REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1826/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Budoslavu Angjelinoviću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženice EG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Darku Varnici, odvjetniku u Kaštel Kambelovcu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1434/2024-3 od 29. listopada 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-55/2016-16 od 13. lipnja 2018., u sjednici održanoj 29. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja odbija se.
II. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda odbacuje se.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1434/2024-3 od 29. listopada 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-55/2016-16 od 13. lipnja 2018. U prijedlogu postavlja pitanja koja smatra pravnim pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase:
„1. Je li drugostupanjski sud prilikom ponovnog odlučivanja ovlašten odstupiti od pravnog shvaćanja i jasne upute revizijskog suda iznesene u istom predmetu, odnosno je li drugostupanjski sud kome je predmet vraćen na ponovno suđenje vezan u tom predmetu pravnim shvaćanjem na kojemu se temelji rješenje revizijskog suda kojim je ukinuta pobijana drugostupanjska odluka?
2. Je li drugostupanjski sud kojem je predmet vraćen na ponovno suđenje prilikom ponovnog odlučivanja dužan provesti glavnu raspravu i dokazni postupak ako revizijski sud nije imao uvjeta da preinači drugostupanjsku presudu navodeći da je: „drugostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa nije dovoljno razradio činjenično stanje“?
3. Je li tužitelj/kupac ovlašten zahtijevati povrat dijela iznosa koji je tuženiku/prodavatelju uplatio na ime kupoprodajne cijene ako u spisu predmeta ne postoji materijalni dokaz da je ugovor raskinut niti je tužitelj/kupac postavljenim tužbenim zahtjevom tražio da sud deklaratorno utvrdi da je ugovor o kupoprodaji raskinut?
4. Je li sud ovlašten samovoljno utvrditi kada (datum/vrijeme) je raskinut ugovor između ugovornih stranaka ako tužitelj nije tužbenim zahtjevom tražio da sud utvrdi daje ugovor o kupoprodaji raskinut niti spisu predmeta prileži dokaz da je ugovor o kupoprodaji raskinut?
5. Je li u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13 i 89/14) jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika i jeli time povrijeđeno tuženikovo pravo na pristup sudu i obrazloženu sudsku odluku kao bitnu sastavnicu prava na pravično suđenje (čl.14. st.2., čl.26. i čl. 29. Ustava Republike Hrvatske)?“.
2. Prijedlog za dopuštenje revizije podnesen je i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), jer tuženica smatra da joj je zbog osobito teške povreda odredaba parničnog postupka povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena čl. 14. st. 2., čl. 18. st. 1., čl. 26. i čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 135/97, 113/20, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav), te čl. 6. i čl. 13. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. ZPP i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da pitanja postavljena u prijedlogu nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. U odnosu na prvo, drugo, treće i četvrto postavljeno pitanje, treba reći da u odlukama ovog suda (broj Revt-320/2015-3 od 3. srpnja 2018., broj Rev-538/2012-3 od 4. listopada 2017. i broj Rev-244/2021-2 od 23. ožujka 2021.), kao ni u odlukama višeg suda (presudi Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-2632/2015 od 3. studenog 2015., te rješenju Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4095/05-4 od 13. rujna 2005.), na koje se kao razlog važnosti poziva podnositeljica, nije izraženo pravno shvaćanje o postavljenom pitanju u okviru procesnopravne situacije podudarne sa situacijom u ovom predmetu, pri čemu postavljena pitanja dijelom predstavljaju i pitanja činjenične naravi koja ovise o utvrđenjima konkretnog postupka. Prema tome, u odnosu na postavljena pitanja izostali su razlozi važnosti u smislu čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP, zbog čega nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu dopuštenja revizije.
6. U odnosu na peto postavljeno pitanje, valja reći da isto pitanje sadržajno predstavlja prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ne pravno pitanje kakvo propisuje odredba čl. 385.a st. 1. ZPP. U tom smislu, treba reći da se pod pravnim pitanjima prema odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP ne podrazumijevaju pitanja o individualnim pravima stranaka u konkretnim situacijama, već pitanje mora biti postavljeno na opći način, kako bi se odgovorom na to pitanje rješavale materijalnopravne i postupovnopravne dvojbe koje se pojavljuju u bitnim slučajevima koji su bitnim elementima podudarni.
7. Nadalje, prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom, te da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
8. Ocjena je ovoga suda da tuženica nije učinila vjerojatnim da joj je zbog pogrešne primjene materijalnog i procesnog prava u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na jednakost pred zakonom, pravo na pristup sudu, kao ni pravo na pravično suđenje, a kako to tvrdi u svojem prijedlogu. Naime, ocijenjeno je da je presuda drugostupanjskog suda dostatno obrazložena i da sadrži razloge o svim bitnim činjeničnim i pravnim utvrđenjima, slijedom čega se ne može smatrati arbitrarnom. Stoga je ocijenjeno kako nisu ispunjene pretpostavke ni po ovoj osnovi za intervenciju ovoga suda u smislu dopuštenja revizije.
9. Iz navedenih razloga, primjenom odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučeno je kao u toč. I. izreke, dok je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno kao u toč. toč. II. izreke.
Zagreb, 29. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
