Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-681/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Marijana Miletića, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ane Grbavac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Borivoju Radiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika HEP Operator distribucijskog sustava d.o.o., OIB: 46830600751, Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, zastupanog po punomoćnici Lani Andreis Nikolić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Andreis & Partneri d.o.o., u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, pod poslovnim brojem 32 Ps- 6/2021-20 od 28. rujna 2023., u sjednici vijeća, održanoj 29. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja ĐN kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, pod poslovnim brojem 32 Ps-6/2021-20 od 28. rujna 2023.

II. Trošak sastava odgovoru na žalbu tužitelja, tuženiku se ne priznaje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je pok. KN imao status nositelja stanarskog prava u trenutku kada je, u skladu s odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (NN broj 27/91), podnio HEP-u Zagreb, Zahtjev za kupnju stanja na kojem postoji stanarsko pravo.

2. Nalaže se tuženiku da, bez odgode, ponudi tužitelju, kao zakonskom nasljedniku i članu obiteljskog domaćinstva NN, i sadašnjem stanaru u stanu na adresi [adresa], otkup navedenog stana s osnova člana zajedničkog domaćinstva nositelja stanarskog prava NN.

3. Nalaže se tuženiku da podmiri parnične troškove tužitelja."

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.243,75 EUR / 9.371,03 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. rujna 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

2. Žali se tužitelj, pobijajući prvostupanjsku presudu, kako proizlazi iz činjeničnih navoda tužbe, zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primijene materijalnog prava, u smislu odredbe članka 353. stavka 1. točke 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), predlažući da se ista presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelja, tuženik je predložio da se ista žalba odbije kao neosnovana.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za donošenje presude, kojom će se utvrditi da je otac tužitelja, sada pokojni KN, bio nositelj stanarskog prava na stanu u [adresa], na adresi [adresa], u trenutku kada da je, u skladu s odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo(„Narodne novine“ broj 43/92 – pročišćeni tekst, 69/92, 25/93, 26/93, 48/93, 2/94, 47/94, 58/95, 103/95, 11/97, 68/98, 163/98, 22/99, 96/99, 120/00, 94/01 i 78/02

– dalje: ZOPS), podnio HEP-u Zagreb zahtjev za kupnju stanja na kojem postoji stanarsko pravo, uz nalog tuženiku da ponudi tužitelju, kao zakonskom nasljedniku i članu obiteljskog domaćinstva sada pokojnog KN i sadašnjem stanaru u predmetnom stanu, otkup navedenog stana s osnova člana zajedničkog domaćinstva nositelja stanarskog prava KN.

6. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi, da je sud prvog stupnja po provedenom postupku, a temeljem, kako nespornih, tako i onih činjenica utvrđenih temeljem izvedenih dokaza, utvrdio slijedeće:

- predmetni stan, koji da se nalazi na kčbr. [katastarska čestica] u naravi kuća i dvorište u [adresa], na adresi [adresa], površine 1561 m2, čiji suvlasnički dio da iznosi 1442/10000 dijela i ima oznaku S-1, a sastoji se od spremišta, drvarnice, podruma, te predsoblja, kupaonice, kuhinje, blagovaonice i tri sobe i nalazi se prizemno lijevo, sveukupne je površine 61,02 m2, da je upisan u z. k. ul. [broj ZK uloška] k.o.

[adresa] na Hrvatsku elektroprivredu d.d. Zagreb;

- taj stan da je Zaključkom Upravnog odbora poduzeća Elektra Zagreb, Pogon Zabok, od 4. studenog 1969. godine, dan na korištenje KN, sada pokojnom ocu ovdje tužitelja;

- rješenjem Elektre-Zagreb pravne osobe [adresa] od 7. studenog 1969. da se daje na korištenje dvosobni stan u [adresa] Đ KN, te da je navedeno, da je imenovani dužan prije useljenja potpisati izjavu o iseljenju iz stana u slučaju prestanka rada, a u skladu sa Pravilnikom tuženika;

- sada pokojni KN je da je od tuženika dobio zajam na ime kreditiranja vlastitih stambenih potreba, time da iseli iz predmetnog stana do 18. rujna 1976. godine, ali prednik tužitelja, sada pokojni KN, da nije postupio po svojoj izjavi od 20. svibnja 1977. godine, koju da je dao prilikom sklapanja Ugovora o kreditu s tuženikom, kojom da se obvezao napustiti stan najkasnije do 18. rujna 1976., nakon čega da mu je bilo odobreno korištenje stana do 31. prosinca 1993.;

