REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-412/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice SC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 2. tužitelja mlt. ČC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 3. tužiteljice mlt. JC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], s time da su 2. i 3. tužitelji zastupani po majci i zakonskoj zastupnici SC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 4. tužiteljice HC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], svi zastupani po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Miličević i Šupuković, odvjetnici u Zagrebu protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, kojeg zastupaju punomoćnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri, odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji 3. tužiteljice protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 4263/2022-2 od 2. srpnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-764/2019-50 od 15. srpnja 2022., u sjednici održanoj 29. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e:

Prihvaća se revizija 3. tužiteljice mlt. JC i ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4263/2022-2 od 2. srpnja 2024. u točki I. izreke i rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4263/2022-2 od 2. srpnja 2024. u točki II. izreke te presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-764/2019-50 od 15. srpnja 2022. u točki III. izreke i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti 1. tužiteljici iznos od 44.130,33 EUR-a/332.500,00 kn zajedno sa zateznom kamatom i to na iznos od 33.180,70 EUR-a/250.000,00 kn od 29. listopada 2018. do isplate, na iznos od 10.617,82 EUR-a/80.000,00 kn od 18. lipnja 2020. do isplate, a na iznos od 331,81 EUR-a/2.500,00 kn od 15. srpnja 2022. do isplate; 2. tužitelju iznos od 29.199,02 EUR- a/220.000,00 kn zajedno sa zateznom kamatom i to na iznos od 21.235,65 EUR- a/160.000,00 kn od 29. listopada 2018. do isplate, a na iznos od 7.963,37 EUR- a/60.000,00 kn od 18. lipnja 2020. do isplate, kao i zatezne kamate na isplaćeni iznos od 14.599,51 EUR-a/110.000,00 kn od 29. listopada 2018. do 25. travnja 2019. te 4. tužiteljici iznos od 29.398,10 EUR-a/221.500,00 kn zajedno sa zateznom kamatom i to na iznos od 18.581,19 EUR-a/140.000,00 kn od 29. listopada 2018. do isplate, na iznos od 10.617,82 EUR-a/80.000,00 kn od 18. lipnja 2020. do isplate te na iznos od 199,08 EUR-a/1.500,00 kn od 15. srpnja 2022. do isplate kao i zatezne kamate na isplaćeni iznos od 14.599,51 EUR-a/110.000,00 kn od 29. listopada 2018. do 18. travnja 2019. kao i nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 19.059,56 EUR-a/143.604,28 kn sa zateznom kamatom od 15. srpnja 2022. do isplate. U točki II. odbijen je tužbeni zahtjev u preostalom dijelu za 1. tužiteljicu za isplatu u daljnjem iznosu od 3.981,68 EUR- a/30.000,00 kn zajedno sa zateznom kamatom kao i zahtjev za isplatu zatezne kamate na dosuđen iznos od 33.180,70 EUR-a/250.000,00 kn od 28. svibnja 2018. do 28. listopada 2018., na dosuđen iznos od 10.617,82 EUR-a/80.000,00 kn od 28. svibnja 2018. do 17. lipnja 2020. te na dosuđen iznos od 331,81 EUR-a/2.500,00 kn od 28. svibnja 2018. do 14. srpnja 2022., u odnosu na 2. tužitelja za isplatu daljnjih 3.981,68 EUR-a/30.000,00 kn zajedno sa zatraženom zateznom kamatom kao i zahtjev za isplatu zatezne kamate na dosuđen iznos od 21.235,65 EUR-a/160.000,00 kn od 28. svibnja 2018. do 28. listopada 2018., na dosuđen iznos od 7.963,37 EUR-a/60.000,00 kn od 28. svibnja 2018. do 17. lipnja 2020. na isplaćeni iznos od 132,72 EUR- a/1.000,00 kn od 28. svibnja 2018. do 25. travnja 2019. te na isplaćeni iznos od 14.599,51 EUR-a/110.000,00 kn od 28. svibnja 2018. do 28. listopada 2018. te u odnosu na 4. tužiteljicu za isplatu daljnjih 3.981,68 EUR-a/30.000,00 kn zajedno sa zatraženom zateznom kamatom kao i zahtjev za isplatu zatezne kamate na dosuđen iznos od 18.581,19 EUR-a/140.000,00 kn od 28. svibnja 2018. do 28. listopada 2018., na dosuđen iznos od 10.617,82 EUR-a/80.000,00 kn od 28. svibnja 2018. do 17. lipnja 2020. na dosuđeni iznos od 199,08 EUR-a/1.500,00 kn od 28. svibnja 2018. do 14. srpnja 2022. te na isplaćeni iznos od 132,72 EUR-a/1.000,00 kn od 28. svibnja 2018. do 18. travnja 2019. kao i na isplaćeni iznos od 14.599,51 EUR-a/110.000,00 kn od 28. svibnja 2018. do 28. listopada 2018. U točki III. odbijen je tužbeni zahtjev u odnosu na 3. tužiteljicu u cijelosti.

