ne odnosi na sporni stan (nego udio od 1/5 dijela šume). Ovaj sud također ocjenjuje da su nižestupanjski sudovi u svojim odlukama odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja, njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.

6. Konačno, Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III-297/2000 od 4. listopada 2010. na koju se poziva tužitelj ne dokazuje da je drugostupanjski sud postupio suprotno onome što je navedeno u toj odluci (tužitelju nije uskraćen pristup sudu i pravo na poduzimanje svih dopuštenih postupovnih radnji niti je diskriminiran u odnosu na tuženicu).

7. Kako dakle tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred drugostupanjskim sudom povrijeđena temeljna ljudska u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP te riješiti kao u izreci pod točkom I.

8. Kako odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije bila radnja potrebna za vođenje ovog postupka, na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, odlučeno je kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 29. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić