Zakon.hr

Poslovni broj: P-9066/2019-67

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Blaženki Butigan Matić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Jurici Tončić, odvjetniku u Zagrebu, protiv I tuženika Porsche mobiliti d.o.o. Velimira Škorpika 21, Zagreb, OIB: 36514183925, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Buliću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Stefanović i partneri d.o.o. i II tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku Josipu Grošeti, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 3. rujna 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Jurice Tončića, odvjetnika, zamjenika punomoćnika I tuženika KR, odvjetničkog vježbenika i zamjenika punomoćnika II tuženika VR, odvjetničkog vježbenika, dana 29. listopada 2025.

p r e s u d i o j e

I./ Utvrđuje se da su nepoštene i ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u točki 9.1. Uvjeta Ugovora o kreditu br. 02551 koje glase: Visina mjesečnih obroka kredita podliježe prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjene uvjeta refinanciranja, koji su temelj kalkulaciji, kao i u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela, koja neposredno ili posredno imaju slični učinak. Pod navedenim uvjetima može biti promijenjena nominalna godišnja kamatna stopa na kredit, kao i efektivna kamatna stopa na kredit.

II./ Utvrđuje se da su nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli CHF Ugovora o kreditu broj 02551 točka II koja glasi: iznos kredita kunska protuvrijednost od 23.373,75 CHF prema prodajnom tečaju za devize Raiffesenbank Austria d.d, Zagreb, za CHF vrijedećem na dan plaćanja, i III koja glasi: kamatna stopa/visina i broj mjesečnih obroka kredita/trajanje ugovora/troškovi, broj mjesečnih obroka kredita/ trajanje Ugovora u mjesecima 84, iznos mjesečnog obroka kredita 352,63 CHF. Ukupni iznos svih mjesečnih obroka kredita 29.620,92 CHF, troškovi zaključenja ugovora (uklj. 22 % PDV-a 844,84 CHF, ukupni troškovi ugovora 29.620,92 CHF, nominalna godišnja kamatna stopa 6,99 , efektivna kamatna stopa na kredit (EKS) 8,13 %, tarifa 84RC12S.

III./ Nalaže se I tuženiku Porsche mobiliti d.o.o. Velimira Škorpika 21, Zagreb, OIB: 36514183925, da isplati tužitelju ŽR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iznos od 25,91 zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom na pojedine iznose i to:

- 0,05 Eur tekućom od 01.09.2009.,

- 0,05 Eur tekućom od 01.10.2009.,

- 0,05 Eur tekućom od 01.11.2009.,

- 0,05 Eur tekućom od 01.12.2009.,

- 0,05 Eur tekućom od 01.01.2010.,

- 0,40 Eur tekućom od 01.02.2010.,

- 0,40 Eur tekućom od 01.03.2010.,

- 0,40 Eur tekućom od 01.04.2010.,

- 0,40 Eur tekućom od 01.05.2010.,

- 0,40 Eur tekućom od 01.06.2010.,

- 0,40 Eur tekućom od 01.07.2010.,

- 0,40 Eur tekućom od 01.08.2010.,

- 0,40 Eur tekućom od 01.09.2010.,

- 0,40 Eur tekućom od 01.10.2010.,

- 0,40 Eur tekućom od 01.11.2010.,

- 0,40 Eur tekućom od 01.12.2010.,

- 0,40 Eur tekućom od 01.01.2011.,

- 0,40 Eur tekućom od 01.02.2011.,

- 0,40 Eur tekućom od 01.03.2011.,

- 0,40 Eur tekućom od 01.04.2011.,

- 0,40 Eur tekućom od 01.05.2011.,

- 0,40 Eur tekućom od 01.06.2011.,

- 0,40 Eur tekućom od 01.07.2011.,

- 0,40 Eur tekućom od 01..08.2011.,

- 0,40 Eur tekućom od 01.09.2011.,

- 0,40 Eur tekućom od 01.10.2011.,

- 0,40 Eur tekućom od 01.11.2011.,

- 0,40 Eur tekućom od 01.12.2011.,

- 0,40 Eur tekućom od 01.01.2012.,

- 0,40 Eur tekućom od 01.02.2012.,

- 0,40 Eur tekućom od 01.03.2012.,

- 0,40 Eur tekućom od 01.04.2012.,

- 0,40 Eur tekućom od 01.05.2012.,

- 0,40 Eur tekućom od 01.06.2012.,

- 0,40 Eur tekućom od 01.07.2012.

- 0,40 Eur tekućom od 01.09.2012.,

- 0,40 Eur tekućom od 01.10.2013.,

- 0,40 Eur tekućom od 01.11.2012.,

- 0,40 Eur tekućom od 01.12.2012.,

- 0,40 Eur tekućom od 01.01.2013.,

- 0,40 Eur tekućom od 01.02.2013.

- 0,40 Eur tekućom od 01.03.2013.,

- 0,40 Eur tekućom od 01.04.2013.,

- 0,40 Eur tekućom od 01.05.2013.,

- 0,40 Eur tekućom od 01.06.2013.,

- 0,40 Eur tekućom od 01.07.2013.,

- 0,40 Eur tekućom od 01..08.2013.,

- 0,40 Eur tekućom od 01.09.2013.,

- 0,40 Eur tekućom od 01.10.2013.,

- 0,40 Eur tekućom od 01.11.2013.,

- 0,40 Eur tekućom od 01.12.2013.,

- 0,40 Eur tekućom od 01.01.2014.,

- 0,40 Eur tekućom od 01.02.2014.

- 0,40 Eur tekućom od 01.03.2014.,

- 0,40 Eur tekućom od 01.04.2014.,

- 0,39 Eur tekućom od 01.05.2014.,

- 0,40 Eur tekućom od 01.06.2014.,

- 0,40 Eur tekućom od 01.07.2014.,

- 0,39 Eur tekućom od 01.08.2014.,

- 0,40 Eur tekućom od 01.09.2014.,

- 0,40 Eur tekućom od 01.10.2014.,

- 0,40 Eur tekućom od 01.11.2014.,

- 0,40 Eur tekućom od 01.12.2014.,

- 0,40 Eur tekućom od 01.01.2015.,

- 0,40 Eur tekućom od 01.02.2015.

- 0,32 Eur tekućom od 01.03.2015.,

- 0,32 Eur tekućom od 01.04.2015.,

- 0,33 Eur tekućom od 01.05.2015.,

- 0,15 Eur tekućom od 01.06.2015.,

- 0,16 Eur tekućom od 01.07.2015.,

sve to do 31.07.2015. godine u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima i to prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. godine po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV./ Nalaže se I tuženiku Porsche mobiliti d.o.o. Velimira Škorpika 21, Zagreb, OIB: 36514183925, da isplati tužitelju ŽR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 4.942,70 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom na pojedine iznose i to:

- 23,72 Eur tekućom od 01.11.2008.,

- 6,71 Eur tekućom od 01.12.2008.,

- 6,87 Eur tekućom od 01.01.2009.,

- 20,76 Eur tekućom od 01.02.2009.,

- 25,01 Eur tekućom od 01.03.2009,

- 19,11 Eur tekućom od 01.04.2009.,

- 21,70 Eur tekućom od 01.05.2009,

- 14,86 Eur tekućom od 01.06.2009.,

- 12,90 Eur tekućom od 01.07.2009.,

- 15,83 Eur tekućom od 01.08.2009.,

- 15,73 Eur tekućom od 01.09.2009.,

- 15,64 Eur tekućom od 01.10.2009.,

- 13,30 Eur tekućom od 01.11.2009.,

- 16,81 Eur tekućom od 01.12.2009.,

- 17,87 Eur tekućom od 01.01.2010.,

- 20,62 Eur tekućom od 01.02.2010.,

- 21,73 Eur tekućom od 01.03.2010.,

- 27,33 Eur tekućom od 01.04.2010.,

- 25,60 Eur tekućom od 01.05.2010.,

- 24,99 Eur tekućom od 01.06.2010.,

- 35,14 Eur tekućom od 01.07.2010.,

- 37,70 Eur tekućom od 01.08.2010.,

- 50,84 Eur tekućom od 01.09.2010.,

- 49,38 Eur tekućom od 01.10.2010.,

- 40,39 Eur tekućom od 01.11.2010.,

- 49,48 Eur tekućom od 01.12.2010.,

- 63,32 Eur tekućom od 01.01.2011.,

- 58,14 Eur tekućom od 01.02.2011.,

- 60,93 Eur tekućom od 01.03.2011.,

- 55,72 Eur tekućom od 01.04.2011.,

- 56,43 Eur tekućom od 01.05.2011.,

- 75,37 Eur tekućom od 01.06.2011.,

- 75,99 Eur tekućom od 01.07.2011.,

- 85,48 Eur tekućom od 01.08.2011.,

- 77,69 Eur tekućom od 01.09.2011.,

- 77,69 Eur tekućom od 01.10.2011.,

- 76,72 Eur tekućom od 01.11.2011.,

- 74,84 Eur tekućom od 01.12.2011.,

- 78,30 Eur tekućom od 01.01.2012.,

- 84,13 Eur tekućom od 01.02.2012.,

- 83,78 Eur tekućom od 01.03.2012.,

- 81,71 Eur tekućom od 01.04.2012.,

- 82,36 Eur tekućom od 01.05.2012.,

- 84,28 Eur tekućom od 01.06.2012.,

- 81,90 Eur tekućom od 01.07.2012.

- 81,38 Eur tekućom od 01.09.2012.,

- 80,43 Eur tekućom od 01.09.2012.,

- 77,43 Eur tekućom od 01.10.2013.,

- 80,77 Eur tekućom od 01.11.2012.,

- 82,32 Eur tekućom od 01.12.2012.,

- 82,52 Eur tekućom od 01.01.2013.,

- 76,99 Eur tekućom od 01.02.2013.

- 78,39 Eur tekućom od 01.03.2013.,

- 82,18 Eur tekućom od 01.04.2013.,

- 78,87 Eur tekućom od 01.05.2013.,

- 74,79 Eur tekućom od 01.06.2013.,

- 72,84 Eur tekućom od 01.07.2013.,

- 74,34 Eur tekućom od 01.08.2013.,

- 77,56 Eur tekućom od 01.09.2013.,

- 80,44 Eur tekućom od 01.10.2013.,

- 78,69 Eur tekućom od 01.11.2013.,

- 79,66 Eur tekućom od 01.12.2013.,

- 80,07 Eur tekućom od 01.01.2014.,

- 82,76 Eur tekućom od 01.02.2014.

- 84,85 Eur tekućom od 01.03.2014.,

- 83,08 Eur tekućom od 01.04.2014.,

- 81,85 Eur tekućom od 01.05.2014.,

- 81,85 Eur tekućom od 01.06.2014.,

- 81,85 Eur tekućom od 01.07.2014.,

- 81,85 Eur tekućom od 01.08.2014.,

- 81,85 Eur tekućom od 01.09.2014.,

- 81,86 Eur tekućom od 01.10.2014.,

- 81,86 Eur tekućom od 01.11.2014.,

- 81,86 Eur tekućom od 01.12.2014.,

- 81,86 Eur tekućom od 01.01.2015.,

- 81,86 Eur tekućom od 01.02.2015.

- 81,82 Eur tekućom od 01.03.2015.,

- 81,82 Eur tekućom od 01.04.2015.,

- 81,83 Eur tekućom od 01.05.2015.,

- 81,76 Eur tekućom od 01.06.2015.,

- 81,76 Eur tekućom od 01.07.2015.,

V./ Nalaže se I tuženiku Porsche mobiliti d.o.o. Velimira Škorpika 21, Zagreb, OIB: 36514183925, da naknadi tužitelju ŽR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak od 4.449,08 EUR sa zateznom kamatom počev od 29. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

VI./ Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja iz točke I-V izreke presude u odnosu na II tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69,

OIB: 53056966535.

VII./ Nalaže se tužitelju ŽR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da naknadi II tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 parnični trošak od 2.620,31 EUR, sve u roku od 15 dana.

VIII./ Odbija se I tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti.

r i j e š i o j e:

Dozvoljava se preinaka tužbe povišenjem zahtjeva tužitelja. u podnesku od 06.07.2024. na iznos od 25,91EUR i 4.942,70 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama na pojedine iznose do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je sa Porsche mobiliti d.o.o. zaključio 1. srpnja 2008. godine ugovor o kreditu br. 02551 solemniziran kod javnog bilježnika Biserke Lovrić. Navedenim ugovorom je odobren ugovor o kreditu za vozilo Škoda octavia elegance 1.6 kojim se tuženik obvezuje financirati troškove nabave objekta u ukupnom iznosu od 23.373,75 CHF u trajanju od 84 mjeseci, mjesečni obrok uključujući 22% PDV-a iznosi352,63 CHF, dio iznosa kredita za isplatu trgovcu 22.528,91 CHF, troškovi obrade iznose 3,75% vrijednosti kredita i s 22% PDV-a iznose 844,84 CHF. Kao obračunski tečaj vrijedi prodajni tečaj kod II-tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. za CHF na dan uplate, dospijeće uplate vidljivo je iz plana otplate dok se troškovi obrade u ukupnom iznosu od 844,84 CHF plaćaju se u okviru otplate obroka po ugovoru o kreditu. Navedeni kredit u potpunosti je isplaćen. Odredbom čl.9 Uvjeta ugovore o kreditu ugovoreno je da je je između ostalog da "…pod navedenim uvjetima može biti promijenjena nominalna godišnja kamatna stopa na kredit, kao i efektivna kamatna stopa na kredit". U vrijeme zaključenja ugovora tužitelj i tuženik nisu pojedinačno pregovarali o navedenoj odredbi te ugovorom nisu utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate. Od početka otplate kredita pa nadalje kamatna stopa se u nekoliko navrata povećavala, što je imalo za posljedicu uvećanje mjesečnih anuiteta. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 od 4.7.2013. potvrđenom odlukom Visokog trgovačkog suda u RH posl.br. Pž-7129/13 od 13.6.2014. u dijelu koji se odnosi na promjenjivu ugovorenu kamatnu stopu, utvrđeno je da je banka povrijedila kolektivne interese i prava potrošača , korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom petotužene Hypo Alpe-Adria Bank d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora petotužena Hypo Alpe-Adria Bank d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali o ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku petotužene Hypo Alpe-Adria Bank d.d. o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obavezama ugovornih strana, utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time petotužena Hypo Alpe- Adria Bank d.d. postupala suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima. Navedenom odlukom je dakle pravomoćno utvrđeno da je u ugovorima o kreditu ništetna odredba o redovnoj kamatnoj stopi ukoliko je ista promjenjiva prema jednostranoj odluci banke, u ovom slučaju tuženika. Odredbom o redovnoj kamatnoj stopi određuje se visina ugovorne odredbe korisnika kredita. Zbog navedenog odredba o kamatnoj stopi mora biti određena, odnosno odrediva sukladno čl.269 st.2. ZOO-a. Tužitelj se također poziva na odredbu čl.272 istog zakona o odredivosti činidbe te čl.324. ZOO-a o ništetnosti pojedinih odredbi koje ne povlače ujedno ništetnost cijelog ugovora ako isti može opstati bez te ništetne odredbe. U konkretnom slučaju određena je jedino kamatna stopa u trenutku sklapanja ugovora tako da je jedino ta kamatna stopa valjana, dok način promjene kamatne stope koji je prepušten u potpunosti volji druge ugovorne strane nije jasan, određen i odrediv stoga je ta odredba ništetna pa se ima smatrati da je ugovor sklopljen bez odredbe o promjenjivosti kamatne stope prema odluci banke i tuženika. Tužitelj se poziva i na čl.81. Zakona o zaštiti potrošača koja govori o značajnoj neravnoteži u pravima i obvezama ukoliko se u pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo. U konkretnom slučaju stranke u čl.9. predmetnog ugovora kojom je utvrđeno da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci tuženika se nije pojedinačno pregovaralo te se tužitelj nalazio u slabijem položaju u odnosu na banku kako pregovarački tako i u pogledu razumijevanja financijskih posljedica ugovora. Tuženik tužitelju nije dao informaciju obrazloženja koja bi tužitelju kao prosječnom potrošaču predstavljalo pravovaljano tumačenje ugovora te rizika koji iz nje proizlaze da bi kasnije samoinicijativno bez pregovaranja mijenjao kamatnu stopu. U odnosu na čl.3. ugovora o kreditu kojim je ugovorena valuta CHF tužitelj navodi kako prilikom ugovaranja nije tužitelja kao potrošača informirao i upozorio na rizik ugovaranja CHF valutne klauzule već mu ga je nudio kao najpovoljniji ako se uzme u obzir da se tečaj CHF u vrijeme ugovaranja nalazio blizu svojih povijesnih minimuma te je u idućem razdoblju bio očekivan rast, što je tuženiku s obzirom na njegovo poslovanje i stručnost moralo biti poznato te je tuženik prilikom ugovaranja postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Tužitelj se poziva na presudu TS Zagreb P-1401/12 od 4.7.2013. navodeći da je istom pravomoćno utvrđeno da je u ugovorima o kreditu ništetna ugovorna odredba kojom se glavnica kredita veže za valutu CHF te da tužitelj kao potrošač u trenutku sklapanja nije bio upozoren na rizik koji sa sobom povlači valutna klauzula. U odnosu na ništetnost dodatka ugovora o kreditu br. 02551 od 15. siječnja 2014. kojom je promijenjena toč.9 ugovornih odredbi tužitelj se kao posljedicu ništetnosti istih poziva na čl.502 c ZPP-a prema kojem odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno odluci banke te odredbi u kojima se ugovora CHF valutna klauzula ima učinak uspostave pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se on nalazio da su te odredbe pošteno ugovorene, odnosno kamata i tečaj vraćaju se na početno ugovoreni tečaj i kamatnu stopu, jer su to jedini parametri koji su u ugovoru o kreditu navedeni i korisniku kredita prilikom sklapanja ugovora bili poznati. Svi iznosi plaćeni više od iznosa iz početnog otplatnog plana, uključujući nagradu za moratorij i naknadu za prijevremenu otplatu predstavljaju stjecanje bez osnove te ih je tuženik kao nepošteni stjecatelj dužan vratiti tužitelju. Slijedom navedenog, a prema konačnom zahtjevu iz podneska od 06.07.2024. tužitelj potražuje od tuženika isplatu iznosa po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj topi od 25,91 EUR sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog anuiteta do isplate, te po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u iznosu od 4.942,70 EUR sa zateznom kamatom na od dospijeća svakog pojedinog anuiteta do isplate, kao i trošak parničnog postupka sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate, uz prethodno utvrđenje ništetnim odredbi čl. 1. 2., 3. 5., i 9.1 predmetnog Ugovora o kreditu u kojima je plaćanje vezano za valutnu klauzulu u CHF i promjenjivu kamatnu stopu.

2. U odgovoru na tužbu I tuženik navodi kako u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev u osnovi i visini te tvrdnju tužitelja da bi bilo koja odredba predmetnog ugovora bila nepoštena ili ništetna. Isto tako u dijelu u kojem je ugovorena primjena valutne klauzule u CHF i u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa. Iz tužbe proizlazi kako tužitelj zahtjev temelji na presudama i rješenjima donesenih povodom kolektivne tužbe potrošača pa s tim u vezi navodi kako I tuženik nije bio tužen navedenom kolektivnom tužbom pa se spomenute presude i rješenja ne mogu primijeniti na I tuženika. Isto tako, sudovi u RH sude na temelju Ustava, Zakona i drugih važećih pravnih propisa, a ne temeljem ranijih sudskih odluka te je čl.502c ZPP-a propisano u kojim slučajevima je sud vezan utvrđenjima iz postupka pokrenutim kolektivnom tužbom pa je jasno da u odnosu na I tuženika nema subjektivnog ili objektivnog identiteta spora. Poziva se na čl.84 Zakona o zaštiti potrošača (ZZP/03) te istovjetnu odredbu čl.52 trenutnog ZZP-a koja ne dopušta ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe i cijene poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. U konkretnom slučaju I tuženik smatra da su odredbe čl.2 i 3 predmetnog ugovora u dijelu kojim se odnose na valutnu klauzulu jasne lako razumljive i uočljive pa toga nisu ispunjeni niti osnovni kriteriji za raspravljanje o nepoštenosti takvih odredbi. Isto vrijedi iza odredbu čl.9 toč.1 Općih uvjeta. Osporava da bi navedene odredbe bile protivne načelu savjesnosti i poštenja te da bi uzrokovale neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača. I tuženik sve ugovore u okviru svog poslovanja sklapa u dobroj vjeri te u potpunosti informira drugu ugovornu stranu o svim bitnim ugovornim odredbama. Tužitelj nije dao nikakve adekvatne dokaze i tvrdnje da bi ugovaranje valutne4 klauzule u predmetnom ugovoru predstavljalo nezakoniti uporabu instituta valutne klauzule od strane I tuženika. I tuženik nije imao saznanja o kretanju tečaja CHF u odnosu na domaću valutu u trenutku sklapanja ugovora te osporava tvrdnju da je valutna klauzula ugovorena s ciljem ostvarivanja profita. Isto tako tužitelju je ponuđeno i sklapanje ugovora s valutnom klauzulom u eur pa su netočne tvrdnje da su tužitelju kao potrošaču bila nametnuta valutna klauzula u CHF. Zaključno tužitelj u cijelosti propušta obrazložiti zašto bi dodatak ugovoru kojim je dodatno regulirao pitanje kamatne stope bio ništetan. Tuženik je sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju izmijenio odredbe ugovora koji se odnose na promjenjivu kamatnu stopu, stoga tužitelj nema osnove za potraživanje s osnova promjenjive kamatne stope budući da je ista u skladu sa spomenutim zakonom. Ističe i prigovor zastare na cjelokupno potraživanje te predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška I tuženiku.

