Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Stalna služba u Ivancu

Ak. Mirka Maleza 3

Poslovni broj: P-393/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, po sutkinji toga suda Nataši Sever, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marinu Hrainu, odvjetniku iz Varaždina, protiv 1. tuženika AUTO CENTAR KOS d.o.o., Varaždin, Cehovska ulica 18, OIB: 33437375299, zastupanog po punomoćniku Maru Ogresta, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Boženka Mostarčić i Maro Ogresta iz Zagreba i 2. tuženika GENERALI OSIGURANJE d.d., Zagreb, Slavonska avenija 1B, OIB: 10840749604, radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave 30. rujna 2025., održane u nazočnosti z. punomoćnika tužitelja SO, odvjetničke vježbenice kod Marina Hraina, odvjetnika iz Varaždina, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika 1. tuženika te 2. tuženika, na ročištu za objavu i uručenje presude 29. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, a koji glasi:

"I. Nalaže se I. tuženiku, AUTO CENTAR KOS d.o.o., Varaždin (Grad Varaždin), Cehovska ulica 18, OIB: 33437375299, i II. tuženiku, GENERALI OSIGURANJE d.d., Zagreb (Grad Zagreb) Slavonska avenija 1B, OIB: 10840749604, da tužitelju, KO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno nadoknade troškove postupka osiguranja dokaza u iznosu od 1.208,53 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom na isti iznos od dana 11. studenog 2022. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje polugodišnje, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se I. tuženiku, AUTO CENTAR KOS d.o.o., Varaždin (Grad Varaždin), Cehovska ulica 18, OIB: 33437375299, i II. tuženiku, GENERALI OSIGURANJE d.d., Zagreb (Grad Zagreb) Slavonska avenija 1B, OIB: 10840749604, solidarno naknaditi tužitelju troškove ovoga postupka, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.", kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju KO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da 1. tuženiku AUTO CENTAR KOS d.o.o., Varaždin, Cehovska ulica 18, OIB: 33437375299, naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 187,50 eura (stoosamdesetsedam eura i pedeset centi), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj, po punomoćniku, protiv tuženih podnio je tužbu radi isplate, navodeći da je dana 15. lipnja 2022. tužitelj, u svojstvu predlagatelja, pokrenuo postupak radi osiguranja dokaza pred Općinskim sudom u Varaždinu u odnosu na ovdje tuženike, u svojstvu protustranaka, radi osiguranja dokaza uzroka požara koji je dana 26. svibnja 2022. izbio na osobnom vozilu u vlasništvu tužitelja marke Renault, tipa ZOE LIFE R110 LP, registarskih oznaka [registarska oznaka], kupljenom temeljem Ugovora o financijskom leasingu br. 225193/20, dobavljač vozila: AUTO CENTAR KOS d.o.o., [adresa] (Grad Varaždin), Cehovska ulica 18, OIB: 33437375299, te osiguranom policom osiguranja kod GENERALI OSIGURANJE d.d., Zagreb (Grad Zagreb) Slavonska avenija 1B, OIB:10840749604, da se predmetni postupak vodio pred Općinskim sudom u Varaždinu pod posl.br. R1-96/2022 te je u okviru istoga izrađen nalaz i mišljenje sudskog vještaka iz kojeg proizlazi da je uzrok požara kvar u bateriji vozila, da je rješenjem Općinskog suda u Varaždinu od 11. studenog 2022. posl.br. R1-96/2022-19 utvrđen je dovršetak postupka osiguranja dokaza, da je 2. tuženik podmirio 28. lipnja 2022. ukupnu štetu na vozilu u vlasništvu tužitelja, međutim preostao je za podmirenje trošak postupka osiguranja dokaza, da su ukupni troškovi postupka iznosili 1.310,64 EUR, a odnosili su se na: troškovi za vještačenje-931,99 eur, trošak sastava prijedloga radi osiguranja-250,00 eur i trošak sudske pristojbe-26,54 eur, odnosno ukupno iznos od 1.208,53 eur pa obzirom da je riječ o naknadi štete na vozilu uvjetovane materijalnim nedostatkom vozila, u pogledu same štete odgovornost tuženika bila je solidarna. Nastavno, isti su dužni također solidarno podmiriti nastale troškove postupka osiguranja dokaza. Dodatno, tužitelj napominje da je svoju tražbinu s osnova zahtjeva za nadoknadom troškova postupka osiguranja nastojao namirit izvansudskim putem, međutim bezuspješno. Zaključno, a opreza radi, tužitelj dodatno napominje da je u predmetnom štetnom događaju prouzročena šteta i u imovini trećih osoba, i to u imovini ŽO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]-vlasnika osobnog vozila koje je zahvatila vatra s vozila tužitelja, te trgovačko društvo SANTA MARIA d.o.o., [adresa] (Grad Varaždin), Optujski odvojak 12, OIB: 34336860931 koje istog dana zbog gustog dima i čađi koja je dopirala u objekt Restoran Santa Maria (vlasništvo istog trgovačkog društva) nije moglo obavljati svoju poslovnu djelatnost, te je posljedično kumuliralo gubitak istog dana. Upravo cijeneći iznesene okolnosti, te potencijalno pitanje odgovornosti za štetu i regresnog zahtjeva, ovdje tužitelj bio je primoran inzistirati na dokazu vještačenjem, neovisno od činjenice što je II. tuženik podmirio štetu nakon predaje prijedloga radi osiguranja dokaza, a prije samog vještačenja. Podredno svemu navedenom, ukazuje se i na zauzeti stav sudske prakse kako stranka može ostvarivati troškove postupka osiguranja dokaza u novoj parnici, u vidu glavnog zahtjeva, ukoliko je glavna tražbina radi koje je pokrenut postupak osiguranja podmirena izvansudski, dok su ostali nepodmireni isključivo troškovi (odluka Županijskog suda u Zadru od 1. lipnja 2023. posl.br. 19 Gž-411/2022-2), što je konkretno slučaj.

2. U pisanom odgovoru na tužbu (list 63-65 spisa), po punomoćniku, 1. tuženik je osporio osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, naveo je da činjenica da je bio jedan od protivnika u postupku osiguranja dokaza koji se po prijedlogu tužitelja vodio pred naslovnim sudom pod poslovnim brojem: R1-96/2022, sama za sebe, ne znači da je dužan tužitelju naknaditi troškove tog postupka, da zahtjev za isplatom troškova tog postupka, kao glavni zahtjev u okviru ovog parničnog postupka, bio bi osnovan pod pretpostavkom da bi tužitelj odštetni zahtjev s uspjehom ostvario u parničnom postupku protiv prvotuženika, s tim u vezi da mu je prvotuženik isplatio iznos pretrpljene štete, te da je taj postupak bio nužan za ostvarenje tužiteljeva odštetnog zahtjeva, a da prvotuženik nije isplatio štetu tužitelju te da mu je istu isplatio drugotuženik, da tužitelj nije dokazao da je postupak osiguranja dokaza bio nužan za ostvarenje njegova odštetnog zahtjeva, upravo suprotno, da je taj postupak bio u potpunosti nepotreban kad se uzme u obzir da mu je drugotuženik ukupnu štetu na vozilu isplatio 28. lipnja 2022. (činjenični navod iz točke II/ tužbe), skoro četiri mjeseca prije nego je izrađen nalaz i mišljenje vještaka u okviru tog postupka, da stoga tužiteljeve navode iz točke III/ tužbe, u kojem spominje treće osobe na čijoj imovini je navodno počinjena šteta požarom na njegovom vozilu, valja shvatiti tek kao neuspjeli pokušaj prikazivanja činjenica na način i u kontekstu u kojem bi njegov tužbeni zahtjev bio osnovan, da tužitelj nije dokazao ni da bi svoj odštetni zahtjev s uspjehom ostvario u parničnom postupku protiv prvotuženika, a da tu okolnost tužitelj nije ni mogao dokazati, jer bi njegov zahtjev za naknadom štete protiv prvotuženika bio neosnovan iz razloga koje je dalje naveo u odgovoru na tužbu i to da prvotuženik nije prodao predmetno vozilo tužitelju, da ga je tužitelj kupio od društva UniCredit Leasing Croatia d.o.o. i to tako što je s istim leasing društvom sklopio Ugovor o financijskom leasingu br. 225193/20 te isplatom zadnje leasing rate postao vlasnikom vozila, prema tome, za materijalne nedostatke predmetnog vozila tužitelju odgovara UniCredit Leasing Croatia d.o.o., a ne prvotuženik, to što je prvotuženik bio dobavljač predmetnog vozila, kao objekta leasinga, prvotuženika ne stavlja u poziciju prodavatelja vozila u odnosu na tužitelja, da je neosnovana i potpuno promašena, tužiteljeva tvrdnja da je u pogledu štete na predmetnom vozilu odgovornost oba tuženika solidarna, a s tim u vezi, a s obzirom da prvotuženik nije taj koji je prodao vozilo tužitelju, istaknuo je da zakonske odredbe o odgovornosti za materijalne nedostatke prodane stvari (članak 399.a do članka 422.a Zakona obveznim odnosima, NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23-u daljnjem tekstu: ZOO) ne poznaju institut solidarne odgovornosti između više prodavatelja u lancu isporuke, da je tim odredbama propisano da kupcu za materijalne nedostatke prodane stvari odgovara samo i isključivo prodavatelj, dok je člankom 422.a ZOO-a propisano koja prava prodavatelj u odnosu na kojeg je kupac ostvario prava iz odgovornosti za materijalne nedostatke prodane stvari ima prema svojem prodavatelju (prethodni prodavatelj), da ne samo da zakonske odredbe o odgovornosti za materijalne nedostatke prodane stvari ne poznaju institut solidarne odgovornosti između više prodavatelja u lancu isporuke, već odredba članka 422.a ZOO-a izrijekom isključuje njihovu solidarnu odgovornost, opreza radi, istaknuo je kako bi njegova odgovornost za materijalne nedostatke, čak i da je postojala, prestala i prije požara na vozilu tužitelja, a to stoga što je člankom 404. stavkom 2. ZOO-a propisano da prodavatelj ne odgovara za nedostatke koji se pokažu pošto proteknu dvije godine od predaje stvari. Prvotuženik je osporio visinu tužbenog zahtjeva i to prvenstveno u pogledu zatraženog troška sastava prijedloga radi osiguranja jer da se postupak osiguranja dokaza smatra neprocjenjivim izvanparničnim postupkom (tako i Županijski sud u Varaždinu u svojoj odluci br. Gž 868/2020-2 od 28.07.2020. godine, kad je tužitelj pokrenuo postupak osiguranja dokaza da je na snazi bila Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 – u daljnjem tekstu: OT/12), koja je u Tbr. 16. propisivala da odvjetniku za sastav podneska kojim se pokreće izvanparnični, neprocjenjivi, postupak pripada nagrada od 50 bodova, dok je u Tbr. 50. propisivala da vrijednost boda iznosi 15,00 kuna pa sve i kad bi tužbeni zahtjev protiv prvotuženika bio osnovan, u pogledu sastava prijedloga za osiguranje dokaza bi bio osnovan u iznosu od 99,54 eur (750,00 kn) + PDV, odnosno sveukupno 124,42 eur. Zaključno je prvotuženik istaknuo da tužitelj nije dokazao da je postupak osiguranja dokaza poslovni broj: R1-96/2022 bio nužan za ostvarenje njegova zahtjeva (jer mu je drugotuženik isplatio štetu puno prije izrade nalaza i mišljenja u okviru tog postupka), prvotuženik nije prodao predmetno vozilo tužitelju, slijedom čega ne može odgovarati za materijalne nedostatke istog u odnosu na tužitelja, tužbeni zahtjev u pogledu troška sastava prijedloga radi osiguranja je u svakom slučaju neosnovan preko iznosa od 99,54 eur + PDV, odnosno sveukupno 124,42 eur pa je predlagao sudu da po provedenom postupku, odbije tužbeni zahtjev u odnosu na njega kao neosnovan i naložiti tužitelju da mu naknadi prouzročene parnične troškove.

3. U pisanom odgovoru na tužbu (list 55-56 spisa), 2. tuženik je naveo da je 1. tuženik kod 2. tuženika na dan štetnog događaja imao sklopljenu policu osiguranja, ali nije jasno o kojoj polici je riječ, da iz dostavljene tužbe nije jasno po kojoj osnovi tužitelj traži od 1. i 2. tuženika isplatu zatraženog iznosa, a obzirom na navedeno, tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, a opreza radi 2. tuženik nije osporavao činjenicu da je na vozilu u vlasništvu tužitelja 26. 5. 2022., izbio požar, naveo je da se tužitelj 27. 5. 2022., obratio 2. tuženiku za naknadu štete temeljem kasko police koju je na dan štetnog događaja imao ugovorenu kod 2. tuženika, da je temeljem predmetnog zahtjeva 2. tuženik 28. 6. 2022., tužitelji izvršio isplatu osigurnine u iznosu od 18.498,11 EUR-a, da tužitelj u tužbi navodi da je 15. 6. 2022., pokrenuo izvanparnični postupak radi osiguranja dokaza pred Općinskim sudom u Varaždinu broj R1-96/22, da je u predmetnom izvanparničnom postupku, a što je vidljivo iz sustava e predmet, vještak izradio nalaz i mišljenje tek 10. 10. 2022., dakle skoro 4 mjeseca nakon što je 2. tuženik tužitelju već isplatio štetu na predmetnom vozilu, da je iz navedenog vidljivo da trošak izvanparničnog postupka nije niti bio nužan za donošenje odluke, pa stoga ni nema osnove za isplatom zatraženog iznosa pa je slijedom svega navedenog predlagao da sud po provedenom parničnom postupku odbije tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom te ga obveže na plaćanje troškova parničnog postupka zajedno s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate.

4. U dokaznom postupku, sud je izvršio uvid u e-spis predmeta R1-96/2022, kao i uvid u priležeću dokumentaciju u ovom spisu: zapisnik o vještačenju od 14. 10. 2022. (list 4-19 spisa), Potvrdu Policijske postaje Varaždin broj 511-14-05/1-DU-37/2022 od 27. svibnja 2022. od 27. svibnja 2022. (list 20 spisa), preslik prometne dozvole za vozilo reg. oznake [registarska oznaka] (list 21-22 spisa), Policu kasko osiguranja vozila br. P32 1024395939 (list 23 spisa), Odštetni zahtjev od 6. travnja 2023. (list 24-27 spisa), Ugovor o financijskom leasingu br. 225193/20 (list 28-29 spisa), Dodatak Ugovora o financijskom leasingu br. 225193/20 (list 30-31 spisa), otplatnu tablicu (list 32 spisa), Opće uvjete ugovora o financijskom leasingu (list 33-39 spisa), uvjete 2. tuženika za osiguranje automobilske asistencije (list 57-59 spisa), prijavu štete (list 60 spisa), obavijest o šteti (list 61 spisa) te preslik police osiguranja (list 62 spisa).

5. Tužitelj je u ovom postupku tražio isplatu iznosa od ukupno 1.208,53 eura, obrazlažući da se isti odnose na troškove za vještačenje-931,99 eur, trošak sastava prijedloga radi osiguranja-250,00 eur i trošak sudske pristojbe-26,54 eur u predmetu broj: R1-96/2022, provedenom radi osiguranja dokaza, a čemu su se tuženi protivili.

6. Prema čl.272. st.1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje:ZPP-a), ako postoji opravdana bojazan da se neki dokaz neće moći izvesti ili da će njegovo kasnije izvođenje biti otežano, može se u tijeku, a i prije pokretanja parnice predložiti da se taj dokaz izvede.

7. Prema čl.274. ZPP-a, u podnesku kojim traži osiguranje dokaza predlagatelj je dužan naznačiti prava čija zaštita ovisi o činjenicama koje se imaju utvrditi predloženim dokazom, razloge iz kojih smatra da je izvođenje toga dokaza nužno radi utvrđenja tih činjenica, te zašto se kasnije on neće moći izvesti ili će njegovo izvođenje biti otežano.

8. Prema čl.169. ZPP-a, troškove postupka za osiguranje dokaza podmiruje stranka koja je podnijela prijedlog za osiguranje dokaza. Ona je dužna nadoknaditi i troškove protivnoj stranci, odnosno postavljenom privremenom zastupniku. Te troškove stranka može naknadno ostvarivati kao dio parničnih troškova, prema uspjehu u parnici.

9. Dakle, smisao navedene odredbe o troškovima postupka osiguranja je da predlagatelj osiguranja prethodno podmiri troškove koje je inicirao poduzimanjem određenih radnji, kao i da je dužan naknaditi troškove protivnoj strani, ali sve to naknadno ostvaruje kao dio parničnih troškova, prema uspjehu u parnici koju će pokrenuti.

10. Međutim, odredba čl.168. ZPP-a ne implicira da se troškovi postupka osiguranja mogu ostvarivati isključivo u okviru troškova parnice jer je moguće, kao što je to slučaj u konkretnoj pravnoj situaciji, da glavna tražbina u vezi koje je proveden postupak osiguranja dokaza bude podmirena izvan sudskog postupka, ali i da troškovi tog postupka ne budu podmireni pa ih stranka koja ih je snosila može ostvarivati kao glavni zahtjev u okviru sudskog postupka, kao što je to učinio i tužitelj u ovom postupku.

11. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, sud je utvrdio da je tužitelj, kao predlagatelj osiguranja, po punomoćniku, u ovosudnom predmetu broj: R1- 96/2022 podnio prijedlog radi osiguranja dokaza, u kojem je naveo da je vlasnik osobnog automobila marke Renault, tipa ZOE LIFE R110 LP, registarskih oznaka [registarska oznaka], da je predmetno motorno vozilo kupljeno temeljem Ugovora o financijskom leasingu br. 225193/20, dobavljač vozila: AUTO CENTAR KOS d.o.o., [adresa] (Grad Varaždin), Cehovska ulica 18, OIB: 33437375299, da je predmetno vozilo osigurano policom kasko osiguranja vozila br. P32 1024395939 kod GENERALI OSIGURANJE d.d., Zagreb (Grad Zagreb), Slavonska avenija 1B, OIB: 10840749604. , da je 26. svibnja 2022. u [adresa], na prostoru natkrivenog i djelomično otvorenog parkirnog prostora koji je dio objekta restoran „ [adresa] C“, došlo do požara na njegovom osobnom automobilu na elektromotorni pogon, da je prema potvrdi Policijske postaje Varaždin do požara došlo zbog kvara na električnim instalacijama u predjelu baterije, nakon čega se požar po podvozju vozila proširio i automobil je izgorio gotovo u potpunosti, da ima namjeru pokrenuti parnični postupak radi naknade štete protiv protustranaka te je za isti potrebno provesti postupak osiguranja dokaza kako bi se po stručnoj osobi – vještaku iz područja elektrotehnike mogli utvrditi uzrok i visina prouzročene štete na vozilu, da je šteta prijavljena tuženicima, i to I. tuženiku kao dobavljaču vozila, te II. tuženiku kao osiguravatelju, te se vozilo trenutno nalazi u posjedu I. tuženika, na lokaciji istoga, da se predmetni dokaz neće biti moguće provesti u tijeku parničnog postupka, obzirom da predlagatelj mora sanirati prouzročenu štetu, bilo popravkom vozila, bilo njegovim odlaganjem na odgovarajućem deponiju, da prema trenutnim procjenama popravak vozila nije moguć, niti ekonomski opravdan, tako da je izvjesno kako će isto biti potrebno zbrinuti kao otpad, čime će vještačenje uzroka kvara i visine štete na istome biti nemoguće pa je predlagao da se u svrhu osiguranja dokaza uzroka požara i štete na vozilu marke Renault, tipa ZOE LIFE R110 LP, registarskih oznaka [registarska oznaka], broja šasije [broj šasije], provede postupak osiguranja dokaza izvođenjem vještačenja po sudskom vještaku iz područja elektrotehnike, a radi osiguranja dokaza o uzroku požara i štete na vozilu te da će zapisnik o izvođenju dokaza odnosno vještački nalaz imenovanog vještaka biti dokaz u parnici koju će predlagatelj pokrenuti pred nadležnim sudom protiv protustranaka radi naknade štete.

12. Nesporno je da je ovdje tužitelj, kao predlagatelj osiguranja 15. 6. 2022. platio trošak sudske pristojbe na prijedlog u iznosu od 6,64 eura, a što je utvrđeno uvidom u e-spis R1-96/2022.

13. Nesporno je i da je prijedlog radi osiguranja dokaza ovdje tužitelju kao predlagatelju osiguranja sačinjen po (ovdje i tamo) punomoćniku, uslijed čega je tužitelju, kao predlagatelju osiguranja nastao trošak, trošak sastava prijedloga radi osiguranja.

14. Međutim, tužitelj nije dokazao je li i kada utuženi trošak sastava prijedloga radi osiguranja dokaza u iznosu od 250,00 eura, punomoćniku platio.

15. Nesporno je da je tužitelj, kao predlagatelj osiguranja, predujmio trošak vještačenja 1. 7. 2022. i doplatio 22. 8. 2022. te je rješenjem Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: 1 R1-96/2022-21 od 22. studenoga 2022. stalnom sudskom vještaku iz područja elektrotehnike BO iz [adresa] određena je naknada i nagrada za obavljeno vještačenje u predmetu R1-96/2022 u iznosu od 931,99 eura (tada 7.022,05 kuna) te je naloženo plaćanje iz predujma uplaćenog po ovdje tužitelju kao predlagatelju osiguranja.

16. Naime, rješenjem Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: R1-96/2022-3 od 28. lipnja 2022., prihvaćen je prijedlog predlagatelja za osiguranje dokaza i to izvođenjem dokaza vještačenjem po stalnom sudskom vještaku iz područja elektrotehnike VO iz [adresa], na okolnost uzroka požara i visine štete na vozilu marke Renault, tipa ZOE LIFE R110 LP, registarskih oznaka [registarska oznaka], broja šasije [broj šasije], a koje se nalazi na lokaciji AUTO CENTAR KOS d.o.o., [adresa].

17. Navedeno rješenje je 1. protivniku osiguranja dokaza AUTO CENTAR KOS d.o.o., [adresa], OIB: 33437375299 (ovdje 1. tuženiku) uručeno 29. 06. 2022., a 2. protivniku osiguranja dokaza GENERALI OSIGURANJE d.d., Zagreb, OIB: 10840749604, Slavonska avenija 1B (ovdje 2. tuženiku) uručeno je 30. 06. 2022.

18. Dalje, u činjeničnom opisu tužbe, tužitelj je naveo da je 2. tuženik dana 28. lipnja 2022. podmirio ukupnu štetu na vozilu u vlasništvu tužitelja.

19. U odgovoru na tužbu, 2. tuženik je naveo, a što tužitelj nije osporio, da se tužitelj 27. 5. 2022., obratio 2. tuženiku za naknadu štete temeljem kasko police koju je na dan štetnog događaja imao ugovorenu kod 2. tuženika, da je temeljem predmetnog zahtjeva 2. tuženik 28. 6. 2022., tužitelju izvršio isplatu osigurnine u iznosu od 18.498,11 EUR-a.

20. Slijedom navedenog, sud je nespornim utvrdio da je tužitelju šteta namirena 28. lipnja 2022. izvan sudskog (parničnog) postupka i da vještački nalaz nije korišten kao dokaz u parnici radi naknade štete jer tužitelj istu nije niti pokretao. Također je nespornim utvrdio i da je tužitelju šteta namirena prije nego su ovdje 1. i 2. tuženik, kao protivnici osiguranja u postupku R1-96/2022, imali saznanja o pokretanju postupka osiguranja dokaza.

21. Osim toga, valja dodati da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka iz područja elektrotehnike VO iz [adresa], proizlazi uzrok požara-kvar u bateriji vozila, a nije vidljivo da bi se vještak očitovao o visini štete nastale na tužiteljevom vozilu.

22. Što se tiče uzroka nastanka štete na tužiteljevom vozilu, valja reći da je isti utvrđen već u potvrdi PU Varaždinske, PP Varaždin, pod brojem: 511-14-05/1-DU-37/2022. bb. od 27. 05. 2022., u kojoj je, među ostalim navedeno da je do požara došlo zbog kvara na električnim instalacijama u predjelu baterije, nakon čega se požar proširio i automobil je izgorio gotovo u potpunosti.

23. Dakle, uzevši u obzir da tužitelj temeljem nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka pribavljenog u postupku osiguranja dokaza poslovni broj: R1-96/2022 nije ishodio naknadu štete, niti izvansudski, niti pokretanjem parničnog postupka jer je tužitelju ukupnu štetu na vozilu u njegovu vlasništvu podmirio 2. tuženik i to 28. lipnja 2022., a kako to u činjeničnom opisu tužbe navodi i sam tužitelj, utuženi troškovi postupka osiguranja u ukupnom iznosu od 1.208,53 eura nisu bili nužni i ne mogu biti na teret tuženih, već primjenom čl.168. st.1. ZPP-a, padaju na teret tužitelja, kao predlagatelja osiguranja. Stoga je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

24. Odluku o troškovima ovog postupka, sud je donio temeljem čl.154. st.1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje:ZPP-a), primjenjujući važeću Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23).

24.1. Sud je 1. tuženiku, kao trošak koji je bio potreban za vođenje ovog postupka, priznao i dosudio trošak sastava odgovora na tužbu prema Tbr. 8.1. Tarife, u iznosu od 187,50 eura, a u koji je uračunat PDV 25% prema Tbr. 46 Tarife te je platež naložio tužitelju.

24.2. Traženi trošak sastava podnesaka od 06. 09. 2025., 1. tuženiku nije dosuđen jer isti nije bio nužan za vođenje ovog postupka.

24.3. O naknadi troškovima 2. tuženiku, sud nije odlučivao jer 2. tuženik trošak nije određeno naveo u smislu čl.164. st.2. ZPP-a.

Ivanec, 29. listopada 2025.

Sutkinja

Nataša Sever

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude, dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovom sudu, a o istoj odlučuje županijski sud. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl.354. st.2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl.354. st.2. t.3. ZPP-a.

Dostaviti:

1. Marino Hrain, odvjetnik iz Varaždina

2. Maro Ogresta, odvjetnik iz ZOU Boženka Mostarčić i Maro Ogresta iz Zagreba

3. GENERALI OSIGURANJE d.d., Zagreb, Slavonska avenija 1B