Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-701/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Stokrp, predsjednice vijeća, Ivane Mašić, člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Britvec, članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja ĐO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Filipoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv 1. tuženika JO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Vanji Vargecu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ljubenko i partneri te 2. tuženika NOGOMETNI KLUB "BREZOVICA" iz Brezovice, Brezovička cesta 96a, OIB: 93338075067, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri, iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3070/2015-89 od 12. travnja 2024., 29. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3070/2015-89 od 12. travnja 2024. potvrđuje.

II Odbija se zahtjev 1. tuženika za naknadom troška sastava odgovora na žalbu kao i troška sudske pristojbe na istu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom i rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj Pn- 3070/2015-89 od 12. travnja 2024. presuđeno je:

„Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Nalaže se prvotuženiku JO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotuženiku NK Brezovica, [adresa], OIB: 93338075067, na ime naknade štete solidarno isplatiti tužitelju iznos od 7.936,37 EUR / 60.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2015. godine određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te nadalje, od 1. siječnja 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena pa do isplate, sve u roku petnaest dana. 2. Nalaže se tuženicima da solidarno naknade trošak ovog parničnog postupka tužitelju uvećan za zakonske zatezne kamate koje na isti iznos teku od dana donošenja odluke o trošku pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena pa do isplate.",

dok je pod točkom I izreke rješenja naloženo tužitelju naknaditi 1. tuženiku troškove postupka u iznosu od 4.106,03 EUR te 2. tuženiku u iznosu od 746,55 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. travnja 2024. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana te je pod točkom II izreke rješenja utvrđeno da je tužba djelomično povučena za iznos od 1.990,84 EUR.

2. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje; ZPP), bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 335. stavak 4. ZPP-a, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi opširnim žalbenim navodima prigovara ocjeni dokaza u razlozima prvostupanjske presude smatrajući da je izostalo valjano obrazloženje zbog čega sud nije prihvatio iskaze svjedoka AO i UO, da je pogrešan zaključak suda da svjedok MO nema nikakav pravni interes za uspjeh stranaka u postupku zanemarujući činjenicu da je taj svjedok šogor 1. tuženika, kao i da nije bilo mjesta da sud iskaz BO cijeni kao iskaz svjedoka budući da je imenovani zakonski zastupnik 2. tuženika te time da je iskaz dao u svojstvu stranke. Smatra da ponuda nagodbe učinjena od strane 1. tuženika na zapisnicima s dvaju ročišta predstavlja činjenicu koja je važna za postupak, a da ju prvostupanjski sud uopće nije cijenio. Ističe i da uzročnoposljedična veza između radnje 2. tuženika i nastale štete postoji jer je 2. tuženik znajući da 1. tuženik nema pravo nastupa te da nije veteran niti registrirani igrač 2. tuženika, dopustio da prvotuženik igra utakmicu zbog čega da je postupio s krajnjom nepažnjom. Predlaže žalbu prihvatiti i pobijanu presudu preinačiti ili ukinuti.

3. U odgovoru na žalbu 1. tuženik je osporio žalbene navode tužitelja, predložio žalbu tužitelja odbiti i prvostupanjsku presudu potvrditi uz naknadu troška žalbenog postupka.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući zakonitost pobijane odluke povodom žalbe tužitelja i po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje povrede sud pazi po službenoj dužnosti, a materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

6. Neosnovano tužitelj u žalbi navodi da je donošenjem pobijane presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a, jer ne postoji proturječje između razloga pobijane presude i stanja spisa, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

7. Specificirani tužbeni zahtjev odnosi se na zahtjev tužitelja da mu tuženici solidarno naknade štetu u iznosu od 7.936,37 EUR s pripadajućim zateznim kamatama zbog tjelesne ozljede zadobivene tijekom nogometne utakmice održane **.**.2012. između VNK Brezovice i VNK Hrvatski Leskovac u 8. kolu II lige C, za koju ozljedu smatra da su odgovorni 1. tuženik kao igrač i 2. tuženik koji je, prema navodima tužitelja, dopustio sudjelovanje neregistriranog igrača.

8. Među strankama nije sporno da je tužitelj **.**.2012. ozlijeđen na veteranskoj utakmici koja se odigrala između VNK Hrvatski Leskovac i VNK Brezovica.

9. Tijekom prvostupanjskog postupka i sada u žalbenoj fazi sporna je dinamika nastanka štetnog događaja, osobito pitanje je li 1. tuženik postupao s namjerom ili krajnjom nepažnjom te postoji li odgovornost 2. tuženika zbog dopuštanja sudjelovanja neregistriranog igrača.

10. Prvostupanjski sud pobijanom je presudom odbio tužbeni zahtjev smatrajući da u konkretnom slučaju nisu dokazani svi elementi pretpostavki odgovornosti za štetu, obzirom nije dokazana gruba nepažnja ili namjera 1. tuženika slijedom čega da nema mjesta primjeni odredbe članka 1045. i članka 1049. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 – dalje; ZOO), dok u odnosu na odgovornost 2. tuženika, prvostupanjski sud zaključuje kako okolnost da je 1. tuženik igrao pod imenom drugog igrača, kao i da nije bio registriran za momčad za koju je igrao, nije u uzročno-posljedičnoj vezi s nastankom štetnog događaja niti samom dinamikom nastanka istog te da je navedeno postupanje za posljedicu moglo imati disciplinski ili stegovni postupak unutar Zagrebačkog nogometnog saveza, koji je u konačnici i proveden, no isto nije od utjecaja na predmetni postupak niti može biti razlogom za odgovornost 2. tuženika, posebice kada se uzme u obzir da sud nije niti u postupanju 1. tuženika utvrdio postojanje odgovornosti za štetni događaj.

