REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U RIJECI
Žrtava fašizma 7, 51000 Rijeka
Poslovni broj: Kž-635/2024-16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, kao drugostupanjski sud u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Srebrenke Šantić predsjednika vijeća te sudaca Sandre Juranović i Gordane Denona Kusijanović članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Laure Pavlović, u kaznenom predmetu protiv 1.okr. MO i drugih zbog kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. i dr. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 111/17, 118/18, 126/19 i 84/21, dalje u tekstu: KZ/11), rješavajući žalbe 1.okrivljenika MO, 2.okrivljenika ABC [adresa].okr. IO izjavljene protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl. br. K-1775/20 od 17. travnja 2023., nakon održane javne drugostupanjske sjednice dana 29. listopada 2025.,
presudio i riješio je
I.Prihvaća se žalba 3.okr. IO u odnosu na kaznena djela računalne prijevare iz članka 271. stavka 1. u svezi članka 52. KZ/11 i krivotvorenja isprave iz članka 278. stavka 3. u svezi članka 52. KZ/11 opisana pod točkom 6. izreke pobijane presude te se pobijana presuda ukida i u tom dijelu u odnosu na 3-okr. IO predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
II. Žalbe 1.okr. MO i 2.okr. ĐO odbijaju se kao neosnovane te se u pobijanom, a neukinutom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1.Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl. br. K-1775/20 od 17. travnja 2023. proglašen je krivim 1.okr. MO da je pod toč.1. počinio kazneno djelo krađe iz čl. 228 st.1 KZ/11 i kazneno djelo računalne prijevare u pokušaju iz čl. 271 st. 1. u svezi sa čl. 34 KZ/11, pod točkom 2. i 3. da je počinio kazneno djelo krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11, pod točkom 4. da je počinio kazneno djelo računalne prijevare iz članka 271. stavak 1. KZ/11 i kazneno djelo krivotvorenja isprave iz članka 278. stavka 1. i 3. KZ/11, pod točkom 5. i 6. da je počinio kazneno djelo računalne prijevare iz članka 271. stavka 1. u vezi članka 52. KZ/11 i kazneno djelo krivotvorenja isprave iz članka 278. stavak 1. i 3. u vezi članka 52. KZ/11, 2. okr. ĐO je proglašen krivim da je pod točkom 5. i 6. počinio kazneno djelo računalne prijevare iz članka 271. stavka 1. u vezi članka 52. KZ/11 i kazneno djelo krivotvorenja isprave iz članka 278. stavka 1. i 3. u vezi članka 52. KZ/11 te je 3. okr. IO proglašen krivim da je pod točkom 6. počinio kazneno djelo računalne prijevare iz članka 271. stavka 1. u vezi članka 52. KZ/11 i kazneno djelo krivotvorenja isprave iz članka 278. stavka 1. i 3. u vezi članka 52. KZ/11.
2.Na temelju čl. 228. st. 1 KZ/11 1. okr. MO su za kaznena djela iz toč. 1., 2. i 3. utvrđene kazne zatvora u trajanju od po 4 mjeseca za svako djelo, na temelju čl. 271 st. 1. u svezi sa čl. 34. KZ/11 za kazneno djelo iz toč.1. utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 10 mjeseci, na temelju čl.271. st. 1. KZ/11 za kazneno djelo iz toč. 4. utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci, na temelju čl. 278 st. 3 KZ/11 za kazneno djelo iz toč. 4. utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci, na temelju čl. 271. st. 1. KZ/11 u svezi sa čl.52. KZ/11 za kazneno djelo iz toč.5. utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 8 mjeseci, na temelju čl. 278 st. 3 KZ/11 u vezi sa čl. 52 KZ/11 za kazneno djelo iz toč.5. utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 8 mjeseci, na temelju čl. 271. st. 1. KZ/11 u svezi sa čl. 52. KZ/11 i čl. 278 st. 3. u svezi sa čl. 52. KZ/11 za kaznena djela iz toč. 6. za svako djelo utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 8 mjeseci pa je temeljem čl. 51 KZ/11 1.okr. MO osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 godine i 6 mjeseci.
3.Za kazneno djelo iz čl. 271 st. 1 u svezi sa čl. 52 KZ/11 iz toč.5. 2.okr. ĐO je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 mjeseci, za kazneno djelo iz čl. 278 st. 3 u vezi sa čl. 52 KZ/11 iz toč. 5 utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 8 mjeseci, za kaznena djela iz toč. 6. mu je temeljem čl. 278 st. 3. KZ/11 u svezi sa čl. 52 KZ/11 i čl. 271 st. 1 KZ/11 u svezi sa čl. 52 KZ/11 utvrđena je za svako djelo kazna zatvora u trajanju od po 8 mjeseci pa je 2.okr. ĐO temeljem čl. 51 KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 6 mjeseci.
