REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. 83 P-4770/2024-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Blaženka Butigan Matić u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d. OIB 26187994862, Zagreb, Jagićeva 33, kojeg zastupa IIL i drugi odvjetnici u odvjetničkom društvu Hanžeković & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 03. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja II, diplomirane pravnice, punomoćnice tuženika Mateje Radojević, odvjetnice, dana 29. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I./ Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d. OIB 26187994862, Zagreb, Jagićeva 33, da isplati tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje OIB 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3, svotu od 4.078,67 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 23.07.2024. do isplate po stopi se određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i nadoknaditi parnične troškove u roku 15 dana."

II./ Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.254,06 EUR, sa zateznom kamatom počev od 29. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je osiguranik tuženika ZI stradao u prometnoj nesreći dana 21.10.1984. kao suvozač u osobnom automobili registarskih oznaka [registarska oznaka] koje je osigurano kod tuženika. Navedenim automobilom upravljao je LI. Tužena je priznala pasivnu legitimaciju i odgovornost za štetni događaj u predmetu pred Općinskim sudom Zagreb broj P-15169/99, predmetu P- 5722/96 i predmetu P-3515/06. Povodom predmetnog štetnog događaja osiguranik tužitelja ostvario je naknadu od tuženika. Radi posljedica prometne nesreće osiguraniku tužitelja priznato je pravo na invalidsku mirovinu u visini od 50% s osnove ozljede izvan rada čijom isplatom tužitelj trpi štetu. Za ranija razdoblje do 31.5.2014. tuženik je podmirio štetu u mirnom postupku. Daljnjom isplatnom predmete mirovine tužitelj trpi štetu koja u razdoblju od 1.7.2022. do 30.6.2024. iznosi 8.157,33 EUR koju štetu tužitelj potražuje u punom iznosu prema Zakonu o mirovinskom osiguranju. Kako je invalidnost uzrokovana ozljedom izvan rada u visini od 50%, to tužitelj potražuje iznos od 4.078,67 EUR, za koji iznos je tužitelj pozvao tuženika da naknadi štetu u mirnom postupku, na koji zahtjev se tuženik oglušio, pa dakle tužitelj u ovom postupku potražuje ukupno na ime naknade štete iznos od 4.078,67 EUR sa zateznom kamatom od 23.07.2024. do isplate, kao i trošak parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako priznaje nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju i odgovornost, ali spori osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik dostavlja presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje u tekstu: „VSRH“) poslovni broj Rev-1354/2016 od 18. 5. 2021. kao i rješenje VSRH posl. br. Rev-12/2022 od 12. 1. 2022. kojim odlukama VSRH zauzima stajalište da je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu specijalniji zakon od Zakona o mirovinskom osiguranju. S obzirom da je u ovom predmetu tuženik osiguravajuće društvo koje je pasivno legitimirano temeljem police obveznog osiguranja od odgovornosti jasno je da se visina štete koju tužitelj navodno trpi isplatom invalidske mirovine mora utvrđivati upravo temeljem čl. 27. st. 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kojim je propisano da se stvarnom štetom u smislu čl. 27. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu smatra razmjerni iznos mirovine oštećene osobe odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se sukladno čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Budući da je predmet ovog spora invalidska mirovina koju osiguranik tužitelja prima s osnove ozljede izvan rada, jasno je da ne postoji razlika između invalidske mirovine utvrđene tužiteljevim rješenjem i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu stoga tužbeni zahtjev tužitelja sud treba odbiti u cijelosti. Iako tuženik smatra kako je teret takvog dokaza na tužitelju, budući da je on dužan dokazati postojanje štete kao jednog od elemenata odštetne odgovornosti, predlaže provesti dokaz financijskog vještačenja i to na okolnost utvrđenja stvarne štete. Slijedom navedenog, tuženik predlaže u cijelosti odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan i naložiti tužitelju da tuženiku naknadi trošak pristojbe na odgovor na tužbu.

3. U tijeku dokaznog postupka, sud je izvršio uvid u Upitnik od 02.05.1996. (list 4 spisa), odgovor na tužbu u predmetu Pn-3515/06 (list 5 spisa), odgovor na tužbu u predmetu P-15169/99 (list 6 spisa), Nagodbu od 14.11.2000. (list 9 spisa), presliku rješenja tužitelja od 07.01.1994. (list 10-11 spisa), nalaz i mišljenje komisijskog pregleda osiguranika tužitelja od 23.11.1993. (list 12-15 spisa), Rješenje ovog suda P- 3002/14 od 07.07.2015. (list 16 spisa), presudu na temelju priznanja P-4770/24 od 03.06.1998. (list 17 spisa), Presudu Trgovačkog suda u Zagrebi P-55/17 od 07.04.2017. (list 19-21 spisa), presudu VTS, Pž-3528/17 od 17.01.2019. (list 23-27 spisa), specifikaciju izvršenih isplata invalidske mirovine za utuženo razdoblje (list 29 spisa), izvod iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja (list 30-41 spisa), , presliku odštetnog zahtjeva od 15.07.2024. (list 472 spis), očitovanje na odštetni zahtjev tužitelja od 22.07.2024. (list 43 spisa), izvod iz sudske prakse (list 62-106 spisa).

4. Nadalje proveden je dokaz financijskim vještačenjem po dipl. oec. Darku Prpiću (list 115-149 spisa).

5. Među strankama nije sporna aktivna i pasivna legitimacija te nastanak štetnog događaja dana 21.10.1984. koju je skrivio osiguranik tuženika LI upravljajući vozilom reg. oznake [registarska oznaka], te je da je odgovornost osiguranika tuženika tuženik priznao u postupcima P-15169/99, predmetu P-5722/96 i predmetu P-3515/06, u koje presude je sud izvršio uvid.

6. Također je nesporno da je temeljem rješenja tužitelja IN-688360 od

07.01.19964. priznato osiguraniku tužitelja pravo na invalidsku mirovinu zbog tjelesnog oštećenja zbog ozljeda zadobivanih u predmetnoj nezgodi, a invalidnost je uzrokovana ovim štetnim događajem priznatim kao ozljeda izvan rada u omjeru od 50%, a što je sud utvrdio uvidom u isto rješenje i priloženi vještački nalaz invalidske komisije tužitelja.

7. Sporna je osnov i visina tužbenog zahtjeva, te primjena relevantnog prava.

8. Prema stavu ovog suda za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguranika štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine relevantne su odredbe ZOOP-a koji je na snazi u trenutku kada su izvršene isplate invalidske mirovine, jer šteta za tužitelja, koji isplaćuje tu mirovinu nastaje sukcesivno svakom mjesečnom isplatom invalidske mirovine, te svaka takva isplata za tužitelja predstavlja novu štetu, dok naprotiv nisu relevantne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19 – u daljnjem tekstu ZOMO-a), koji kao opći zakon uređuje odnose u sustavu mirovinskog osiguranja. Navedeni pravni stav o primjeni ZOOP-a, a ne ZOMO-a izrazio je Vrhovni sud RH u odluci poslovni broj Rev-x 388/18 od 25. kolovoza 2020. godine, zatim u odluci poslovni broj Rev-5292/19 od 16. lipnja 2020. godine i u odluci poslovni broj Rev-2320/15 od 21. svibnja 2019. godine, a identičan pravni stav izrazio je i Visoki trgovački sud RH u odluci poslovni broj Pž-10507/13 od 13. siječnja 2016. godine, s time da napomenuti i odluku Ustavnog suda RH poslovni broj U- I/988/1998 od 17. ožujka 2010. godine, u kojoj odluci je utvrđeno da je ZOMO opći zakon kojim se uređuju odnosi u sustavu mirovinskog osiguranja utemeljenog na generacijskoj solidarnosti, pa je posebnim zakonom dopušteno odstupiti od njegovih općih načela. Drugim riječima ZOOP u odnosu na opće odredbe ZOMO-a predstavlja lex specialis, pa vrijedi pravno načelo lex specialis derogat legi generali.

9. Bitno je naglasiti da je odredbom članka 27. stavka 1., stavka 2., stavka 3. i stavka 4. ZOOP-a propisano da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveze preuzetih ugovorom o osiguranju, s time da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, pri čemu se razmjerni iznos mirovine utvrđuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a te odredbe odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

10. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Darka Prpića proizlazi da je osiguranik ovog Zavoda ZI je stradao u prometnoj nesreći dana 21.10.1984. radi posljedica predmetne nesreće priznato je pravo na invalidsku mirovinu u visini od 50% s osnove ozljede izvan rada, daljnjom isplatom tužitelj trpi štetu koja u razdoblju od 1.7.2022. do 30.6.2024. iznosi 8.157,33 EUR. privremeno rješenje Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske broj spisa IN-688360 od 7.1.1994., kojim se osiguraniku DI rođ. **.**.1956., kod kojeg je nastao gubitak sposobnosti za rad zbog bolesti i povrede izvan rada, priznaje, počevši od 19.11.1993., pravo na invalidsku mirovinu. U Obrazloženju rješenja se navodi: osiguranik je rođen **.**.1956. pa je do dana nastanka invalidnosti navršio 37 godina života, radni vijek osiguranika iznosi 17 godina, priznati mirovinski staž iznosi 16 godina i 8 mjeseci, prosjek mjesečnih iznosa od 31.319 dinara utvrđen obračunom jest mirovinska osnovica od koje se određuje invalidska mirovina, rješenje se donosi kao privremeno dok se ne utvrdi staž u uvećanom trajanju u razdoblju od 15.9.1976. do 8.10.1979. Na zahtjev vještaka tužitelj je dostavio: privremeno rješenje od 7.1.1994. (koje priliježe u spisu), a nije dostavljeno traženo rješenje od 27.9.1994. ispis UPIT-EKRAN 2 u kojem se navodi: ukupni mirovinski staž iznosi 17 godina, 6 mjeseci i 2 dana, svota mirovinske osnovice 31,319450, mirovina na dan priznavanja prava 18,790000 (60% mirovinske osnovice) svota mirovine za isplatu 396,17 isplata mirovine od 20.11.1993. Ukupno isplaćene mirovine iznose 8.157,33 EUR. - banka podataka doznačenih mirovinskih primanja u EUR, vještak je izvršio izračun mirovine u kn primjenom fiksnog tečaja konverzije EUR=7,53450 kn: Ukupno isplaćene mirovine iznose 8.157,35 EUR/61.461,60 kn. Zakon o mirovinskom i invalidskom osiguranju (NN broj 26/83). Zakonom o mirovinskom i invalidskom osiguranju (Narodne novine, Službeni list Socijalističke Republike Hrvatske broj 26 od 30.6.1983.) uređeno je:Kad je invalidnost prouzročena povredom na radu ili profesionalnom bolešću pravo na invalidsku mirovinu stječe se bez obzira na dužinu mirovinskog staža. Članak 68. (1) Invalidska mirovina određuje se, ako ovim zakonom nije drukčije određeno, od mirovinske osnovice koja se utvrđuje na isti način na koji se utvrđuje mirovinska osnovica za starosnu mirovinu. Izračun invalidske mirovine s osnove povrede na radu, do primjene Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 102/1998) Član 53. Statuta SIZ MIORH (Narodne novine broj 31 od 2.8.1983.) glasi: Član 53. (1) U slučaju invalidnosti prouzročene povredom na radu ili profesionalnom bolešću invalidska mirovina određuje se u visini od 85% od mirovinske osnovice, bez obzira na dužinu mirovinskog staža. Izračun invalidske mirovine s osnove povrede na radu, u visini 85% od mirovinske osnovice Invalidska mirovina iznosi 26,62 kn mjesečno. Primjena Odluka o usklađivanju mirovine na iznos invalidske mirovine koja bi bila utvrđena s osnove povrede na radu (26,62 kn): Na dan 1.1.1999. usklađena (uvećana) mirovina bi iznosila 1.027,83 kn. 5.3. Primjena Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 102/1998) Primjenom Zakona o mirovinskom osiguranju od 1.1.1999.g.: sukladno čl. 74., svota mirovine izračunava se tako da se osobni bodovi pomnože mirovinskim faktorom i aktualnom vrijednošću mirovine na dan ostvarivanja prava na mirovinu, sukladno čl. 172. st. 2., mirovine i ostala mirovinska primanja iskazat će se u osobnim bodovima, tako da se svota mirovine i drugog primanja koje pripada 1. siječnja 1999. podijeli aktualnom vrijednošću mirovine određene 1. siječnja 1999.g.. Broj osobnih bodova osiguranika bi iznosio 29,2329. Usklađenja (uvećanja) mirovine dana 1.1.2001. i 1.4.2004.g. Na invalidsku mirovinu osiguranika primjenjuju se usklađenja (uvećanja) mirovine dana 1.1.2001. i 1.4.2004.g. i to: Broj osobnih bodova osiguranika bi od 1.4.2004.g. pa nadalje iznosio 38,6313. Ukupno izračunate invalidske mirovine s osnove povrede na radu bi iznosile 78.928,38 kn. Razlika između isplaćene invalidske mirovine i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Razlika između isplaćene invalidske mirovine i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, u kn i EUR primjenom fiksnog tečaja konverzije EUR=7,53450 kn: Ukupno isplaćene invalidske mirovine osiguranika DI iznose 61.461,60 kn. Izračunate invalidske mirovine, koje bi bila utvrđene s osnove povrede na radu, iznose 78.928,38 kn. Razlika invalidske mirovine koju je tužitelj isplatio svom osiguraniku u razdoblju od 1.7.2022. pa do 30.6.2024. (ukupno 61.461,60 kn) i invalidske mirovine koju bi isplaćivao svom osiguraniku temeljem priznate povrede na radu (78.928,38 kn) iznosi 17.466,78 kn/2.318,18 EUR primjenom fiksnog tečaja konverzije, odnosno, izračunate invalidske mirovine s osnove povrede na radu bi bile za 17.466,78 kn/2.318,18 EUR više od isplaćenih invalidskih mirovina. U svom mišljenju vještak navodi a kako bi Ukupno isplaćene invalidske mirovine osiguranika DI iznose 61.461,60 kn. Izračunate invalidske mirovine, koje bi bila utvrđene s osnove povrede na radu, iznose 78.928,38 kn. Razlika invalidske mirovine koju je tužitelj isplatio svom osiguraniku u razdoblju od 1.7.2022. pa do 30.6.2024. (ukupno 61.461,60 kn) i invalidske mirovine koju bi isplaćivao svom osiguraniku temeljem priznate povrede na radu (78.928,38 kn) iznosi 17.466,78 kn/2.318,18 EUR primjenom fiksnog tečaja konverzije, odnosno, izračunate invalidske mirovine s osnove povrede na radu bi bile za 17.466,78 kn/2.318,18 EUR više od isplaćenih invalidskih mirovina.

11. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka, jer je izrađen sukladno dobivenom zadatku, temeljem uvida u dostavljenu dokumentaciju te je logičan i obrazložen, a stranke na isti nisu imale prigovora, time da je tužitelj u podnesku od 17.04.2025. naveo kako nema prigovora na matematički izračun vještaka.

12. Imajući u vidu da iz provedenog vještva proizlazi kako ukupno invalidska mirovina koja bi bila utvrđena u slučaju da je osiguranik tužitelja u mirovinu otišao u cijelosti po osnovi ozljede na radu iznosi 78.928,38 kn (SIZ MIORH je rješenjem broj IN-688360 od 27.09.1994. kojim se osiguraniku ZI, rođ. **.**.1956., kod kojeg je nastao gubitak sposobnosti za rad zbog bolesti i povrede izvan rada u omjeru od 50% prema vještačkom nalazu priznaje počevši od 01.12.1993., pravo na invalidsku mirovinu u svoti od 401,93 kn mjesečno, a od 01.06.1994. 422,84 kn mjesečno), da razlika između invalidske mirovine koju je tužitelj isplatio svom osiguraniku od 61.461,60 kn i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju da je osiguranik tužitelja u mirovinu otišao u cijelosti po osnovi ozljede na radu od 78.928,38 kn iznosi 17.466,78 kn/2.318,18 EUR, odnosno, invalidske mirovine koje je tužitelj isplatio svome osiguraniku su za 17.466,78 kn/2.318,18 EUR manje od izračunatih invalidskih mirovina u cijelosti s osnove ozljede na radu, bez obzira koji zakon o mirovinskom osiguranju u navedenom periodu bio na snazi, dovodi do zaključka da sukladno odredbi članka 27. stavka 3. i stavka 4. ZOOP-a tužitelju nije nastala stvarna šteta za koju jedino odgovara tuženik, osiguravajuće društvo, pa je slijedom navedenog a temeljem odredbe članka 325. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 27. stavka 1., stavka 2., stavka 3. i stavka 4. ZOOP-a sud u cijelosti odbio tužbeni zahtjev i odlučio kao u izreci ove presude pod točkom I.

13. Budući da je u sporu tuženik uspio u cijelosti to je tužitelj u smislu čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a u obvezi naknaditi tuženiku cjelokupni parnični trošak i to: za pristup na ročište 21.01.2025., 04.06.2025., 03.09.2025. 200,00 EUR za svako ročište, za sastav podneska od 07.08.2025. 200,00 EUR, ukupno 800,00 EUR uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 200,00 EUR, a na osnovi Tbr. 7., Tbr. 8., Tbr. 9. i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15), te trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu od 54,06 EUR, a sukladno Zakonu o sudskim pristojbama, kao i trošak financijskog vještačenja od 200,00 EUR, time da mu nije dosuđen trošak ročišta za objavu presude od 100,00 EUR jer na isto tuženik nije niti pristupio.

14. Visinu troškova zastupanja sud je dosudio imajući u vidu vrijednost predmeta spora i vrijednosti boda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika prema zahtjevu iz tužbe od 4.078,67 EUR.

15. Tuženiku je trošak parničnog postupka dosuđen u ukupnom iznosu od 1.254,06 EUR, dok je tužitelj zbog gubitka spora odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška, pa je stoga u pogledu parničnog troška stranaka sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I i II.

16. O zateznim kamatama na trošak parničnog postupka tuženika odlučeno je na osnovi odredbe čl. 27. st. 3. Ovršnog zakona (NN br. 57/96., 29/99., 194/05. i 88/05.) i čl. 29. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN 155/23), a počev od donošenja ove presude, tj. dana 29. listopada 2025. do isplate.

U Zagrebu, 29. listopada 2025.

Sudac:

Blaženka Butigan Matić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u četiri primjerka Županijskom sudu.

DNA:

- Tužitelju

- Tuženiku uz rješenje o plaćanju sudske pristojbe za odgovor na tužbu-54,06 EUR