11. Ovakve zaključke prvostupanjskog suda u svemu kao pravilne prihvaća i ovaj sud, obzirom da ih tužitelj žalbenim navodima nije uspio dovesti u sumnju.

12. Naime, iz obrazloženja pobijane presude jasno proizlazi na koji je način prvostupanjski sud cijenio iskaze saslušanih svjedoka, kao i ostale provedene dokaze te zašto je zaključio da tužitelj nije dokazao da je do ozljede došlo uslijed namjernog ili krajnje nepažljivog postupanja koje bi izlazilo izvan okvira uobičajenog rizika sportske igre. Isto tako ukazuje se žalitelju da je nogomet sportska igra koja sama po sebi predstavlja grubi kontaktni sport koji neminovno dovodi do posljedica kao što je i predmetna odnosno ozljeda koje je tužitelj zadobio spornog dana u kontaktu s drugim igračem kada se u žaru igre ozlijedio.

12.1. Sukladno odredbi članka 8. ZPP, sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Prvostupanjski je sud cjelovito i valjano cijenio iskaze svih saslušanih svjedoka, a pri ocjeni vjerodostojnosti postupio je brižljivo i savjesno, uzimajući u obzir sve okolnosti njihova iskaza, njihovu neposrednu spoznaju događaja, dosljednost iskaza i moguće proturječnosti. Pritom se napominje da neslaganje stranke s tim ocjenama ne znači da dokazi nisu pravilno uzeti u obzir. Ovo osobito uzimajući u obzir da je prvostupanjski sud iskaz svjedoka GO cijenio uz činjenicu da je imenovani bio gledatelj, a ne sudionik utakmice, kao i da njegov iskaz nije prihvatio u dijelu u kojem je isti suprotan s ostalim provedenim dokazima, dok su iskazi svjedoka AO i UO, suigrača tužitelja, cijenjeni s oprezom pri čemu je prvostupanjski sud dao razloge zašto pojedinim iskazima pridaje veće odnosno manje značenje, pa se žalbeni navodi o nepravilnoj ocjeni dokaza ne mogu prihvatiti. Također, iako je sud prvog stupnja naveo da je iskaz BO prihvatio u cijelosti, iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je taj iskaz prihvaćen zbog svoje dosljednosti i suglasnosti s ostalim provedenim dokazima, a ne zbog njegovog formalnog svojstva svjedoka odnosno stranke, pa prema ocjeni ovoga suda, prihvaćanje navedenog iskaza, promatrano u kontekstu ukupne ocjene dokaza, nije dovelo do pogrešnog ili nepotpunog utvrđenja činjeničnog stanja niti je bilo odlučno za ishod spora, pa navedena okolnost ne predstavlja razlog koji bi utjecao na pravilnost i zakonitost presude. Isto tako, ovdje valja istaknuti da je sud ovlašten provoditi one dokaze koje smatra potrebnima radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, pa provođenje vještačenja ne dovodi u pitanje pravilnost i zakonitost presude, neovisno o konačnoj ocjeni tužbenog zahtjeva.

13. Nadalje, okolnost da prvostupanjski sud u obrazloženju presude nije posebno razmatrao ponudu nagodbe danu tijekom postupka, ne predstavlja propust koji bi bio od utjecaja na zakonitost i pravilnost presude. Ovo stoga što ponuda nagodbe, kako to pogrešno smatra tužitelj u žalbi, nema značaj priznanja odgovornosti niti predstavlja odlučnu činjenicu za ocjenu njezinog postojanja, kao ni za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva, pa sud nije bio dužan tu okolnost posebno obrazlagati.

14. Tužitelj neosnovano u žalbi ističe da je relevantna okolnost što 1. tuženik nije bio registrirani igrač te da zbog toga postoji odgovornost 2. tuženika. Naime, pitanje registracije igrača predstavlja organizacijsko i disciplinsko pitanje, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, pa samo po sebi ne dovodi do odgovornosti za štetu u situaciji kad istovremeno nisu ispunjene opće pretpostavke odgovornosti za štetu prema odredbama članaka 1045. i 1049. ZOO.

15. Konačno, iako prvostupanjski sud nije pobijanu presudu donio, objavio, izradio i uručio strankama u roku od 45 dana od dana zaključenja glavne rasprave sukladno odredbi iz članka 335. stavak 4. ZPP, a kako to tužitelj pravilno ističe, time nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a jer takvo postupanje u konačnici nije bilo od utjecaja na pravilnost i zakonitost same presude.

16. S obzirom na sve navedeno, kako tužitelj provedenim dokazima nije dokazao da ga je 1. tuženik ozlijedio grubim kršenjem pravila nogometne igre, to ne postoji odgovornost 1. i 2. tuženika za štetu koju je pretrpio tužitelj, zbog čega je tužbeni zahtjev pravilno odbijen, a žalba tužitelja ukazuje se neosnovanom pa je, na temelju odredbe iz članka 368. stavak 1. ZPP, valjalo žalbu odbiti i pobijanu presudu potvrditi te odlučiti kao u točki I izreke ove presude.

17. Odluka o trošku pravilna je i zakonita te je trošak odmjeren u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 148/09, 142/12, 108/14, 126/22 i 138/23).

18. Zatraženi trošak sastava odgovora na žalbu 1. tuženiku nije dosuđen jer taj izdatak ne predstavlja nužni trošak u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP, zbog čega je odlučeno kao pod točkom II izreke ove presude.

U Karlovcu 29. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Stokrp