Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj Gž-65/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Marka Pribisalića kao predsjednika vijeća, Lucije Lasić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Lidije Vojković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Odvjetničko društvo Travaš i partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Grada Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9892/2021-11 od 3. studenoga 2022., u sjednici vijeća održanoj 29. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9892/2021-11 od 3. studenoga 2022.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom je suđeno:
"Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"I. Proglašava se nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate novčane tražbine pred FINA-om povodom prijedloga ovrhovoditelja - Grad Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB:61817894937 podnijetog zahtjevom za izravnu naplatu od 28.10.2021. godine na temelju bjanko zadužnice javnog bilježnika Stjepana Šaškora iz Zagreba, posl. br. OV-8082/09 od 13.07.2009. godine zbog zastare.
II. Utvrđuje se da je nastupila zastara glavne i sporedne tražbine određene ovršnom ispravom - bjanko zadužnicom javnog bilježnika Stjepana Šaškora posl. br. OV- 8082/09 od 13.7.2009. godine.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."".
2. Protiv te presude žali se tužitelj, pobijajući istu u cijelosti, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u nastavku ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška tužitelju, a podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Nakon što je prvostupanjska odluka ispitana u granicama ovlaštenja iz članka 365. stavka 2. ZPP, ovaj je sud utvrdio kako u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje žalbeni sud pazi po služenoj dužnosti, a nije ostvarena ni povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11) ZPP na koju se izrijekom poziva žalitelj, jer pobijana presuda nema takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenom ovrhe u postupku izravne naplate novčane tražbine pred Financijskom agencijom (FINA) temeljem bjanko zadužnice od 13. srpnja 2009., te za utvrđenje kako je nastupila zastara glavne i sporedne tražbine određene ovršnom ispravom – bjanko zadužnicom od 13. srpnja 2009.
7. Na pokretanje ove parnice tužitelj je upućen zaključkom prvostupanjskog sud poslovni broj Ovr-3540/2021 od 24. studenoga 2021. i to zbog žalbenog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 11) Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – u nastavku OZ), pa je pravilno prvostupanjski sud primijenio odredbu članka 55. stavka 3. OZ u vezi sa člankom 52. stavkom 5. OZ, kada je u ovom postupku raspravljao i odlučivao isključivo o razlozima zbog kojih je tužitelj kao ovršenih upućen na pokretanje parnice, odnosno o navodu tužitelja kako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.
8. Prvostupanjski je sud, kako proizlazi iz obrazloženja pobijane presude, utvrdio sljedeće činjenice:
- da je tužitelj kao dužnik 13. srpnja 2009. potpisao zadužnicu koja je ovjerena i potvrđena po javnom bilježniku Stjepanu Šaškoru pod poslovnim brojem OV- 8082/09,
- da je temeljem navedene zadužnice tuženik stavio zahtjev za izravnu naplatu koji je FINA zaprimila 26. listopada 2021.,
- da je tuženik po istoj zadužnici od 13. srpnja 2009. broj OV-8082/09 zatražio naplatu svog potraživanja pred Financijskom agencijom 7. studenoga 2013., ali je utvrđena nemogućnost izvršenja te osnove za plaćanje, a kao datum prestanka izvršenja naveden je 4. kolovoza 2018.
9. Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda tužitelj žalbom nije osporio pa ih kao pravilna prihvaća i ovaj sud, a slijedom tih utvrđenja pravilno je stajalište prvostupanjskog suda kako potraživanje po predmetnoj zadužnici zastarijeva u roku 5 godina po odredbi članka 225. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23- u nastavku ZOO), te da je podnošenjem prijedloga Financijskoj agenciji 7. studenoga 2013. došlo do prekida zastarijevanja u smislu članka 241. ZOO, s tim da je zastara počela teći iznova najranije 4. kolovoza 2018. (članak 245. ZOO).
10. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako nije nastupila zastara tuženikove tražbine.
11. Na žalbene navode tužitelja treba odgovoriti kako se u pogledu vremena potrebnog za zastaru potraživanja ne primjenjuje odredba članka 1157. stavka 2. ZOO, jer vrijeme potrebno za zastaru ne predstavlja nedostatak pravnog posla na temelju kojega je zadužnica prenesena. Zadužnica je po svojoj pravnoj prirodi poseban pravni posao, odnosno jednostrana izjava volje i privatna isprava dužnika potvrđena od strane javnog bilježnika kojom taj dužnik daje dopuštenje vjerovniku da u slučaju neispunjenja obveza iz ugovornog odnosa koji zadužnica osigurava naplati dugovani iznos, pa se dakle na istu ne odnose rokovi za zastaru potraživanja iz osnovnog pravnog posla, osim što u situaciji kada potraživanje iz osnovnog pravnog posla za koje je izdana zadužnica dospijeva nakon izdavanja zadužnice, rok za zastaru potraživanja iz zadužnice počinje teći tek nakon dospijeća potraživanja iz osnovnog pravnog posla, pa u konkretnom slučaju, kod tvrdnji tužitelja da je potraživanje iz osnovnog pravnog posla dospjelo u razdoblju od siječnja do prosinca 2011., tim prije nije protekao petogodišnji zastarni rok do prekida zastarijevanja 7. studenoga 2013.
12. Zbog izloženih razloga, dakle, pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev.
13. Zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška pravilno je odbijen po odredbi članka 154. stavka 1. ZPP.
14. Slijedom navedenog, dakle, žalba tužitelja nije osnovana, pa je po odredbi članka 368. ZPP presuđeno kao u izreci.
Split, 29. listopada 2025.
Predsjednik vijeća
Marko Pribisalić