4.Za kaznena djela iz toč. 6. su 3. okr. IO temeljem čl. 271 st. 1 u vezi sa čl. 52 KZ/11 i čl. 278 st. 3 KZ/11 u vezi sa čl. 52 KZ/11 za svako djelo utvrđene kazne zatvora u trajanju od po 8 mjeseci pa je temeljem čl. 51 KZ/11 3. okr. IO osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci, a temeljem čl.56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda te je određeno da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko okrivljenik u vremenu provjeravanja od 3 godine ne počini novo kazneno djelo.
5.Temeljem čl. 158 st. 2 ZKP/08 dosuđen je imovinsko pravni zahtjev ošt. RO iz [adresa], u 79,63 eura, dok se sa zahtjevom od 13,27 eura ista upućuje u parnicu, a zahtjev joj ima nadoknaditi 1.okr. MO, iz [adresa], Zagrebačkoj banci d.d. Trg bana J. Jelačića 10, Zagreb, dosuđuje se imovinsko pravni zahtjev u iznosu od 74.364,30 kuna/9.869,83 eura, od kojeg iznosa iznos od 55.834,50 kuna/ 7410,51 euro su dužni solidarno nadoknaditi 1. okr. MO, iz [adresa].okr. ĐO iz [adresa], a iznos od 18.529,80 kuna/2.467,29 eura su dužni solidarno nadoknaditi 1.okr. MO, [adresa], 2.okr. ĐO iz [adresa].okrivljeni IO iz [adresa].
6.Temeljem čl.148 st.1 i 6 ZKP-a 1. i 2. okrivljeni se oslobađaju od snašanja troškova kaznenog postupka u cijelosti.
7.Temeljem čl. 148 st. 1 u svezi sa čl. 145 st. 2 toč. 6 ZKP-a okrivljeni je dužan snositi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 eura.
8.Protiv te presude žalbu je podnio 1. okr. MO po branitelju odvjetniku Zlatku Tomažiću iz Zagreba zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. i stavak 2. ZKP/08, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje odnosno preinači i temeljem članka 453. stavak 3. ZKP/08 optuženika oslobodi svih optužbi. Ujedno je zatraženo da se okrivljenika pismeno obavijesti o sjednici žalbenog vijeća.
9.Žalbu je podnio i 2.okr. ĐO osobno u kojoj predlaže „odgodu izvršenja kazne“ te navodi da se duboko kaje zbog učinjenog i da želi poduzeti sve potrebne korake kako bi se rehabilitirao i spriječio ponavljanje istih pogrešaka te kako bi nastavio živjeti kao produktivan član zajednice radeći i privređujući za svoju obitelj. Okrivljeni nije istaknuo žalbeni prijedlog pa je, imajući u vidu njezin sadržaj, ista razmatrana kao žalba zbog odluke o kaznenoj sankciji.
10.Žalbu je podnio i 3.okr. IO po branitelju odvjetniku Maru Konjuhu iz Zagreba zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. te stavka 2. i stavka 3. istog članka ZKP/08 i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sa prijedlogom da se žalba usvoji i pobijana presuda preinači na način da se okrivljenika oslobodi optužbe, a podredno da se ukine pobijana presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. Ujedno je 3.okr. IO zahtijevao da bude obaviješten o sjednici drugostupanjski vijeća.
11.Na sjednici drugostupanjskog vijeća koja je održana 29. listopada 2025. prisutni branitelj 1. okr. odvjetnik Zlatko Tomažić iz Zagreba je u bitnome ustrajao u navodima iz pisane žalbe i predložio donošenje oslobađajuće presude. Prisutni zamjenik branitelja 3. okr. IO odvjetnik Alen Ivković iz Rijeke također je ustrajao kod navoda iz pisane žalbe kao i žalbenog prijedloga da se ukine prvostupanjska presuda ili da se 3.okrivljenika u cijelosti oslobodi optužbe.
