REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: P-2683/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru po sucu toga suda Sonji Miljak, u pravnoj stvari tužitelja GN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici dr. sc. iur. Gordani Brčić, odvjetnici iz Splita, protiv tuženice ĐN iz [adresa], L6H 0J2, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Anti Bogdaniću, odvjetniku iz Biograda na Moru, radi utvrđenja prava vlasništva i predaje u posjed, nakon održane glavne i javne rasprave 25. rujna 2025. u prisutnosti tužitelja osobno i s punomoćnicom te punomoćnika tuženice i nakon objave presude 29. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik za cijelo dijela čest. zem. [katastarska čestica] (stare izmjere) upisane u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] - dio čest. zem. [katastarska čestica] (nove izmjere) k. o. [katastarska općina] i to baš dijela označenog točk. A-B-C-D koji je dio označne likom P-61 m2 u Skici sudskog očevida stalnog sudskog vještaka za geodeziju Frane Vlatkovića od dana 22.10.2019. Zadar u površini od 61 m2 te se nalaže tuženoj da tužitelju preda u posjed narečeni dio nekretnine, te se ovlašćuje tužitelj da temeljem ove presude zatraži parcelaciju čest. zem. [katastarska čestica] upisane u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] -stare izmjere- dio čest. zem. [katastarska čestica] (nove izmjere) te se ovlašćuje tužitelj da se na novoformiranoj nekretnini u površini od 61,50 m2 se uknjiži kao vlasnik za cijelo, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici da naknadi tužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 4.823,31 EUR u roku od 15 dana dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog, a do zatraženog iznosa odbija tužitelj sa svojim zahtjevom za naknadom troška kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je on izvanknjižni vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (kasnije ispravljeno i označeno kao 693/2 - l.s. 78), kat. oznake 373/2 k. o. [katastarska općina], da je tuženica upisana vlasnica navedene nekretnine, da je čest. zem. [katastarska čestica] nastala cijepanjem čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na čest. zem. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina], da je kao posjednik na osnovnoj nekretnini u katastru bio upisan RN pok. HN, djed tužitelja, a otac tuženice, da su pok. RN pok. HN temeljem rješenja o nasljeđivanju naslijedila njegova djeca, da tuženica odrekla svoga dijela u korist brata HN tako da tuženica nije stekla ikakve nekretnine iza pok. oca RN pok. HN, da je otac tužitelja sad pok. TN stekao nužni dio 1/22 što da iznosu 61,5 m2. Nadalje je naveo da je nakon smrti sad pok. RN njegova sad pok. supruga EN bila organizirala diobu dijela nekretnine između svojih sinova G, Đ, GNK i HN, da je tom diobom na tzv. brušket sad pok. TN, otac tužitelja, dobio baš 61,5 m2 čest. zem. [katastarska čestica] u naravi istočni dio navedene nekretnine nasuprot kuće MN te da je dobio i štalu koja se nalazila na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da je svaki od djeljenika držao za sebe svoje dijelove dobivene diobom. Dodatno je naveo da je tuženica pred Općinskim sudom u Zadru ishodila presudu zbog ogluhe posl.br. 35 P-149/05 u pogledu nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u kojem postupku da je tvrdila da je nasljednica svoga oca, da je nakon ishođenja predmetne presude tuženica izgradila kuću na predmetnoj nekretnini za koju da je tužitelj saznao 2015. Predlaže donijeti presudu kojom će se utvrditi da je tužitelj vlasnik dijela čest. zem. [katastarska čestica] (stare izmjere)

- dio čest. zem. [katastarska čestica] (nove izmjere) k. o. [katastarska općina] u površini od 61 m2 kao i naložiti tuženici predaju u posjed tužitelju predmetne nekretnine.

2. U odgovoru na tuženica je u cijelosti osporila tužbu i tužbeni zahtjev ne navodeći razloge. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. U dokaznom postupku izveden je dokaz uvidom u prijepis posjedovnog lista (l.s. 5), izvadak iz zemljišne knjige - povijesni prikaz (l.s. 6), izjavu HN (l.s. 7), povijest promjena na katastarskim česticama s prilozima (l.s. 8-18), rješenje Općinske uprave za katastar i geodetske poslove Općine Biograd na Moru (l.s. 19), ugovor o doživotnom uzdržavanju (l.s. 20), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, iza IN (l.s. 21-22), priložene zapisnike (l.s. 23-25), rješenje Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Zadar, Ispostava Biograd na Moru (l.s. 26-27), skice premjeravanja (l.s. 28-29), posjedovni list 2937 (l.s. 31. i 33), izvod iz posjedovnog lista (l.s. 35), rješenje Općinskog suda u Biogradu na Moru (l.s. 36), izvadak iz katastra zemljišta (l.s. 37), izvadak iz zemljišne knjige (l.s. 44), popisni list za katastarsku općinu [katastarska općina] s prilogom (l.s. 47-52), priležeću dokumentaciju (l.s. 85-147), nalaz i mišljenje, fotografije, i skicu očevida sudskog vještaka Frane Vlatkovića (l.s. 149-151), očitovanje vještaka mjernika (l.s. 162), nalaz i mišljenje sudskog vještaka građevinske struke LN dipl. ing. građ. (l.s. 163-177) te su saslušani svjedoci AN, UN, KN, JN i ON (l.s. 260), HN i VN (l.s. 266).

4. Glavni tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

5. Predmet ovog parničnog postupka prema glavnom tužbenom zahtjevu je zahtjev tužitelja prema tuženici da se utvrdi kako je stekao pravo vlasništva nekretnine čest. 693/2 (stare izmjere) upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – odnosno dijela čest. zem. [katastarska čestica] (nove izmjere) k. o. [katastarska općina] u površini od 61 m2, temeljem nasljeđivanja i diobe te zahtjev na predaju u posjed predmeta spora.

Prema eventualno kumulirajućem tužbenom zahtjevu predmet spora je isplata tržišne vrijednosti utuženog dijela iste nekretnine.

6. Nije sporno između stranaka da su isti po prednicima i osobno nasljednici RN čija je druga žena bila EN, maćeha oca tužitelja GNK dok je tužena kćer IN i EN.

7. Sporno je da li je predmet spora dobio pok. TN u diobi nasljednika ili nije odnosno da li je nekretninu tužena stekla darovanjem od svoje sestre ČN koja je slijednica ŽN te mirnim i neometanim posjedom dugi niz godina.

8. Uvidom u prijepis posjedovnog lista 2937 Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Zadar, Odjel za katastar nekretnina Biograd na Moru vidljivo je da je ĐN rođ. ŽN, ovdje tuženica, upisana kao posjednica nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 400 m2 za cijelo.

9. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Biograd na Moru sa stanjem na dan 27. veljače 2017. utvrđeno je da je kao vlasnica nekretnine čest. 693/2 k. o. [katastarska općina] upisana ĐN rođ. ŽN iz [adresa], ovdje tuženica, za cijelo.

10. Iz pravomoćne presude zbog ogluhe Općinskog suda u Biogradu na Moru posl.br. P-249/05 od 6. prosinca 2005. slijedi da je ĐN temeljem nasljeđivanja stekla pravnu osnovu za uknjižbu zemljišta označenog kao čest. zem. [katastarska čestica] površine 400 m2 što odgovara čest. 373/2 nove izmjere, sve k. o. [katastarska općina].

U postupku nije sudjelovao tužitelj ni njegov pok. otac TN pa ih tamošnja utvrđenja suda ne vežu.

11. Prema rješenju o nasljeđivanju od dana 27. veljače 1975. iza smrti RN istoga su naslijedili njegova žena EN za 12/22 dijela, sin HN za 3/22 dijela, a GNK za 1/22 dijela te ostali. Tužena ĐN prihvatila se nasljedstva iza smrti oca, ali je svoj nasljedni dio ustupila bratu HN tako da iza oca nije naslijedila imovinu.

12. Iza smrti EN nije se raspravljala ostavina jer je ista ugovorom o doživotnom uzdržavanju od dana 2. listopada 1996. svu svoju imovinu ostavila kćeri ČN.

