REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1366/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Pacific fruit limited d.o.o., Zagreb, Smičiklasova 21, OIB: 37621439157, kojeg zastupa punomoćnik Đorđe Anđelković, odvjetnik u Zagrebu, protiv prvotuženika RA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], drugotuženika ZA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i trećetuženika Tutti frutti Rijeka d.o.o., Krk, Brusići 16, OIB: 28595996126, koje zastupa punomoćnik Dan Lovrović, odvjetnik u Rijeci, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1082/2024-2 od 5. studenog 2024. kojom je potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-757/2019-60 od 19. siječnja 2024., ispravljena rješenjem poslovni broj P-757/2019-62 od 25. siječnja 2024., na sjednici održanoj 29. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja se odbija u odnosu na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja koji se odnosi na povrede temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1082/2024-2 od 5. studenog 2024. kojom je potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P- 757/2019-60 od 19. siječnja 2024., ispravljena rješenjem poslovni broj P-757/2019-62 od 25. siječnja 2024.
2. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj je podnio na temelju odredbi čl. 385.a st. 1. al. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), koje propisuju da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju, ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. Postavlja šesnaest pitanja. Također, ističe da je tužitelju povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99-pročišćeni tekst, 8/99-ispravak, 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: Konvencija) i to pravo na pravično suđenje.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Prema ocjeni revizijskog suda, pitanja koja u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja tužitelj nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
5. Predmet spora jest novčani zahtjev za isplatom iznosa tužitelja kao vjerovnika trgovačkog društva Tutti frutti-FMB d.o.o. Krk prema prvotuženiku i drugotuženiku kao članovima uprave tog društva s osnove odgovornosti za štetu prema odredbi čl. 252. st. 1. i 2. u vezi s odredbom čl. 430. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“, broj 11/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 152/11, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23 i 130/23 - dalje: ZTD), kao i s osnove odgovornosti oba tuženika kao člana društva za štetu prema odredbi čl. 10. st. 3. i 4. ZTD-a te prema trećetuženiku Tutti frutti Rijeka d.o.o. Krk.
6. U obrazloženju prijedloga tužitelj navodi zbog čega smatra da je pobijana presuda nepravilna i nezakonita. U pogledu postavljenih pitanja i dijelova pitanja (naznačeno kao A, B, D, C, D, E, F, G, M, N) koja se odnose na činjenicu zloupotrebe okolnosti da članovi uprave i članovi društva ne odgovaraju za obveze društva, navodi se da su ta pitanja činjenične naravi i potpuno vezana za okolnosti svakog pojedinog slučaja, a takva pitanja koja su utemeljena na činjeničnim okolnostima konkretnog predmeta nisu važna pitanja za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6.1. Također, postavljena pitanja vezana za činjenicu osnivanja društva Tutti frutti Rijeka d.o.o., Krk (naznačeno kao H, I, J, L, I, ponovno I i J) polaze od drugačijih utvrđenja od onih utvrđenih u postupku, s tim da sama činjenica osnivanja novog trgovačkog društva nije zabranjena. Dapače, u odluci na koju se poziva tužitelj i za koju tvrdi da je razlog važnosti ujednačavanja sudske prakse (jer da je praksa viših sudova nejedinstvena), u odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 3950/2017, izraženo je podudarno stajalište kao i u pobijanoj odluci, vezano za činjenicu osnivanja novog društva kao razloga zloupotrebe, citat: „Naime, nejasno je na koji način je član društva osnivanjem novog trgovačkog društva zloupotrebljavao okolnost da kao član trgovačkog društva …ne odgovora za obveze trgovačkog društva…. Sama činjenica osnivanja novog trgovačkog društva nije zabranjena.“.
6.2. Pravno stajalište izraženo u pobijanoj odluci, a koje se problematizira pitanjem (naznačeno kao K), da za vrijeme trajanja stečajnog postupka vjerovnici stečajnog dužnika nemaju pravo ostvariti naknadu štete prema članovima uprave koju su oni u svojstvu članova uprave uzrokovali društvu prije otvaranja stečajnog postupka, je u skladu s istim stajalištem ovog suda izraženim, primjerice, u odluci broj Revt-60/04 od 6. listopada 2004., gdje je navedeno da „…za vrijeme stečajnog postupka vjerovnici su zaštićeni time što njihova prava za vrijeme trajanja tog postupka protiv članova društva ostvaruje stečajni upravitelj“ (isto i Rev-x-384/14 od 22. listopada 2014., Revt- 104/15 od 27. listopada 2015. i dr.). U odlukama ovog suda na koje se poziva tužitelj, kao na razlog važnosti u smislu čl. 385.a ZPP-a, i to Revr-428/2010, Revd-2919/2024 kao niti u odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3950/2017 nisu izražena drugačija pravna stajališta. Iz odluke ovog suda poslovni broj Revr-428/10 od 3. srpnja 2012. proizlazi da je u njoj izneseno pravno stajalište: „da bi prema odredbi čl. 10. st. 3. ZTD-a član društva, ovdje tuženi, odgovarali za obveze društva čiji su članovi, bilo bi potrebno utvrditi da su u konkretnom slučaju svojim radnjama i odlukama zloupotrijebili okolnost da kao članovi društva ne odgovaraju za obveze društva“. Dakle, navedeno stajalište je podudarno onome u drugostupanjskoj odluci. Iz odluke ovog suda poslovni broj Revd-2919/2024 od 18. rujna 2024. proizlazi da je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-37/2024-3 od 11. ožujka 2024. u odnosu na povredu temeljnih prava na pravično suđenje i jednakost pred zakonom i u njemu sadržanog prava na obrazloženu sudsku odluku, sve vezano za primjenu čl. 373.a st. 3. ZPP u svezi čl. 8. ZPP-a. Dakle, navedena odluka ne koincidira s činjeničnim i pravnim utvrđenjima u ovom postupku.
7. Stoga je u odnosu na naznačena pravna pitanja prijedlog valjalo odbiti i riješiti kao točki I. izreke ovog rješenja (čl. 389.b st. 1. ZPP).
8. Nadalje, prema ocjeni revizijskog suda, tužitelj navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da mu je tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 6. Konvencije i čl. 29. Ustava. Naime, sudovi su odlučujući o pravima stranaka, kako u prvom, tako i u drugom stupnju, za svoje odluke dali uvjerljive, logične, razborite, relevantne, ozbiljne i dostatne razloge, a sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije kao i njegovih priloga ni u kojem dijelu ne upućuju na arbitrarnost niti očitu nerazumnost u odlučivanju o zahtjevu tužitelja pred nižestupanjskim sudovima. Imajući na umu naprijed izneseno, revizijski sud ocjenjuje da tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska prava na koja ukazuje i to pravo na pravično suđenje, pa ni po ovoj osnovi nisu ostvarene pretpostavke za intervenciju najvišeg suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a koje bi bile osnova za dopuštenje revizije.
9. Stoga je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, riješeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 29. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