- tuženik da je pokretao parnične i ovršne predmete protiv prednika tužitelja u svezi predmetnog stana, konkretno 1992. u predmetu pod poslovnim brojem I- 539/1992 od 4. rujna 1992., koji da je nastavljen u ovršnom postupku pod poslovnim brojem Ovr-119/15, koji ovršni postupak da se temelji na pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog suda u Zaboku, pod poslovnim brojem P-974/84 od 26. studenog 1985., kojom presudom predniku tužitelja da je naloženo iseljenje i to isprazniti stan od svih osoba i stvari i predati ga tamo tužitelju, ovdje tuženiku, na slobodno raspolaganje, a u kojem postupku da je utvrđeno, da je prednik tužitelja, temeljem kredita koji da je dobio za izgradnju stambenog objekta od tuženika, izgradio stambeni objekt, koji da je dovršen i podoban za stanovanje, pa uslijed toga, sud da je u naprijed citiranoj pravomoćnoj presudi utvrdio da je osnovan tužbeni zahtjev za iseljenje, a pored navedenog, prednik tužitelja da nije postupio niti po svojoj izjavi, koju da je dao prilikom sklapanja Ugovora o kreditu s tuženikom, kojom da se obvezao napustiti stan najkasnije do 18. rujna 1976.;

- izvršenje naveden pravomoćne presude radi iseljenja, odlukom ovdje tuženika od 9. prosinca 1988. da je odgođeno do 31. prosinca 1993., dok da je trajao radni odnos prednika tužitelja s tuženikom, a nakon čega, prednik tužitelja da je bio dužan predati stan tuženiku, što isti da nije učinio, pa sada da je u tijeku ovršni postupak radi iseljenja, nastavljen pod poslovnim brojem Ovr-119/15.

7. Na osnovu ovako valjano utvrđenog činjeničnog stanja, te osnovom iskaza svjedoka FN i RN, kao i osnovom iskaza tužitelja, kada je pravilno zaključio, da je prednik tužitelja bio svjestan, kao što da je i sam tužitelj svjestan, činjenice da izgradnjom drugog stambenog objekta u istom mjestu ([adresa]), sukladno odredbi članka 50. Zakona o stambenim odnosima („Narodne novine“ broj 52/1974 i 51/1985), gube sva prava na spornom stanu, jer da se tako obvezao prednik tužitelja prilikom sklapanja ugovora o kreditu s prednikom tuženika, kao što da se tako obvezao i Izjavom o iseljenju iz stana prema navedenom rješenju od 7. studenog 1969. godine, slijedom čega prednik tužitelja da nije stekao stanarsko pravo na spornom stanu, jer za to da nisu ispunjene zakonom propisane pretpostavke, ispravno je sud prvog stupnja postupio, kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, presuđujući sve na način, kako je to pobliže opisano točkom I. izreke prvostupanjske presude.

8. To stoga, što iz svih izvedenih dokaza po sudu prvog stupnja, kao i rezultata kompletne raspravne građe, i prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda zaista proizlazi, da pravni prednik tužitelja, njegov sada pokojni otac KN, nije stekao stanarsko pravo na predmetnom stanu u trenutku stupanja na snagu Zakona o prodaji stanova na kojem postoji stanarsko pravo („Narodne novine“ broj 43/92 – pročišćeni tekst, 69/92, 25/93, 26/93, 48/93, 2/94, 47/94, 58/95, 103/95, 11/97, 68/98, 163/98, 22/99, 96/99, 120/00, 94/01 i 78/02 – dalje: ZOPS), kako je to pravilno i zaključio sud prvog stupnja obrazloženjem svoje presude, a slijedom toga, u okolnostima kada pravni prednik tužitelja nije stekao stanarsko pravo do stupanja na snagu ZOPS-a, tada, u skladu s odredbom članka 3. točkom 2. ZOPS-a, nije bila niti moguća od strane tuženika prodaja predmetnog stana pravnom predniku tužitelja, a niti sada tužitelju, jer je odredbom članka 3. točkom 2. ZOPS-a, između ostalog, propisano, da se odredbe toga Zakona odnose na prodaju stanova u pravu vlasništva na kojima je stečeno stanarsko pravo ako nije obuhvaćeno odredbom članka 2. toga Zakona.

9. Prema tome, žalbenim navodima tužitelja – kojima isti u biti ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka, te daje svoju ocjenu činjeničnih utvrđenja, suprotnu od pravilno utvrđenog činjeničnog stanja po sudu prvog stupnja, smatrajući da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje, a slijedom toga i pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je točkom I. izreke prvostupanjske presude odbio tužbeni zahtjev tužitelja – ničim se ne dovodi u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka po prvostupanjskom sudu i na toj osnovi pravilnost primjene materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja točkom I. izreke prvostupanjske presude odbio tužbeni zahtjev tužitelja pa se tužitelj, a kako bi se izbjeglo suvišno i nepotrebno ponavljanje, upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude, kojim obrazloženjem je sud prvog stupnja dao jasne i valjane razloge o tome, zašto je točkom I. izreke prvostupanjske presude odbio tužbeni zahtjev tužitelja, a koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