13. Iz iskaza saslušanih svjedoka AN, UN, CN i ON od kojih su prvo troje saslušani na sudskom očevidu od dana 22. listopada 2019. slijedi da su navedeni svjedoci na pokazano dvorište koje je predmetom raspravljanja rekli da je to od pok. TN koji da je isto stekao od maćehe EN koja je djecu podijelila za života izvlačenjem štapića (svjedok UN) s tim da je svjedok ON rekao i da su se dijelili R, H, GNK i HN. Zemljište GNK nije koristio.

Svjedoci AN, ON i UN u bližem su stupnju srodstva sa strankama i imaju saznanja o obiteljskim prilikama, svjedok ON također je mještanin [adresa] koji je o diobi saznao i od starijih sumještana, iskazivali su sigurno i na sud su ostavili dojam iskrenosti.

14. CN je sestra tužitelja pa je kao takva ipak opterećena najbližem stupnju srodstva s tužiteljem. Iako je iskazivala suglasno kao i prethodno saslušani svjedoci zbog pristranosti i subjektivnosti sud nije utemeljio svoju odluku na ovom iskazu.

15. Svjedokinja JN supruga je tužitelja i svoja saznanja o predmetu spora pretežno crpi iz priče supruga. Tvrdi i da joj je svekar pok. GNK govorio o diobi između braće, a da je njezin suprug koristio prijepor kao parking kada bi došao u [adresa]. Da ih je ĐN obavijestila 2013. da je tu sagradila kuću kada im je došla u posjet tvrdeći da nije znala da je to od GNK.

16. Svjedok HN polubrat je pok. GNK, tužena mu je sestra. Sud drži njegov iskaz vrlo bitnim za potpuno i točno utvrđenje činjeničnog stanja. Naime, isti je osobno sudjelovao u „brušketu“ krajem 70-tih godina i jedan je od djeljenika. Nema razloga zašto bi ovaj svjedok neistinito iskazivao, osobno nema interesa u postupku, a iskazivao je sigurno i na sud je ostavio dojam iskrene osobe pa mu sud u cijelosti vjeruje i cijeni njegov iskaz kao vjerodostojan. Također je bitno napomenuti da se svjedok dobro orijentirao na skici sudskog očevida i iskazivao je baš o spornom dijelu. S ovim iskazom, a dovodeći ga u vezu s iskazima svjedoka kojima je sud povjerovao sud smatra nedvojbeno utvrđenim da su prilikom „brušketa“ bila prisutna tri brata – H, T i GNK, polubrat GNK koji je bio zapisničar te majka EN. Sporni dio je pripao GNK, svaki brat je dobio teren. GNK svoj teren nije koristio. Za vrijeme gradnje kuće od strane FN je bio mrtav, a GNK je živio u [adresa] i nije dolazio na teren.

17. Motrište je suda da je dioba nasljedstva iza pok. RN koja se odvila negdje krajem 70-tih godina, što proizlazi iz Izjave Luke RN na l.s. 7, po svom sadržaju dioba iz pravnog pravila paragrafa 846. Općeg građanskog zakonika, a koja pravna pravila su se primjenjivala temeljem čl. 4. Zakona o nevažnosti pravnih pravila donesenih prije 6. travnja 1941. godine za vrijeme neprijateljske okupacije (Službeni list FNRJ br. 86/46 – u nastavku OGZ).

17.1. Naime, paragraf 846. OGZ propisuje da se o učinjenoj diobi imaju napraviti isprave. Dionik kakve stvari nepokretne zadobiva stvarno pravo na svoj dio onda, tek kad je upisana u javne knjige isprava napravljena vrhu te diobe (& 436). Nadalje, paragraf 432. OGZ propisuje da se naročito kod stjecanja ugovorom u tu svrhu mora se o poslu stjecanja sastaviti ovjerena isprava u formi propisanoj za važenje posla ili javna isprava.

Konačno, paragraf 425. OGZ propisuje da sam naslov ne daje još nikakve vlasnosti. Izvan slučajeva naznačenih u zakonu, vlasnost i uopće sva prava stvarna mogu se samo steći, kada se po zakonu predadu i prime.

17.2. Dakle, posljednji paragraf omogućuje stjecanje prava vlasništva na nekretninama i bez uknjižbe uz predaju – stupanja u posjed nekretnine.