3. U odgovoru na tužbu II tuženik prigovara naznačenoj vrijednosti predmeta spora, osporava tužbu i tužbeni zahtjev te navodi kako nije bio stranke predmetnog ugovora o kreditu pa ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Također smatra da se tužitelj pogrešno poziva na odluke donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača te se te odluke ne primjenjuju na predmetni ugovor o kreditu. Navodi kao kondemnatorni tužbeni zahtjev nije određen, te ističe prigovor zastare.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u presliku Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini od 01.07.2008. (list 10-13 spisa), presliku Ugovora o kreditu br. 02551 od 01.07.2008. (list 14-18 spisa), presliku Dodatka Ugovora o kreditu od 15.01.2014. (list 19-20 spisa), presliku Obavijesti o odobrenju ugovora o kreditu (list 21 spisa), presliku obavijesti o promijeni kamatne stope uz plan otplate kredita (list 22-25 spisa), presliku obavijesti o isteku ugovora o kreditu (list 28 spisa), plan otplate uz ugovor o kreditu (list 30-31 spisa), knjigovodstvenu karticu (list 35-41 spisa), raspravni zapisnik od 04.11.2019. (list 60- 61 spisa), izvod iz novinskih članaka (list 74-83 spisa), izvod iz sudske prakse (list 148- 150 spisa).

5. Nadalje, sud je proveo financijsko vještačenje po mr.sc. Zrinku Ručeviću (list 93-106 spisa), pisanom dopunom vještva (list 122-137, 166-181, 196 spisa), te usmenim saslušanjem vještaka (list 226-227 spisa), kao i saslušanjem tužitelja i svjedoka NR (list 160-161 spisa).

6. Cijeneći rezultate dokaznog postupka kako cjelokupnog, tako i svakog dokaza pojedinačno, a na osnovi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 84/08, 96/08., 123/08. i 57/11. - u daljnjem tekstu ZPP) sud je ocijenio konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na I tuženika u cijelosti osnova, a u odnosu na II tuženika u cijelosti neosnovan.

7. Sud je uvidom u Sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu utvrdio da je tuženik kao predmet poslovanja u Sudskom registru registrirao između ostalog kreditiranje, uključujući potrošačke kredite, hipotekarne kredite i financiranje komercijalnih poslova.

8. Među strankama nesporno da su dana 01.07.20085. tužitelj i I tuženik sklopili Ugovor o kreditu 02551 sa Sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini temeljem kojeg je tuženik kao kreditor odobrio i isplatio tužitelju kao korisniku kredita iznos kunske protuvrijednosti od 23.373,75 CHF prema prodajnom tečaju za devize RBA banke d.d. Zagreb važećim da dan plaćanja za kupnju vozila (čl. II.) uz nominalnu godišnju kamatnu stopu od 6,99%, plativ u 84 mjesečnih anuiteta, uz mjesečni anuitet od 352,63 CHF, troškove zaključenja ugovora od 844,84 EUR, ukupne troškove ugovora od 29.620,92 CHF, a sve sukladno odredbama Uvjeta Ugovora koji su sastavni dio Ugovora o kreditu (čl. III.).

9. Točkom 5.1. Ugovora ugovoreno je da se sve novčane obveze koje proizlaze iz Ugovora, ako su izražene u CHF ispunjavaju plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za devize RBA d.d. Zagreb, za CHF, vrijedećem na dan plaćanja, dok točkom 9.1. Ugovora ugovoreno je da visina mjesečnih obroka kredita podliježe prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjene uvjeta refinanciranja, koji su temelj kalkulaciji, kao i u slučaju promjene propisa, nadalje u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela, koja neposredno ili posredno imaju sličan učinak. Pod navedenim uvjetima može biti promijenjena godišnja stopa na kredit, kao i realna godišnja kamatna stopa na kredit. Visina obroka kredita je promjenjiva I ako se cijena vozila promijeni prije isplate kredita Trgovcu. Korisnik kredita, koji je potrošač, ovlašten je zahtijevati raskid Ugovora zbog promijenjenih uvjeta, ako se zbog gore navedenih razloga ukupni troškovi Ugovora povise za više od 20%.

10. U ovom postupku tužitelj tužbenim zahtjevom traži utvrđenje ništetnosti odredaba čl. 1. 2., 3. 5., i 9.1 predmetnog Ugovora o kreditu u kojima je plaćanje vezano za valutnu klauzulu u CHF i promjenjivu kamatnu stopu , te kao takve ne proizvode pravne učinke niti prema jednoj ugovornoj stani od trenutka sklapanja ugovora, te ima li tužitelj pravo na isplatu zahtijevanih novčanih iznosa na ime razlika koje proizlaze iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i tečaja za valutu CHF na dan sklapanja ugovora za razdoblje od 01.11.2008. do 01.07. 2015., te razlike koja proizlazi iz ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno odlukama banka za razdoblje od 01.09.20209. do 01.07.2015. Sporno je je li nastupila zastara potraživanja.

11. I tuženik u svom odgovoru na tužbu ističe da on nije bio stranka u postupku pokrenutom temeljem kolektivne tužbe potrošača tzv. Udruge Franak koji postupak se vodio protiv osam točno određenih banaka, pa stoga smatra da pravna utvrđenja i odluke iz spomenutog postupka nemaju apsolutne nikakve veze sa tuženikom iz razloga što on nije bio tužen kolektivnom tužbom potrošača, ali isto tako i iz razloga što on nije banka.

12. Nadalje u odnosu na ništavost odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi potrebno je navesti da iako predmetni Ugovor sklopljen između stranaka nosi naziv "Ugovor o kreditu", prema čl. 1021. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., u daljnjem tekstu: ZOO) koja se primjenjuje u konkretnom slučaju, ovaj sud je utvrdio da se ne radi o Ugovoru o kreditu jer u skladu s navedenom odredbom davatelj kredita može biti samo banka, što tuženik nedvojbeno nije, već se radi o ugovoru o potrošačkom zajmu.

13. Vezano za odluku Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/2012, ističe se da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Međutim, takva odluka ne isključuje primjenu odredbi Zakona o obveznim odnosima pa time ni pravo osobe da pred nadležnim sudom pokrene postupak radi utvrđivanja ništetnosti odredbe sklopljenog ugovora i za vraćanje primljenog po osnovi te odredbe ugovora.

14. Osnovana je tvrdnja da se presuda iz potrošačkog spora ne može primijeniti u konkretnoj situaciji jer I tuženik nije jedna od banaka (tuženika) iz predmetnog kolektivnog spora, no, ništetnost ugovorne odredbe potrebno je ocijeniti prema okolnostima svakog pojedinog slučaja.

18. Nesporno je da I tuženik nije banka, ali je trgovačko društvo koje se bavi financiranjem i to putem zajmova (u sudskom registru navedeno " kreditiranje"), što jasno ukazuje da je tuženik trgovac, a tužiteljica potrošač te se u konkretnom slučaju na njihov odnos primjenjuje kako ZOO, tako i Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03; dalje: ZZP). Također tuženik kao pravna osoba registrirana za poslove davanja zajmova (u sudskom registru navedeno " kreditiranje, ….") komunicira s bankama, a uostalom i osnovala ga je banka tj. Porsche Bank Aktiengesellschaft, Austrija, i s bankom ima ustaljenu komunikaciju u svom redovnom poslovanju, za razliku od tužitelja koji je fizička osoba, koja svakako nema toliko iskustva, kontakata, znanja i saznanja u financijskom smislu. Odredbom čl. 59. ZZP propisano je kako ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a posebno: odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstva pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja, odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu. Odredba čl. 81. st. 1. ZZP propisuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Nadalje, st. 2. iste odredbe propisano je kako se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Stavkom 3. iste odredbe propisano je da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Stavkom 4. iste odredbe propisano je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Člankom 87. st. 1. ZZP propisano je kako je nepoštena ugovorna odredba ništava. Stavkom 2. iste odredbe propisano je kako ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

19. Odredbom čl. 269. st. 1. ZOO propisano je da je objekt ugovorne obveze činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju. Stavkom 2. tog članka propisano je kako činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Prema odredbi čl. 272. st. 1. ZOO činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Stavkom 2. propisano je da ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan. Prema odredbi čl. 270. st. 1. ZOO kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

20. U svom logičnom i životnom iskazu kojeg sud u cijelosti prihvaća tužitelj navodi kako je predmetni ugovor zaključio u Auto kući Zubak u Sesvetskom kraljevcu, a temeljem kojeg mu je odobren kredit u iznosu od cca 23.000,00 CHF za kupnju vozila. U cijelosti je otplatio predmetni kredit I tuženiku. Njemu je u auto kući ponuđen kredit u CHF kao najpovoljniji. Nije pročitao ugovor prije potpisivanja, jer se radilo o tipskom ugovoru, ne zna što znači odredba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno odlukama banke no nije očekivao takav skok anuiteta. Prvotno mu je rata iznosila 1.596,00 kn, a kasnije 2.300,00 kn. Nije mogao pregovarati o pojedinoj odredbi ugovora. Nitko mu nije tumačio pojedine odredbe ugovora kao niti javni bilježnik. To je bio unaprijed pripremljeni ugovor u koji su bili uneseni njegovi osobni podaci, iznos kredita, kamatna stopa, rok otplate. Nitko mu nije objasnio niti parametre promjene kamatne stope, kao niti rizike valutne klauzule. Ne sjećm se da li je zaprimao obavijesti o promjeni kamatne stope. Vozilo je koristio isključivo u privatne svrhe. Nijem bio vlasnik obrta niti tvrtke. Njemu je ovaj kredit ponuđen kao najpovoljniji u odnosu na EUR i KN.

21. U svom logičnom i životom iskazu kojem sud vjeruje svjedok FR navodi kako je bio djelatnik I tuženika od 2003. godine. U vrijeme sklapanja ugovora obavljao je funkciju edukatora trgovaca i prodavača. Oni prodavače educirali o našim proizvodima, o potrebnoj dokumentaciji i načinu izrade izračuna u EUR i CHF. EUR je uvijek bio primarna valuta, a u to vrijeme uveden je CHF jer je to tržište tražilo. U to vrijeme CHF je bio povoljniji jer je LIBOR bio manji od EURIBORA. Trgovci nisu educirani o rizicima CHF jer ih niti oni nismo znali, jedino što su ih mogli upozoriti da je plaćanje uvijek po prodajnom tečaju RBA. Klijenti su se sami informirali o uvjetima kredita, a trgovci su educirani na koji način da kredit prezentiraju klijentu. U to vrijeme nije im bilo poznato da HNB ne štiti valutu CHF kao EUR. Klijent nije mogao pregovarati o odredbama o kamatnoj stopi, dok je u pogledu valutne klauzule klijent mogao birati valutu. Radilo se o tipskim ugovorima u kojima su se mijenjali podaci o klijentu, predmetu prodaje, kamatnoj stopi, visini anuiteta. Uveli su CHF upravo zato što su klijenti više tražili tu valutu zbog niže kamate. I tuženiku je u interesu bilo da se kredit sklopi u EUR, jer je njihovo kompletno poslovanje bilo u EUR te su vozila plaćali u EUR. I tuženik se zaduživao u obje valute, ovisno u kojoj valuti su plasirali kredit. Klijent je imao mogućnost konverzije kredita. Kamata je ovisila o njihovoj fiksnoj marži, tromjesečnom LIBORU koji je promjenjiva varijabla i PDVU-u na kamatu koji je povećan sa 23 na 25%. I tuženik nije jednostranom odlukom mijenjao svoju maržu. Klijent je imao mogućnost kontaktirati I tuženika putem maila, telefona ili osobnog sastanka. Obrada samog predmeta je trajala 5-7 radnih dana i kada je klijentu uručen ugovor, očekivalo se da u roku od 30 dana isti ugovor ovjeri kod javnog bilježnika. RBA je banka koje je njihova poslovna banka i preko koje I tuženik posluje. Nema saznanja da li je RBA stranka u ovom postupku. I tuženik je isplatio kredit tužitelju i klijent je njima uplaćivao kredit na račun koji I tuženik ima otvoren kod II tuženika.

22. Navedenim iskazima sud vjeruje u dijelu u kojima su tužitelj i svjedok opisali sklapanje ugovora na način na koji potrošači pristupaju sklapanju ugovora, a ne razumiju materiju o kojoj se radi. Ovdje je riječ o financijskom poslovanju te sklapanju ugovora na način da potpišu ponuđeno ne znajući za potencijalne probleme koji naknadno mogu nastati.

23. Tuženik nije doveo u sumnju činjenicu da je tužitelj potrošač te je iz njegovog logičnog i životnog iskaza utvrđeno da je potrošač jer mu je kredit isplaćen za kupnju vozila, dok je iz priložene dokumentacije razvidno da je kredit plaćao upravo tužitelj.

24. Sa tim u vezi osnovan je prigovor promašene pasivne legitimacije II tuženika budući da je iz sadržaja samog ugovora razvidno kako isti nije bio stranka istog, a navedeno u svom iskazu potvrđuje i svjedok FR koji navodi kako je II tuženik poslovna banka I tuženika i preko koje I tuženik posluje, a da je I tuženik isplatio kredit tužitelju i klijent je njima uplaćivao kredit na račun koji I tuženik ima otvoren kod II tuženika, pa je stoga u odnosu na II tuženika valjalo u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužitelja i odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom VI.

25. Iz provedenih dokaza, utvrđeno je da je predmetni Ugovor o potrošačkom zajmu unaprijed sastavljen prema obrascu I tuženika, a odredbe koje se odnose na valutnu klauzulu u valuti CHF kao i promjenjive kamatne stope nisu bile dovoljno jasne. I tuženik je bio dužan informirati tužitelja o valutnoj klauzuli i skrenuti mu pažnju na parametre o kojima ovisi kretanje tečaja švicarskog franka u nadolazećem razdoblju otplate zajma kao i načinu izračuna promjenjive kamatne stope, pojedinačno o tome pregovarati i na taj način mu omogućiti da izabere hoće li pristati na takve odredbe, a što tuženik nije učinio. Stoga je ugovaranje takvih odredbi imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Takva jednostrano određena ugovorna odredba protivna je i načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 12. ZOO jer je neizvjesna visina novčanog iznosa kojeg tužitelj mora vratiti tuženiku. Stoga je sud utvrdio da su predmetne ugovorne odredbe ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak kao i promjenjiva kamatna stopa. Stoga su sporne ugovorne odredbe zaista i prouzročile značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača pa predstavljaju nepoštene odredbe u potrošačkom ugovoru u smislu naprijed navedenih odredbi ZZP.

25. Radi razlike između stvarno naplaćenog CHF i tečaja kakav je bio na dan isplate kredita tužitelju i razlike između prvotno ugovorene kamatne stope i kamatne stope koja se mijenjala prema odlukama banke sud je iz vještva mr.sc. Zrinka Ručevića utvrdio Mobiliti Leasing d.o.o. kao davatelj kredita i tužitelj kao korisnik kredita zaključili su 1. srpnja 2008. Ugovor o kreditu broj 02551 (u daljnjem tekstu: Ugovor), sa sljedećim osnovnim ugovornim elementima: iznos kredita je kunska protuvrijednost od 23.373,75 CHF obračunato prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb vrijedećem na dan plaćanja, svrha ugovora o kreditu je financiranje troškova kupnje osobnog automobila: ŠKODA, OCTAVIA, ELEGANCE 1,6 ugovoren je rok otplate od 84 mjeseca (otplata u jednakim mjesečnim anuitetima) te promjenjiva kamatna stopa redovnih kamata koja je iznosila 6,99 % godišnje na dan sklapanja Ugovoraprema planu otplate ugovora o kreditu, dospijeće prve obveze bilo je 31. srpnja 2008., a sljedećih svakog posljednjeg dana u mjesecu, utvrđeno je da će se kredit otplaćivati u mjesečnim anuitetima iskazanima u valuti, a plativima u protuvrijednosti kuna prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb vrijedećem na dan plaćanja. Kredit je isplaćen 7. srpnja 2008., s kojim danom je prodajni tečaj Raiffeisen Bank d.d. kao banke davatelja kredita za valutu CHF iznosio 4,554056 kn za 1 CHF, pa je dakle ugovorni iznos od 23.373,75 CHF iskazan u protuvrijednosti kuna iznosio 106.445,37 kn. Iz otplatnog plana tuženika proizlazi da je visina anuiteta (bruto obroka) od 352,63 CHF, proizišla iz kamatne stope od 6,99% iskazane u ugovoru o kreditu, ali iz stupca 'g' Tabele 1 nalaza razvidno je, da za primjenu navedene kamatne stope, kamata na odgovarajuću visinu glavnice, iskazane primjerice na dan 31. srpnja 2008., iznosila bi 136,10 CHF, a ne 111,56 CHF, kako je u otplatnom planu prikazao davatelj kredita. Neovisno o tome da li se otplatni plan uz predmetni ugovor o kreditu može analizirati prema obrascu otplatnih planova uz ugovore o financijskom leasingu, budući da je davatelj kredita leasing kuća, Sukladno Pravilniku o porezu na dodanu vrijednost koji je prethodio Pravilniku o porezu na dodanu vrijednost1 koji je stupio na snagu 1. siječnja 2010. i kojim davatelj leasinga više ne obračunava PDV na kamatu u mjesečnoj rati za financijski leasing, do tog dana je davatelj leasinga obračunavao PDV na kamatu, na isti način kako su to bili obvezni svi davatelji zajma iz ugovora o zajmu (samo banke, odnosno kreditne institucije nisu bile obvezne obračunavati porez na kamatu).U svakom slučaju, iznos kamata od 111,56 CHF, dobiven je primjenom kamatne stope od 5,73% godišnje na zadanu glavnicu (razvidno iz stupca 'h' Tabele 1 nalaza), dok iznos kamata od 136,10 CHF koji je dobiven primjenom ugovorene stope od 6,99% godišnje, prema prikazu danom u Tabeli 1 nalaza, zapravo predstavlja zbroj kamate od 111,56 CHF i PDV od 22% na kamate (19,82 CHF).Tek od 19. anuiteta s datumom dospijeća 31. siječnja 2010., kada se ukida porez na kamatu, visina kamatne stope koju je iskazao davatelj kredita, odgovara visini kamatne stope iskazane u stupcu 'd' U nastavku, vještak će promjenu kamatnih stopa u razdoblju otplate kredita iskazati na način prikazan u stupcu 'd' Tabele 1 nalaza, a polazeći od početne stope prema ugovoru o kreditu u visini od 6,99%godišnje, kako slijedi: 6,99 % godišnje od anuiteta s dospijećem 31. kolovoza 2008.do zaključno anuiteta s dospijećem 30. lipnja 2009., 7,05 % godišnje od anuiteta s dospijećem 31. srpnja 2009.do zaključno anuiteta s dospijećem31. prosinca 2009., 5,76 % godišnje od anuiteta s dospijećem 31. siječnja 2010. do zaključno anuiteta s dospijećem31. srpnja 2014., 5,75 % godišnje od anuiteta s dospijećem 31. kolovoza 2014.do zaključno anuiteta s dospijećem31. siječnja 2015. 5,66 % godišnje od anuiteta s dospijećem 28. veljače 2015. do konačne otplate kredita 30. lipnja2015. (Napomena: gore iznesene stope redovnih kamata u sebi sadržavaju promjenu koja je usklađena s promjenom stope PDV-a na kamate)Za odgovaranje na postavljeni zadatak, u Tabeli 1 na sljedećim stranicama nalaza dat će se otplatni plan kojeg je primijenio kreditor u predmetnom razdoblju otplate, kao i usporedni otplatni plan prema sljedećim elementima: glavnica u iznosu od 23.373,75 CHF, fiksna stopa ugovornih kamata od 6,99% godišnje, fiksna stopa ugovornih kamata mijenja se u skladu s izmjenom (ili ukidanjem) stope PDV-a na kamatu, te ista kod anuiteta s dospijećem 31. kolovoza 2009. iznosi 7,04% godišnje, a kod anuiteta s dospijećem 31. siječnja 2010. iznosi 5,73% godišnje te će se usporedbom iznosa iz tih dvaju otplatnih planova iskazati razlike u visini obveza, i to prvo se iskazuju razlike u visini anuiteta, koje proizlaze iz promjene kamatne stope u predmetnom razdoblju otplate (stupac 't' Tabele 1) zatim se te razlike iskazuju u odgovarajućoj protuvrijednosti kuna, primjenom ugovorenog srednjeg tečaja kreditora na dan korištenja kredita (stupac 'w' Tabele 1),Vještak napominje kako je, u skladu s čl. 11.d Zakona o dopuni zakona o potrošačkomkreditiranju2, za obveze plaćene nakon 23. siječnja 2015. primijenio tečaj od 6,39 kuna za 1 CHF(koji tečaj se primjenjivao u razdoblju od jedne godine od stupanja na snagu navedenog Zakona).konačno, iskazuju se razlike (povećanje obveze) po osnovi promjene tečaja (stupac 'x' Tabele 1),na način da se obveza koja je stvarno bila obračunana i plaćena (stupac 'e' Tabele 1) pomnoži sa zlikom tečajeva (onog stvarno primijenjenog na dan plaćanja svake pojedine obveze i početnog tečaja važećeg na dan korištenja kredita). U skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza, na temelju postavljenog zadatka, mišljenja smo kako slijedi: ugovoreni iznos od 23.373,75 CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan isplate kredita iznosio je protuvrijednost od 106.445,37 kn, razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (31. srpnja 2008.) do konačne otplate(30. lipnja 2015.), a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 43,94 CHF, odnosno 200,31 kn (iskazano prema ugovorenom tečaju za valutu CHF važećem na dan korištenja kredita); pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 't' Tabele 1iz nalaza (u valuti CHF), odnosno u stupcu 'w' Tabele 1a iz nalaza (u kunama razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (31. srpnja 2008.) do konačne prijevremene otplate (30. lipnja 2015.), a koja proizlazi iz razlike izmjenu tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan podmirenja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg na dan isplate kredita, iznosi ukupno 37.251,38 kn; pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'x' Tabele 1 iz nalaza sveukupno se radi o 37.451,69 kn razlika; pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'y'Tabele 1 iz nalaza.

26. Prigovarajući istom vještvu I tuženik navodi kako je vještak, unatoč navodu da je izvršio kalkulaciju temeljem Dodatka ugovoru od 03/01/2014 godine isto ne uzima u obzir u svojoj kalkulaciji, obzirom se temeljem tako sklopljenog Dodatka ugovoru početna kamatna stopa mijenjala, iako neznatno, ali se jest mijenjala, dok vještak od 68. obroka (početak rekalkulacija sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju) zadržava kamatnu stopu do isteka ugovora u nepromjenjivoj visini od 5,73%. Nadalje, vještak u svom nalazu utvrđuje niz kamatnih stopa u otplatnom planu tuženika, ali iste ne primjenjuje u svojoj kalkulaciji. Tuženik napominje da su navedene promjene kamatnih stopa isključivo rezultat usklade sa pozitivno pravnim propisima, točnije sa Zakonom o porezu na dodanu vrijednost te Zakonom o potrošačkom kreditiranju. Vještak bez podloge u dokumentaciji i propisima upotrebljava sljedeće kamatne stope. Vještak u svom nalazu netočno navodi zbroj kamate i iznosa PDV-a na kamatu, koji se razlikuje od navedenog u Tabeli 1 nalaza u stupcu h: neispravan je navod da je 19,82 CHF 22% PDV-a na iznos kamate od 11,56 CHF, već iznos PDV-a iznosi 24,54 kako je dolje prikazano. Nadalje, nejasno je kako je utvrđena razlika u odnosu na promjenu kamatne stope, obzirom tuženik nije samovoljno mijenjano kamatnu stopu, kako je ranije već navedeno promjena kamatne stope je uslijedila iz razloga izmjena Zakona o porezu na dodanu vrijednost te temeljem ugovorno reguliranog načina izmjene kamatne stope po osnovu Zakona o potrošačkom kreditiranju, čak štoviše, uslijed takvih izmjena kamatnih stopa, kamatna stopa je i padala te je životno i logički nemoguće, temeljem svih navedenih preduvjeta utvrditi razliku po osnovu promjene kamatne stope, kako to navodi vještak te isti dio u potpunosti osporavamo. Tuženik smatra da vještak nije ispunio zadatak suda iz sljedećih razloga: a) zadatak suda je bio utvrditi razlike (dakle, kako negativne, tako i pozitivne) u odnosu na promjenu kamatne stope (koje tuženik nije samoinicijativno vršio, kako je već navedeno) te tečaj obračuna u odnosu na početni tečaj prilikom isplate kredita b) vještak je u svom nalazu uspoređivao obrok u CHF-u pomnožen s početnim tečajem CHF-a na dan isplate kredita spram tečaja CHF-a na dan plaćanja (što ne predstavlja osnovicu za utvrđenje stvarne štete, jer su obroci kredita plaćani s obzirom na tečaj na dan izdavanja računa, a ne s obzirom na dan plaćanja obroka), odnosno vještak nije u svom nalazu usporedio stvarno plaćene iznose obroka iz konto-kartice koja mu je stajala na raspolaganju prilikom vještačenja, već je koristio presumirane iznose tečaja temeljem kojih tužitelj nije vršio plaćanja i time takav nalaz ne može biti osnova za utvrđenje stvarno nastale razlike jer se temeljem tečaja na dan plaćanja radi o presumiranim, a ne o stvarno plaćenim obrocima. Nadalje, vještak osim prodajnog tečaja RBA na dan plaćanja koristi u izračunu i kupovni tečaj RBA na dan plaćanja (npr: obrok broj 1, stupac „v“ primjenjuje tečaj u iznosu od 4,388818 koji na dan plaćanja 28/7/2008 jeste kupovni, a ne čak niti prodani tečaj za CHF) Nadalje, u svom nalazu vještak za obrok broj 13 i obrok broj 14 samoinicijativno mijenja datum plaćanja temeljem kojega koristi tečaj na dan plaćanja na način da utvrđuje kako je obrok broj 13 plaćen dana 27/8/2009 te koristi prodajni tečaj na taj dan za usporedbu iznosa, što je suprotno iskazanom činjeničnom stanju iz konto-kartice, kao i da za obrok broj 14 utvrđuje da je plaćen dana 23/7/2009 što je također suprotno činjeničnom stanju proizašlom iz konto-kartice. Naime, obrok broj 13 je prvotno izdan dana 17.07.2009. g. s dospijećem do dana 31.07.2009. g., ali s razdobljem na koje se odnosio na razdoblje od 01.08.2009. - 31.08.2009. g., kako je Izmjenama Zakona o porezu na dodanu vrijednost koji je stupio na snagu dana 01.08.2009. g. porez na dodanu vrijednost podignut sa stope 22% na stopu 23%, a obrok broj 13 se odnosi na buduće razdoblje korištenja (u vrijeme kada je PDV već bio 23%), to je obveza tuženika bila stornirati račun broj 09530350 i ponovno ga izraditi sa poreznom stopom od 23%, što je učinjeno dana 29.08.2009. g., te je na isti obrok vezana uplata učinjena dana 23.07.2009. g., 28.07.2009. g. te 27.08.2009. g. (dakle, nije za isti obrok broj 13 dan plaćanja, kako navodi vještak 27.08.2009. g.). Također za obrok broj 14, dan plaćanja je, kako je vidljivo iz konto- kartice 27.08.2009. g., a ne 23.07.2009. g. Također je i obrok broj 16, prema nalazu vještaka vezan za dan plaćanja 28.9.2009. g., dok je iz konto-kartice vidljivo da je isti obrok u većem dijelu podmiren na dan 28.10.2009. g. (kada je tečaj na dan plaćanja bio 4,837712, a ne 4,887547 kako navodi vještak): Tuženik osporava i presumirane kamatne stope koje je vještak koristio u svom nalazu, kako za tuženikov otplatni plan, tako i za vještakov otplatni plan te ističemo kako su neto kamatne stope korištene u kalkulaciji konkretnog otplatnog plana sljedeće: Iz svih gore navedenih razloga tuženik smatra da dostavljeni nalaz i mišljenje nije sačinjen u skladu s dostavljenom dokumentacijom te sadrži netočne informacije. Tuženik također smatra da zadatak suda vještaku nije ispunjen niti su korištene informacije i dokumentacija koju je vještak imao u spisu, kao ni konkretne okolnosti vezano uz ovaj ugovor. Obzirom na navedeno, tuženik predlaže da vještak ispravi svoj nalaz i mišljenje, sukladno svim navodima tuženika u ovom podnesku, a podredno da sud odredi novu osobu vještaka radi izrade nalaza i mišljenja koji bi bio temeljem na dostavljenoj dokumentaciji te realnim okolnostima, kako zakonskim tako i onima koje proizlaze iz ovog ugovora.

27. U pisanoj dopuni vještva od 25.04.2022. vještak je naveo da je nalaz sačinjen u skladu sa zadatkom postavljenim od suda, kojim zadatkom je naloženo izračunati razliku obveze u razdoblju od dana dospijeća prve obveze do dana dospijeća posljednje obveze, a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita. Kamatna stopa je od početka otplate iznosila 5,73% (neto visina kamatne stope, bez učinka promjene stope PDV-a na kamatnu stopu), i stoga je kao takva iskazana u čitavom razdoblju otplate u usporednom otplatnom planu. U skladu s člankom 13. stavak 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju prema kojem se do 1. siječnja 2014. s dužnikom treba uskladiti visina kamatne stope, koja je sastoji od fiksne marže i unaprijed određenog varijabilnog dijela, a koja odredba se odnosi i na postojeće kredite, sačinjen je Dodatak ugovoru o kreditu broj: 02551. Iz gornjeg dodatka ugovoru proizlazi da je za predmetni ugovor kamatna stopa definirana kako slijedi: - Fiksni dio kamatne stope: 5,78% - Varijabilni dio (vrijedeća visina referentne kamatne stope..): 0,022% Kamatna stopa ukupno: 5,80% Iz svega gore iznesenog proizlazi da od 1. siječnja 2014. kamatna stopa koju primjenjuje banka iznosi ukupno 5,80% (uzimajući u obzir i činjenicu da sukladno Pravilniku o porezu na dodanu vrijednost, davatelj leasinga od 1. siječnja 2010. više ne obračunava PDV na kamatu u mjesečnoj rati za financijski leasing). U Tabeli 2 predmetnog dodatnog nalaza, vještak je sačinio prikaz otplatnog plana po stopi koju je primjenjivala banka, a koji otplatni plan je usklađen s Planom otplate uz Ugovor o kreditu broj: 02551 s listova 24. i 25 spisa, iz kojeg su razvidne sljedeće izmjene kamatnih stopa: 7,05% godišnje od anuiteta s dospijećem 31. kolovoza 2009., 5,80% godišnje od anuiteta s dospijećem 31. siječnja 2010., 5,65% godišnje od anuiteta s dospijećem 28. veljače 2015., 4,94% godišnje od anuiteta s dospijećem 31. svibnja 2015. Iz prikaza danog u Tabeli 2 dopunskog nalaza proizlazi da od dospijeća 14. anuiteta (31. kolovoza 2009.) visina ukupne kamatne stope (7,05% godišnje) nije proizašla samo iz porasta stope PDV-a za 1% (sa 22% na 23%), već i iz jedva primjetnog porasta osnovne neto kamatne stope, sa 5,728% godišnje na 5,735% godišnje (što je razvidno jedino ako se ista prikaže u 3 decimale) Nadalje, vještak u svom nalazu utvrđuje niz kamatnih stopa u otplatnom planu tuženika, ali iste ne primjenjuje u svojoj kalkulaciji. Tuženik napominje da su navedene promjene kamatnih stopa isključivo rezultat usklade sa pozitivno pravnim propisima, točnije sa Zakonom o porezu na dodanu vrijednost te Zakonom o potrošačkom kreditiranju. Kao dokaz tuženik upućuje na određene dijelove nalaza: 7,05% godišnje od anuiteta s dospijećem 31. srpnja 2009., 5,76% godišnje od anuiteta s dospijećem 31. siječnja 2010. Na gornju primjedbu vještak se očituje, a kako je to detaljno pojasnio i u osnovnom nalazu, da je sam tuženik u ugovoru o kreditu, kamatnom stopom nazvao spoj kamatne stope zajedno s utjecajem PDV-a na istu. Dakle, u ugovoru stoji da je početna visina kamatne stope 6,99%, a iz analize supstanci te stope, sasvim je razvidno da isti sačinjava 5,73% neto kamatne stope i 22% PDV-a na kamatnu stopu. Točan je navod tuženika da su kamatna stopa od 7,05% s dospijećem 31. srpnja 2009., te kamatna stopa 5,76% s dospijećem 31. siječnja 2010. rezultat porasta stope PDV-a na 23%, odnosno ukidanja PDV-a na kamatu, međutim, vještak ove postotke naziva kamatnom stopom iz razloga, što ih upravo tako naziva sam tuženik kao davatelj kredita. Narodne novine, br. 143/13. i 147/13. Narodne novine br. 149/09 Iako kod povećanja „ukupne“ promjene kamatne stope iz razloga povećanja stope PDV-a ne bi trebalo biti od utjecaja na razliku anuiteta, jer se ovaj učinak prelijeva i na usporedni otplatni plan po fiksnoj kamatnoj stopi, u predmetnom slučaju došlo je do minimalnih razlika, iz prethodno navedenog razloga (vrlo laganog porasta osnovne kamatne stope). Vještak bez podloge u dokumentaciji i propisima upotrebljava sljedeće kamatne stope u svojoj kalkulaciji te ih navodi na sljedeći način: Za odgovaranje na postavljeni zadatak, u Tabeli 1 na sljedećim stranicama nalaza dat će se otplatni plan kojeg je primijenio kreditor u predmetnom razdoblju otplate, kao i usporedni otplatni plan prema sljedećim elementima: glavnica u iznosu od 23.373,75 CHF, fiksna stopa ugovornih kamata od 6,99% godišnje, fiksna stopa ugovornih kamata mijenja se u skladu s izmjenom (ili ukidanjem) stope PDV-a na kamatu, te ista kod anuiteta s dospijećem 31. kolovoza 2009. iznosi 7,04% godišnje, a kod anuiteta s dospijećem 31. siječnja 2010. iznosi 5,73% godišnje. U nastavku vještak će pojasniti sve tri, gore navedene, kamatne stope iskazane u usporednom otplatnom planu (u stupcima 'l' do 's' Tabele 1 nalaza): - 6,99% godišnje, fiksna stopa ugovornih kamatnih stopa uz stopu PDV-a od 22%, - 7,04% godišnje, uz stopu PDV-a od 23% - 5,728% (5,73% zaokruženo na dvije decimale) godišnje, nakon ukidanja PDV-a na kamatu u mjesečnoj rati za financijski leasing, prema gornjem pojašnjenju. Vještak u svom nalazu netočno navodi zbroj kamate i iznosa PDV-a na kamatu, koji se razlikuje od navedenog u Tabeli 1 nalaza u stupcu h: neispravan je navod da je 19,82 CHF 22% PDV-a na iznos kamate od 111,56 CHF, već iznos PDV-a iznosi 24,54 CHF, kako je prikazano u stupcu 'i' Tabele 1 nalaza. U odnosu na gornju primjedbu tuženika, vještak se očituje da je u nalazu krivo naveden zbroj kamate i PDV-a na kamatu, te da točan zbroj iznosi 24,54 CHF kako je naveo tuženik i kako je prikazano u Tabeli 1 nalaza. Ova činjenica nije od utjecaja na konačan izračun visine potraživanja u nalazu, koji iznos se iščitava iz podataka u tabeli. Kredit je isplaćen 7. srpnja 2008., s kojim danom je prodajni tečaj Raiffeisen Bank d.d. kao banke davatelja kredita za valutu CHF iznosio 4,554056 kn za 1 CHF, pa je dakle ugovorni iznos od 23.373,75 CHF iskazan u protuvrijednosti kuna iznosio 106.445,37 kn.Iz otplatnog plana tuženika proizlazi da je visina anuiteta (bruto obroka) od 352,63 CHF, proizišla iz kamatne stope od 6,99% iskazane u ugovoru o kreditu, ali iz stupca 'g' Tabele 2 dopunskog nalaza razvidno je, da uz primjenu navedene kamatne stope, kamata na odgovarajuću visinu glavnice, iskazane primjerice na dan 31. srpnja 2008., iznosila bi 136,10 CHF, a ne 111,56 CHF, kako je u otplatnom planu prikazao davatelj kredita. Neovisno o tome da li se otplatni plan uz predmetni ugovor o kreditu može analizirati prema obrascu otplatnih planova uz ugovore o financijskom leasingu, budući da je davatelj kredita leasing kuća. Sukladno Pravilniku o porezu na dodanu vrijednost koji je prethodio Pravilniku o porezu na dodanu vrijednost3 koji je stupio na snagu 1. siječnja 2010. i kojim davatelj leasinga više ne obračunava PDV na kamatu u mjesečnoj rati za financijski leasing, do tog dana je davatelj leasinga obračunavao PDV na kamatu, na isti način kako su to bili obvezni svi davatelji zajma iz ugovora o zajmu (samo banke, odnosno kreditne institucije nisu bile obvezne obračunavati porez na kamatu). U svakom slučaju, iznos kamata od 111,56 CHF, dobiven je primjenom kamatne stope od 5,73% godišnje na zadanu glavnicu (razvidno iz stupca 'h' Tabele 1 nalaza), dok iznos kamata od 136,10 CHF koji je dobiven primjenom ugovorene stope od 6,99% godišnje, prema prikazu danom u Tabeli 1 nalaza, zapravo predstavlja zbroj kamate od 111,56 CHF i PDV od 22% na kamate (24,54 CHF).Tek od 19. anuiteta s datumom dospijeća 31. siječnja 2010., kada se ukida porez na kamatu, visina kamatne stope koju je iskazao davatelj kredita, odgovara visini kamatne stope iskazane u stupcu 'd'Tabele 1 nalaza. U nastavku, vještak će promjenu kamatnih stopa u razdoblju otplate kredita iskazati na način prikazan u stupcu 'd' Tabele 1 nalaza, a polazeći od početne stope prema ugovoru o kreditu u visini od 6,99%godišnje, kako slijedi: 6,99 % godišnje od anuiteta s dospijećem 31. kolovoza 2008.do zaključno anuiteta s dospijećem30. lipnja 2009., 7,05 % godišnje od anuiteta s dospijećem 31. kolovoza 2009.do zaključno anuiteta s dospijećem31. prosinca 2009., 5,80 % godišnje od anuiteta s dospijećem 31. siječnja 2010. do zaključno anuiteta s dospijećem31. siječnja 2015.,5,65 % godišnje od anuiteta s dospijećem 31. ožujka 2015.do zaključno anuiteta s dospijećem, 30. travnja 2015., 4,94 % godišnje od anuiteta s dospijećem 31. svibnja 2015. do konačne otplate kredita 30. lipnja 2015.(Napomena: gore iznesene stope redovnih kamata u sebi sadržavaju promjenu koja je usklađena s promjenom stope PDV-a na kamatu, kao i korekciju osnovne (neto) kamatne stope s 5,728% na 5,735%godišnje). Za odgovaranje na postavljeni zadatak, u Tabeli 2 na sljedećim stranicama dopunskog nalaza dat će se otplatni plan kojeg je primijenio kreditor u predmetnom razdoblju otplate, kao i usporedni otplatni plan prema sljedećim elementima: glavnica u iznosu od 23.373,75 CHF, fiksna stopa ugovornih kamata od 6,99% godišnje, Narodne novine br. 149/09 fiksna stopa ugovornih kamata mijenja se u skladu s izmjenom (ili ukidanjem) stope PDV-a na kamatu, te ista kod anuiteta s dospijećem 31. kolovoza 2009. iznosi 7,04% godišnje, a kod anuiteta s dospijećem 31. siječnja 2010. iznosi 5,73% godišnje te će se usporedbom iznosa iz tih dvaju otplatnih planova iskazati razlike u visini obveza, i to prvo se iskazuju razlike u visini anuiteta, koje proizlaze iz promjene kamatne stope u predmetnom razdoblju otplate (stupac 't' Tabele 2 zatim se te razlike iskazuju u odgovarajućoj protuvrijednosti kuna, primjenom ugovorenog srednjeg tečaja kreditora na dan korištenja kredita (stupac 'w' Tabele 2),Vještak napominje kako je, u skladu s čl. 11.d Zakona o dopuni zakona o potrošačkomkreditiranju, za obveze plaćene nakon 23. siječnja 2015. primijenio tečaj od 6,39 kuna za 1 CHF(koji tečaj se primjenjivao u razdoblju od jedne godine od stupanja na snagu navedenog Zakona konačno, iskazuju se razlike (povećanje obveze) po osnovi promjene tečaja (stupac 'x' Tabele 2),na način da se obveza koja je stvarno bila obračunana i plaćena (stupac 'e' Tabele 2) pomnoži razlikom tečajeva (onog stvarno primijenjenog na dan plaćanja svake pojedine obveze i početnog tečaja važećeg na dan korištenja kredita). U skladu s utvrđenjima i izračunima iz dopunskog nalaza, na temelju postavljenog zadatka, mišljenja smo kako slijedi: ugovoreni iznos od 23.373,75 CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan isplate kredita iznosio je protuvrijednost od 106.445,37 kn razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (31. srpnja 2008.) do konačne otplate(30. lipnja 2015.), a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 42,84 CHF, odnosno 195,32 kn (iskazano prema ugovorenom tečaju za valutu CHF važećem na dan korištenja kredita); pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 't' Tabele 2iz dopunskog nalaza (u valuti CHF), odnosno u stupcu 'w' Tabele 2 iz nalaza (u kunama) razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (31. srpnja 2008.) do konačne prijevremene otplate (30. lipnja 2015.), a koja proizlazi iz razlike izmjenu tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan podmirenja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg na dan isplate kredita, iznosi ukupno 37.258,36 kn; pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'x' Tabele 2 iz dopunskog nalaza, sveukupno se radi o 37.453,68 kn razlika; pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'y' Tabele 2 iz dopunskog nalaza.

28. U podnesku od 13.05.2022. I tuženik je naveo kako u odnosu na dopunsko očitovanje, I tuženik dodatno ističe kako nije moguće postojanje razlike u kamati, sukladno navodu vještaka, jer jednostrane promjene kamatne stope nije bilo po ugovoru 02551, a kako je već I tuženik istaknuo, a što je i vidljivo iz dostavljene dokumentacije. Kamatna stopa je isključivo mijenjana uslijed primjene Zakona o porezu na dodanu vrijednost te Zakona o potrošačkom kreditiranju što nije ovisilo o nikakvoj jednostranoj volji tuženika već isključivo o prisilnim propisima Republike Hrvatske koje je I tuženik morao poštovati. Raspon izmjena kamatnih stopa uslijed primjene pozitivno-pravnih propisa je vidljiv u dokumentu kalkulacije koju tuženik dostavlja u privitku te se iste se ne podudaraju (a kako je tuženik ranije i osporio već) s primijenjenim kamatnim stopama vještaka. isječak primjenjivih kamatnih stopa primjenjive na otplatni plan: Vještak i dalje u svom komparativnom otplatnom planu ne poštuje rekalkulacije uslijed ZPK odnosno sukladno potpisanom dodatku ugovoru, već kroz cijelu otplatu od ukidanja PDV-a na kamatu vuče kamatnu stopu od 5,73% do isteka, što nije primjenjivo na konkretan izračun eventualne preplate budući da isto doslovno nije ovisilo o volji I tuženika. Suprotno očitovanju vještaka, I tuženik u privitku dostavlja ispravnu kalkulaciju, koja komparira stvarne uplate klijenta, a iz koje proizlaze i negativne tečajne razlike, npr: Iz svih gore navedenih razloga I tuženik smatra da dostavljeni nalaz i mišljenje nije sačinjen u skladu s dostavljenom dokumentacijom te sadrži netočne informacije. I tuženik također smatra da zadatak suda vještaku nije ispunjen niti su korištene informacije i dokumentacija koju je vještak imao u spisu, kao ni konkretne okolnosti vezano uz ovaj ugovor.

29. U ponovnoj pisanoj dopuni vještva od 16.10.2023. vještak je naveo I tuženik niječe mogućnost postojanja razlike u kamati sukladno navodu vještaka, jer jednostrane promjene kamatne stope nije bilo po ugovoru 02551, jer je ista isključivo mijenjana uslijed primjene Zakona o porezu na dodanu vrijednost, te Zakona o potrošačkom kreditiranju, što nije ovisilo o ikakvoj jednostranoj volji tuženika, već isključivo o prisilnim propisima Republike Hrvatske koje je tuženik morao poštovati. Na gornju primjedbu I.-tuženika vještak se očituje, kako je i pojašnjeno u dopunskom nalazu, da je tuženik tzv. 'neto kamatnu stopu' formirao kao zbroj fiksnog i varijabilnog dijela kamatne stope, gdje je varijabilni dio bio određen u skladu sa Zakonom o potrošačkom kreditiranju i visini referentne kamatne stope, dok je tzv. 'bruto kamatna stopa' predstavljala zbroj kamate i PDV-a na kamatu, te je svaka promjena stope PDV- a utjecala i na promjenu 'bruto kamatne stopa'. Pravno je pitanje predstavlja li ovako iskazana kamatna stopa 'jednostranu volju tuženika', ili primjenu propisa, a o tome će odlučiti sud; dakle, na sudu ostaje odlučiti hoće li visinu razlika po osnovi izmjene kamatne stope tijekom razdoblja otplate kredita (a koja je u dopunskom nalazu i mišljenju iskazana u visini od 195,32 kn / 25,91 EUR), usvojiti kao pravno osnovanu ili ne. Druga primjedba I tuženika odnosi se na tzv. 'negativne tečajne razlike' koje vještak nije iskazao u osnovnom nalazu i mišljenju. Na gornju primjedbi vještak se očituje na način da se izračun negativnih tečajnih razlika sam po sebi ne podrazumijeva, nego bi isti trebale predložiti stranke, a onda i biti određen zadatkom suda, što ovdje nije bio slučaj, tako da su izračuni sačinjeni u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva kojim se traže razlike nastale uslijed povećanja tečaja. Vještak će, u skladu sa zahtjevom I tuženika, u Tabeli 2a predmetnog dodatnog nalaza, primjenom metodologije ranije detaljno obrazložene, sačiniti izračun razlika koje proizlaze iz promjene tečaja za valutu CHF, uzimajući u obzir i negativne tečajne razlike. U skladu s utvrđenjima i izračunima iz osnovnog, prvog dopunskog i ovog dodatnog nalaza, na temelju postavljenog zadatka, mišljenja smo kako slijedi: ugovoreni iznos od 23.373,75 CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan isplate kredita iznosio je protuvrijednost od 106.445,37 kn, razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (31. srpnja 2008.) do konačne otplate(30. lipnja 2015.), a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 42,84 CHF, odnosno 195,32 kn, odnosno 25,91 EUR (zbroj pojedinačno konvertiranih iznosa) iskazano prema ugovorenom tečaju za valutu CHF važećem na dan korištenja kredita; pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 't' Tabele 2a iz dodatnog nalaza (u valuti CHF),u stupcu 'w' Tabele 2a iz dodatnog nalaza (u kunama), te u stupcu 'w1' Tabele 2a iz dodatnog nalaza (u valuti EUR),o razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (31. srpnja 2008.) do konačne otplate(30. lipnja 2015.), a koja proizlazi iz razlike izmjenu tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita, iznosi ukupno 37.240,75 kn; odnosno4.942,70 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa), uzimajući u obzir samo pozitivne tečajne razlike, a pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'x' Tabele 2a dodatnog nalaza (u kunama), a u stupcu 'x1' Tabele 2a dodatnog nalaza (u valuti EUR),o razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (31. srpnja 2008.) do konačne otplate(30. lipnja 2015.), a koja proizlazi iz razlike izmjenu tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita, iznosi ukupno 37.171,81; odnosno4.933,54 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa), uzimajući u obzir i negativne tečajne razlike, a pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'x' Tabele 2a dodatnog nalaza (u kunama), a u stupcu 'x1' Tabele 2a dodatnog nalaza (u valuti EUR).

30. U pisanoj dopuni vještva od 21.01.2024. vještak je naveo da je prilikom izrade prvog dopunskog nalaza (20. travnja 2022.) došlo do određenih izmjena u odnosu na osnovni nalaz i mišljenje od 22. studenog 2021., te je visina potraživanja iskazana u Tabeli 2 dopunskog nalaza, drugačija u odnosu na onu iskazanu u Tabeli 1 osnovnog nalaza. Međutim, iznosi iskazani u Tabeli 2 dopunskog nalaza od 20. travnja 2022. ispravni su (iako su očitom omaškom u samom tekstualnom dijelu mišljenja iskazani u nešto izmijenjenom iznosu). U svakom slučaju, budući da kod drugog dopunskog nalaza od 16. listopada 2022. nije došlo do izmjena u odnosu na prvi dopunski nalaz, točni su podaci iskazani u Tabeli 2a dopunskog nalaza od 16. listopada 2022., koji u varijanti iskazanih pozitivnih tečajnih razlika, iznose kako slijedi:

- razlika obveza koja proizlazi iz promjene kamatne stope iznosi 195,32 kn, odnosno 25,91 EUR razlika obveza koja proizlazi iz razlike izmjenu tečaja iznosi 37.240,75 kn, odnosno 4.942,70 EUR.

31. U svom usmenom očitavanju na ročištu od 15.01.2025. vještak je naveo kako u pogledu novoistaknutog prigovora I tuženika koji se odnosi na primijenjeni tečaj prilikom izračuna tečajnih razlika, može reći kako je primjenjivao ugovornu odredbu iz koje proizlazi da se obveze plaćaju prema tečaju II. tuženika važećem na dan plaćanja. Prigovor I. tuženika u ovom dijelu se u suštini odnosi na to da stvarna plaćanja nisu bila obavljena kako je to ugovoreno već su bila obavljana primjenom tečaja kojeg je I. tuženik koristio kod izdavanja računa za svaku pojedinu mjesečnu obvezu, u pogledu čega može reći da se radi o pravnom pitanju, a za izračun u skladu s prijedlogom I. tuženika trebao bi kraći rok za sačinjavanje novih izračuna u pisanom obliku jer se zapravo radi o korekciji svakog pojedinog mjesečnog tečaja koji je primijenjen.

32. Vještak je jasno naveo temeljem koje dokumentacije je izvršio izračun uz jasnu naznaku i tablični prikaz svakog pojedinog iznosa plaćenog anuiteta, kamatne stope, tečaja obračuna te formule izračuna, te je ovaj sud u cijelosti je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka mr.sc. Zrinka Ručevića i sve njegove pisane dopune i usmeno očitovanje kao objektivno i stručno, sačinjeno prema pravilima struke imenovanog vještaka, a temeljem cjelokupne dokumentacije u spisu, imajući u vidu da je vještak argumentirano otklonio sve prigovore I tuženika, te je na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava jasno naveo kako nema daljnjih dokaznih prijedloga (dakle nije tražio novi izračun niti uplatio predujam).

33. U odnosu za pitanje uračunavanja tzv. negativnih razlika manje plaćenih iznosa rata od početno ugovorenih i to prebijanjem, ističe se da tuženik nema pravo na isplatu iznosa u vidu razlike tečaja za iznos tzv. negativnih razlika tj. za razdoblja otplate kada je I tuženik obračunavao tužitelju i naplaćivao anuitete po tečaju nižem od prodajnog tečaja tuženika za CHF važećem na dan korištenja. Naime, kada je I tuženik, kao jača ugovorna strana među strankama zaključenog Ugovora nakon sklapanja ugovora, anuitete obračunavao po tečaju koji je niži od tečaja važećeg na dan sklapanja ugovora te na dan korištenja, unatoč okolnosti što je među strankama ugovorena valutna klauzula ništetna kako je to utvrđeno i u kolektivnom sporu pokrenutom radi zaštite prava i interesa potrošača, I tuženiku ne pripada pravo na bilo kakvu nadoplatu niti I tuženik ima tražbinu prema tužitelju kao potrošaču za ona razdoblja kada je anuitete obračunavao i naplaćivao od tužitelja po tečaju nižem od onog koji je vrijedio u vrijeme sklapanja ugovora tj. na dan korištenja.

34. U konkretnom slučaju, I tuženik je kao jača ugovorna strana povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika zaključujući ugovore koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne obveze u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o zajmu na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je I tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kako je to konačno i utvrđeno u kolektivnom sporu. Stoga I tuženik, kao trgovac koji je kriv za sklapanje ništetnih odredba ugovora, konkretno odredbe o valutnoj klauzuli, nema pravo od tužitelja kao potrošača, zahtijevati bilo kakvu naknadu ni s osnove naknade štete koju je eventualno sam pretrpio zbog djelomične ništetnosti ugovora s obzirom na to da takvo pravo, a sve u smislu odredbe čl. 323. st. 2. ZOO-a, pripada samo onoj ugovornoj strani koja nije odgovorna za sklapanje ništetnog ugovora, a to je tužitelj, a ne i I tuženik koji je odgovoran za ugovaranje ništetnih odredbi ugovora.

35. Uostalom, tužitelj nije ništa primio niti stekao bez osnove, budući da je uplate primio I tuženik pa ne postoji obveza za vraćanjem nečega što nije primio. Stoga je valjalo prihvatiti zahtjev za isplatu ukupne razlike s osnove valutne klauzule za sve anuitete za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos.

36. Pritom se ukazuje i na shvaćanje VSRH navedeno u odluci poslovni broj Rev-549/23 od 18. prosinca 2023. u kojoj je VSRH zauzeo jasan stav u vezi negativnih razlika i naveo da prigovor radi prebijanja (sudski prijeboj do kojeg dolazi u parnici odlukom suda) u postupovnopravnom smislu ne postoji ako ga tuženik na nesumnjiv način ne istakne te ako određeno ne navede koju tražbinu stavlja u prijeboj, s tim da tražbina koju je tuženik istaknuo takvim prigovorom mora biti kvantitativno određena. Isto to vrijedi i u odnosu na građanskopravni prijeboj, ali uz razlike koje proizlaze iz pravne prirode ovih instituta i odredbi čl. 333. st. 3. ZPP, kao i onih prekluzivne naravi iz čl. 288. a st. 6. ZPP-a. U tom smislu, ako u postupku u odnosu na potraživanje tužene stranke, nije na određen način istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. ZPP ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. ZOO, odnosno ako nije podnesena protutužba, tada nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženice na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o zajmu u CHF.

37. U konkretnom slučaju, navedeno do okončanja ovog postupka I tuženik nije učinio, odnosno nije određeno naveo koju tražbinu stavlja u prijeboj. Dakle, U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate.

38. U smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti sve ono što je primila na temelju takva ugovora. Stoga tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je platio na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja svakog anuiteta i iznosa obračunatog prema početnom srednjem tečaju tuženika na dan korištenja.

39. Članak 1111. ZOO-a, određuje da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, nadoknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Članak 1115. ZOO-a, uređujući opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

40. S obzirom na to da je I tuženik utužene iznose primio u odnosu na ugovorne odredbe koja su utvrđene ništetnima, na temelju citirane odredbe ZOO-a, dužan ih je vratiti tužitelju. Ugovaranjem prodajnog tečaja II tuženika za CHF važećeg na dan isplate pojedinog anuiteta te promjenjive kamatne stope, I tuženik je sam propustio tužitelja upoznati s parametrima koje je primjenjivao, slijedom čega je njegovo postupanje ocijenjeno nepoštenim, a zatezna kamata tužitelju je priznata od dana tuženikovog stjecanja utuženih iznosa.

41. U odnosu na povećanje zahtjeva tužitelj je tužbu preinačio (povećala postojeći zahtjev) nakon što je provedeno financijsko vještačenje upravo na okolnost utvrđivanja preplaćenog iznosa te sud smatra da se radi o preinaci u smislu članka 190. st. 2. ZPP kojoj preinaci se tuženik ne može protiviti jer tužitelj bez svoje krivnje nije mogao tužbu preinačiti do zaključenja prethodnog postupka zbog čega je preinaka dopuštena (zaključak sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su-IV-162/2021 od 26. studenoga 2021.), slijedom čega je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

42. Prigovor zastare nije osnovan jer je člankom 328. ZOO-a propisano da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi pa ne može zastarjeti zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje ništetnosti dijela članka Ugovora, kako je navedeno u točki I i II izreke presude. U odnosu na zahtjev za isplatu ističe se da se radi o restitucijskom zahtjevu te da su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora koji počinje teći od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Dakle, proizlazi da zastara restitucijskog zahtjeva još nije niti počela teći, nego će početi teći tek pravomoćnošću ove presude u kojoj je odlučeno o ništetnosti (isti je stav zauzet i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020., pravno shvaćanje broj: Su-IV-47/2020).

43. Slijedom svega prethodno navedenog, sud je usvojio konačno postavljeni eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja preciziran u podnesku od 06.07.2024. u dijelu u kojem zahtjeva isplatu iznosa na ime povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem povećanja tečaja CHF u odnosu na kune tijekom razdoblja otplate kredita za razdoblje od 01.11.2008. do 01.07.2015. u iznosu od 4.942,70 EUR, te u odnosu na razlike po osnovi promjenjive kamatne stope za razdoblje od 01.09.2009. do 01.07.2015. u iznosu od 25,91 EUR, te je primjenom odredbe čl. 1111. Zakon o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18, dalje: ZOO) odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

44. Stopa zatezne kamate na dosuđeni iznos utvrđena do 31. srpnja 2015. sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, a u smislu čl. 1165. ZOO-a, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. sukladno odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima NN br. 78/15.), od 01. siječnja 2023. do 30.12.2023. sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN br.114/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN br. 156/22), a od 31.12.2023. do isplate sukladno čl. 29. st. 2. Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN 155/23).

45. Ponavlja se da citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a.

46. Budući da je u sporu tužitelj uspio u cijelosti u odnosu na I tuženika, to je I tuženik u smislu čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a u obvezi naknaditi tužitelju cjelokupni parnični trošak i to: za sastav tužbe 200,00 EUR, za sastav podneska od 04.07.2019., 16.09.2021., 08.11.2023., i 30.01.2024. 50,00 EUR za svaki podnesak, za sastav podneska od 22.11.2019., 20.12.2021., 11.05.2022., 20.03.2023., 01.12.2023., 200,00 EUR za svaki podnesak, za pristup na ročište 11.11.2019., 06.09.2021., 07.10.2022., 20.03.2023., 02.06.2023., 07.04.2024., 10.07.2024., 15.01.2025., 09.06.2025. i 03.09.2025. 200,00 EUR, za svako ročište, ukupno 3.400,00 EUR uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 850,00 EUR, a na osnovi Tbr. 7., Tbr. 8., Tbr. 9. i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15), kao i trošak nužnog financijskog vještačenja u iznosu od 199,08 EUR, time da mu nije dosuđen trošak podneska od 07.10.2022., 04.07.2024., i 14.01.2024. obzirom je sadržaj istih tužitelj mogao iznijeti na ročištima koji su održani 07.10.2022., 10.07.2024., i 15.01.2024., dakle isti dan ili par dan nakon dostavljenih podnesaka, a za koja ročišta je tužitelju dosuđen puni iznos naknade, i time ne stvarati dodatni trošak sastava navedenih podnesaka. Isto tako tužitelju je za sastav podnesaka od 04.07.2019., 16.09.2021., 08.11.2023., i 30.01.2024. priznato 25% nagrade iz Tbr. 7. toč. 1. tarife, a sukladno Tbr. 8. toč. 3. Tarife jer u istima tužitelj ne iznosi nikakve nove dokaze i činjenice, već obavještava sud o plaćenom predujmu i predlaže usmeno saslušanje vještaka.

47. II tuženiku je također dosuđen parnični trošak u smislu čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a u obvezi naknaditi tužitelju cjelokupni parnični trošak i to: za sastav odgovora na tužbu zatraženih 133,00 EUR, za pristup na ročište 11.11.2019. zatraženih 33,25 EUR, za sastav podneska od 04.03.2020. zatraženih 133,00 EUR, za pristup na ročište 06.09.2021. 133,00 EUR, za sastav podneska od 01.08.2022. zatraženih 133,00 EUR, za pristup na ročište 07.10.2022. zatraženih 133,00 EUR, za pristup na ročište 20.03.2023., i 02.06.2023. zatraženih 133,00 EUR za svako ročište, za pristup na ročište 07.05.2024., 10.07.2024., 15.01.2025., 09.06.2025. i 03.09.2025. 200,00 EUR, za svako ročište, ukupno 2.096,25 EUR uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 524,06 EUR, a na osnovi Tbr. 7., Tbr. 8., Tbr. 9. i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15) 48. Visinu troškova zastupanja sud je dosudio imajući u vidu vrijednost predmeta spora i vrijednosti boda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika prema zahtjevu iz podneska od 06.07.2024. u iznosu od 4.942,70 EUR (a koji iznos je tužitelj i naznačio kao VPS u svom troškovniku, dakle u dijelu koji se odnosi samo na kondemnatorni zahtjev za isplatu, iako je propustio naznačiti i iznos od 25,91 EUR po o osnovu preplaćenih kamata zbog promjenjive kamatne stope, no navedeno ništa ne mijenja u pogledu visine dosuđenog troška strankama).

49. Tužitelju je trošak parničnog postupka dosuđen u ukupnom iznosu od 4.449,08 EUR, II tuženiku u iznosu od 2.620,31 EUR dok je I tuženik zbog gubitka spora odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška, pa je stoga u pogledu parničnog troška stranaka sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom V., VII i VIII.

50. O zateznim kamatama na trošak parničnog postupka tužitelja odlučeno je na osnovi odredbe čl. 27. st. 3. Ovršnog zakona (NN br. 57/96., 29/99., 194/05. i 88/05.) i čl. 29. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN 155/23), a počev od donošenja ove presude, tj. dana 29. listopada 2025. do isplate.

U Zagrebu, dana 29. listopada 2025.

Sudac:

Blaženka Butigan Matić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu Županijskom. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno, u 4 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte