REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3268/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Partner banka d.d., OIB: 71221608291, Zagreb, Vončinina 2, protiv tuženika Hrvatske ceste d.o.o., OIB: 55545787885, Zagreb, Vončinina 3, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-236/2025-2 od 19. veljače 2025., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-922/2020-73 od 22. prosinca 2020., na sjednici održanoj 29. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja u odnosu na pravna pitanja se odbija.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja koji se odnosi na povrede temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-236/2025-2 od 19. veljače 2025., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-922/2020-73 od 22. prosinca 2020., te je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-7150/05 od 17. lipnja 2005. i odbijen u cijelosti tužbeni zahtjev.
2. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj je podnio na temelju odredbi čl. 385.a st. 1. al. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), koje propisuju da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju, ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. Također ističe kako su sudovi počinili osobito tešku povredu odredaba parničnog postupaka, koja je osobito teška zbog načina postupanja sudova u oba predmeta, i zbog posljedica koje su nastupile tužitelju, čime je tužitelju povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99-pročišćeni tekst, 8/99-ispravak, 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: Konvencija).
3. Prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tužitelj zbog pitanja:
„1. Da li se cesus i na koji način mogao osloboditi te svoje obveze i da li se iste zaista i oslobodio plaćanjem trećim osobama u ovrsi tražbine koje su puno prije primitka ovrha bile NESPORNO cedirane, (što je utvrdio i Ustavni sud)?
2. Koja konkretna pravna norma propisuje da je plaćanje trećim osobama izjednačeno s plaćanjem ustupitelju, ako je čl. 444. st. 4. ZOO-a propisao da se osim cesionaru može platiti i (samo) ustupitelju, pa je plaćanje trećim osobama izravno kršenje te norme?“.
4. Prema ocjeni revizijskog suda, pitanja koja u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja tužitelj nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
5. Naime, prvo postavljeno pitanje, koje se u stvari odnosi na to da li je dužnik ustupljene tražbine mogao i imao pravo ispuniti svoju obvezu prema ustupitelju, jest pitanje činjenične naravi i potpuno vezano za okolnosti svakog pojedinog slučaja, a takva pitanja koja su utemeljena na činjeničnim okolnostima konkretnog predmeta nisu važna pitanja za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. U odnosu na drugo pitanje valja reći da je drugostupanjski sud uzeo u obzir da je u konkretnom slučaju riječ o ustupanju tražbine radi ispunjenja, te je primijenio odredbu čl. 444. st. 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 i 35/05 - dalje: ZOO) koja propisuje da dužnik ustupljene tražbine može ispuniti svoju obvezu i prema ustupitelju, čak i kad je obaviješten o ustupanju. Iz drugostupanjske odluke proizlazi „…U konkretnom slučaju, tuženik, iako je bio obaviješten o ustupu tražbine, mogao je u skladu s citiranom odredbom svoju obvezu ispuniti i ustupitelju (Kamen-Ingradu d.o.o.) a što se smatra da je tuženik i učinio, neovisno o tome je li taj iznos platio izravno ustupitelju ili trećoj osobi na temelju pravomoćne sudske odluke (rješenja o ovrsi).“. Navedeno stajalište u skladu je sa stajalištem ovog suda izraženog u odluci broj Revt-534/2017 od 28. svibnja 2019.: „…kod ustupanja tražbine radi ispunjenja ustupljena tražbina ostaje u imovini ustupitelja sve do trenutka naplate od dužnika, pa zbog toga dužnik ustupljene tražbine može ispuniti svoju obvezu i prema ustupitelju i onda kad je obaviješten o ustupu (čl. 88. st. 4. ZOO), a što mu nije dopušteno kod redovite cesije - čl. 82. i 83. ZOO.“ (tako i Rev-1050/2021 od 28. rujna 2021.).
6. Tužitelj se nije pozvao niti na jednu odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, niti nekog višeg suda, u kojima bi bilo izneseno pravno shvaćanje o navedenim pitanjima koje bi bilo drugačije od shvaćanja iznesenog u predmetnoj odluci. Naime, iz odluke ovog suda poslovni broj Rev-656/2024 od 14. svibnja 2024. proizlazi da se radi o višestrukim cesijama te da ovaj sud „nije bio u mogućnosti dati jasan i nedvosmislen odgovor na revizijom postavljeno pravno pitanje sa utjecajem na odluku u ovom sporu, jer se to pitanje ograničava strogo na primjenu odredbe čl. 88. st. 4. ZOO.“. Iz odluke ovog suda poslovni broj Rev-4590/2019 od 1. veljače 2023. proizlazi da se radi o značaju priopćavanja „storniranja“ ugovora o cesiji. Stoga je jasno da stajališta navedena u odlukama ovog suda poslovni broj Rev-656/2024 od 14. svibnja 2024. i Rev-4590/2019 od 1. veljače 2023.) nije moguće pravno i činjenično usporediti s predmetnim sporom.
7. Stoga, vezano na postavljena pravna pitanja, valja reći da je prema ocjeni ovoga suda, riječ o pravnim pitanjima u pogledu kojih pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetog pravnog shvaćanja u odluci broj Revt-534/2017 od 28. svibnja 2019. i Rev-1050/2021 od 28. rujna 2021., a nije riječ o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu.
8. Nadalje, tužitelj nije učinio vjerojatnim niti da bi pobijana presuda bila arbitrarna ili očito nerazumna. U svojoj odluci drugostupanjski sud je odgovorio na sve odlučujuće navode stranaka u postupku, a odluka je detaljno obrazložena. U pogledu navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaknuti da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga, do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što, po mišljenju ovog suda, ovdje nije slučaj. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. Stoga, ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.
9. Na temelju čl. 389.b st. 1. ZPP-a prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja je odbijen i odlučeno je kao pod I. izreke, a na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP-a u odnosu na povredu temeljnih prava prijedlog za dopuštenje revizije je odbačen i odlučeno je kao pod točkom II. izreke.
Zagreb, 29. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