18. Svjedok HN rekao je da su sva braća koja su sudjelovali u „brušketu“ dobila terene te se na taj način razvrgnula suvlasnička zajednica. Iako pok. FN zemljište nije koristio, jer je živio u [adresa], sud je stava da se predaja u posjed može izvršiti i konkludentim radnjama. Naime, dok tužena nakon 2000. godine nije uzurpirala zemljište prednika tužitelja nitko od sunasljednika nije polagao pravo na taj teren niti ga je koristio što je nesporna činjenica. Dakle, s obzirom na sve okolnosti nedvojbeno je izražena volja sudionika diobe i ostalih nasljednika da svatko uzme svoje te je tako i bilo bez obzira na to je li ili nije netko od sudionika obrađivao ili gradio na dobivenome u „brušketu“. Slijedom iznijetoga ispunile su se pretpostavke iz paragrafa 425. OGZ pa je prihvaćen glavni tužbeni zahtjev kao osnovan.

19. U odnosu na građenje:

Svjedoci koji su iskazivali u postupku navodili su upravo o dijelu čest. 373/2 k. o. [katastarska općina] koji dio je na skici sudskog očevida obojan žutom bojom i za koji tužitelj tvrdi da je dobio po predniku u diobi. U naravi radi se o dijelu dvorišta, a ne kući.

20. Iz rješenja o uvjetima gradnje slijedi da je tuženoj odobrena gradnja kuće na čest. 373/2 nove izmjere koja se odnosi na čest. 693/2 stare izmjere, sve k. o. [katastarska općina] dana 28. prosinca 2011. godine.

21. Svjedok VN, suprug tužene, u svom iskazu navodi da je nekretninu ogradio prije nekih 4-5 godina i istovremeno je betonirao sporni dio. Potom navodi da je zadnjih 55 godina u Kanadi zajedno sa suprugom i da nisu čuli za „brušket“ i da bi teren pripao FN da bi kasnije rekao da je čuo za "brušket". Darovanjem od ČN da je njegova supruga dobila cca 100 m2 terena, a kupio je 340 m2 2015. godine. Kuća ima cca 150 m2 i nalazi se na terenu od Danice i da je bila ugrubo gotova 2013. godine da bi potom rekao da se počela graditi 2013. godine.

21.1. Sud cijeni ovaj iskaz kao kontradiktoran, neuvjerljiv i subjektivan.

22. Nakon analize dokaznog materijala posebno činjenice da se radi o obitelji sud zaključuje da je FN znala za „brušket“ te da je upravo prijeporni dio nekretnine pripao FN. Osim toga ista iza smrti oca IN nije proglašena nasljednicom jer je svoj dio ustupila bratu HN. Također, a s obzirom da je upravo Marijanova žena EN organizirala diobu i bila tamo prisutna zasigurno je bila suglasna s takvom raspodjelom zemljišta među braćom koji se nisu sporili i poštovala ju je. Tako da upiranje svjedoka NN da je FN nekretninu stekla usmenim darovanjem od ČN koja je Maričina slijednica potpuno je neutemeljeno jer je sporni dio već ranije pripao u vlasništvo FN, a nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što ga sam ima.

23. Nadalje, ukoliko tužena smatra da je stekla pravo vlasništva građenjem prvo je za primijetiti da na spornome dijelu nije izgrađena građevina već se radi o dvorištu. Prostim okom može se s visokim stupnjem vjerojatnosti zaključiti i da se ne radi o zemljištu nužnom za redovitu uporabu građevine.

Podredno, sud drži da je tužena nepošteni graditelj jer je znala i morala znati da gradi na tuđemu. Ista je ishodila presudu zbog ogluhe kojom je tužila djeda IN, koji je u to vrijeme bio mrtav, a ako je on bio mrtav onda je jedan od njegovih nasljednika bio prednik tužitelja FN odnosno tužitelj pa je njih morala obuhvatiti tužbom, što joj nije moglo ostati nepoznato. I svjedok HN rekao je da je FN vjerojatno čula da je ovaj dio pripao FN.

24. Odredbe čl. 152. st.1. i st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09,143/12, 152/14 i 81/15 - dalje ZV) propisuju da u slučaju nepoštenog graditelja zgrada pripada vlasniku zemljišta. Ukoliko su i graditelj i vlasnik zemljišta bili nepošteni, što znači da je vlasnik zemljišta znao za gradnju i nije je odmah zabranio, zgrada je opet pripala vlasniku zemljišta (čl. 154. st.1. ZV).