2. Presudom suda drugog stupnja u točki I. odbijena je žalba 3. tužiteljice mlt. JC kao neosnovana i potvrđena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-764/2019-50 od 15. srpnja 2022. u dijelu pod točkom III. izreke. U točki II. odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-764/2019-50 od 15. srpnja 2022. u odnosu na 1. tužiteljicu u dijelu pod točkom I. izreke odlomak 1. u kojoj je prihvaćen zahtjev 1. tužiteljice preko iznosa od 14.599,51 EUR-a /110.000,00 kn do iznosa od 44.130,33 EUR-a /332.500,00 Kn (za iznos od 29.530,82 EUR-a/222.500,00 kn) kao i u dijelu pod točkom 1. izreke odlomak 2. i 3. u odnosu na II. i IV. tužiteljice. Drugostupanjskim rješenjem preinačena je odluka o trošku parničnog postupka sadržana u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 764/2019-50 od 15. srpnja 2022. u dijelu pod točkom I. izreke odlomak 4. te je preinačeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 764/2019-50 od 15. srpnja 2022. u dijelu pod točkom III. izreke te je riješeno na način da se nalaže tuženiku nadoknaditi trošak parničnog postupka 1., 2. i 4. tužiteljima u iznosu od 10.421,39 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom od 2. srpnja 2024. do isplate u roku od 15 dana. U točki II. odbijen je zahtjev 3. tužiteljice za naknadom troška žalbenog postupka. U točki III. odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka. U točki IV. odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troška odgovora na žalbu tuženika.

3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-5183/2024 od 17. prosinca 2024. dopustio reviziju protiv drugostupanjske presude u točki I. i drugostupanjskog rješenja u točki II. (u dijelu u kojem se tužbeni zahtjev odnosi na 3. tužiteljicu) u odnosu na pitanje:

„Da li su ovlaštenici prava na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete u slučaju smrti (ili osobito teškog invaliditeta) neke osobe, isključivo osobe taksativno navedene u članku 1101. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima?“

4. Postupajući po navedenom dopuštenju protiv drugostupanjske presude (točka I.) i rješenja (točka II.) 3. tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu članka 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP-a.) Predlaže preinačiti drugostupanjsku presudu u točki I. izreke i preinačiti drugostupanjsko rješenje u točki II. izreke, podredno ukinuti drugostupanjsku presudu u dijelu koji se odnosi na zahtjev 3. tužiteljice. Traži trošak za sastav prijedloga za dopuštenje revizije i za sastav revizije.

5. Tuženik je podnio odgovor na reviziju.

6. Revizija je osnovana.

7. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev 3. tužiteljice za naknadom pravične novčane naknade zbog neimovinske štete -zbog gubitka očuha.

8. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev 3. tužiteljice u cijelosti, a drugostupanjski sud odbio žalbu i potvrdio prvostupanjsku presudu zbog nedostatka aktivne legitimacije smatrajući da 3. tužiteljica, kao kćer izvanbračne partnerice pokojnog ŠC, ne spada u krug osoba taksativno navedenih u članku 1101. stavcima 1. i 2. ZOO-a prema kojim odredbama pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete u slučaju smrti neke osobe imaju članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji) a s time da se takva naknada može dosuditi i braći i sestrama, djedovima i bakama, unučadi te izvanbračnom drugu ako je između njih i umrlog postojala trajnija zajednica života.

8.1. Sud tako utvrđuje da je 3. tužiteljica živjela sa pok. ŠC od 2016. tj. od zasnivanja izvanbračne zajednice njene majke i pok. ŠC, temeljem iskaza svjedoka utvrđuju da se između 3. tužiteljice i pok. očuha stvorila određena emocionalna povezanost, zbog čega je 3. tužiteljicu nesumnjivo pogodila njegova iznenadna smrt na psihičkom planu, ali da se navedeno ne može izjednačiti s onom koja pripada srodničkom odnosu roditelja i djeteta, a čime se izjednačava odnos posvojitelja i posvojenika, posebno imajući u vidu da 3. tužiteljica ima biološkog oca koji o njoj brine u svakom pogledu te s kojim se redovito susreće i druži cijelo vrijeme.

