REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1022/2025-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KM, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Predrag Kralik, odvjetnik u Zagrebu protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-191/2024-2 od 17. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-730/2020-72 od 21. lipnja 2024, u sjednici održanoj 29. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Ukida se presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-191/2024- 2 od 17. listopada 2024. i predmet vraća istom drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima nastalim povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 1.423,03 Eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose te joj je naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.077,95 Eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim (točka I. izreke). Odbijen je dio zahtjeva za isplatu poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak (točka II. izreke).
2. Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba tuženice i potvrđena je presuda suda prvoga stupnja u pobijanom dijelu.
3. Protiv presude suda drugog stupnja tuženici je rješenjem ovoga suda broj Revd- 2319/2025-2 od 3. lipnja 2025. dopušteno podnošenje revizije protiv odbijajućeg dijela presude suda drugoga stupnja zbog pravnog pitanja koje glasi:
„je li opravdano, u situaciji kada je temeljem čl. 139. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine" broj: 73/13, 75/15, 50/16. 30/18. 125/19), a koji je lex specialis te na temelju njega donesenog Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba („Narodne novine" broj: 33/14. 41/14, 53/14, 114/14, 72/15, 5/17, 116/17, 39/18, 44/19, 87/19), djelatnoj vojnoj osobi prilikom obračuna dodatka za posebne uvjete vojne službe isti obračunati na ukupno ostvarene sate rada ili sukladno Pravilniku računali u iznosu od osnovice koja je fiksna i utvrđuje ju Vlada svojom Odlukom?“.
4. Tuženica je u skladu sa dopuštenim pitanjem podnijela reviziju na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) predlažući preinačiti pobijanu presudu u skladu s revizijskim navodima, odnosno istu ukinuti. Traži trošak revizijskog postupka.
5. U odgovoru na reviziju tužitelj se istoj protivi i predlaže je odbiti uz naknadu troška.
6. Revizija je osnovana.
7. Pobijana presuda je povodom revizije ispitana u skladu sa čl. 391. st. 3. ZPP-a samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet ovoga spora u ovoj pravnoj stvari jest zahtjev tužitelja za isplatu razlike u plaći između iznosa koji je tužitelj primio te iznosa koji mu pripada da mu je tuženica dodatak za posebne uvjete vojne službe obračunavala i platila temeljem stvarne radne angažiranosti tužitelja za vrijeme obavljanja poslova djelatne vojne osobe Hrvatske kopnene vojske, za sveukupno odrađene sate, za razdoblje od srpnja 2014. do lipnja 2019.
9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno je da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlenik tuženice, Ministarstva obrane Republike Hrvatske - Hrvatska kopnena vojska sa sjedištem zapovjedništva u Karlovcu, kao djelatna vojna osoba te je financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem utvrđeno da razlika neisplaćenih dodataka na plaću iznosi 1.423,03 EUR.
10. Prema pravnom shvaćanju nižestupanjskih sudova odredbom čl. 139. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (73/13, 75/15, 50/16; 30/18, 125/19, 155/23, 158/23 i 14/24, daljnje: ZSOS) propisano je da su dodaci na plaću dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe, koji dodaci se dijele na dodatak na vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada te za deficitarna zanimanja i struke. Nadalje, zaključuju da je odredbom čl. 155. ZSOS-a propisano je da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego one ostvaruju posebne dodatke na plaću propisane Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (NN br. 33/14; 41/14; 53/14; 114/14 i 72/15; dalje: Pravilnik o dodacima). U tom je smislu kako ističe sud drugoga stupnja toč. IV. Odluke o rasporedu radnog vremena iz 2014. također je propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba odnosno dodatke propisane spomenutim Pravilnikom. Konačno zaključuju da kako su Odluka i Pravilnik doneseni na temelju ZSOS-a koji je lex specialis za djelatne vojne osobe, to glede pitanja koja uređuju taj Zakon i prateći propisi imaju prednost u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i opće propise o radu, odnosno kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima, a koji se primjenjuju na djelatne vojne osobe kao posebnu kategoriju osoba. Slijedom navedenoga smatraju da za rad tužitelja za vrijeme rada u posebnim uvjetima, stražarskoj službi i službi dežurstva ne ostvaruju se dodaci na plaću za prekovremeni rad (što tužitelj niti ne potražuje u ovom postupku), ali tužitelju za vrijeme takvog rada pripada dodatak za vojnu službu. Pri tome smatraju da je Sukladno čl. 4. Pravilnika u vezi s čl. 139. st. 5. ZSOS-a propisano kako se navedeni dodaci utvrđuju u postotku od osnovice za obračun plaće, a osnovica za obračun plaće je kategorija čija visina je fiksna i kao takva predstavlja polazište za obračun dodataka na plaću djelatnika tuženika, pa da je tom odredbom internog akta tuženice propisan samo način osnovom koje kategorije se utvrđuju dodaci na plaću, slijedom čega nije osnovano stajalište tuženice da tužitelju dodaci za posebne uvjete službe ne pripadaju za njegov stvarni radni angažman i ukupno odrađene sate rada.
11. Po ocjeni ovoga suda, a budući je čl. 155. ZSOS-a izričito propisano da djelatna vojna osoba nema pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, odnosno da je Odlukom propisano da sati rada koje djelatna vojna osoba odradi dulje od redovnog radnog vremena preraspodjeljuju, pogrešno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo. Naime, tužitelj kao djelatna vojna osoba ostvaruje pravo na dodatak za vojnu službu u smislu odredbe čl. 139. st. 3. ZSOS-a. U slučaju kada se sati rada koje je tužitelj odradio dulje od redovnog radnog vremena preraspodjeljuju, to zapravo znači da mu taj dodatak pripada i na tako izvršenu preraspodjelu.
12. O ovoj je problematici Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio pravno shvaćanje u odluci broj Rev-1231/2024-2 od 28. siječnja 2025. u kojem je navedeno:
„Sukladno odredbi čl. 139. u vezi čl. 155. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske te čl. 4. Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće pripadnika oružanih snaga, te odredbama iz toč. II. i IV. Odluke o rasporedu radnog vremena, djelatnoj vojnoj osobi dodatke za posebne uvjete vojne službe, koji se dodatak nominalno utvrđuje u postotku od osnovice za obračun plaće, moraju se obračunati samo za redovno radno vrijeme.“
Stoga se ovom odlukom reafirmira gore navedeno pravno shvaćanje.
13. Kako je ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a nema uvjeta za preinaku (jer je visina zahtjeva sporna), na temelju čl. 391. st. 7. ZPP-a valjalo je ukinuti drugostupanjsku odluku i vratiti na ponovno odlučivanje drugostupanjskom sudu, pa je tako odlučeno u toč. I. izreke rješenja.
14. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.
Zagreb, 29. listopada 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
