Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-3360/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, te Marijana Miletića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Ane Grbavac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Meliti Babić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o., u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb Magazinska cesta 69, zastupanog po punomoćnicima u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o., u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika i o žalbi tužiteljice, protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-188/2024-10 od 9. listopada 2024., u sjednici vijeća, održanoj 29. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. kao neosnovana, a uvažava se žalba tužiteljice DE kao osnovana i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-188/2024-10 od 9. listopada 2024. se:

a) potvrđuje u pobijanom dijelu po žalbi tuženika kojim je točkama I., II., III. i IV. izreke presude usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice, kao i u dijelu kojim je točkom V. izreke presude naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 406,25 EUR-a sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom,

b) po žalbi tužiteljice preinačuje u pobijanom dijelu kojim točkom V. izreke presude tužiteljici nisu priznati troškovi pristupa na ročište rasprave za objavu presude, na način da se nalaže tuženiku da naknadi tužiteljici (pored pravomoćno dosuđenog troška točkom V. izreke presude u iznosu od 406,25 EUR-a sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom) daljnje troškove parničnog postupka u iznosu od 62,50 EUR-a sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

II. Odbije se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 3. pod nazivom NAKNADA Ugovora o kreditu broj ugovora: 041-50-2952505 od dana 18. srpnja 2005. godine, sklopljenog između tuženika RaiffeisenbankAustria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kao kreditora i tužiteljice DE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnice kredita, koja glasi:

„3.30.% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.”

II. Nalaže se tuženiku RaiffeisenbankAustria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužiteljici DE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime plaćene ulazne naknade na kredit isplati iznos od 431,33 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. srpnja 2005. godine pa do isplate, po stopi određenoj odredbom čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007., za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 9. pod nazivom OSTALI UVJETI Ugovora o kreditu broj ugovora: 041-50-2952505 od dana 18. srpnja 2005. godine, sklopljenog između tuženika RaiffeisenbankAustria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kao kreditora i tužiteljice DE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnice kredita, u dijelu koji glasi: „Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi Kreditor.“

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici na ime plaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita isplati iznos od 137,28 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. prosinca 2010. godine pa do isplate, po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena za razdoblje do 31. srpnja 2015., za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 406,25 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. listopada 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Žali se tuženik, pobijajući prvostupanjsku presudu, zbog svih žalbenih razloga, u smislu članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), predlažući da se ista presuda preinači, na način da se odbiju tužbeni zahtjevi tužiteljice u cijelosti, uz obvezu tužiteljice da tuženiku naknadi parnični trošak, podredno ukine i odredi da se ponovno provede glavna rasprava.

3. Žali se i tužiteljica, pobijajući prvostupanjsku presudu, u dijelu kojim točkom V. izreke presude nije odlučeno o preostalom dijelu zahtijevanih troškova postupka (rješenje), kako proizlazi iz činjeničnih navoda žalbe, zbog žalbenih razloga pogrešne primjene materijalnog prava, u smislu članka 353. stavka 1. točke 3. u svezi članka 381. sve ZPP-a, predlažući da se ista presuda u tom dijelu preinači u skladu sa žalbenim navodima.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Žalba tužiteljice je osnovana.

7. Predmet ovog postupka je deklaratorni zahtjev tužiteljice na utvrđenje, da je ništetna odredba članka 3. Ugovora o kreditu broj 041-50-2952505 sklopljenog dana 18. srpnja 2005. godine između tuženika, kao kreditora i tužiteljice, kao korisnice kredita, kojom odredbom članka je ugovorena naknada od 3,30.% iznosa kredita, jednokratna, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita, kao i da je ništetna odredba članka 9. tog Ugovora o kreditu, kojom je ugovoreno da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi kreditor, te kondemnatorni zahtjev tužiteljice za isplatu uplaćenih iznosa tužiteljice tuženiku iz osnova tih ništetnih odredbi.

8. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi, da je sud prvog stupnja, po provedenom dokaznom postupku, a na osnovu, kako, nespornih, tako i onih činjenica utvrđenih temeljem izvedenih dokaza, ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice utemeljio na slijedećem činjeničnom utvrđenju:

- među strankama da nije sporno postojanje Ugovora o kreditu od 18. srpnja 2005., kojim tužiteljici da je odobren kredit za kupnju vozila u iznosu od 21.073,20 CHF u kunskoj protuvrijednosti, te da je tužiteljici dana 20. srpnja 2005. naplaćena naknada za obradu kredita u iznosu od 3.249,88 kn, te dana 28. prosinca 2010. naknada za prijevremeno zatvaranje kredita u iznosu od 1.034,33 kuna;

- iz iskaza tužiteljice, ista da je kredit podigla radi kupnje osobnog vozila, da je kredit u međuvremenu otplatila, a vozilo koristila isključivo za svoje osobne potrebe, te Ugovor o kreditu da je pročitala, no da joj nije baš bio jasan i da se radilo se o unaprijed pripremljenom tipskom ugovoru, te ona u svakom slučaju da nije mogla utjecati na pojedine odredbe ugovora i ona da na nije znala što znači pojam ulazne i izlazne naknade, te prilikom isplate kredita da joj je naplaćena ulazna naknada, a prilikom prijevremene otplate kredita da joj je naplaćena izlazna naknada;

- u svezi spornih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu, naknade za obradu kredita i zatvaranja kredita, da se nije moglo posebno pregovarati, tim više što da su te sporne odredbe, kojima potrošaču da se nameće obveza plaćanja ulazne i izlazne naknade, bile sastavni dio tipskog ugovora, koje da su banke sklapale sa potrošačima;

- odredbama članka 81. stavcima 1. i 2. i člankom 82. sve Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 96/03), koji da je vrijedio u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, da je propisano, kako ugovorna odredba po kojoj da se nije pojedinačno pregovaralo da se smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača;

- da se smatra, da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te stoga potrošač da nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca;

- tužiteljica sve da joj je i bila pružena prilika da išta kaže o predmetnom Ugovoru o kreditu, da ne bi mogla postići da se bilo što u istom Ugovoru o kreditu mijenja, te takvi ugovori da su tipski ili adhezijski ugovori, te takvi ugovori da su ništetni, ukoliko su sastavljeni suprotno načelu savjesnosti i poštenja i da prouzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavanja postizanja svrhe sklopljenog ugovora.

- tuženik da je nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva i za prijevremenu otplatu kredita, a na koji način da je tužiteljicu doveo u neravnopravan položaj, u kojem ista da nije mogla utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno o kojim ugovornim odredbama da se nije pojedinačno pregovaralo sa tužiteljicom, a tuženik suprotno, sukladno odredbi članka 219. stavka 1. ZPP-a, da nije dokazao.

9. Na osnovu ovako valjano utvrđenog činjeničnog stanja, da stranke nisu posebno pojedinačno pregovarale o spornim ugovornim odredbama, jer te odredbe da su bila unaprijed formulirane standardnim ugovorom tuženika, te sporne ugovorne odredbe da su prouzročile značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pa stoga, ugovorna odredba iz članka 3. Ugovora o kreditu o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva i članka 9. Ugovora o kreditu, koja da uvjetuje uvjete kod prijevremene otplate kredita, da su ništetne, pa sud prvog stupnja u cijelosti prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice i obvezuje tuženika da, temeljem odredbe članka 323. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO/05), vrati tužiteljici ono što je primio, odnosno na ime ulazne naknade isplati iznos od 431,33 EUR-a sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počev od 21. srpnja 2005. godine pa do isplate, a na ime izlazne naknade iznos od 137,28 EUR-a sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počev od 28. prosinca 2010. godine pa do isplate, presuđuju sve na način, kako je to pobliže opisano točkama I., II., III. i IV. izreke prvostupanjske presude, pri tome ispravno zaključujući, da tuženikov istaknuti prigovor zastare nije osnovan, jer u konkretnom slučaju da se radi o restitucijskom zahtjevu tužiteljice da joj tuženik vrati ono što je neosnovano stekao temeljem ništetnih odredbi Ugovora o kreditu, a kojem da prethodi utvrđenje ništetnosti spornih odredbi Ugovora o kreditu, radi čega zastara još da nije niti počela teći.

10. Prvostupanjski sud je i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilnom primjenom materijalnog prava zahtjev tužiteljice ocijenio osnovanim, te isto nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tuženika.

11. Stoga, žalbenim navodima tuženika – kojima isti u biti ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka i daje svoju ocjenu činjeničnih utvrđenja i zaključaka, suprotnu od ispravnih zaključaka po sudu prvog stupnja na temelju valjano utvrđenog činjeničnog stanja, te prigovara i pravilnosti primijene materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja točkama I., II., III. i IV. izreke svoje presude usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice – ničim se ne dovodi u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka po prvostupanjskom sudu i na toj osnovi pravilnost primjene materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja točkama I., II., III. i IV. izreke svoje presude usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice, pa se tuženik, a kako bi se izbjeglo suvišno i nepotrebno ponavljanje, upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude, kojim obrazloženjem je sud prvog stupnja dao jasne i valjane razloge o tome zašto je točkama I., II., III. i IV. izreke prvostupanjske presude usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice, a koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

12. Naime, tuženiku je, a u odnosu na njegove žalbene navode, za odgovoriti, da u provedenom postupku, a niti prvostupanjskom presudom, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, a na koju tuženik ukazuje u žalbi, jer prvostupanjska presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, te suviše, tuženiku je i za navesti, da je u konkretnom slučaju, suprotno njegovim žalbenim navodima, tražbina tužiteljice, koja je tuženiku platila utužene iznose, dospjela do zaključenja glavne rasprave u ovoj pravnoj stvari.

13. Nadalje, žalitelju je i za navesti, da se, a prema rezultatima dokaznog postupka, s tužiteljicom nije pregovaralo oko naknade u visini od 3,30% od iznosa kredita ugovorene člankom 3. Ugovora o kreditu, kao niti o odredbi članka 9. tog Ugovora o kreditu, kojom je ugovoreno da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi kreditor, jer su u pitanju unaprijed formulirane odredbe Ugovora o kreditu, to očito tužiteljica nije imala utjecaja na sadržaj navedenih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu, kojima je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita i naknada za prijevremenu otplatu kredita, a suprotno tome, tuženik u prvostupanjskom postupku nije dokazao.

14. Iako je zasigurno tuženik imao određene troškove kod obrade kredita, a isto se naplaćuje u postotku od odobrenog iznosa kredita, a ne u nominalnom određenom iznosu, kao stvarni trošak, to i prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja pravilno zaključuje da je ništetan predmetna odredba Ugovora o kreditu, kojom je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, kao i što je pravilno zaključio da je ništetna odredba kojom je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita.

15. Direktivom 93/13 EEZ od 5. travnja 1993, određeno je da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača, jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke.

16. Presudom Europskog suda pravde od 30. travnja 2014., u predmetu broj C- 26/13, navodi se, da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

17. Obzirom da tužiteljica kao potrošač nije bila u mogućnosti pregovarati sa tuženikom u svezi naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita u visini od 3,30% od iznosa kredita ugovorene člankom 3. Ugovora o kreditu, kao i naknade za prijevremenu otplatu kredita obradu kredita, to su očito ništetne te ugovorne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu.

18. Tužiteljici je trebalo na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti navedene sporne odredbu Ugovora o kreditu, kako bi ista mogla predvidjeti posljedice, koje iz toga Ugora o kreditu proizlaze, a što podrazumijeva i predmetne odredbe Ugovora o kreditu, o kojoj tužiteljica zasigurno nije bila u poziciji pregovaranja.

19. Stoga se zaista radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužiteljice, jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači, da svi sudionici u postupku obveznih odnosa, kao u konkretnom slučaju, dužni su međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznih odnosa.

20. Pitanje zastare, sud prvog stupnja je razjasnio i u potpunosti prihvaća ovaj drugostupanjski sud. Tako je za prigovor zastare sud prvog stupnja utvrdio, da je isti neosnovan, pozivajući se pri tome na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici održanoj 30. siječnja 2020., a kojim pravnim shvaćanjem pod poslovnim brojem Su-IV-47/2020-2 je zauzeto, da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO/05, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

21. Dakle iz navedenog pravnog stava Vrhovnog suda Republike Hrvatske proizlazi, da zastara restitucijskog zahtjeva iz osnova ništetnosti ovih ugovorenih odredbi, kojima je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, te naknada za prijevremenu otplatu kredita, još nije niti počela teći, nego će početi teći tek pravomoćnošću prvostupanjske presude u kojoj je odlučeno o ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi.

22. Obzirom da je tuženik povrijedio interese i prava tužiteljice, potrošača, jer je u potrošačkom Ugovoru o kreditu koristio nepoštene ugovorne odredbe, kojima je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita i naknada za prijevremenu otplatu kredita, o kojim ugovornim odredbama se nije pojedinačno pregovaralo, a uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice - potrošača, to su stoga te ugovorne odredba nepoštene, a time i ništetne, te rezultira time da je tuženik, koji je dakle odgovoran za ugovaranje tih ništetnih ugovornih odredbi, jer je iste nametnuo tužiteljici - potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja, nepošteni stjecatelj, zbog čega, sukladno odredbi članka 1115. ZOO/05, tužiteljica ima pravo zahtijevati zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja tih naknada, a početak tijeka kojih zateznih kamata na uplaćene iznose iz osnova predmetnih ništetnih odredbi Ugovora o kreditu je sud prvog stupnja ispravno naveo, a obzirom na datum plaćanja tih naknada, kako to proizlazi iz potvrde tuženika od 3. svibnja 2022. (stranica 11 spisa).

23. Žalitelju je i za navesti, da je sud prvog stupnja pravilno postupio, kada je tužiteljici na dosuđene iznose priznao pripadajuće zakonske zatezne kamate, jer je isto ispravno utemeljeno na odredbi članka 29. stavka 2. ZOO/05., te suviše, tuženiku je i za navesti, da je sud prvog stupnja i ispravno postupio, kada je naložio tuženiku da tužitelju plati pripadajuće zatezne kamate na dosuđene iznose, koji teku od dana plaćanja tuženiku tih iznosa od strane tužiteljice, jer je tuženik u konkretnom slučaju nesavjestan stjecatelj.