9. U odluci poslovni broj Rev-2522/13-2 od 29. ožujka 2017. revizijski sud je izrazio pravno shvaćanje koje glasi:

„…Tijekom parničnog postupka koji je prethodio ovom revizijskom postupku sudovi su utvrdili da je sada pokojni R.B. bio očuh trećetužitelja, da je trećetužitelj bio član njegove uže obitelji, da je trećetužitelj živio sa svojim očuhom u obiteljskoj zajednici od sklapanja braka sa trećetužiteljevom majkom, da je trećetužitelj sa sada pokojnim očuhom imao kvalitetan i sveobuhvatan emotivan odnos kakav veže roditelja i dijete, da su trećetužitelj i sada pokojni mu očuh u tom emotivnom odnosi jedan drugog poštovali i voljeli, da mu je sada pokojni očuh pomagao i bio uz njega za vrijeme njegova odrastanja, pomagao mu u materijalnom smislu, da je jedino njegov očuh brinuo o njemu kao otac, što ne može reći za svog biološkog oca te da trećetužitelj niti nakon sklapanja braka nije napustio roditeljski dom u kojem je živio sa majkom, sada pokojnim očuhom i mlađim bratom…Imajući u vidu činjenična utvrđenja sudova, a napose činjenicu da su trećetužitelj, kao pastorak i sada pokojni očuh, zajedno živjeli u obiteljskoj zajednici i bili emocionalno vezani dugi niz godina, da je njihov odnos bio odnos roditelja i djeteta, odnosno oca i sina prema pravnom shvaćanju ovoga suda nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su na temelju odredbe čl.1101. st.1. ZOO trećetužitelju dosudili pravičnu novčanu naknadu po osnovi neimovinske štete zbog smrti očuha kao člana uže obitelji. To tim više što je tijekom postupka, koji je prethodio revizijskom postupku, utvrđeno da tužitelj nije živio s biološkim ocem od svoje sedme godine, a da ga je očuh, s kojim je zajedno živio od 1994. godine do 2012. kada je smrtno stradao u predmetnom štetnom događaju, volio poput sina te da puno trećetužiteljevih prijatelja nije niti znalo da mu je sada pok. R.B. bio očuh.“

10. U odnosu na postavljeno pravno pitanje revizijski sud je izrazio pravno shvaćanje i u odluci poslovni broj Rev-3076/2014-2 od 30. listopada 2018. koje glasi:

„…Naime, smatraju tužitelji da neovisno o činjenici što citiranom odredbom izrijekom djeca izvanbračnog druga umrlog nisu uvrštena u krug ovlaštenika naknade zbog smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe, zbog faktičnog odnosa između tužitelja i umrlog koji se može poistovjetiti s odnosom roditelja i djece, oni imaju pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete. Ovo da proizlazi iz sudske prakse nastale u primjeni čl. 201. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO/91), prema kojoj je pravo naknade za duševne boli zbog smrti bliske osobe priznate i osobama koje taksativno nisu bile nabrojene u tom propisu pod uvjetom da je između njih i umrlog postojala trajnija zajednica života koja se po svom sadržaju i faktičnim manifestacijama mogla poistovjetiti s određenim stupnjem rodbinskih odnosa…Na sjednici Građanskog odjela ovog suda broj: Su-IV-4/18-13 održanoj 4. listopada 2018. izraženo je shvaćanje prema kojem „Pastorak-dijete izvanbračnog druga ima pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete zbog smrti izvanbračnog druga svog roditelja s kojim je živio i bio emocionalno povezan.“Dakle, izraženo je shvaćanje da se u odnosu na pastorke-djecu izvanbračnog druga u primjeni odredbe čl.1101. st.2. ZOO/05 ne odustaje od ranije sudske prakse.“

11. U odluci revizijskog suda poslovni broj Rev-4974/2019-4 od 26. listopada 2021. izraženo je pravno shvaćanje koje glasi:

„…14. Ovako zauzeto pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske ne znači međutim da se ono ima odnosno može primijeniti na sve odnose očuha-pastorka. Naprotiv, ono je moguće primijeniti samo onda kada okolnosti pojedinog, konkretnog predmeta jasno upućuju na to da su u datim životnim okolnostima odnosi između te dvije osobe bili toliko emotivno snažni i izraženi, kako u kvaliteti tako i dužini trajanja ovih, zbog čega da se takav odnos može izjednačiti sa onim odnosom roditelja i djeteta.

15. Na tom tragu je i pravno shvaćanje izraženo u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 1549/11 od 8. travnja 2011. u kojem je odnos između poginule osobe i tamo tužiteljice, koja je potraživala naknadu neimovinske štete u smislu odredbe čl.1101. ZOO-a trajao punih 47 godina, a zasnovan je kada je poginula osoba imala samo jedan mjesec i sedam dana života, a prekinut smrću nakon 47 godina, i po svojoj kvaliteti se takav konkretni odnos zaista mogao izjednačiti sa srodničkim odnosom roditelja i djeteta odnosno posvojitelja i posvojenika.“

12. Slijedom navedenog odgovor na postavljeno pitanje glasi:

„Ovlaštenici prava na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete u slučaju smrti (ili osobito teškog invaliditeta) neke osobe mogu biti i osobe izvan taksativno navedenog kruga osoba iz članka 1101. stavka 2. ZOO-a. Konkretno, kada se radi o pastorci tada već prema izraženom pravnom shvaćanju ovog suda ista može ostvariti pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete u slučaju kada je između nje i pokojnog očuha postojao takav odnos koji se može izjednačiti sa odnosom roditelja i djeteta koji se ogleda primjerice u zajedničkom stanovanju, brizi očuha za sve potrebe odrastanja mlđ. pastorke te općenito brizi za njene svakodnevne životne potrebe.“

13. Obzirom da zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjskih sudova, te činjenice nisu raspravljene, zbog čega nema mjesta preinaci presude, valjalo je na temelju odredbe članka 391. stavka 7. ZPP-a ukinuti nižestupanjske presude kojim je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na 3. tužiteljicu i u tom dijelu vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

14. Odluka o troškovima revizijskog postupka donijet će se u konačnoj odluci.

Zagreb, 29. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek