Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-464/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Milke Vraneš, predsjednice vijeća, Tatjane Radaković Bašić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ante Ujevića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivici Čuturiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv 1. tuženika Općine Križ iz Križa, Trg Svetog Križa 5, OIB 94115544733, zastupane po načelniku UD, a on po punomoćniku dipl. prav. BD, i 2. tuženika [adresa] iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po ravnatelju dr. PD, a on po punomoćniku Lani Maria Milić, odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice i žalbi 2. tuženika protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu poslovni broj Pn-52/2024-33 od 16. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 29. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e:

I. Odbijaju se žalbe tužiteljice i 2. tuženika kao neosnovane, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu poslovni broj Pn-52/2024-33 od 16. svibnja 2025.

II. Odbijaju se zahtjevi tužiteljice i 2. tuženika za naknadu žalbenog troška, kao neosnovani.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na žalbu, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I U odnosu na I-tuženika Općinu Križ odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se I-tuženiku Općina Križ, Trg svetog Križa 5, 10314 Križ, OIB: 94115544733 i II-tuženiku Dom zdravlja Zagrebačke županije, [adresa], 10430 [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] solidarno platiti tužiteljici TD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 6.187,57 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 01.05.2024.god. pa do isplate, kao i nadoknaditi tužiteljici i trošak parničnog postupka, također sa zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

II Nalaže se II-tuženiku Dom zdravlja Zagrebačke županije iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana po osnovi naknade štete tužiteljici TD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 4.972,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. svibnja 2024. do isplate, kao i nadoknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznos od 1.662,50 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude

16. svibnja 2025. do isplate.

III U preostalom dijelu preko dosuđenog pod točkom II ove presude tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan odbija se za iznos od 1.215,57 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, kao i sa dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.767,60 EUR sa zakonskim zateznim kamatama."

2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žale se tužiteljica i 2. tuženik.

2.1. Tužiteljica se žali protiv presude u dijelu pod točkama I. i III. izreke zbog pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 356. Zakona o parničnom postupku. Iz istih razloga tužiteljica podnosi žalbu protiv rješenja o parničnom trošku – u dijelu u kojem je odbijena sa zahtjevom za naknadu parničnog troška. Predlaže se da nadležni županijski sud preinači pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, tako da zahtjev tužiteljice usvoji u cijelosti, uz dosudu zatraženog parničnog troška u cijelosti uz naknadu žalbenog troška u ukupnom iznosu od 312,50 eura i troška sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 66,36 eura odnosno po rješenju suda.

2.2. 2. tuženik se žali protiv presude u cijelosti iz svih zakonskih razloga i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o visini troškova postupka. Predlaže se da drugostupanjski sud usvoji žalbu 2. tuženika te preinači prvostupanjsku odluku na način da odbije tužbu i tužbeni zahtjev uz nalog tužiteljici da nadoknadi 2. tuženiku troškove postupka u skladu s troškovnikom u prilogu, odnosno, posredno, ukine prvostupanjsku odluku i vrati predmet prvostupanjskom sudu. Potražuje žalbeni trošak u ukupnom iznosu od 312,50 eura.

3. Na žalbu tuženika odgovorila je tužiteljica koja u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tuženika, te predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu tuženika u cijelosti kao neosnovanu. Potražuje trošak odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 eura i trošak sudske pristojbe u iznosu od 54,15 eura.

4. Žalbe nisu neosnovane.

5. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/2022 i 155/23, dalje: ZPP), na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Posebno nije počinjena bitna povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se poziva 2. tuženik budući presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Sadrži jasne i određene razloge o svim odlučnim činjenicama pravno relevantnim za zakonito presuđenje.

7. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice i 2. tuženika sve provedene dokaze sud je cijenio zasebno, zatim u cjelini u smislu odredbe članka 8. ZPP-a, pa prema tome nije počinjena ni relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1., u svezi članka 8. ZPP-a, na koju povredu sadržajem žalbe ukazuju tužiteljica i 2. tuženik.

8. Nije osnovan ni prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni prigovor pogrešnih i pravno neutemeljenih zaključaka, a samim time i prigovor pogrešne primjene materijalnog prava.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske i neimovinske štete koju je pretrpjela u štetnom događaju koji se dogodio 20. siječnja 2024. ispred Doma zdravlja Križ u Križu kada je tužiteljica nakon izlaska iz doma zdravlja na prilaznom putu okliznula na neočišćenom snijegu i pala, kojom prilikom je zadobila određene ozljede, a zbog kojih tužiteljica pozivom na odredbe članka 1095. i članka 1100. stavak 1. i stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO) tužbenim zahtjevom potražuje solidarno od oboje tuženih pravičnu novčanu naknadu nematerijalne štete zbog povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje kao prava osobnosti i naknadu materijalne štete zbog tuđe pomoći i njege i troškova liječenja u ukupnom iznosu od 6.187,57 eura, i to po osnovi povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje kao prava osobnosti i tuđe pomoći i njege 6.117,57 eura, te po osnovi troškova liječenja 70,00 eura.

10. Neosnovano 2. tuženik pobija prvostupanjsku presudu osporavajući odgovornost 2. tuženika za štetu, pri tome neosnovano ističući doprinos tužiteljice nastaloj šteti uz postojanje ranije ozljede tužiteljice, budući su ovi navodi 2. tuženika suprotni rezultatu dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka.

11. Naime, pored dokaza izvedenih saslušanjem tužiteljice i provođenjem očevida na mjestu pada, spisu je priložena i fotodokumentacija mjesta pada tužiteljice, iz koje je sasvim jasno razvidno da je nekretnina u vlasništvu 2. tuženika u vrijeme nastanka štetnog događaja bila neodržavana i ne očišćena.

12. Nadalje, u tijeku prvostupanjskog postupka provedeno je i medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Mladenu Frketiću koji je utvrdio uzročno posljedičnu vezu između štetnog događaja tj. ozljede i posljedica koje su iz toga nastale.

13. Isto tako, ovdje je potrebno istaknuti da suprotno žalbenim navodima 2. tuženika, da je pisanim nalazom i mišljenjem naprijed imenovanog vještaka utvrđeno da je tužiteljica liječenje u cijelosti provela po preporukama liječnika.

14. 2. tuženik također pogrešno navodi da vještak u svom nalazu i mišljenju (na koje 2. tuženik tijekom postupka nije imao prigovora niti primjedbi) potpuno ispušta iz vida medicinsku dokumentaciju iz koje je razvidno postojanje ranije ozljede tužiteljice kada se vještak stručno i jasno očitovao vezano uz postojanje ranije ozljede u pisanom nalazu i mišljenju.

15. Prema tome, slijedom navedenog proizlazi da žalbeni navodi 2. tuženika nisu osnovani u bilo kojem segmentu.

16. Neosnovani su žalbeni navodi tužiteljice u kojima ističe da je prvostupanjski sud neosnovano odbio njen zahtjev u odnosu na 1. tuženika Općinu Križ, s argumentacijom da je mjesto štetnog događaja nesumnjivo na k. č. br. [katastarska čestica], zgrada i dvorište upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u vlasništvu i posjedu 2. tuženika Doma zdravlja Zagrebačke županije, dok je 1. tuženik Općina Križ uknjižena kao vlasnica susjedne nekretnine, odnosno k. č. br. [katastarska čestica], put, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koja je u zemljišnoj knjizi opisana kao put i u naravi je nerazvrstana cesta.

17. Vezano uz ove žalbene navode tužiteljice potrebno je odgovoriti da je odredbama članka 19. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (Narodne novine broj 33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 36/09, 125/08, 36/09, 150/11, 19/13, 144/12, 137/15, 123/17, 98/19 i 144/20), te članku 2. stavak 1. i stavak 2., člancima 8., 11. i 22. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine broj 68/18, 110/18 i 32/20, dalje: ZKG), održavanje komunalne infrastrukture spada u komunalnu djelatnost koja se obavlja kao javna služba u djelokrugu jedinica lokalne samouprave, odnosno ista u konkretnom slučaju u nadležnosti je Općine Križ koja je ujedno dužna osigurati da se komunalna djelatnost obavlja tako da se spriječi uzrokovanje i nanošenje štete građanima.

18. Tužiteljica u žalbi smatra da je temeljem članka 65. ZKG-a građenje i održavanje komunalne infrastrukture obveza jedinice lokalne samouprave, odnosno osoba na koje je ta obveza prenesena u skladu sa navedenim Zakonom ili posebnim zakonom, a iz čega proizlazi za konkretan slučaj i odgovornost 1. tuženika.

19. Dakle, na žalbene navode tužiteljice koje se tiču odgovornosti 1. tuženika potrebno je odgovoriti da površina smještena neposredno uz objekt Doma zdravlja zagrebačke županije u Križu, na lokaciji kojoj se dogodio predmetni štetni događaj (pad tužiteljice), nije komunalna infrastruktura.

20. Naime, iz priložene fotografije u spis na kojoj je označno mjesto događaja proizlazi, kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud proizlazi da predmetna površina nije nerazvrstana cesta, koju održava Općina Križ, već ima svojstvo dvorišta, kao oznake zemljišta u zemljišnoj knjizi, čije je održavanje u nadležnosti vlasnika, a to je Dom zdravlja Zagrebačke županije, ovdje 2. tuženik.

21. Člankom 59. stavkom 1. ZKG-a propisano je da komunalna infrastruktura jesu: nerazvrstane ceste, javne prometne površine na kojima nije dopušten promet motornih vozila, javna parkirališta, javne garaže, javne zelene površine, građevine i uređaji javne namjene, javna rasvjeta, groblja i krematoriji na grobljima i građevine namijenjene obavljanju javnog prijevoza.

22. Odredbom članka 60. ZKG-a propisano je što se sve smatra komunalnom infrastrukturom pod stavkom 1. od nabrojenih infrastruktura pod člankom 59. ZKG-a.

23. Iz odluke Općinskog vijeća Općine Križ o nerazvrstanim cestama na području Općine Križ (Glasnik Zagrebačke županije, broj 3/24) s priloženom Evidencijom nerazvrstanih cesta na području Općine Križ proizlazi da se nerazvrstana cesta oznake N-68 prostire na k. č. br. [katastarska čestica]., k. o. [katastarska općina], što granični sa k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u vlasništvu Doma zdravlja i sasvim je evidentno da prilazna infrastruktura izgrađena prema objektu Ambulante u Križu nije nerazvrstana cesta, koju bi Općina Križ imala u obvezi održavati, niti je bilo koji drugi oblik komunalne infrastrukture.

24. Dakle, zgrada ispred koje i na kojoj čestici se dogodio štetni događaj u odnosu na tužiteljicu sa štetnom posljedicom, imovina je Doma zdravlja Zagrebačke županije kojom upravlja, raspolaže i održava zdravstvena ustanova čiji je osnivač Zagrebačka županija i koja ima svojstvo pravne osobe upisane u sudski registar, te nije komunalna infrastruktura, a niti je bilo kakvim dokumentom predana na održavanje Općini Križ.

25. Dakle, svi navodi tužiteljice usmjereni na odgovornost ovdje 1. tuženika nisu osnovani, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje i na isto pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan u odnosu na 1. tuženika (Općinu Križ).

26. U odnosu na žalbene navode tužiteljice koji se tiču visine dosuđene štete potrebno je odgovoriti da je prvostupanjski sud pravilno pozivom na nalaz i mišljenje vještaka Mladena Frketića utvrdio da je tužiteljici uslijed štetnog događaja trajno narušeno tjelesno i duševno zdravlje (medijalna nestabilnost desnog koljena u lakom stupnju sa labavosti koljena u jednoj ravnini sa pomakom koljenice u odnosu na bedru od 5 mm) zbog čega će tužiteljica ubuduće u svakodnevnim aktivnostima morati ulagati pojačane napore u omjeru od 10 %.

27. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tužiteljica u trenutku ozljeđivanja pretrpjela intenzivan i kratkotrajan strah, tzv. primarni strah. Nakon toga tužiteljica je trpjela tzv. sekundarni strah jačeg intenziteta dva dana, zatim strah srednjeg intenziteta daljnjih sedam dana, i nakon toga kasni strah još trideset dana, vezano uz ishod liječenja i zaostale posljedice. Tužiteljica je trpjela fizičke bolove jačeg intenziteta tri dana, srednjeg intenziteta slijedećih deset dana, a nakon toga tužiteljica je još tri mjeseca trpjela bolove slabijeg intenziteta. Kroz vrijeme mirovanja, pri oblačenju, obavljanju kućanskih poslova i pri obavljanju osnovnih životnih potreba tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć i njega kroz vrijeme od mjesec dana po tri sata dnevno, te još dva tjedna po dva sata dnevno. Liječenje tužiteljice je okončano 26. studenoga 2024. Naruženja nema.

28. Prvostupanjski sud je pravilno prihvatio kao istinit nalaz i mišljenje liječnika vještaka dr. Mladena Frketića jer je vještak u svojem nalazu i mišljenju bio detaljan i uvjerljiv, sistematično je analizirao nespornu medicinsku dokumentaciju tužiteljice, i tužiteljicu je pregledao. Stranke nisu imale primjedaba na nalaz i mišljenje vještaka, niti dodatnih pitanja za vještaka.

29. Nadalje, slijedom izloženog prvostupanjski sud je također pravilno primjenom odredaba članka 1100. stavak 1. i stavak 2. ZOO-a ocijenio tužbeni zahtjev tužiteljice kao djelomično osnovan, i to po osnovi povrede prava osobnosti zbog duševnih bolova uslijed trajnih posljedica ozljeda, zbog pretrpljenog straha i zbog pretrpljenih fizičkih bolova za iznos od 4.500,00 eura. Po osnovi tuđe pomoći i njege sud je primjenom odredaba članka 1095. stavak 1. ZOO-a tužiteljici dosudio naknadu štete u iznosu od 472,00 eura. Pri tome prvostupanjski sud je pravilno tužiteljici dosudio naknadu u iznosu od 4,00 eura po satu tuđe pomoći i njege, uzimajući u obzir da je prema mišljenju liječnika vještaka tužiteljici tuđa pomoć i njega bila potrebna ukupno 118 sati. Na ovaj ukupni dosuđeni iznos pravične novčane naknade te naknade za tuđu pomoć i njegu tužiteljici su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće počev od dana podnošenja 2. tuženiku odštetnog zahtjeva 1. svibnja 2024. primjenom odredaba članka 1086. i članka 1103. ZOO-a. U preostalom dijelu za iznos od 1.145,57 eura tužbeni zahtjev tužiteljice po osnovi povrede prava osobnosti i tuđe pomoći i njege odbijen je kao neosnovan.

30. Kako je već spomenuto, tužiteljica je tužbenim zahtjevom potraživala i naknadu materijalne štete, opisujući je kao „troškove liječenja“ u iznosu od 70,00 eura. Međutim tijekom postupka tužiteljica ni na koji način nije pobliže pojasnila na koje se konkretno troškove ovaj zahtjev odnosi, niti je ponudila bilo kakve dokaze za ovaj dio tužbenog zahtjeva. Stoga je u tom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice za iznos od 70,00 eura također pravilno odbijen kao neosnovan.

31. Ukupno je tako 2. tuženiku Domu zdravlja Zagrebačke županije naloženo da tužiteljici po osnovi naknade štete isplati iznos od 4.972,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan odbijen za iznos od 1.215,57 eura sa zakonskim zateznim kamatama.

32. Po stajalištu ovog drugostupanjskog suda činjenična utvrđenja i pravni zaključci suda prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima kako tužiteljice, tako i 2. tuženika u cijelosti su utemeljeni na rezultatima provedenog dokaznog postupka, te ih tužiteljica i 2. tuženik neosnovano osporavaju, dajući u žalbama svoju ocjenu u postupku provedenih dokaza suprotnu pravilnoj ocjeni prvostupanjskog suda.

33. Ovaj sud u cijelosti prihvaća utvrđeno činjenično stanje, pravne zaključke i primjenu materijalnog prava od strane suda prvog stupnja, budući isto žalbenim navodima stranaka nije dovedeno u dvojbu.

34. U odnosu na žalbene prigovore tužiteljice u odnosu na odbijeni dio tužbenog zahtjeva i 2. tuženika na usvojeni dio tužbenog zahtjeva u pogledu visine dosuđene naknade neimovinske štete, potrebno je odgovoriti da ne postoje egzaktna i precizna mjerila za utvrđenje naknade neimovinske štete, budući se ista utvrđuje s obzirom na okolnosti svakog konkretnog slučaja, međutim ona mora predstavljati pravičnu satisfakciju za oštećenika, a što u konkretnom slučaju dosuđeni iznos i predstavlja. Naime, orijentacijski kriteriji na koje se poziva tužiteljica izražavaju samo načelna (orijentacijska) stajališta o uvjetima u kojima bi određena naknada mogla biti pravična, te ih sudovi ne mogu i ne moraju primjenjivati samim automatizmom za izračunavanje pravične novčane naknade, kako to smatra tužiteljica u svojoj žalbi.

35. Nadalje, u odnosu na žalbene prigovore tužiteljice koji se odnose na odbijeni dio tužbenog zahtjeva potrebno je odgovoriti da je prvostupanjski sud pravilno prilikom odmjeravanja visine naknade štete tužiteljici imao u vidu nalaz i mišljenja medicinskog vještaka, te pojedine kriterije koji su utjecali na visinu dosuđenog iznosa, sve to sukladno odredbi članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a.

36. I po mišljenju ovog drugostupanjskog suda upravo dosuđeni iznos na ime povrede prava osobnosti ima karakter realne i pravične novčane naknade za sve tegobe tužiteljice koje je pretrpjela u naprijed navedenom štetnom događaju. Pri odlučivanju ove visine prvostupanjski sud je vodio računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom u smislu odredbe članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a.

37. Tužiteljici je pravilno dosuđena i imovinska šteta za tuđu pomoć u skladu s odredbom članka 1095. stavak 1. ZOO-a, u vezi s člankom 1093. stavak 2. ZOO-a u iznosu od 472,00 eura, a što je u skladu i s recentnom sudskom praksom i odredbom članka 223. ZPP-a.

38. Sud prvog stupnja je za naprijed navedena činjenična utvrđenja i svoja pravna stajališta dao uvjerljive i logične zaključke koje prihvaća i ovaj sud, s time da tužiteljica i 2. tuženik svojim žalbenim navodima nisu doveli u sumnju naprijed opisana činjenična utvrđenja suda prvog stupnja, kao i njegova stajališta.

39. Dakle, pobijana presuda u cijelosti je zakonita i temelji se na rezultatima provedenog dokaznog postupka, dok je obrazloženje presude jasno i logično i u potpunosti utemeljeno na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilno primijenjenom materijalnom pravu.

40. Pravilna je i odluka o parničnom trošku, kako po osnovi tako i po visini, pravilno je obrazložena i utemeljena na odredbama članka 154. stavak 2. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23).

41. Slijedom iznijetog, valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP- a, odbiti žalbe tužiteljice i 2. tuženika kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti.

42. Tužiteljici i 2. tuženiku nije dosuđen žalbeni trošak iz razloga je isti nisu uspjeli sa svojim žalbama (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

43. Tužiteljici nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban niti nužan za vođenje ovog postupka (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

U Gospiću, 29. listopada 2025.

Sutkinja:

Tatjana Radaković Bašić