12.Nije u pravu 1.okr. MO kada tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 7. ZKP/08 odnosno da je sud prekoračio optužbu na način da je ovog okrivljenika za kazneno djelo iz točke 1. proglasio krivim i zbog kaznenog djela za koje se istog nije teretilo optužnicom odnosno za koje se nije vodio kazneni postupak. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu posl. br. KP-DO-2827/20, KO-DO-3551/20 od 26. svibnja 2020. koja je potvrđena odlukom optužnog vijeća Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl. br. 24. KOV-630/20 od 13. srpnja 2020. 1.okr. MO se tereti za kazneno djelo računalne prijevare iz članka 271. stavak 1. KZ/11 i kazneno djelo krađe iz članka 228. stavak 1. KZ/11, koje je opisano pod točkom 1. pobijane presude i za koje je prvostupanjski sud utvrdio kaznenu odgovornost okrivljenika te je za svako kazneno djelo u presudi utvrdio pojedinačne kazne.
13.Neosnovano 1.okr. MO u žalbi ističe da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08 jer da je povrijeđeno njegovo pravo na pošteno suđenje zbog povrede presumpcije nedužnosti do koje je došlo time što je prvostupanjski sud raniju osuđivanost okrivljenika neosnovano cijenio otegotnom. Pretpostavka nedužnosti opisana je u stavku 2. članka 6. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda i sastavnica je poštenog suđenja koje se traži u članku 6. stavku 1. Konvencije, a jamči pravo da se svatko smatra nevinim dok mu se ne dokaže krivnja. Ostvarenje ovog prava razmatra se kroz više aspekata i to obvezu tužiteljstva da osigura dostatne i vjerodostojne dokaze kojima se dokazuje krivnja počinitelja, izbjegavanje negativne medijske kampanje kojom se snažno utječe na javno mnijenje i sud u donošenju odluke te poštivanje prava okrivljenika po donošenju oslobađajuće ili odbijajuće presude. Kod činjenice da je ranijim pravomoćnim presudama utvrđena kaznena odgovornost okrivljenika za kaznena djela za koja je proglašen krivim, neosnovana je tvrdnja žalitelja da je povrijeđena pretpostavka nedužnosti na štetu okrivljenika u smislu poštivanja odredbe članka 6. stavka 2. Konvencije.
14.Nije u pravu 1. okr. MO kada tvrdi da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno jer da nema dovoljno dokaza o kaznenoj odgovornosti ovog okrivljenika niti za jednu od točki optužnice za koju je okrivljeni proglašen krivim radi čega da je u odnosu na zaključke o kaznenoj odgovornosti okrivljenika valjalo primijeniti načelo in dubio pro reo. Naime, 1.okr. MO je u odnosu na kaznena djela za koja je proglašen krivim ispitan temeljem članka 208.a ZKP/08 od strane redarstvenih vlasti, te je prilikom ispitivanja detaljno i okolnosno priznao učin svih kaznenih djela za koja se teretio. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da je njegovo priznanje poglavito pokrijepljeno i navodima ispitanih oštećenika u pogledu okolnosti počinjenja djela odnosno načina počinjenja te vrste i vrijednosti otuđenih predmeta. Neosnovano žalitelj ističe kako je kod zaključivanja o njegovoj kaznenoj odgovornosti prvostupanjski sud pogrešno ocijenio iskaze ispitanih oštećenika koji da nisu imali saznanja o osobi počinitelja. Imajući, međutim, u vidu okolnosti počinjenja kaznenih djela, odnosno činjenicu otuđenja torbi ili novčanika s dokumentima korištenjem odsutnosti njihovih vlasnika, životno je i logično da oštećenici o osobama počinitelja odnosno njihovu identitetu nisu niti mogli imati nikakvih saznanja niti sumnji, što, međutim, ne dovodi u pitanje uvjerljivost njihova iskazivanja, kako je to valjano obrazložio i prvostupanjski sud ocjenjujući vjerodostojnost iskaza oštećenika.
15.Neosnovano tvrdi žalitelj da je zasnivanjem presude na obranama 1.okr. MO koje je ovaj iznio prilikom ispitivanja kod redarstvenih vlasti na način da je priznao kaznena djela koja su mu stavljena na teret, počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08 jer se presuda temelji na nezakonitim dokazima i to zbog toga što je prilikom ispitivanja ovog okrivljenika povrijeđeno njegovo pravo na obranu. Naime, 1.okr. MO je u odnosu na pravo da angažira branitelja i kod radnje ispitivanja za djelo iz točke 1. i kod onog za djelo iz točke 2. do 6. izreke poučen o pravu da može uzeti branitelja koji može nazočiti njegovom ispitivanju i o posljedicama odricanja od tog prava pri čemu je prilikom oba ispitivanja izjavio da neće uzimati branitelja, a prilikom provođenja radnje ispitivanja nije primijenjen neki od nedozvoljenih načina ispitivanja odnosno obmana ili prisila niti su okrivljeniku postavljana sugestivna niti kapciozna pitanja. Zdravstveno stanje okrivljenika, koje je cijenjeno sukladno rezultatima provedenog psihijatrijskog vještačenja, nije moglo biti od utjecaja na zakonitost ispitivanja u smislu primjene nedozvoljenih načina ispitivanja. Naime, provedenim radnjama ispitivanja te vještačenjem, nije doveden u sumnju zaključak suda o raspravnoj sposobnosti okrivljenika odnosno da ovaj zbog duševnih smetnji radi ne bi bio sposoban shvatiti prirodu i svrhu kaznenog postupka, razumjeti pojedine procesne radnje i njihove posljedice.
16.Neosnovano žalitelj pobija zaključke suda o kaznenoj odgovornosti 1.okr. MO za kaznena djela iz točke 5. i 6. izreke jer da je utvrđeno kako u istima nije sudjelovao na način da je ulazio u prostore opisane pod točkom 5. i 6. u odnosu na koja kaznena djela su proglašeni krivima 2.okr. Mate Šarić i 3.okr. IO. Protivno ovakvim tvrdnjama žalitelja pravilno je zaključio prvostupanjski sud ocjenom upravo obrana 1.okr. MO i 2.okr. ĐO, koja je dana u prethodnom postupku i u kojim obranama pred redarstvenim vlastima su oba okrivljenika priznala učin ovih kaznenih djela, kako je u učinu djela pod točkom 5. isti sudjelovao na način da je 2. okr. ĐO čekao u vozilu dok je ovaj sa otuđenim karticama treće osobe kupovao predmete u opisanim trgovinama, koje su potom zajednički prodali i podijelili ostvarenu imovinsku korist što je u svojoj obrani potvrdio i 2.okr. ĐO. Istovjetno i u odnosu na djelo pod točkom 6. u kojem je 1. okr. MO, neovisno o tome što se nije nalazio u poslovnom prostoru opisanom u točki 6. izreke, postupao sa zajedničkom namjerom pribavljanja protupravne imovinske koristi karticom vlasnika HO, koju je upravo on i otuđio djelom opisanim pod točkom 2. izreke. Dakle, radi se o tome da je u odnosu na 1.okr. MO prvostupanjski sud pravilnom ocjenom provedenih dokaza osnovano zaključio kako je u činjenju kaznenih djela iz točke 5. i 6. izreke sudjelovao zajedno i dogovorno i postupajući sa zajedničkom namjerom pribavljanja protupravne imovinske koristi sa 2.okr. ABC .... okr. IO i uz unaprijed dogovorenu podjelu uloga kao i podjelu protupravno stečene imovinske koristi.
17.Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je sud u odnosu na 1.okr. MO pogrešno ocijenio olakotne i otegotne okolnosti radi čega da je ovom okrivljeniku izrečena prestroga zatvorska kazna, a radi se o jedinstvenoj kazni zatvora u trajanju od 2 godine i 6 mjeseci.
17.1.Naime, prvostupanjski sud je na strani ovog okrivljenika pravilno i potpuno ocijenio sve okolnosti koje utječu na to da kazna bude veća odnosno manja, a pritom je olakotnim cijenjeno okrivljenikovo priznanje prilikom prvog ispitivanja kojim je, doista, u bitnome doprinio trajanju i složenosti dokaznog postupka za predmetna kaznena djela. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio i njegovo zdravstveno stanje koje je narušeno i radi čega je provedenim vještačenjem utvrđen smanjeno ubrojivim. Sa druge strane, okrivljeni je višestruko osuđivana osoba zbog različitih kaznenih djela no i zbog istovrsnih kaznenih djela protiv imovine i to upravo kaznenih djela krivotvorenja isprave i računalne prijevare, dakle, specijalni je povratnik pa je imajući u vidu time izraženu upornost i nekritičnost i unatoč priznanju kaznenih djela, sud pravilno ocijenio kako se radi o visokom stupnju kriminalne volje kod 1. okr. MO radi kojeg je osnovano izreći mu pojedinačne i jedinstvenu bezuvjetnu kaznu zatvora koje je imajući u vidu težinu kaznenih djela i okolnosti njegova počinjenja, prvostupanjski sud odmjerio u primjerenom trajanju.