24. Prema tome, žalba tuženika izjavljena protiv prvostupanjske presude, u dijelu kojim je točkama I., II., III. i IV. izreke prvostupanjske presude usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice, izjavljena zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, nije mogla biti uvažena.

25. Budući, da na izloženi način u ovom pobijanom dijelu po žalbi tuženika, kojim je točkama I., II., III. i IV. izreke prvostupanjske presude usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice, nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, a prvostupanjskom presudom u ovom pobijanom dijelu, kao niti postupkom koji joj je prethodio, nije počinjena, kako žalbom istaknuta, tako ni niti bilo koja od ostalih bitnih postupovnih povreda, na koje ovaj drugostupanjski sud, temeljem članka 365. stavka 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti, dok je na pravilno utvrđeno činjenično stanje, materijalno pravo ispravno primijenjeno, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i u ovom pobijanom dijelu, kojim je točkama I., II., III. i IV. izreke prvostupanjske presude usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice, potvrditi prvostupanjsku presudu, slijedom čega je odlučeno kao pod I. a) izreke (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

26. Međutim, neosnovano tuženik pobija prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je točkom V. izreke odlučeno o troškovima postupka, dok osnovano tužiteljica pobija prvostupanjsku odluku, u dijelu kojim izrekom presude tužiteljici nije priznat trošak za pristup na ročište za objavu presude.

27. To stoga, što je, suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja ispravno postupio, kada je tužiteljici, a pozivom na odredba članka 154. stavka 1. i 155. sve ZPP-a, priznao i trošak za sastav podneska od 27. rujna 2024., jer je i prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, trošak za taj podnesak tužiteljice (stranice 174 i 175 spisa) bio potreban za vođenje ove parnice (članak 155. stavak 1. ZPP-a), slijedom čega je u ovom dijelu po žalbi tuženika odlučeno kao u dijelu pod I. a) izreke.

28. Ali, sud prvog stupnja pogrešno je primijenio materijalno pravo, kada je odbio zahtjev tužiteljice za naknadom troškova pristupa na ročište za objavu presude, u zahtijevanom iznosu od 50,00 EUR-a uvećano za pripadajući PDV.

29. Naime, trošak pristupa na ročište na kojem se presuda objavljuje predstavlja trošak koji je potreban za vođenje parnice, u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a, jer svakako je potrebno da se stranka upozna sa sadržajem presude, pa tužiteljica, za radnje svog punomoćnika i to za pristup na ročište za objavu presude, na koje ročište je i pozvana od strane suda, a što je i njezino zakonsko pravo, ima pravo na naknadu tog troška, te je takav trošak tuženik dužan nadoknaditi tužiteljici.

30. Prema tome, tužiteljici koja je bila putem svog punomoćnika nazočna na ročištu za objavu presude, održanom 9. listopada 2024 (stranice 182 i 183 spisa), temeljem odredbe članka 154. stavka 1. i odredbe članak 155. sve ZPP-a, pripada pravo na trošak za pristup na tom ročištu i to u skladu za zahtijevanim troškovima (zahtjev tužiteljice za troškove postupka – stranice 178 i 179 spisa), a koji trošak, imajući u vidu vrijednost predmeta spora u iznosu od 568,61 EUR-a, koliki iznos vrijednosti predmeta spora je tužiteljica i naznačila u svojoj tužbi, temeljem Tbr. 9. točke 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 – dalje: Tarifa), iznosi 50,00 EUR-a, koji trošak uvećan za iznos 25% PDV-a ukupno iznosi 62,50 EUR-a, pa je taj iznos na ime troška postupka, za razliku od troškova pribavljanja potvrde o visini naknade za obradu kredita, kao i troškova radi izrade potvrde o uplati ulaznih ili izlaznih naknada, a koji troškovi prema mišljenju ovog drugostupanjskog sud ne predstavljaju potrebne troškove za vođenje ove parnice (članak 155. stavak 1. ZPP- a), tuženik dužan naknaditi tužiteljici, slijedom čega je, uvažavanjem žalbe tužiteljice kao osnovane, odlučeno kao pod I. b) izreke (članak 380. točka 3. ZPP-a).

31. Tužiteljici nisu priznati troškovi žalbenog postupka, odlučujući kao pod točkom II. izreke, jer je ista svojom žalbom uspjela samo u sporednom potraživanju (troškovima postupka).

32. Slijedom svega naprijed navedenog, presuđeno je kao u izreci.

Split, 29. listopada 2025.

PREDSJEDNCA VIJEĆA

Tihana Pivac