REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] K 5

Poslovni broj: Us I-464/2025-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužitelja Grada Pule - Pola (OIB: 79517841355), iz Pule, Forum 1, kojeg u svojstvu opunomoćenika zastupa službenik KC, protiv tuženika Višeg službeničkog suda, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe IC (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Tiziano Sošić (OIB: [osobni identifikacijski broj]), odvjetnik u Puli, Giuseppe Tartini 15, radi teške povrede službene dužnosti, 29. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Višeg službeničkog suda, KLASA: UP/II-114-02/25-01/01, URBROJ: 514-31/02-25-03 od 21. veljače 2025., te radi naknade troškova ovog upravnog spora.

II. Nalaže se tužitelju Gradu Puli - Pola da zainteresiranoj osobi IC nadoknadi troškove ovoga upravnog spora u iznosu od 1.250,00 (tisuću dvjesto pedeset) eura, PDV uključen, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima ovoga upravnog spora. Ako tuženik u ostavljenom roku tužitelju ne nadoknadi troškove spora, tužitelju pripadaju i zatezne kamate, koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova spora u preostalom iznosu od 1.380,80 eura (tisuću tri stotine osamdeset eura i osamdeset centi).

Obrazloženje

1. Točkom 1. prvostupanjskog rješenja Službeničkog suda Istarske županije, KLASA: UP/I-114-01/23-01/01, URBROJ: 2163-05/22-24-146 od 11. listopada 2024., utvrđeno je da je IC (ovdje: zainteresirana osoba), u svojstvu službenika Grada Pule - Pola, raspoređenog na radno mjesto pročelnika Upravnog odjela za komunalni sustav i upravljanje imovinom, odgovoran za počinjenje teške povrede službene dužnosti iz članka 46. točaka 1. i 2. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“, broj 86/08, 61/11, 4/18, 96/18 i 112/19, u nastavku teksta: ZSN) - neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službeničkih obveza, odnosno nezakoniti rad ili propuštanje poduzimanje mjera ili radnji na koje je službenik ovlašten radi sprečavanja nezakonitosti, činjenično pobliže opisanih u izreci rješenja. Zbog toga je zainteresiranoj osobi izrečena novčana kazna u iznosu od 10% ukupne plaće u mjesecu u kojem je kazna izrečena na vrijeme od jednog mjeseca. Točkom 2. navedenog rješenja u preostalom je dijelu odbijen zahtjev za pokretanje postupka zbog teške povrede službene dužnosti, te je u tom dijelu zainteresirana osoba oslobođena odgovornosti. Točkom 3. određeno je da će o troškovima postupka biti odlučeno posebnim rješenjem.

2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-114-02/25-01/01, URBROJ: 514-31/02- 25-03 od 21. veljače 2025., obustavio predmetni disciplinski postupak zbog nastupa zastare vođenja postupka protekom dvije godine od njegova pokretanja (članak 63. stavak 2. ZSN-a).

3. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, sljedeće. U odnosu na prekid zastare supsidijarno se primjenjuju odredbe članka 123. stavka 4. Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“, broj 155/23 i 85/24). Primjenom te odredbe, ovdje je dolazilo do prekida tijeka zastare, koja zbog toga nije nastupila. Tužitelj predlaže poništiti osporavano rješenje tuženika. Traži i naknadu troškova spora, u nespecificiranom iznosu.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje, u osnovi, kod navoda osporavanog rješenja. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

5. Zainteresirana osoba IC u odgovoru na tužbu navodi, u bitnome, sljedeće. Tužitelj svoje prigovore nije isticao tijekom upravnog postupka. Poništeno prvostupanjsko rješenje ne može se smatrati izvršnom odlukom. Nema mjesta supsidijarnoj primjeni Zakona o državnim službenicima, budući da ona nigdje nije propisana, pri čemu je člankom 63. stavkom 2. ZSN-a propisan apsolutni rok zastare vođenja postupka, koji je neproduživ. Zainteresirana osoba predlaže odbiti tužbeni zahtjev. Traži i naknadu troškova spora, u ukupnom iznosu od 2.630,00 eura (PDV uključen).

6. Izvanraspravnim rješenjem od 27. lipnja 2025. odbijen je prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe u ovome sporu, zbog razloga iznesenih u tom rješenju.

7. Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog upravnog spora.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 22. listopada 2025., utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Meritum ovoga spora ocjena je zakonitosti tuženikove odluke o obustavi predmetnog disciplinskog (upravnog) postupka.

10. Tuženik je pritom primijenio članak 63. stavak 2. ZSN-a, koji glasi:

„Pravo na pokretanje postupka zbog teške povrede službene dužnosti zastarijeva u roku godine dana od dana saznanja za počinjenu povredu i počinitelja, a najkasnije u roku dvije godine od dana kad je povreda počinjena. Ako u roku dvije godine od dana pokretanja postupka ne bude donesena izvršna odluka, postupak se obustavlja zbog zastare vođenja postupka.“

11. Tekstom ZSN-a važećem u vrijeme donošenja osporavanog rješenja nije bio uređen prekid zastare disciplinskog postupka. Zakonodavac je to učinio tek člankom 33. Zakona o izmjenama i dopunama ZSN-a („Narodne novine“, broj 17/25, na snazi od 1. lipnja 2025.), uvrstivši u članak 63. ZSN-a nove stavke 3.-5. kojima je uređena ta materija.

12. Usto, službenički odnosi u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi uređeni su zasebno u odnosu na službeničke odnose u državnoj upravi. Tekstom ZSN- a važećim u vrijeme donošenja osporavanog rješenja nije bila propisana podredna primjena odredaba Zakona o državnim službenicima u odnosu na prekid zastare vođenja postupka. K tomu, uređenje nekih vrsta predmeta, u koje pripada i disciplinski (stegovni) postupak, kao i tumačenje s time povezanih pravnih normi nužno je striktno, ovdje nema mjesta analogiji. U predmetnom slučaju i u konkretnom razdoblju stoga nije postojala valjana pravna osnova za utvrđivanje prekida tijeka zastarnog roka propisanog člankom 63. stavkom 2. ZSN-a.

13. Naposljetku, do drukčijeg zaključka u pogledu tumačenja odredaba ZSN-a važećih u vrijeme donošenja osporavanog rješenja ne dovode ni materijali iz parlamentarne procedure donošenja Zakona o izmjenama i dopunama ZSN-a koji je na snagu stupio 1. lipnja 2025. (Prijedlog zakona, odnosno Konačni prijedlog zakona, koji su općedostupni putem službene mrežne stranice Hrvatskog sabora). U tim se prijedlozima uz spomenutu materiju govori o dorađivanju odnosno uređivanju, a ne, primjerice, o pojašnjavanju prijašnjih odredaba u skladu s njihovim ustaljenim tumačenjem.

14. Sud naglašava i sljedeće. Kada se u okviru rješavanja pojedine upravne stvari predmet vrati na ponovni postupak, bilo rješenjem drugostupanjskog tijela po žalbi, bilo presudom upravnog suda, i dalje je riječ o istom upravnom postupku, vraćenom u stadij prije donošenja poništenog rješenja (članak 115. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku, „Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, u nastavku teksta: ZUP). Pritom svojstvo izvršnosti, u smislu članka 133. ZUP-a, (više) ne mogu odluke koje su kasnijim odlukama poništene. Općenito, upravni postupak u pojedinoj upravnoj stvari dovršava se donošenjem konačnog rješenjem o odbacivanju zahtjeva stranke, konačnog rješenja o obustavi postupka, konačnog rješenja o meritumu upravne stvari, ili pravomoćne presude upravnog suda kojom sud nadomješćujući funkciju uprave sam rješava stvar. Kada je to posebno propisano, kao što je to u članku 63. stavku 2. ZUP-a, kao kriterij dovršetka postupka primjenjuje se donošenje izvršne odluke (izvršnost upravnog akta najčešće se poklapa s njegovom konačnošću, ali to nije uvijek slučaj, pri čemu je pogrešno smatrati da institut konačnosti rješenja više ne postoji jer nije izričito uređen ZUP-om).

15. Nedvojbeno je da je predmetni postupak zbog teške povrede službene dužnosti pokrenut 18. siječnja 2023. i da taj postupak do 18. siječnja 2025. nije dovršen donošenjem izvršne odluke. Tuženik je, dakle, 21. veljače 2025. u članku 63. stavku 2. ZSN-a imao valjanu pravnu osnovu za obustavu predmetnog postupka, što je tuženik i učinio.

16. Uzevši u obzir navedeno, osporavana odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, vezano uz članke 144. i 147. toga Zakona, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

17. Premda to ne utječe na rješavanje ovoga spora, u pogledu numeriranja pojedinih odredaba ZSN-a u prvostupanjskom rješenju Sud ukazuje da je pri citiranju pravnih normi nepotrebno označavati broj stavka u jednostavačnim člancima (npr. u članku 46. ZSN). To nije u skladu s ustaljenim načinom citiranja pravnih normi, ali ni sa člankom 30. stavkom 4. Jedinstvenih metodološko-nomotehnička pravila za izradu akata koje donosi Hrvatski sabor ("Narodne novine", broj 74/15).

18. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, te uzevši u obzir propisana oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe, sukladno odredbama članka 22. stavka 1. te članka 11. stavka 1. točke 1. i članka 11. stavka 5. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine,“ broj 118/18 i 51/23).

19. Odluka Suda o troškovima spora donesena je na temelju odredbi članaka 144. i 147. ZUS-a te Tbr. 27. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 38/23 i 107/25), u okviru troškovnika zainteresirane osobe podnesenog do zaključenja rasprave (sadržanog u odgovoru na tužbu), polazeći od toga da je tužitelj u cijelosti izgubio spor. Kao radnje u odnosu na koju zainteresirana osoba može na teret tužitelja ostvariti pravo na naknadu troškova zastupanja priznat je sastav odgovora na tužbu (1.000,00 eura), što uvećano za PDV iznosi ukupno 1.250,00 eura. Rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno članku 151. stavku 2. ZUS-a, dok se odluka o zateznim kamatama kao dijelu troškova spora temelji na članku 144. stavku 4. ZUS-a. Preostali dio troškovnika zainteresirana osoba je Sudu dostavila putem e-komunikacije 22. listopada 2025. u 11:11 sati, dakle nakon zaključenja rasprave 22. listopada 2025. u 10:35 sati. Prema članku 148. stavku 3. ZUS-a, u sporovima u kojima se vodi rasprava zahtjev za naknadu troškova spora stranka je dužna postaviti najkasnije do zaključenja rasprave. Zbog toga je zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova spora u preostalom dijelu odbačen kao nepravodoban.

U Rijeci 29. listopada 2025.

S u d a c

dr. sc. Alen Rajko

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude. Žalba protiv rješenja ne odgađa izvršenje rješenja (članak 128. stavak 3. ZUS-a).

DNA:

- Grad Pula – Pola, Pula, Forum 1

- Viši službenički sud, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49

- Odvjetnik Tiziano Sošić, Pula, Giuseppe I 15