18.Neosnovano 1. okr. MO osporava i odluku o imovinskopravnom zahtjevu koji je obvezan podmiriti oštećenoj Zagrebačkoj banci d.d. jer da imovinskopravni zahtjev od strane iste nije niti postavljen. Naime, kako je to pravilno utvrdio sud prvog stupnja Zagrebačka banka d.d. je činjenjem kaznenih djela za koja je 1. okr. MO proglašen krivim, oštećena u svojim imovinskim interesima slijedom čega je postavila i imovinskopravni zahtjev, a isti spisu prileži na listu 20 te je o njemu odlučeno sukladno odredbi članka 158. stavak 2. ZKP/08 i u odnosu na ovog okrivljenika.
19. U odnosu na žalbu 2. okr. ĐO ovaj drugostupanjski sud je stava kako je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za primjenu kaznene sankcije protiv ovog okrivljenika odnosno sve olakotne i otegotne okolnosti, slijedom čega se utvrđene pojedinačne kazne za svako kazneno djelo kao i izrečena jedinstvena kazna ukazuju primjerenima i u skladu sa svrhom primjene kaznenopravnih sankcija propisanom u članku 41. KZ/11 koja je u skladu i sa izraženom spremnosti ovog okrivljenika na korekcije u ponašanju i otklon od recidiva.
20.Nije u pravu 3. okr. IO kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 jer da presuda ne sadrži jasne i dostatne razloge zbog čega nije prihvatio njegovu obranu, to zbog toga što je kod ocjene provedenih dokaza propustio primjeniti načelo in dubio pro reo. Slijedom toga da je sud pogrešno zaključio kako je okrivljeni svjesno i voljno sudjelovao u počinjenju kaznenog djela pod točkom 6. iako nije vidio niti znao da se na upotrijebljenoj kreditnoj kartici koju mu je dao 2.okr. ĐO nalazi ime treće osobe u potkrjepu čega je pružio dokaze koji potkrjepljuju njegovu obranu da je uporaba kartice služila radi kupovine proizvoda navedene optike u korist trećih osoba.
21.Postojanje namjere za pribavljanje protupravne imovinske koristi je sud prvog stupnja, u okvirima utvrđenog činjeničnog stanja, analizirao te iznio razloge zbog kojih okrivljenikovu obranu ne prihvaća i kada se ista stavi u korelaciju sa drugim dokazima pa time i sadržajem dokumentacije kojom obrana nastoji dokazati kupnju proizvoda optike za korist trećih osoba koju je sud ocijenio nepouzdanom i nevjerodostojnom i za takav svoj zaključak iznio valjane razloge.
22.Primjena načela in dubio pro reo kao pravno logičkog pomagala, a ne načela kaznenog postupka, potrebna je tek ako postojanje neke odlučne činjenice nije moguće otkloniti pa se tada njezino nepostojanje uzima u korist okrivljenika, dakle, njegova primjena može imati utjecaja na činjenična utvrđenja pa samo izostanak primjene navedenog načela ne bi predstavljao bitnu postupovnu povredu.
23.Osnovano, međutim, 3.okr. IO tvrdi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08 jer je teško povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje koje je zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda time što je presuda donijeta, a da tijekom rasprave on nije imao priliku svoju obranu konfrontirati sa obranama 1.okr. MO i 2. okr. ĐO.
24.Naime, 1. okr. MO, koji je u prethodnom postupku iznosio obranu pred redarstvenim vlastima, tijekom rasprave se branio šutnjom pa tako i na raspravnom ročištu 17. lipnja 2024. kada je donijeta nepravomoćna presuda kojom su okrivljenici proglašeni krivima. Isto tako je i 2.okr. ĐO svoju obranu iznio u prethodnom postupku pred redarstvenim vlastima dok na raspravi obranu nije iznio. Na raspravu 17. lipnja 2024. nije pristupio 2. okr. ĐO, a rasprava je održana temeljem odredbe članka 404. stavka 5. ZKP/08 i zaključena u odsutnosti nedošlog 2. okrivljenika za kojeg nije niti bila iskazana uredna dostava poziva. Prethodna rasprava koja je bila određena za 12. travnja 2024. održana je pozivom na istu zakonsku odredbu u odsutnosti 2. okrivljenika za kojega nije bila uredno iskazana dostava poziva. Prethodno su jedino na rasprave 14. travnja 2021. i 5. srpnja 2022. pristupili svi okrivljenici koji su se tada izjasnili o optužbi te izjavili da obranu iznositi po provedenom dokaznom postupku. Na raspravama koje su zakazivane nastavno od 5. srpnja 2022. pa nadalje okrivljenici nisu iznosili obranu.
25.U razlozima presude prvostupanjski sud zaključak o kaznenoj odgovornosti 3.okr. IO za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret pod točkom 6. temelji poglavito na obranama 1.okr. MO i 2.okr. ĐO iznijetim u prethodnom postupku pred redarstvenim vlastima, u kojima isti priznaju počinjenje kaznenih djela iz optužnice pa tako i onog iz točke 6. istovremeno tereteći za potonje i 3. okr. IO. Nadalje, 1.okr. MO nije porekao niti otuđenje novčanika HO opisanog pod točkom 2. presude kojom je i vršeno plaćanje kupljenih predmeta u optici „Očalinko“ od strane 2.okr. [adresa].okr. IO koji je bio djelatnik optike, a sa zajedničkom namjerom stjecanja protupravne imovinske koristi koju ne poriču 1.okr.MO i 2.okr. ĐO tereteći za opisano zajedničko i dogovorno postupanje i 3.okr. IO.
26.Dakle, za inkriminirano kazneno djelo iz točke 6. su 3.okr. IO poglavito teretili iskazi dvojice suoptuženika kao dokazi optužbe, dok ostali dokazi koje sud dovodi u vezu sa tim obranama kao što je iskaz HO, dokumentacija o izvršenim transakcijama Zagrebačke banke kao i preslike slipova po korištenju kreditne kartice predstavljaju potkrepljujuće, ali ne i odlučne dokaze o postupanju okrivljenih u djelu pod točkom 6. pa je za zaključiti da se osuđujuća presuda u odnosu na 3.okr. IO za kazneno djelo iz točke 6. temelji u odlučujućoj mjeri na obranama suoptuženika koje 3.okr. IO doista na raspravi nije imao priliku ispitati ili dati ispitati tijekom postupka.
27. Iz navedenih razloga u pravu je 3.okr. IO kada tvrdi da je došlo do povrede prava obrane koja je značajna za opstojnost pobijane presude u tom dijelu. U odlukama ESLJP u kojima se razmatralo pitanje povrede konfrontacijskog prava zauzeto je stajalište kako činjenica da su iskazi dani od strane suoptuženika, a ne svjedoka, nije relevantna kada takvi iskazi mogu poslužiti u značajnom stupnju kao temelj presude jer takav iskaz, bez obzira što ga je dao suoptuženik, a ne svjedok u strogom značenju, predstavljaju dokaz optužbe na koji se primjenjuju jamstva iz članka 6. stavka 1. i 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Dakle, kao dokaz se smije koristiti samo kontradiktorno izveden iskaz bez obzira na uzrok nemogućnosti poštivanja prava obrane da ispituje svjedoke optužbe te se prava obrane smatraju ograničenim u mjeri koja su inkompatibilna s jamstvima iz članka 6. Konvencije ako se osuda temelji jedino ili u odlučujućoj mjeri na izjavi svjedoka odnosno suoptuženika kojeg drugi suoptuženik nije imao prilike ispitati.
28.Stoga je pobijanu presudu, u odnosu na kaznena djela za koja se 3.okr. IO tereti pod točkom 6. izreke pobijane presude, prihvaćanjem njegove žalbe temeljem članka 483. stavak 1. ZKP/08 trebalo ukinuti zbog počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08 i u tom dijelu vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud izvesti već provedene dokaze, po potrebi i nove, otkloniti postupovnu povredu te donijeti novu i zakonitu odluku koju će valjano obrazložiti.
29. Budući je presuda ukinuta zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, a 3.okr.IO je žalbu podnio i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja to primjenom članka 487. stavak 4. ZKP/08 ovaj sud drugog stupnja ocjenjujući žalbene navode ovog okrivljenika o nepotpuno i pogrešno utvrđenom činjeničnom, drži da su za sada isti preuranjeni jer će prvostupanjski sud tek u ponovljenom postupku sveobuhvatnom ocjenom svih provedenih personalnih dokaza i u korelaciji sa drugim provedenim dokazima, moći iznijeti razloge o krivnji 3.okr. IO.
30.Budući u preostalom pobijanom, a neukinutom dijelu prvostupanjske presude ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio povreda kaznenog postupka kao niti povreda zakona na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08 su žalbe 1.okr.MO i 2.okr. ZO odbijene su kao neosnovane i potvrđena je prvostupanjska presuda.
Rijeka, 29. listopada 2025.
Predsjednik vijeća
Srebrenka Šantić