10. Tužitelju je, a u odnosu na njegove žalbene navode, i za odgovoriti, da je u vrijeme donošenja Zaključka Upravnog odbora poduzeća Elektra Zagreb, Pogon Zabok, od 4. studenog 1969. godine, kojim Zaključkom je predmetni stan dan na korištenje KN, sada pokojnom ocu ovdje tužitelja, na snazi bio Zakona o stambenim odnosima („Službeni list SFRJ“ broj 11/1966 i 32/1968), a odredbom članka 14. kojeg Zakona je propisano, stanarsko pravo stiče se danom zakonitog useljenja u stan na osnovu ugovora o korištenju stana, ako ovim zakonom moje drugačije ugovoreno, dok je odredbom članka 48. Zakona o stambenim odnosima („Narodne novine“ broj 52/74 – dalje: ZOS/74), koji zakon je stupio na snagu 26. prosinca 1974. godine, a stupanjem na snagu kojeg Zakona je prestao važiti Zakona o stambenim odnosima („Službeni list SFRJ“ broj 11/1966 i 32/1968), propisano, stanarsko pravo stječe se zaključenjem ugovora o korištenju stana, ako ovim zakonom nije drukčije određeno, iz čega proizlazi, da se u skladu s citiranim odredbama navedenih zakona stanarsko pravo stjecalo zakonitim useljenjem u stan na osnovu ugovora o korištenju stana, odnosno zaključenjem ugovora o korištenju stana, a iz stanja spisa predmeta i rezultata kompletne raspravne građe ne proizlazi, da je pravni prednik tužitelja sa pravnom prednikom tuženika sklopio ugovor o korištenju stana, a sam tužitelj je u svom iskazu, danom na ročištu rasprave, održanom 2. studenog 2022. (stranice od 88 do 90 spisa), između ostalog, naveo, da je njegovom ocu 1976. godine oduzeto stanarsko pravo na stanu kojeg da je dobio od svog tadašnjeg poslodavca HEP Elektre Zabok, sa obrazloženjem da je dobio sredstva za izgradnju kuće i da stoga treba poslodavcu vratiti stan, iz čega proizlazi, da je prema navodima tužitelja, sada pokojnom ocu tužitelja stanarsko pravo oduzeto prije stupanja na snagu Zakona o stambenim odnosima („Narodne novine“ broj 51/85), a koji Zakon je na snagu stupio 25. prosinca 1995 i stupanjem kojeg zakona je prestao važiti ZOS/74, a odredbom članka 59. kojeg Zakona je propisano, stanarsko pravo stječe se danom useljenja u stan na osnovi pravomoćne odluke o davanju stana na korištenje ili koje druge valjane pravne osnove, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.

11. Dakle, prije nego što je, prema navodima tužitelja, sada pokojnom ocu tužitelja oduzeto stanarsko pravo (1979. godine) - koje stanarsko pravo prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, a sukladno odrednicama članaka gore navedenih zakona, sada pokojni otac tužitelja nije niti stekao, jer isti nije s tuženikom (odnosno njegovim pravnim prednikom) niti imao zaključen ugovor o korištenju predmetnog stana - sada pokojni otac tužitelja nije niti mogao steći stanarsko pravo na predmetnom stanu, a koji je usput rečeno Izjavom od 27. svibnja 1977. godine (list 78 spisa) izjavio da će predmetni stan isprazniti u roku od tri godine do zaključno 1980. godine i nakon čega mu je Odlukom Radničkog savjeta OOUR-a Elektra Zabok od 8. prosinca 1899. odobreno da predmetni stan koristi do 31. prosinca 1993., a u odnosu na kojeg je kao tuženika, po tužbi tužitelja OUR „Elektra“ Zabok, od strane Općinskog suda Zabok pod poslovnim brojem P-974/84-11 dana 26. studenog 1985. donesena pravomoćna i ovršna presuda, kojom je isti dužan iseliti iz predmetnog stana i isti stan predati tužitelju na slobodno raspolaganje, a temeljem koje presude je sada u tijeku ovršni postupak radi iseljenja iz predmetnog stana.

12. Slijedom navedenog, žalitelju je za navesti, da, suprotno njegovim žalbenim navodima, njegov sada pokojni otac nije stekao stanarsko pravo na spornom stanu, jer za to nisu ispunjene propisane pretpostavke naprijed citiranim odredbama navedenih propisa, pa je sud prvog stupnja pravilno postupio, kada je točkom I. izreke prvostupanjske presude odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

13. Prema tome, žalba tužitelja, izjavljena zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, nije mogla biti uvažena.

14. Zakonita je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovu (članak 154. stavak 1. ZPP-a), tako i visini odmjerenih troškova (članak 155. stavak 1. ZPP-a), pa se žalba tužitelja i u ovom dijelu, kojim se na odluku o troškovima postupka u biti samo paušalno žali, ukazuje neosnovana.

15. Budući, da na izloženi način nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, a prvostupanjskom presudom, kao niti postupkom koji joj je prethodio, nije počinjena niti bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka, na koje ovaj drugostupanjski sud, temeljem članka 365. stavka 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti, a na pravilno utvrđeno činjenično stanje, materijalno pravo je ispravno primijenjeno, to je žalbu tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, slijedom čega je presuđeno kao u točki I. izreke (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

16. Odluka o troškovima žalbenog postupka (trošak tuženika za sastav odgovora na žalbu tužitelja) temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a i to iz razloga, jer isti po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nisu bili potrebni za donošenje pravilne odluke u ovoj pravnoj stvari (točka II. izreke).

Split, 29. listopada 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Tihana Pivac