25. S obzirom da je tužena nepošteni graditelja eventualno ne/poštenje vlasnika zemljišta nije od značaja na donošenje pravilne odluke jer u svakom slučaju kod nepoštenog graditelja zgrada pripada vlasniku zemljišta.

Podredno, iskazima svjedoka koji su navodili o ovoj okolnosti sud je utvrdio da pok. FN nije znao za gradnju jer je u to vrijeme bio mrtav. Sadašnji tužitelj živi u [adresa], tužbu je pokrenuo 2017. godine, dakle par godina nakon što se kuća sagradila, s time da je betoniranje spornog dijela i ograđivanje uslijedilo na kraju, što je logično (suprug tužene tvrdi tek prije 4-5 godine iako je na očevidu iz studenog 2019. utvrđeno da je betonirano i ograđeno). Nastavno, podnošenje tužbe 2017. ažuran je korak usmjeren na zabranu gradnje, čemu je prethodila pisana opomena od dana 13. rujna 2016. godine, pa sud smatra tužitelja poštenim.

26. Konačno, napominje se da je vještak građevinske struke LN dao procjenu vrijednosti predmetnog dijela nekretnine – građevinsko zemljište dio čest. 373/2 k. o. [katastarska općina] u površini od 61 m2 koja iznosi 4.087,00 EUR. Tužitelj je djelomično prigovorio vještvu međutim nije predlagao saslušanje vještaka na glavnoj raspravi niti dopunu, s obzirom na inflatorna kretanja, pa sud cijeni nalaz i miljenje kao stručno i objektivno.

26.1. Sud nije odlučivao o eventualno kumulirajućem tužbenom zahtjevu jer je prihvatio glavni.

27. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 117/2003, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023), a trošak priznat tužitelju sastoji se od zastupanja istog po punomoćnici iz redova odvjetnika i to za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7. toč. 1.), za pristup na ročišta od 22.10.2019., 1.3.2021., 23.9.2021. od po 100 bodova, za ročišta od 17.4.2025., 3.9.2025. i 25.9.2025 od po 250 bodova (Tbr. 9. toč. 1.), za sastav podnesaka od 18.11.2018., 9.3.2021. i 26.5.2025. od po 25 bodova (Tbr. 8. toč. 3.), za sastav podnesaka od 11.12.2019. i 25.2.2021. od po 100 bodova (Tbr. 8. toč.1.), za sastav žalbe protiv prvostupanjske presude 125 bodova (Tbr. 10.) sve prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22) s tim da vrijednost svakog boda iznosi 2,00 EUR, što iznosi 3.100,00 EUR te uz PDV od 25% na stari trošak (P-2356/17) od 275,00 EUR, ukupno iznosi 3.375,00 EUR. Ovome se pridodaju troškovi sudskih pristojbi na tužbu i presudu od po 126,09 EUR i trošak vještačenja u iznosu od 1.194,51 EUR ukupno 4.823,31 EUR.

Tužitelju nije priznat preostali zatraženi trošak jer podnesci od 20.12.2018. i 4.10.2019. nisu bili nužni za uspješno vođenje parnice dok ovi od 18.11.2018., 9.3.2021. i 26.5.2025. podliježu Tbr. 8. toč. 3:, a ne Tbr. toč. 1. (obrazloženi) Tarife. Također nije priznat materijalni trošak putovanja Split – Zadar – Split punomoćnice tužitelja ni izbivanja iz pisarnice jer se stranci priznaje trošak punomoćnika kao u sjedištu suda ako takvih ima. Osim toga putovanje od Splita kao sjedišta ureda punomoćnice tužitelja do Zadra ne traje duže od tri sata te stoga punomoćnik tužitelja, obzirom na odredbu čl. 11. st. 4. Zakona o sudovima, nema pravo na trošak izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja.

U Zadru, 29. listopada 2025.

S U D A C

Sonja Miljak

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se izjavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka odluke u 3 (tri) primjerka putem ovog suda.

DNA:

Tužitelju po punomoćnici

Tuženici po punomoćniku